Poslovni broj: UsI-2280/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužiteljice NU iz [adresa] – [adresa] (opunomoćenica za primanje pismena GU, [adresa]), protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Ulica Grada Vukovara 33, Zagreb, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, nakon javne rasprave održane i zaključene 5. ožujka 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24; dalje ZUS), 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo Klasa:

UP/II-224-04/25-01/39 Urbroj: 511-01-203-25-2 od 14. srpnja 2025. i rješenja Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac – Obrovac Klasa: UP/I-224- 04/24-01/981 Ur.broj: 511-18-10-24-1 od 31. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-224-04/25-01/39 Urbroj: 511-01-203-25-2 od 14. srpnja 2025. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac – Obrovac Klasa: UP/I-224-04/24-01/981 Ur.broj: 511-18-10-24-1 od 31. prosinca 2024. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje) kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima u bitnome ističe da su se od njezinog rođenja 1958. u [adresa], Republika Srbija, njezini roditelji (tadašnji državljani Narodne Republike Hrvatske), sporazumjeli da kao dijete bude upisana u knjigu državljana u Hrvatskoj. Zakon o državljanstvu, koji je tada bio na snazi, propisivao je da dijete, čija su oba roditelja državljani Narodne Republike Hrvatske, stječe državljanstvo rođenjem. Temeljem te odredbe da je po prijavi rođenja bila upisana u knjigu državljana u Matičnom uredu u Obrovcu, koja je uništena tijekom Domovinskog rata, zbog čega nije bila u mogućnosti ishoditi javnu ispravu kojom bi dokazala činjenicu hrvatskog državljanstva. U svrhu ponovnog upisa u postupku utvrđenja državljanstva da je priložila uvjerenje o državljanstvu Republike Srbije (koje je stekla 1983. prirođenjem kao punoljetna osoba). Tuženik tu činjenicu tumači kao razlog automatskog prestanka hrvatskog državljanstva i spominje rješenje Općinskog tajništva za opću upravu SO Zemun br. 204-1726 od 22. ožujka 1983., čiji sadržaj tužiteljici nije poznat. Tuženik se poziva na odredbu članka 14. stavak 4. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske, koji je važio na dan stjecanja njezinog državljanstva SR Srbije. U tom slučaju, s obzirom da se radilo u federativnoj državi, činjenica upisa u državne matice SR Srbije bila bi službeno dojavljena u Matični ured u Obrovac, uslijed čega bi došlo do brisanja državljanstva SR Hrvatske. To tuženik ne može dokazati zbog uništenih matica za Obrovac. U slučaju da su državne matice za Obrovac sačuvane, tužiteljica ne bi imala razlog za podnošenje zahtjeva za utvrđenje hrvatskog državljanstva. Predlaže donošenje presude kojom će se osporeno i prvostupanjsko rješenje poništiti, sud sam riješiti upravnu stvar, podredno vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je u prijavi tužiteljičinog rođenja kao mjesto gdje će se dijete upisati u knjigu državljana naveden Obrovac, NR Hrvatska. Prijavi rođenja ne prileži povratna informacija matičnog ureda Obrovac da je tužiteljičin upis u knjigu državljana doista i izvršen. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica naknadno, po propisima važećim do 8. listopada 1991. rješenjem Općinskog sekretarijata za opću upravu općine Zemun od 3. ožujka 1983. utvrđeno državljanstvo tadašnje SR Srbije. Za razliku od Hrvatske, koja je evidenciju o državljanstvu uvijek vodila putem knjige državljana, dakle, odvojeno od matice rođenih, kao što je to i danas, Srbija je od početka primjene zadnjeg socijalističkog Zakona o državljanstvu SR Srbije ("Službeni glasnik SR Srbije", br. 45/79, 13/83) i provedbenog propisa, evidenciju o državljanstvu počela voditi putem matice rođenih za sve osobe rođene na njezinom području. Tužiteljici je temeljem tog rješenja iz 1983. upisan podatak o državljanstvu SR Srbije u maticu rođenih koja se vodi za područje [adresa] za godinu 1958., pod rednim brojem 1064. Nerazumljiv je tužiteljičin navod da joj nije poznat sadržaj rješenja općine [adresa], kojeg je sama priložila zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Na činjenicu tužiteljičinog upisa u evidenciju državljanstva druge bivše jugoslavenske države, nadležno tijelo Republike Hrvatske ne može utjecati niti zanemariti u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Napominje da se kroz svoju praksu susretao s rješenjima kojima su osobe naknadno upisivane u evidenciju državljana Srbije iz razloga što osoba tada nije bila upisana u knjige državljana na području bivše SFRJ ili su osobe zatražile promjenu dotadašnjeg republičkog državljanstva na način da steknu državljanstvo republike u kojoj prebivaju. Određivanje naknadnog upisa u pravilu je bilo povezano uz izdavanje osobne iskaznice, određivanja JMBG-a u tadašnjoj SR Srbiji, zbog potrebe zapošljavanja u određenim službama ili nekog drugog razloga (iz spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica 20. kolovoza 1983. u [adresa] sklopila brak). Za konkretnu je upravnu stvar odlučna činjenica da je tužiteljica, koja se zbog porijekla svojih roditelja i spomenutog sporazuma smatrala hrvatskom državljankom u trenutku rođenja, upisana u evidenciji srpskog republičkog državljanstva. Kod tužiteljice je, dakle, kontinuitet državljanstva prekinut 1983. i na dan stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu 8. listopada 1991. ne može se smatrati hrvatskom državljankom. U svim republičkim zakonima o državljanstvu NR/SR Hrvatske (iz 1950., 1965., 1977.) hrvatsko republičko državljanstvo prestaje, između ostalog, i stjecanjem državljanstva druge jugoslavenske republike, što je u skladu s načelom jedinstvenosti saveznog i republičkog državljanstva odnosno načela prema kojem je svaki jugoslavenski državljanin mogao imati samo jedno republičko državljanstvo (članak 1. Zakona o državljanstvu FNRJ iz 1946.). U vrijeme tužiteljičinog upisa u evidenciju državljana SR Srbije, kao način prestanka državljanstva SR Hrvatske, između ostalog, navodi se stjecanje državljanstva druge socijalističke republike. U postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva ne utvrđuje se samo je li osoba stekla hrvatsko državljanstvo po propisima važećim u vrijeme njezinog rođenja, već je li ga zadržala u kontinuitetu do 8. listopada 1991. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske (koje u tužbi pobliže označava) i predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

