Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-66/2026-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmele Miškulin Banić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Mandice Rukavine i Marijana Asića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Katarine Tomac, u kaznenom predmetu protiv optuženika IF zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO-DO-235/2025 od 02. prosinca 2025., nakon održane javne rasprave 01. travnja 2026., u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Gospiću ŽF te optuženika i njegovog branitelja na teret proračunskih sredstava, Deana Radišića, odvjetnika u Karlovcu, uz sudjelovanje stalnog sudskog tumača za ruski jezik, Mirne Merdić iz Korenice, dana 2. travnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Opt. IF, sina OF, rođen **.**.2003. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], traktorist, sa završenom srednjom strukovnom školom, zaposlen kao građevinar u Moldaviji, sa mjesečnim primanjima od oko 250,00 eura, razveden, otac dvoje maloljetne djece sa kojom na adresi prebivališta živi kod majke, bez nepokretne i vrjednije pokretne imovine, lošeg imovnog stanja, vojsku služio, sa činom mlađeg poručnika, neodlikovan, neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  je

I. što je, dana 7. studenog 2025. oko 22:45 sati u Kapeli Koreničkoj, općina Plitvička Jezera u dogovoru sa nepoznatim osobama, u cilju da se materijalno okoristi ilegalnim prevoženjem stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku i dalje u zemlje Europske unije, za dogovoreni novčani iznos od 200,00 eura po osobi, koji je trebao dobiti po izvršenom prijevozu, u teretni automobil marke „Fiat Ducato“ registarske oznake [registarska oznaka] preuzeo 45 državljana Sirije, svjestan da su isti prethodno, izvan graničnog prijelaza prešli državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, te ih smjestio u tovarni prostor vozila koji nije namijenjen za prijevoz ljudi, bez sjedala, ventilacije i sigurnosnih pojaseva, te prostorno nedovoljan za smještaj tolikog broja ljudi, a što je protivno članku 3.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, svjestan da time ugrožava njihovo zdravlje i živote te vrijeđa njihovo dostojanstvo, te ih prevozio prema neutvrđenoj lokaciji, a kada su ga policijski službenici pokušali zaustaviti dajući mu znakove za zaustavljanje, oglušio se na naredbe te povećao brzinu kretanja vozila i istim se dao u bijeg, a zatim se naglo zaustavio, izišao iz vozila i pobjegao u smjeru šume sve dok ga, u mjestu Zaklopača, općina Plitvička Jezera, u 01:48 sati nisu u bijegu pronašli i zaustavili policijski službenici,

II. dakle, iz koristoljublja omogućio i pomogao drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj a pri počinjenju kaznenog djela je doveden u opasnost život i tijelo osoba koje nedozvoljeno borave u [adresa] i s njima je postupano na nečovječan i ponižavajući način, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11) a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, optuženik IF se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11, optuženiku IF se izriče djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

V. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku IF uračunava se vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 08. studenog 2025., pa nadalje.

VI. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od optuženika IF kao posjednika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaji marke XIAOMI REDMI NOTE 13 PRO, crne boje, sa pripadajućim SIM karticom i zaštitnom maskom, koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP), optuženik IF u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje: ODO), optužnicom broj: KO- DO-235/2025 od 2. prosinca 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, poslovni broj Kov-192/2025-55 od 12. veljače 2026. (str. 324-326 spisa), ispravljenom odnosno dopunjenom na raspravi 1. travnja 2026. (str. 398 spisa), teretilo je optuženika IF za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Pozvan na očitovanje o optužbi (str. 398 spisa), optuženik IF je iskazao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom. Pozvan da osobno ili po branitelju odredi koji točno dio optužnice poriče i iz kojih razloga, optuženik se po branitelju očitovao kako poriče da bi izvršenim prijevozom osoba koje su se nezakonito našle na području Republike Hrvatske bilo ugroženo njihovo zdravlje i životi te da bi bilo povrijeđeno njihovo dostojanstvo, a obzirom da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi ijedna od prevoženih osoba zatražila liječniku pomoć te da je prijevoz trajao vrlo kratko, nedovoljno da bi nastupila ikakva ugroza za zdravlje i život prevoženih osoba, a u odnosu na povredu njihovog dostojanstva da optuženik nije pristao na prijevoz tolikog broja osoba te da su te osobe mimo njegove volje ušle u vozilo, pri čemu je cijelo vrijeme jedan od prevoženih ilegalnih migranata nožem prijetio optuženiku da nastavi prijevoz.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je izvješće Policijske uprave ličko- senjske, Postaje granične policije (dalje: PGP) Korenica od 08.11.2025., o postupanju policijskih službenika (str. 12 spisa), zapisnik PGP Korenica od 08.11.2025., o očevidu (str. 13-15 spisa), pročitan je i pregledan zapisnik PGP Korenica od 08.11.2025., o očevidu nad mobilnim telefonom privremeno oduzetim od optuženika, sa fotografijama očevida (str. 16-41 spisa), pročitani su zapisnik i potvrde PGP Korenica od 07.11.2025. i 08.11.2025., o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika (str. 48-51 spisa), pregledane su izjave o osobnim podacima stranaca (str. 51-95 spisa).

