REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-382/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ružica Baumgarten, odvjetnica u Malom Lošinju, Riva lošinjskih kapetana 20, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/336, URBROJ: 531-03-4-2-25-2 od 20. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, KLASA: UP/I-361- 03/18-14/162, URBROJ: 2170-03-05/10-23-10 od 14. lipnja 2023. odbijen je tužiteljičin zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/336, URBROJ: 531-03-4-2-25- 2 od 20. veljače 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Upravna tijela utemeljila su odluke na utvrđenju da za ozakonjenje predmetne zgrade postoji zapreka iz čl. 6. st. 3. al. 2. Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ), budući da je predmetna zgrada izgrađena na način i od materijala kojima se ne osigurava sigurnost i dugotrajnost korištenja, naime da ista predstavlja kamp kućicu koja je samo natkrivena i obzidana gips kartonskim pločama, drvetom i lamperijom.

4. Tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora osporava utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da predmetna građevina predstavlja kamp kućicu koja je samo natkrivena i obzidana, a ne zgradu koja ispunjava uvjete za ozakonjenje. Navodi da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer predmetna građevina ima četiri vanjska zida, vlastitu konstrukciju neovisnu o dijelovima kamp prikolice, čvrsti krov te temelje kojima je neodvojivo povezana s tlom. Ističe da je "sporni" četvrti zid u naravi stara gromača koja je učvršćena, zacementirana i obzidana, što je suprotno tvrdnji tuženika da građevina ima samo tri zida. Nastavno ističe da činjenicu postojanja zgrade potvrđuje Iskaz mjera ovlaštenog inženjera građevinske struke Željka CH, koji sadrži i fotografije, a koji su upravna tijela neopravdano zanemarila dajući prednost vlastitim laičkim zaključcima nad stručnim mišljenjem. Tužiteljica ukazuje na to da službenici koji su vršili očevid nisu ni ušli u unutrašnjost građevine, pa stoga nisu mogli pravilno utvrditi ispunjava li ista uvjete za legalizaciju. Napominje da je građevina sagrađena od kamena i drveta, materijala koji osiguravaju dugotrajnost i sigurnost, te da se ne može podvesti pod odredbe o kamp kućicama ili kontejnerima. Posebno ističe da joj prvostupanjsko tijelo nije omogućilo izjašnjavanje niti dalo mogućnost otklanjanja nedostataka sukladno čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a, čime je počinjena bitna povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da joj je temeljem naveden odredbe trebalo omogućiti uklanjanje nedostataka, pri čemu smatra da u tu svrhu nije potrebno uklanjati unutarnje dijelove, već je moguća izmjena dijelova zgrade. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovor na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 19. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužiteljice, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (provođenje očevida na licu mjesta i provođenje vještačenja na okolnost dugotrajnosti materijala), držeći da su sve pravno relevantne činjenice utvrđene u tijeku postupka na razini izvjesnosti na temelju materijalne dokumentacije, očevida na licu mjesta te navoda same stranke.

8. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice podnesenim prvostupanjskom tijelu 29. lipnja 2018., za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tijeku postupka prvostupanjsko je tijelo provelo očevid na licu mjesta 24. veljače 2023., u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, te je po provedenom postupku citiranim rješenjem od 14. lipnja 2023. odbilo tužiteljičin zahtjev, utvrdivši postojanje zapreka za ozakonjenje iz čl. 6. st. 3. al. 2. ZPNIZ-a.

10. Citirana odredba čl. 6. st. 3. al. 2. ZPNIZ-a propisuje da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp- kućica, kontejner i sl.), odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.).

11. Provedenim očevidom utvrđeno je, te zapisnički konstatirano, da se predmetna građevina sastoji od prostorije dimenzija 2,60 x 5,38 m, iz koje se ulazi u kamp kućicu koja je natkrivena i obzidana. Zidovi su djelomično kameno – cementni, a iznad parapeta su konstrukcie s gips kartonskim pločama i drvetom, a na zabatima i lamperijom. Također je utvrđeno da građevina ima samo tri zida, dok je na sjevernoj strani kamp kućica koja je obzidana, te kao takva ne predstavlja stambenu zgradu.

12. Tužiteljica u tijeku postupka pred prvostupanjskim tijelom nije osporila navedena utvrđenja, niti na očevidu (na kojem je bila zastupana po opunomoćenici), niti u podnesku od 10. ožujka 2023., a niti nakon što joj je po traženju iz navedenog podneska dostavljen prijepis zapisnika s očevida.

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu protek vremena od provođenja očevida (24. veljače 2023.) do donošenja odbijajućeg rješenja (14. lipnja 2023.), Sud smatra da je tužiteljica imala dostatno mogućnosti osporiti utvrđeno činjenično stanje te dostaviti protivne dokaze.

14. Stoga Sud smatra da su navodi kojima tužiteljica u žalbi i u ovome sporu prigovara točnosti utvrđenog činjeničnog stanja neosnovani i paušalni, te suprotni sadržaju zapisnika o očevidu te fotografijama sačinjenima tom prilikom, a koji su u skladu s utvrđenjima upravnih tijela iz pobijanih rješenja. Naime, suprotno navodima tužiteljice, iz priležećih fotografija proizlazi da je prvostupanjsko tijelo ušlo u predmetnu građevinu, te sačinilo fotografije, iz kojih proizlazi da je riječ o pretprostoriji koja ima tri zida i strop, iz koje prostorije se ulazi u kamp kućicu koja je također obzidana, pri čemu su kao materijali korišteni gips-kartonske ploče, drvo i lamperija. Na drukčiji zaključak ne upućuje ni Iskaz mjera sačinjen od CH, ing, građ., a dostavljen od tužiteljice uz zahtjev, budući da se u istome uopće ne opisuju materijali od kojih je građevina izgrađena kao ni način gradnje, temelji itd., a isti je u analitičkom iskazu suprotan stanju zatečenom na očevidu (u tlocrtu i presjeku nije prikazana kamp kućica, već samo jedan volumen građevine).

15. Slijedom navedenog, Sud smatra pravilnim utvrđenje upravnih tijela da je riječ o sklopu koji je trajno povezan s tlom (dograđenoj kamp-kućici), izgrađenom na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, te da stoga navedeno predstavlja zapreku za ozakonjenjne (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Usž-2552/2024-3 od 21. siječnja 2025.). Pritom, imajući u vidu da su opisani materijali i sklop (kamp kućica) vidljivi na fotografijama koje prileže spisu, Sud smatra da provođenje dodatnih dokaza na ovu okolnost nije bilo potrebno.

16. Imajući u vidu navedeno, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a. Naima, navedena odredba propisuje da se rješenje o izvedenom stanju može se donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.). Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o nedostatku koji je otklonjiv i koji ima u vidu citirana odredba, budući da je cjelokupna građevina izgrađena na način i od materijala koji predstavljaju zapreku za ozakonjenje u smislu čl. 6. st. 3. al. 2. ZPNIZ-a.

17. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, a tužbeni navodi neosnovanima, pa je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužiteljici, koja je u cijelosti izgubila predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora (točka II.).

U Rijeci 2. travnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Ružici Baumgarten, odvjetnici u Malom Lošinju, Riva lošinjskih kapetana 20

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20