4. Tijekom spora održana je rasprava (5. ožujka 2026.), bez nazočnosti uredno pozvane tužiteljice, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u koje je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome je li pravilnom primjenom zakona odlučeno o zahtjevu tužiteljice za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.

9. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", br. 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19) prema kojoj se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona (8. listopada 1991.).

10. Prema stanju spisa tužiteljica je zahtjevu za utvrđivanje državljanstva priložila:

- ovjereni prijevod prijave rođenja prema kojem su se tužiteljičini roditelji ŽU i ČU sporazumjeli u smislu tada važećeg članka 7. i 14. Pravilnika za izvršenje Zakona o državljanstvu da se tužiteljica upiše u knjigu državljana NR Hrvatske;

- potvrdu matičnog ureda Obrovac Klasa: 224-04/21-002/459 Urbroj: 2198-19- 0701-21-1 od 24. kolovoza 2021. iz koje proizlazi da su matične knjige Obrovac uništene;

- rješenje Općinskog sekretarijata za opću upravu općine Zemun broj: 204- 1726/83-IV od 3. ožujka 1983. kojim se odobrava upis podataka o državljanstvu SR

Srbije pod brojem 1064 za 1958.;

- ovjereni prijevod Gradske uprave Grada Beograda kojom se potvrđuje da je tužiteljica upisana u evidenciju državljanstva kod matičnog područja [adresa] za 1958. godinu pod rednim brojem 1064;

- tu je činjenicu tužiteljica navela i uz zahtjev priloženom životopisu.

12. U izloženom pravilan je zaključak tuženika da u tužiteljičinom primjeru nema traženog kontinuiteta državljanstva. Tužiteljica je rođenjem stekla hrvatsko državljanstvo temeljem odredbe članka 6. Zakona o državljanstvu NR Hrvatske ("Narodne novine", br. 23/20) prema kojoj dijete, čiji je jedan roditelj bio državljanin NR Hrvatske, a drugi državljanin druge narodne republike FNRJ stječe hrvatsko državljanstvo ukoliko su se roditelji tako sporazumjeli. Taj je status izgubila upisom u evidenciju državljana tadašnje SR Srbije, jer je odredbom članka 14. stavak 4. tada važećeg Zakona o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", br. 32/77) propisano da hrvatsko državljanstvo prestaje danom stjecanja državljanstva druge socijalističke države.

13. U izloženom, pravilan je zaključak tuženika da se tužiteljica, koja se zbog podrijetla svojih roditelja smatrala hrvatskom državljankom, na dan stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (8. listopada 1991.) to više ne može smatrati, jer je kontinuitet državljanstva prekinut 1983., kada je izvršen upis u evidenciju državljana SR Srbije. U osporenom rješenju tuženik je dao obrazložene razloge na kojima se temelji odluka, koji podržava i ovaj sud.

14. Tužiteljica se iz naprijed navedenih razloga, s obzirom da je stekla državljanstvo druge socijalističke republike, ne može smatrati istovremeno i hrvatskom državljankom. Zato sud osporeno rješenje smatra pravilnim i na zakonu osnovanim, pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, kako je to i učinjeno u izreci ove presude.

U Splitu, 2. travnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćenici za prijam pismena

- tuženiku

- u spis