U postupku su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za pribavljanjem podataka od Opće bolnice Gospić i Opće bolnice Karlovac, da li je ijedna od prevoženih osoba zatražila liječničku pomoć dana 7. i 8. studenog 2025., u jednoj od navedenih ustanova te za provođenje strojarsko-prometnog vještačenja na okolnost najvećeg broja osoba koje stanu u teretni prostor vozila marke Fiat Ducato kojim je vršen prijevoz. Naime, vijeće je cijenilo, u odnosu na prvi dokazni prijedlog, kako iz podataka u spisu predmeta ne proizlazi da bi ijedna od prevoženih osoba zatražila liječniku pomoć, a koji podaci bi u suprotnom bili navedeni već u izvješću o postupanju policijskih službenika pa nadalje, slijedom čega je takav dokazni prijedlog cijenjen usmjerenim odugovlačenju kaznenog postupka, uz ocjenu vijeća da je nesporno da niti jedna od prevoženih osoba nije zatražila liječničku pomoć.

U odnosu na drugi dokazni prijedlog, obzirom da je iz prikupljenih dokaza, i to pregledanih izjava o osobnim podacima stranaca (str. 51-95 spisa), a na koji dokaz po strankama nije bilo primjedbi, a sud ga je prihvatio kao nesporan, proizlazilo da je optuženik u tovarnom prostoru prevozio 45 osoba bez isprava, vijeće je cijenilo nevažnim i usmjerenim odugovlačenju postupka dokazni prijedlog za provođenje vještačenja na okolnost koliko se najviše osoba može smjestiti u tovarni prostor tog vozila.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvod iz kaznene evidencije za istoga (str. 395 spisa).

4. Ispitan na završetku dokaznog postupka, optuženik je iskazao (str. 400-401 spisa) kako je otišao na lokaciju koju mu je poslao organizator, a gdje su se nalazili migranti koji su sami otvorili vrata vozila i ušli u isto. On je tad izašao iz vozila, a ljudi koji su bili oko vozila, koji se još nisu ukrcali, rekli su mu da se vrati nazad u vozilo. Potom je jedan od migranata, kroz prozor koji postoji između vozačke kabine i tovarnog prostora, pružio nož koji mu je cijelo vrijeme držao iznad glave, a onda kada su naišli na policiju te on povikao "policija", taj čovjek mu je zaprijetio riječima da ne smije stati, ako se zaustavi da će ga ubosti nožem. Nakon otprilike 500 metara vožnje, obzirom da je policija bila ispred i iza njih, rekao je da mora stati, pa je taj čovjek maknuo nož, nakon čega je stao sa vozilom i pobjegao.

Na upit branitelja optuženik je odgovorio kako mu organizatori prijevoza ilegalnih migranata nisu rekli koliko će ljudi prevoziti, a da je on mislio da će se raditi o 10, do najviše 15 ljudi.

Na upit zamjenice ODO da li je pri prvom ispitivanju u policiji spominjao nož, optuženik je odgovorio da je bio u šoku, da nije mogao govoriti. Za prijevoz ilegalnih migranata trebao je dobiti naknadu od organizatora, s tim što nije znao koliku točno jer su mu rekli da će to dogovoriti naknadno, po izvršenom prijevozu.

