Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-827/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici Jelena Matulić i Boris Bilić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić & Bilić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika FF, nepoznatog boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremeni zastupnik Bijanko Franin-Pećarica, odvjetnik u Splitu, Poljička cesta 20b, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1967/2024-7 od 5. ožujka 2025., dana 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1967/2024-7 od 5. ožujka 2025. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.027,43 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 1.027,20 EUR od 23.08.2022.,

- 0,23 EUR od 12.10.2022.

pa do 31. prosinca 2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine

te u istom roku iznos od 31,33 eura na ime obračunatih kamata i iznos od 13,94 eura na ime naknada.

II. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 696,07 EUR - a, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 % - tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te da prihvati zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama, ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje: ZPP).

6. Na temelju čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, u svezi čl. 467. st. 1. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Žalbeni navodi kojima tuženik ustraje u svom prigovoru mjesne nenadležnosti nisu uzeti u razmatranje jer se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate ukupnog iznosa od 1.072,70 EUR na ime dugovanja po tekućem računu [broj bankovnog računa], na temelju Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama od 20. listopada 2020.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da su 20. listopada 2020. stranke sklopile Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama radi izvršenja platnih transakcija i korištenja drugih usluga banke, pri čemu se tuženik obvezao osigurati priljev sredstava na tekući račun najmanje u iznosu potrebnom za podizanje gotovog novca odnosno za plaćanje svih obveza na teret tekućeg računa

- da prema izvatku iz poslovnih knjiga od 23. kolovoza 2022. tužitelj ima potraživanje prema tuženiku na temelju Ugovora o tekućem računu u kunama broj [broj bankovnog računa], u iznosu od 1.072,70 EUR i to: s osnove glavnice 1.027,20 EUR, s osnove redovnih kamata 0,23 EUR, s osnove zateznih kamata 31,33 EUR te s osnove naknade 13,94 EUR

- da je tužitelj 16. svibnja 2022. zbog tuženikovog neispunjenja obveza raskinuo Ugovor o tekućem računu u kunama broj: [broj bankovnog računa], te je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije podmirio tužitelju obvezu po tekućem računu broj:

[broj bankovnog računa] u iznosu od 1.072,70 EUR , što je bio u obvezi, pa je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama 9., 1007. i 1009. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) na temelju kojih je tužitelj ovlašten tražiti ispunjenje.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi da je na temelju vještačenja trebalo utvrditi visinu potraživanja tužitelja, jer je spor male vrijednosti u suštini pisani postupak u smislu čl. 461.a st. 3. ZPP, pri čemu navedeni žalbeni razlozi predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju čl. 467. st. 1. i 2. ZPP, presuda ili rješenje u kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Na žalbene navode tuženika u vezi dostave obavijesti o otkazu ugovora treba reći da je upravo tuženik u smislu čl. 6. Ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama bio u obvezi izvještavati tužitelja o svim promjenama osobnih i drugih podataka vezanim uz ovaj ugovor, a što tuženik nije činio te mu je i u ovom postupku kao osobi nepoznatog prebivališta/boravišta trebao biti postavljen privremeni zastupnik.

14. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da je tuženik pobija očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

16. Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku odbijen je njego zahtjev za naknadom troškova kao neosnovan, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu, 2. travnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić