Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-363/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj kao predsjednice vijeća te Michala Danečeka i Ante Ujevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠS, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 19. rujna 2022, broj K-149/2021- 25 u sjednici održanoj 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi ŠS oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/1, te se na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećena AS sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku (dalje: ODO), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Optuženik u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ODO i pobijanu presudu potvrdi.

3. Spis je; u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na mišljenje, koje je vratilo spis ovom sudu 6. prosinca 2022.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku nije osnovana.

5. U žalbi se navodi, u bitnom, da je sud prvog stupnja pogrešno prihvatio obranu optuženika istinitom, što je rezultiralo oslobađajućom presudom pri čemu je propustio utvrditi relevantnu činjenicu koja upućuje na sasvim drugačiji zaključak, odnosno da je optuženi počinio kazneno djelo za koje je optužen. Tako ODO smatra da je obrana optuženika nevjerodostojna iz razloga što je on u svojoj obrani iznesenoj tijekom dokazne radnje prvog ispitivanja, priznao da iznos iz ugovora o kupoprodaji vozila "Seat Toledo" od 12.500,00 kn nikada nije platio oštećenici, navodeći da je to upravo iznos koji je proizašao iz kompenzacije i koji njemu treba platiti oštećenica. Suprotno tome, iz zapisnika Trgovačkog suda u Osijeku od srpnja 2020. razvidno je da "Seat" nije predmet kompenzacije i da je ugovor o kupoprodaji tog vozila zaključen između fizičkih osoba i to prodavatelja AS i optuženog ŠS. Dakle, sud je propustio analizirati, odnosno usporediti obranu optuženika s njegovim izjavama u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku, iz čega se može zaključiti da je njegova obrana kontradiktorna. U postupku pred Trgovačkim sudom optuženik kao vlasnik Trgovačkog društva "Celeritas" j.d.o.o. Čepin je naveo da ugovor za osobni automobil sklopljen između fizičke osobe AS i njega nije ni u kakvoj pravnoj vezi sa strankama u postupku te da je tvrdnja AS o kompenzaciji neistinita, odnosno da njezino vozilo "Seat Toledo" nije predmet kompenzacije. U svojoj obrani u postupku pred prvostupanjskim sudom optuženik pak tvrdi da je predmetno vozilo ipak kompenzacija za njegovo teretno vozilo. Iz toga je vidljivo da on svaku izjavu prilagođava ovisno o tome pred kojim tijelom se postupak vodi i što mu u tom postupku ide u koristi.

6. Suprotno navodima žalbe, utvrđuje se da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te da je za svoja utvrđenja naveo jasne i neproturječne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

7. Uzimajući u obzir navode žalbe ovaj sud utvrđuje da je dužničko-vjerovnički odnos između oštećene AS i osumnjičenog ŠS širi od kompenzacije provedene između Trgovačkog društva u vlasništvu oštećene "BT Tours" d.o.o. i Trgovačkog društva u vlasništvu optuženog ŠS "Celeritas" j.d.o.o. Naime, nije sporno da je TD oštećene "BT Tours" d.o.o. kupilo kamion tegljač marke "Scania", proizveden 1996. od TD optuženika "Celeritas" j.d.o.o., da je optuženik kao fizička osoba kupio od oštećene osobno vozilo marke "Seat Toledo" (iako je prvotno sklopljen ugovor o prodaji tog osobnog vozila tvrtki optuženika "Celeritas" j. d.o.o.) te da je oštećena platila osiguranje za vozilo koje je tvrtka optuženika unajmila od leasing kuće. Sporno je tumačenje motiva sklapanja tih pravnih poslova i njihovo tumačenje kao cjeline, u okviru poslovnih odnosa kako tvrtki oštećene i optuženog tako i njih dvoje kao fizičkih osoba.

7.1.Sud prvog stupnja je valjano razlučio pravne poslove trgovačkih društava oštećene i optuženika (kompenzacija o kojoj je pravomoćno odlučeno presudom Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-32/2020 od 28. srpnja 2020.) i pravne poslove oštećene i optuženika kao fizičkih osoba. Kada se obrana optuženika u ovom postupku usporedi s iskazom optuženika iznesenim pred parničnom sudom, onda u tim njegovim izjavama nema nikakve proturječnosti. Naime, pred Trgovačkim sudom u Osijeku vođen je postupak po tužbi jednog trgovačkog društva (u vlasništvu optuženika) protiv drugog trgovačkog društva (u vlasništvu oštećene) i u tom postupku se govorilo o tzv. pravoj kompenzaciji - priznatoj i valjanoj u odnosima dva trgovačka društva, gdje se nije uračunavao pravni posao kupnje osobnog vozila marke "Seat Toledo", kojega su sklopile dvije fizičke osobe. Kada je optuženik u obrani iznijetoj u ovom predmetu naveo da automobil koji je kupio od oštećene, nije platio već da je on kompenziran kupnjom kamiona, onda on govori o kompenzaciji kao ukupnosti razrješenja dužničko- vjerovničkih odnosa, ne samo tvrtki oštećene i optuženika, već i o pravnom poslu njih dvoje kao fizičkih osoba, različitih od vlasnika trgovačkih društava. Stoga ova dva očitovanja optuženika u dva različita postupka nisu u suprotnosti.