Na upit predsjednice vijeća optuženiku zašto je pri ispitivanju u policiji iskazao da je za prijevoz ilegalnih migranata trebao dobiti iznos od 200 eura po osobi, optuženik je iskazao kako on ni prilikom ispitivanja u policiji nije znao koliko je novca trebao dobiti, ali da su ga pitali da se odredi otprilike, pa je onda rekao 200 eura. Na upit kako je u policiji mogao govoriti odnosno govorio je o svim drugim stvarima, ali nije mogao govoriti o nožu, zbog "šoka", optuženik je odgovorio kako ni sam ne zna zašto to nije rekao pri tom ispitivanju. Kako je odgovorio, te ljude je trebao prevoziti maksimalno 200 km od mjesta gdje su ušli u vozilo, kako mu je rečeno. Na upit zašto pri ispitivanju u policiji nije iskazao onako kako je iskazao na raspravi - da je tim ljudima rekao da izađu iz vozila, optuženik je odgovorio kako je tim osobama rekao da izađu iz vozila, ali da su one zatvorile vrata, i to je bilo sve. Kad je vidio koliko je tu ljudi i koliko će ih biti u automobilu, odlučio je uzeti svoju torbu sa mjesta suvozača i otići, odustati od prijevoza, ali su mu rekli da se vrati u vozilo. Vidio je da je tih osoba ima više od broja kojeg je mislio da će prevoziti, dakle više od 10 do 15. Iz [adresa] je najprije otišao u Grčku, a onda u Hrvatsku, radi prevoženja ilegalnih migranata za novčanu naknadu. Najprije mu se govorilo o prijevozu namještaja, a onda mu je ta osoba rekla da će mu kada dođe u Hrvatsku reći o čemu će se raditi, te mu se u Hrvatskoj reklo da se radi o prijevozu ilegalnih migranata. Pitao je organizatora prijevoza da li je kažnjivo to što će raditi, pri čemu mu je isti odgovorio da jest, ali da će biti kažnjen samo novčanom kaznom i deportacijom. Na mjesto preuzimanja ilegalnih migranata došao je oko 22 ili 23 sata, radilo se o nekom šumskom putu. Nitko ga nije dočekao, a onda su ljudi počeli dolaziti putem. Zapravo ih nije vidio već je samo čuo razgovor. Ugasio je svjetla na vozilu kad je stigao na lice mjesta, pa ih zato nije vidio. Na upit kako su ti ljudi onda vidjeli njega, u šumi, u mraku, optuženik je odgovorio da ne zna kako su ga vidjeli. Na upit, kako je onda vidio da ih je više od 10 ili 15, optuženik je odgovorio kako ih je vidio kad su došli do samog vozila.

Na dodatno pitanje branitelja, optuženik je odgovorio kako je sa vozilom došao točno na lokaciju koju mu je poslao organizator, gdje je onda ugasio svjetla na vozilu. Prošlo je 15 do 20 minuta od kada je ugasio svjetla vozila do vremena kad su migranti došli do vozila. Nitko ga u policiji nije pitao za nož niti torbu.

4.1. Nakon ispitivanja optuženika, obzirom na postojeća odstupanja od iskaza kojeg je ranije dao, na raspravi je reproducirana snimka njegovog ispitivanja u PGP Korenica dana 8. studenog 2025. (str. 99 spisa). Pri tom ispitivanju optuženik je u bitnom iskazao kako je po uputama organizatora prijevoza ilegalnih migranata došao u Zagreb, gdje je dobio fotografije vozila kojeg će dobiti za prijevoz migranata, kao i hotela u kojem će odsjesti, a potom je dobio i lokaciju na kojoj će preuzeti migrante. Kad je došao na lokaciju migranti su počeli ulaziti u vozilo. Nakon toga organizator mu je poslao lokaciju na koju treba odvesti migrante, ali ih je zaustavila policija. Trebao je dobiti iznos od 200,00 eura po osobi za prijevoz ilegalnih migranata, a trebao ih je odvesti 200 km od mjesta gdje ih je preuzeo. Kako je na upit odgovorio, znao je da čini kazneno djelo. Pobjegao je kad ga je policija zaustavljala jer je znao da prevozi ilegalne migrante, pa se prestrašio.

5. Ocjenom iskaza optuženika IF danog na raspravi te usporedbom istog sa njegovim iskazom kojeg je dao pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika u PGP Korenica, dana 8. studenog 2025. godine, te usporedbom njegovih iskaza sa prikupljenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženik IF svojim radnjama ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, onako kako mu je to činjenično i pravno stavljeno na teret.

