Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-80/2022-7

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Škalabrin i Marte Plančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LT i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2.u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 , 126/19– dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 26. ožujka 2021. poslovni broj: K-460/2019-58, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika ŽDO Šibenik Zvonka Ivića i branitelja I-optuženog GT u javnom dijelu sjednice,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a u povodu žalbi i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda u cijelosti, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalbe optuženog LT i VT su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 26. ožujka 2021. poslovni broj: K-460/2019-58, na temelju članka na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11. optuženi LT je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te optuženi PT je također osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2. temeljem čl. 191. st. 1. KZ/11 optuženi LT osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Temeljem čl. 56. KZ/11. optuženom LT izrečena je uvjetna osuda te kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako optuženi LT u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11. optuženicima je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje su proveli u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2019. do 28. siječnja 2020.

1.2. Temeljem čl. 79. KZ/11. od I. optuženog LT oduzeta je digitalna vaga privremeno oduzeta [broj] PU Šibensko- kninske, Službe krim. policije dana 23.07.2019.

1.3. Temeljem čl. 69. KZ/11. optuženicima je izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti, a koja će se provoditi u zatvorskoj ustanovi, a koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.4. Temeljem čl.148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/0.8 optuženicima je naloženo platiti trošak vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja , istraživanja i vještačenja „DT“ u iznosu od 5.650,00 kn te trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.520,00 kn, te na ime paušalnog troška postupka, svaki optuženik po iznos od 300,00 kn.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi LT po branitelju GT, odvjetniku iz [adresa], te optuženi PT po branitelju Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku iz Šibenika.

2.1. Državni se odvjetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 486. stavak. 1. točka 11. ZKP/08 i zbog povrede Kaznenog zakona (članak 469.), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

2.2. Optuženi LT se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenoga postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da I. optuženika oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da kaznu za kazneno djelo ublaži sukladno žalbenim razlozima.

2.3. Optuženi PT se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da sud povodom žalbe pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. - dalje u tekstu ZKP/08.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-99/22 od 28. travnja 2022. vratio spis.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika ŽDO Šibenik Zvonka Ivića i branitelja I-optuženog GT. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani optuženi LT i optuženi PT, te njegov branitelj Branimir Zmijanović pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalbe optuženika su bespredmetne.

7. U pravu je državni odvjetnik, kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka presude nerazumljiva obzirom da je sud proglasio krivim I. optuženog LT zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. KZ/11., te ga potom osudio za učin kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od godine i šest mjeseci, a za učin kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te mu temeljem članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine, te je kao takva izreka presude nerazumljiva, jer se u konkretnoj situaciji radi o pluralitetu kaznenih djela, optuženiku je istovremeno suđeno za dva kaznena djela, dakle u pitanju je stjecaj kaznenih djela, te je prema tome isti nakon utvrđenja pojedinačnih kazni trebao biti osuđen na zajedničku, odnosno jedinstvenu kaznu sukladno zakonskim odredbama o stjecaju kaznenih djela.

7.1. Odredba članka 51. stavka 1. KZ/11. propisuje da ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osuditi na jedinstvenu kaznu. Ne postupanje prvostupanjskog suda po citiranoj odredbi u odnosu na optuženog LT koja propisuje način izricanja kazni kada je riječ o osobi za djela počinjena u stjecaju čini izreku presude nerazumljivom, a na koji način je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8. Iako optuženici u žalbama kao osnovu pobijanja presude ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu pravno ne označavaju, a niti pobliže sadržajno ne obrazlažu, već u žalbi iznose prigovore koji se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, drugostupanjski sud, je ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., utvrdio da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

8.1. Naime, u izreci pobijane presude prvostupanjski sud proglašava krivim optuženike da su nabavili radi neovlaštene prodaje tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, te neovlašteno prodali tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom i time počinili kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, označeno i kažnjivo po članku 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a optuženog LT pored toga i da je drugome dao da troši tvari iz članka 190. stavak 1. čime da je počinio kazneno djelo omogućavanje trošenja droga, označeno i kažnjivo po članku 191. stavak 1. KZ/11.

8.2. Optuženici su u cijelosti poricali počinjenje kaznenih djela pa su u postupku bile sporne sve činjenice sadržane u činjeničnom opisu radnje kaznenog djela koje predstavljaju obilježja inkriminiranih kaznenih djela. Utvrđujući prethodno navedene sporne okolnosti prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke, vrlo opširno iznio sadržaj tih dokaza, međutim izostalo je obrazloženje što je iz pojedinih dokaza sud utvrdio, odnosno na koji način je utvrdio sve osporene činjenice iz činjeničnog opisa, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, ne samo postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, već i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona koji dolaze u obzir (supočiniteljstvo, produljeno djelo, stjecaj i drugo). Nadalje, sud nije iznio niti razloge o krivnji obzirom da je u obrazloženju presude potrebno iznijeti utvrđenja svakog od sastojaka krivnje (ubrojivost, oblik krivnje, svijest o protupravnosti i nepostojanje ispričavajućih razloga). Konačno sud nije naveo koje je okolnosti uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne

