Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-115/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB:68419124305, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odlučivanja o troškovima izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne služba u Našicama, poslovni broj: Ovr-1245/2025-2 od 4. veljače 2026., dana 2. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne služba u Našicama, poslovni broj: Ovr- 1245/2025-2 od 4. veljače 2026.:
- potvrđuje u dijelu kojim se nalaže ovršeniku da plati ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 103,13 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja 4. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 8 dana,
- ukida u dijelu određene visine stope zatezne kamate na iznos od 103,13 EUR-a za razdoblje od 29. prosinca 2023. do 3. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršeniku da plati ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 103,13 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2026. pa do isplate kako je to precizirano u izreci.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenik bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da nadležni sud ukine sporno rješenje te odbije zahtjev ovrhovoditelja kao neosnovan.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
5. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24
– dalje: OZ), smatra da, obzirom da je ovrhovoditelj sastavio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji i dostavio pritom ovršnu ispravu, da je ovrhovoditeljev zahtjev za trošak opravdan te da se isti odnosi na trošak sastava zahtjeva radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 25,00 EUR-a, sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), na trošak sastava predmetnog zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 15,63 EUR-a sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife kao i na trošak pribave rješenja o nasljeđivanju u iznosu od 62,50 EUR-a sukladno Tbr. 36. toč. 2. Tarife što uključuje i trošak PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife iznosi 103,13 EUR-a.
6. U žalbi ovršnik izjavljuje da su sve tražbine ovrhovoditelja namirene a što proizlazi iz priloženih uplatnica te očevidnika FINE od 29. listopada 2025., slijedom čega smatra da nije bilo razloga za ovrhu. Napominje da je RTV pristojba plaćena na adresi u [adresa], te na adresi u [adresa] nitko ne prebiva niti ne boravi pa navodi kako se sukladno čl. 34. st. 2. Zakona o HRT-u za više TV aparata plaća jedna pristojba, slijedom čega da je zahtjev neosnovan.
7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, jer ovršenik ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, u odnosu na ostale žalbene navode valja istači da je izravna naplata novčane tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda pred posebnim tijelom kojem je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, pa ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova koji su biti potrebni za taj postupak primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ -a, o kojem zahtjevu odlučuje sud.
9. Obzirom da ovršenik ne spori činjenicu da je javna bilježnica Mirjana Borić iz Osijeka donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na prednika ovršenika pod brojem Ovrv-4023/13-2 koje je postalo pravomoćno 11. rujna 2013., navode koje sad ističe u žalbi, a tiču se tvrdnji da je dug podmiren i da je prednik ovršenika plaćao RTV pristojbu na adresi u [adresa], ne mogu biti od utjecaja na odluku o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe jer su se takvi prigovori mogli isticati isključivo u navedenom ovršnom postupku podnošenjem prigovora na doneseno rješenje o ovrsi.
10. Stoga, kako iz stanja spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj na osnovu navedenog pravomoćnog rješenja o ovrsi pokrenuo pred Financijskom agencijom postupak prisilnog ostvarenja tražbine izvan suda, ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za navedeni postupak sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ -a obzirom da je isti podnijet sukladno odredbi čl. 14. st. 6. OZ-a jer iz priloga žalbi tj. iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje ovršenika od 29. listopada 2025. proizlazi da tražbina s osnova rješenja o ovrsi broj Ovrv-4023/13 nije naplaćena u cijelosti jer je naplaćeno samo 1,10 EUR-a dok je preostali iznos duga za naplatu 379,69 EUR-a, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak koji je bio potreban za vođenje izvansudske ovrhe a koji se odnosi na radnje koje su navedene u pobijanom rješenju i koji trošak je adekvatno odmjeren sukladno važećoj Tarifi a koje činjenice ovršenik u žalbi uopće ne pobija.
11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi izreku prvostupanjskog rješenja u odnosu na dosuđeni trošak i zakonsku zateznu kamatu tekuću od 4. veljače 2026. po stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a kako je prvostupanjski sud pogrešno naznačio visinu stope zatezne kamate u izreci za razdoblje od 29. prosinca 2023 do 3. veljače 2026, jer za taj period zatezna kamata na trošak nije ni dosuđena, u tom dijelu je usvajanjem žalbe ovršenika, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP- a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a pobijano rješenje ukinuto.
U Varaždinu 2. travnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