6. Optuženik u postupku nije negirao da bi svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, dakle da je dana 07. studenog 2025. oko 22,45 sati u Kapeli Koreničkoj, općina Plitvička Jezera, u dogovoru sa nepoznatim osobama, u cilju da se materijalno okoristi, u teretni automobil marke Fiat Ducato, reg. oznake [registarska oznaka] preuzeo osobe za koje je znao da su ilegalni migranti, dakle da su prethodno nezakonito, izvan graničnog prijelaza, ušle na teritorij Republike Hrvatske, te krenuo sa njihovim prijevozom kroz Republiku Hrvatsku.

7. Osnovom obrane optuženika, u postupku je bilo sporno da li je isti, onako kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, svojim radnjama ostvario bitna obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela, odnosno obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, budući se isti branio da nije pristao na prijevoz tolikog broja osoba te da su te osobe mimo njegove volje ušle u vozilo, pri čemu mu je jedan od prevoženih ilegalnih migranata cijelo vrijeme nožem prijetio da nastavi prijevoz, a negirao je i da bi takvim prijevozom bilo ugroženo zdravlje i životi prevoženih osoba te da bi im bilo povrijeđeno njihovo dostojanstvo.

8. Obranu optuženika SF na raspravi, kako nije znao koliko osoba prevozi, te da je mislio odustati od njihovog prijevoza kad je vidio da ih ima više od 10-15, koliko je on mislio da će prevoziti, ali da mu je jedna od prevoženih osoba cijelo vrijeme prijetila nožem kojeg mu je držala iznad glave, govoreći mu da ne smije stati i da će ubosti nožem ako se zaustavi, vijeće je cijenilo suprotnom iskazu kojeg je optuženik dao pri ispitivanju u PGP Korenica te neživotnom i nelogičnom, te time očito usmjerenom izbjegavanju odnosno ublažavanju kaznene odgovornosti.

9. Prvenstveno, na raspravi je optuženik iskazao kako je jedan od ilegalnih migranata, kroz prozor između vozačke kabine i tovarnog prostora, pružio nož koji mu je cijelo vrijeme držao iznad glave, a onda kada su naišli na policiju i kad je on povikao "policija", da mu je taj čovjek zaprijetio riječima da ne smije stati i ako se zaustavi da će ga ubosti nožem. Međutim, pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika optuženik nije niti spomenuo da bi bio prisiljen voziti ilegalne migrante odnosno da mu se cijelo vrijeme prijetilo nožem, a upitan da to obrazloži, pružio je odgovor da je pri ispitivanju u policiji bio u šoku, zbog čega nije mogao govoriti, da ni sam ne zna zašto to nije rekao, kao i da ga to nitko nije pitao, kakvo obrazloženje se cijeni krajnje neživotnim.

Naime, svaka prosječna osoba, da joj nepoznata osoba određeno vrijeme drži nož „iznad glave“ te joj prijeti da će je ubosti ukoliko se zaustavi na znakove policije, svakako bi to predočila pri davanju svog iskaza, pri čemu treba cijeniti i da je optuženik uhićen u 1,50 sati, (str. 12 spisa), a ispitan u 12,00 sati (str. 42 spisa), pa se ne može govoriti o neposrednom stanju šoka, a osim toga optuženika niti na raspravi nitko nije upitao da li mu je netko prijetio nožem, što je logično jer se takvih saznanja nije imalo, već je optuženik to sam iskazao, kako je svakako mogao učiniti i pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika, kad je pozvan da iznese svoju obranu.