8.3. Za obrazloženje presude odlučan je članak 459. stavak 6. ZKP/08. Stavkom 4. tog članka propisano je da će u obrazloženju presude sud iznijeti razloge za svaku točku presude, a najvažniji je stavak 5. koji propisuje da će sud izložiti zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim dajući pritom ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, – zbog kojih je razloga odlučio ne ispitati neposredno svjedoka ili vještaka čiji je iskaz ili pisani nalaz pročitan, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredbi kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo. Stavak 6. odnosi se na obrazloženje kazne pa ako je optuženik osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Pritom se ne misli samo na olakotne i otegotne okolnosti, već na sve one okolnosti koje se trebaju cijeniti u smislu članka 47. KZ/11., a to uključuje i stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja. Ovo zato što sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne ulaze u kategoriju odlučnih činjenica jer je riječ o činjenicama o kojima izravno ovisi primjena materijalnopravnih odredaba (članak 47. KZ/11.) Dakle, obrazloženje kazne treba sadržavati raščlambu stupnja krivnje i svih olakotnih i otegotnih okolnosti koje je sud imao na umu prilikom izbora vrste i mjere kazne. Kada sud utvrdi postojanje (idealnog ili realnog stjecaja) tada odmjerava jedinstvenu kaznu prema posebnim pravilima. Najprije se utvrđuju i odmjeravaju kazne za svako pojedino djelo (tzv. pojedinačne kazne), a potom se prelazi na odmjeravanje jedinstvene kazne. U presudi je sud dužan najprije obrazložiti razloge (olakotne i otegotne okolnosti) kojima se rukovodio prilikom odmjeravanja pojedinačnih kazni, a potom i razloge za izricanje jedinstvene kazne.

8.4. Propust suda da postupi sukladno ranije navedenim pravilima, odnosno da izloži jasne i konzistentne razloge zbog kojih je optuženike proglasio krivima i izrekao upravo onu kaznu na koju je osudio počinitelje predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

9. S obzirom da je žalba podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u nastavku ove odluke temeljem članka 487. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud upućuje na pravno odlučne činjenice koje treba ponovno raspraviti u ponovljenom postupku.

9.1. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi LT prije svega upire da sud nije ispitao vještaka CKV-a "DT, jer da to zastupnik optužbe na kojem je teret dokaza nije predložio. Naime, tijekom postupka ni obrana nije predlagala ispitivanje vještaka, a na čemu tek u žalbi inzistira, pa se ovdje napominje da ukoliko obrana bude smatrala da neki dokaz treba provesti, taj prijedlog treba iznijeti tijekom dokaznog postupka uz obrazloženje koje činjenice istim namjerava utvrditi i u tom pogled ni na koji način ne ovisi o prijedlozima zastupnika optužbe. Nadalje navodi da se optužnica temelji na nezakonitim dokazima, a činjenično utvrđenje da se u najvećoj mjeri temelji na transkriptima razgovora. U tom pogledu važno je naglasiti da se presuda uistinu ne može temeljiti na transkriptima snimljenih razgovora između optuženika i drugih osoba, koje je sud pročitao, jer transkripti nisu dokazi. U kaznenom postupku dokazi su snimke telefonskih razgovora, a ne prijepisi snimki, tzv. transkripti, koji predstavljaju samo tehničko pomagalo kojim se sud može poslužiti prilikom slušanja audio zapisa. S obzirom da transkripti nisu dokazi sud mora ili preslušati snimke telefonskih razgovora ili naložiti vještačenje audiovizualno vještačenje ostvarene telefonske komunikacije.

9.2. Također i optuženi PT u žalbi navodi kako sud sva činjenična utvrđenja temelji isključivo i samo na iskazima svjedoka koji su ispitani u fazi istrage te nisu konfrontirani, te da su se trebali izuzeti kao nezakoniti. U odnosi na te žalbene prigovore naglašava se kako se tzv. „nekonfrontirani iskazi“, prema odredbi članka 431. stavak 2. ZKP/08. mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima o ispitivanju svjedoka ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, dakle ne radi se o nezakonitim dokazima samo zbog činjenice što nisu konfrontirani. S tim u vezi treba navesti, ako svjedok na raspravi iskazuje drugačije od onog što je naveo u svom nekonfrontiranom iskazu, ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka sud može dati tek nakon cjelovite analize i ocjene svih iskaza koje je svjedok dao u postupku. Zaključno, nekonfrontirani iskaz, se smije koristiti za osudu ali u toj situaciji u pogledu sporne činjenice mora postojati i neki drugi bilo personalni ili materijalni dokazi koji, po ocjeni suda, u bitnom podupire vjerodostojnost nekonfrontiranog iskaza.

10. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i izbjeći pogreške na koje je upozoren ovom odlukom. Izvest će potrebne dokaze koje će razložno raščlaniti te donijeti novu odluku koju će pravilno obrazložiti. Pritom će sud u ponovljenom postupku podrobno analizirati iskaze svjedoka ako utvrdi razlike u njihovim iskazima koje su dali u fazi istrage u odnosu na iskaze koje su dali u fazi rasprave, a u slučaju ponovnog neposrednog ispitivanja postupit će sukladno članku 426. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku, pred posve izmijenjenim vijećem, na način kako je navedeno u izreci ovog rješenja.

Šibenik, 2. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Branko Ivić