8. Žalbenu tvrdnju o nesuglasju iskaza optuženika u dva postupka, pa onda i o nevjerodostojnosti njegove obrane, žalitelj očigledno izvodi iz suprotnosti obrane optuženika s iskazom oštećene i iskazom svjedoka HS (i naravno ugovora predanih od strane oštećene o pravnim poslovima sa optuženikom i njegovim trgovačkim društvom). Međutim, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze oštećene i svjedoka HS u bitnom nevjerodostojnima. Tako je utvrđeno da je vrijednost kamiona "Scania", koje je kupilo od optuženikove tvrtke trgovačko društvo u vlasništvu oštećene 6.500,00 eur, da je predmet prodaje bila i poluprikolica u vrijednosti 6.000,00 eur, da je nakon nekoliko mjeseci, koliko je poluprikolica bila kod oštećene, istu optuženik vratio (jer nije bila plaćena) i prodao trećoj osobi, VS te da je oštećena prodala svoje osobno vozilo "Seat Toledo" optuženiku kao fizičkoj osobi uz dogovor da će oni tu kupovninu prebiti s kupnjom tegljača "Scania", koji su pravni posao provela dva trgovačka društva. Tako, suprotno tvrdnji optužene da je vrijednost vozila "Scania" iznosila 12.500,00 kn sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka VS, vozača po zanimanju, na temelju oglasa za prodaju tog tegljača i na temelju poruka razmijenjenih između optuženika i tadašnjeg izvanbračnog supruga oštećene HS, utvrdio da je to teretno vozilo vrijedno upravo 6.500,00 eur. Dalje je sud prvog stupnja pravilno, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je dogovorena kupoprodajna cijena vozila "Seat Toleto" iznosila 4.500,00 eur i da će to biti prebijeno kupnjom kamiona "Scania", čime je dobiven iznos od 2.000,00 eur u korist trgovačkog društva optuženika. Osim toga, činjenica da bi kupnja teretnog vozila "Scania" trebala biti djelomično kompenzirana prodajom vozila oštećene optuženiku, također proizlazi, između ostalog, iz poruka razmijenjenih između optuženika i HS. Potom je utvrđeno i da su se stranke sporazumjele da će optuženik (njegovo trgovačko društvo) priznati trošak registracije i tehničkog pregleda u iznosu nešto više od 2.000,00 kn za vozilo koje je koristilo društvo optuženika. Tako se došlo do iznosa tražbine društva optuženika prema društvu oštećene u iznosu 12.500,00 kn (radi se o približnom, odnosno zaokruženom iznosu koji se dobije odbijanjem troška registracije od iznosa 2.000,00 eur). Pri tome još niz utvrđenja suda prvog stupnja ukazuje na nevjerodostojnost iskaza oštećene i njenog izvanbračnog supruga, kao na primjer tvrdnju oštećene da je vozilo "Scania" bilo u jako lošem stanju i praktički nije bilo u voznom stanju, dok je suprotno proizlazilo iz dokumentacije o tehničkim pregledima vozila, ili da oštećena, odnosno njezin suprug nisu "uzeli" poluprikolicu od optuženika i da ju nisu koristili u radovima za lokalnu šećeranu. Stoga žalitelj ne može zaključcima izvedenim parcijalnom ocjenom dokaza, i to nevjerodostojnih - kako ih je pravilno ocijenio sud prvog stupnja, temeljem sveobuhvatne ocjene dokaza i rezultata postupka - osporavati iskaz, prije svega, optuženika, a samim tim i zakonitost pobijane presude.

9. Iz tih razloga je utvrđeno da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje, koje je u konkretnom slučaju potpuno drugačije od onoga što je oštećena prezentirala državnom odvjetništvu, a državno odvjetništvo obuhvatilo optužnicom te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno oslobodio optuženika od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare, koje mu je stavljeno na teret u ovom postupku.

10. Stoga je valjalo, obzirom da pobijanom presudom nisu ostvarene ni povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jasmina Štrucelj