Također, pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika, optuženik IF niti u jednom trenutku nije iskazao da je mislio da će prevoziti 10-15 osoba i da je namjeravao odustati od njihovog prijevoza kad je vidio da ih ima više od tog broja, pa da je izašao iz vozila i rekao im da izađu, ali da su one „samo zatvorile vrata“, kao i da su mu osobe koje su se nalazile oko vozila rekle da se vrati nazad u vozilo, a kakav iskaz na raspravi je također cijenjen krajnje neživotnim. Naime, ukoliko su osobe ušle u vozilo i zatvorile vrata, postavlja se pitanje koje su mu onda to osobe oko vozila rekle da se vrati u isto, a također je krajnje neživotno da optuženik i pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika ne bi predočio da je imao namjeru odustati od prijevoza kad je vidio da se u vozilo ukrcalo više osoba od onog broja za koji je mislio da će prevoziti, ali da mu je rečeno da se vrati u vozilo i potom mu se nožem prijetilo da vozi. Također, da je optuženik već prethodno htio odustati od prijevoza ilegalnih migranata, ali nije zbog straha za svoj život, onda je životno i logično, u trenutku kad se zaustavio zbog policije, za koju je iskazao da je bila i ispred i iza vozila kojim je upravljao, da bi u tom trenutku izašao iz vozila i predao se policiji, kako bi zaštitio svoj život, te sve to predočio policiji, koja bi u tom slučaju poduzela službene radnje prema osobi koja mu je prijetila, u vidu identificiranja iste, pronalaska i oduzimanja noža i dr. . Međutim, optuženik se u toj svojoj navodnoj prepasti za život, nakon nailaska na policiju i zaustavljanja vozila, udaljio odnosno pobjegao u šumu, za razliku od osoba koje je prevozio, što se nalazi krajnje nelogičnim, kao i okolnost da potom, protekom deset sati od uhićenja, pri ispitivanju u policiji niti u jednom trenutku ne spominje sve navedene okolnosti. Također, pri ispitivanju na raspravi optuženik je iskazao kako je za prijevoz ilegalnih migranata trebao dobiti naknadu, ali da nije znao koliku točno, da su mu rekli da će se dogovoriti po izvršenom prijevozu, a što je suprotno iskazu kojeg je dao pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika, kada je iskazao da je trebao dobiti iznos od 200,00 eura po osobi. Optuženik je za odstupanje pružio obrazloženje da on ni prilikom ispitivanja u policiji nije znao koliko je novca trebao dobiti, ali da su ga pitali da se odredi otprilike, pa da je onda rekao 200 eura, a što se nalazi suprotnim snimci iskaza, a osim toga i takvo obrazloženje jasno upućuje da je optuženik svakako računao na zaradu od 200,00 eura po ilegalnom migrantu kojeg prevozi.

Također, pri ispitivanju na raspravi optuženik je ustvrdio da nije znao koliko je osoba ušlo u vozilo, dakle koliko ih prevozi, iako je vidio da ih je više od 10-15 koliko je mislio da će ih voziti, a kakva obrana je također ocijenjena usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

Naime, sud je prvenstveno cijenio kako optuženik prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika niti u jednom trenutku nije ustvrdio da nije znao koliko osoba prevozi, kako je to ustvrdio na raspravi, niti je pružio razumno objašnjenje zašto to pri tom ispitivanju nije rekao. Nadalje, ocjena je suda kako iz iskaza optuženika proizlazi da je u predmetnom vozilu između vozačke kabine i tovarnog prostora bio prozor (kroz koji je navodno jedan ilegalni migrant pružio nož kojim je prijetio optuženiku), pa je po ocjeni suda, bez obzira na noćne uvjete, optuženik svakako imao mogućnost iz vozačke kabine vidjeti da je tovarni prostor nesumnjivo dupke pun, obzirom na nespornu okolnost da je u istom zatečeno 45 osoba, kako proizlazi iz izjava o osobnim podacima zatečenih osoba (str. 51-95 spisa), dakle da prevozi velik broj osoba, a osim toga ulazak tolikog broja osoba u tovarni prostor i njihovo smještanje u istom, svakako su zahtijevali određeno vrijeme, što je sigurno omogućavalo optuženiku da ih vidi i da zaključi kako se radi o velikom broju osoba, većem i duplo od 10-15 osoba. Osim toga, optuženik je na poseban upit na raspravi odgovorio kako je ugasio svjetla na vozilu ali da je te osobe vidio kad su došle do vozila. Slijedom svega navedenog, ocjena je vijeća kako je optuženikov iskaz na raspravi, da nije znao koliko osoba prevozi, a o kojem broju mu je ovisila visina zarade, jer je trebao dobiti 200,00 eura po osobi, dakle 9.000,00 eura, a što je nesumnjivo i bila glavna pobuda za dolazak u Hrvatsku iz [adresa] i počinjenje kaznenog djela, očito usmjeren izbjegavanju odnosno ublažavanju kaznene odgovornosti.

10. Sukladno navedenom, ocjena je vijeća kako je iskaz optuženika IF na raspravi, da je pozvao ilegalne migrante da izađu iz vozila, ali da su oni „samo zatvorili vrata“ i da mu jedan od njih prijetio nožem tražeći da ih vozi, kao i da nije znao koliko ilegalnih migranata prevozi u vozilu, a kakav iskaz je suprotan njegovom ranijem iskazu, kada to nije niti spomenuo, pri čemu optuženik na raspravi nije pružio niti životno i razložno obrazloženje za takvo odstupanje, očito usmjeren izbjegavanju odnosno ublažavanju kaznene odgovornosti.

11. Slijedom svega izloženog, otklanjajući kao usmjerenu izbjegavanju odnosno ublažavanju kaznene odgovornosti obranu optuženika na raspravi, osnovom prikupljenih materijalnih dokaza, iz kojih nesporno proizlazi da je optuženik u inkriminiranom vremenu i mjestu zatečen u prijevozu 45 osobe bez isprava, dakle osoba koje su na teritorij Republike Hrvatske ušle ilegalno, mimo graničnog prijelaza, koje je prevozio u tovarnom prostoru teretnog automobila, a za dogovorenu novčanu naknadu koja mu je po trebala biti isplaćena po izvršenom prijevozu, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženik svojim radnjama s izravnom namjerom, svjestan obilježja djela i želeći njihovo ostvarenje, ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.

12. U odnosu na kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, ocjena je vijeća kako nije sporno da tovarni prostor vozila nije namijenjen prijevozu putnika, jer u tom prostoru nema za putnike potrebne ventilacije, niti sjedala i sigurnosnih pojaseva, a nespornim je cijenjeno i kako navedeni tovarni prostor kombi vozila nije bio niti dovoljno velik za prijevoz četrdeset pet odraslih osoba, koje su svakako imale i nešto osobne prtljage. Na navedeno je ukazala i sama obrana u odgovoru na optužnicu (str. 208 spisa) navodeći: „iz podataka dostupnih od strane ovlaštenih trgovaca dimenzije tovarnog prostora Fiat Ducato iznose (d/š/v):

3705/1870/1932 mm, iz čega proizlazi da bi sama površina poda tovarnog prostora bila 6,928 m2. Životno je i logično da na 1m2 stane 4 ili 5 osoba, pa iz navedenog proizlazi da je maksimalni mogući broj osoba koji se može smjestiti u tovarni prostor predmetnog vozila 34 osobe...“ Dakle, po ocjeni vijeća nesporno je, obzirom na veličinu tovarnog prostora i broj osoba koje su se u njemu prevozile, da su osobe u tom prostoru morale bile nagurane odnosno natiskane jedna na drugu,

Obzirom na iskaz samog optuženika da je te osobe trebao voziti 200 km od mjesta gdje ih je preuzeo u vozilo, to je po ocjeni vijeća nesporno da se toliki broj osoba u takvim uvjetima, u takvom zatvorenom tovarnom prostoru, zbijene jedne na drugu, bez ventilacije odnosno dotoka zraka, trebao voziti najmanje sat i pol (autoputom), pa je daljnja ocjena vijeća da bi takvim načinom prijevoza svakako bili dovedeni u opasnost životi i tijela prevoženih osoba, a čega je optuženik kao odrasla osoba nesumnjivo bio svjestan.

Osim toga, ocjena je vijeća i kako je takvim načinom prijevoza optuženik IF prema tim osobama svjesno postupao na nečovječan i ponižavajući način, znajući da su nagurane jedna na drugu u nedovoljno velikom prostoru, i to prostoru koji ne samo da nema sjedala, tako da moraju stajati i sjediti na podu, već nemaju niti ventilaciju, čime je prema istima pokazao krajnji nedostatak poštovanja, umanjujući njihovo ljudsko dostojanstvo i izlažući ih trpljenju i patnji, pri čemu nije odlučno što je optuženik zaustavljen kratko nakon početka prijevoza, jer je njegova namjera bila voziti te osobe u takvim uvjetima najmanje 200 km, pa dakle ta okolnost što je zaustavljen kratko po početku vožnje nije determinirana njegovom voljom. Isto tako, po ocjeni vijeća u tom dijelu nije odlučno niti to što su te osobe na takav način prijevoza pristale odnosno „zatvorile za sobom vrata“, jer je zabranjeno nečovječno i ponižavajuće postupanje prema drugoj osobi, bez obzira na okolnosti i ponašanje te osobe, pa dakle i bez obzira na to što su prevožene osobe pristala na takav način prijevoza, a sve kako bi došle do zemalja u unutrašnjosti Europske unije, u nadi da će na taj način riješiti svoje egzistencijalne i druge probleme.

13. Slijedom svega izloženog, vijeće je cijenilo u postupku utvrđenim da je optuženik IF, prema prethodnom dogovoru sa nepoznatim osobama, znajući da je njegovo postupanje protupravno, pri čemu nije odlučno što se na raspravi branio, suprotno ranijem iskazu, kako je mislio da će biti kažnjen samo novčano, svjestan svih obilježja djela i želeći njihovo ostvarenje, iz koristoljublja omogućio i pomogao drugim osobama nedozvoljeno se kretati u RH, pri čemu je pri počinjenju djela doveden u opasnost život i tijelo osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj te je s njima postupano na nečovječan i ponižavajući način, čime su u njegovom postupanju sa izravnom namjerom ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, pa je za isto proglašen krivim.

14. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, olakotnim na strani optuženika cijenjeno je da isti prema podacima iz kaznene evidencije do sada na teritoriju RH nije osuđivan, dok podaci o eventualnoj osuđivanosti u [adresa] nisu pribavljeni, pa je u nedostatku suprotnih podataka valjalo cijeniti da je neosuđivan i u svojoj matičnoj državi. Olakotnim na strani optuženika cijenjeno je i djelomično priznanje djela, kao i okolnost da se radi o ocu dvoje malodobne djece, kao i njegova mlađa životna dob u vrijeme izvršenja djela (22 godine), dok mu je otegotnim cijenjen broj osoba kojima je omogućio i pomogao u nezakonitom kretanju kroz Republiku Hrvatsku

15. Obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11, prvenstveno je ocjena vijeća kako je nužna osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora zbog iznimnog porasta i pojačane društvene opasnosti ovog kaznenog djela, koje čine strani državljani dolaskom u Republiku Hrvatsku isključivo kako bi iz koristoljublja omogućili i pomogli drugim osobama nedozvoljeno ući i kretati se kroz teritorij Republike Hrvatske, pri čemu osobe kojima to omogućuju prethodno nisu prošle graničnu kontrolu i mogu predstavljati potencijalnu ugrozu za sigurnost Republike Hrvatske i njenih građana.

Cijeneći potom utvrđene olakotne i otegotnu okolnost na strani optuženika, ocjena je vijeća kako se obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i blažom mjerom kazne od propisane, pa je kazna ublažena, primjenom članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, pa je optuženik IF osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, kao primjerenu težini djela i utvrđenim okolnostima koje utječu da kazna za istog po vrsti odnosno mjeri bude lakša ili teža.

Pri tome, primjenom članka 57. KZ/11, uz ocjenu da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, optuženiku IF je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

Po ocjeni vijeća, za takvu vrstu i mjeru kazne je osnovano očekivati da će ostvariti ciljeve kako specijalne prevencije, utjecajem na optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, tako i ciljeve generalne prevencije, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

16. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku IF uračunava se vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 8. studenog 2025. pa nadalje.

17. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, kao predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela, kojim je ostvarivao kontakte sa organizatorom kaznenog djela te primio lokaciju mjesta preuzimanja i iskrcaja ilegalnih migranata, sve u cilju izvršenja djela, od optuženika IF kao posjednika, oduzima se od istog prethodno privremeno oduzeti mobilni telefon marke XIAOMI REDMI NOTE 13 PRO, crne boje, sa pripadajućim SIM karticom i zaštitnom maskom, koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje isti može preuzeti u PGP Korenica, gdje se i nalazi. O privremeno oduzetom teretnom vozilu marke Fiat Ducato nije odlučivano, budući je isto po odobrenju ODO u Gospiću 11. studenog 2025. vraćeno vlasniku (str. 143 spisa), budući vlasnik nije znao da će vozilo biti uporabljeno za počinjenje kaznenog djela.

18. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a, optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, obzirom na visinu prihoda koje je ostvarivao u [adresa], kao i da je bez nepokretne ili vrjednije pokretne imovine u vlasništvu, a kako plaćanjem istih ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje odnosno uzdržavanje dvoje mldb. djece koje je dužan uzdržavati

Gospić, 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-235/2025

2. Opt. IF, Zatvor u Gospiću, po prijevodu na ruski jezik

3. Branitelj opt., odvjetnik Dean Radišić, Karlovac

4. PGP Korenica – po pravom.

5. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – po pravom.