Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-333/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 23. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 2. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja kako je ista navedena u podnesku od 22. listopada 2025. godine (list 331 spisa).

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012216454 koji su dana 10. siječnja 2007. godine sklopili tužitelj ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,55 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, da tužitelju ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.031,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 21,07 EUR od 31.08.2007.g.,

- na iznos od 20,60 EUR od 30.09.2007.g.,

- na iznos od 20,47 EUR od 31.10.2007.g.,

- na iznos od 20,64 EUR od 30.11.2007.g.,

- na iznos od 20,39 EUR od 31.12.2007.g.,

do 31.12.2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te

- na iznos od 21,65 EUR od 31.01.2008.g.,

- na iznos od 37,26 EUR od 29.02.2008.g.,

- na iznos od 37,71 EUR od 31.03.2008.g.,

- na iznos od 36,45 EUR od 30.04.2008.g.,

- na iznos od 36,02 EUR od 31.05.2008.g.,

- na iznos od 36,16 EUR od 30.06.2008.g.,

- na iznos od 35,29 EUR od 31.07.2008.g.,

- na iznos od 35,12 EUR od 31.08.2008.g.,

- na iznos od 35,30 EUR od 30.09.2008.g.,

- na iznos od 38,34 EUR od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 35,93 EUR od 30.11.2008.g.,

- na iznos od 38,02 EUR od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 38,13 EUR od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 38,04 EUR od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 37,32 EUR od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 37,15 EUR od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 36,29 EUR od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 35,52 EUR od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 35,39 EUR od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 35,44 EUR od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 35,15 EUR od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 34,62 EUR od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 34,88 EUR od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 34,99 EUR od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 35,31 EUR od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 34,88 EUR od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 35,37 EUR od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 34,91 EUR od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 34,97 EUR od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 36,91 EUR od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 36,12 EUR od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 37,08 EUR od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 36,35 EUR od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 35,17 EUR od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 29,77 EUR od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 31,12 EUR od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 28,75 EUR od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 28,86 EUR od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 28,05 EUR od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 27,84 EUR od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 24,69 EUR od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 24,54 EUR od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 25,69 EUR od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 19,87 EUR od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 19,05 EUR od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 18,75 EUR od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 18,47 EUR od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 18,50 EUR od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 18,53 EUR od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 18,31 EUR od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 17,90 EUR od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 17,74 EUR od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 17,58 EUR od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 17,21 EUR od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 17,00 EUR od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 16,69 EUR od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 16,27 EUR od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 16,20 EUR od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 16,04 EUR od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 15,75 EUR od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 15,14 EUR od 31.01.2013.g.,

- na iznos od 15,18 EUR od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 14,93 EUR od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 14,54 EUR od 30.04.2013.g.,

- na iznos od 13,97 EUR od 31.05.2013.g.,

- na iznos od 13,70 EUR od 30.06.2013.g.,

- na iznos od 13,50 EUR od 31.07.2013.g.,

- na iznos od 13,35 EUR od 31.08.2013.g.,

- na iznos od 13,26 EUR od 30.09.2013.g.,

- na iznos od 12,90 EUR od 31.10.2013.g.,

- na iznos od 12,67 EUR od 30.11.2013.g.,

- na iznos od 12,45 EUR od 31.12.2013.g.,

sve do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012216454 koji su dana 10. siječnja 2007. godine sklopili tužitelj ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50,

Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.792,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 0,50 EUR od 31.03.2007.g.,

- na iznos od 0,65 EUR od 29.02.2008.g.,

- na iznos od 5,21 EUR od 31.03.2008.g

- na iznos od 20,95 EUR od 31.10.2008.g.,

- na iznos od 4,64 EUR od 30.11.2008.g.,

- na iznos od 22,09 EUR od 31.12.2008.g.,

- na iznos od 24,77 EUR od 31.01.2009.g.,

- na iznos od 25,97 EUR od 28.02.2009.g.,

- na iznos od 22,30 EUR od 31.03.2009.g.,

- na iznos od 22,91 EUR od 30.04.2009.g.,

- na iznos od 18,12 EUR od 31.05.2009.g.,

- na iznos od 14,03 EUR od 30.06.2009.g.,

- na iznos od 14,96 EUR od 31.07.2009.g.,

- na iznos od 17,34 EUR od 31.08.2009.g.,

- na iznos od 17,10 EUR od 30.09.2009.g.,

- na iznos od 14,84 EUR od 31.10.2009.g.,

- na iznos od 19,10 EUR od 30.11.2009.g.,

- na iznos od 22,22 EUR od 31.12.2009.g.,

- na iznos od 27,23 EUR od 31.01.2010.g.,

- na iznos od 25,95 EUR od 28.02.2010.g.,

- na iznos od 32,43 EUR od 31.03.2010.g.,

- na iznos od 31,05 EUR od 30.04.2010.g.,

- na iznos od 34,03 EUR od 31.05.2010.g.,

- na iznos od 53,66 EUR od 30.06.2010.g.,

- na iznos od 49,52 EUR od 31.07.2010.g.,

- na iznos od 60,88 EUR od 31.08.2010.g.,

- na iznos od 57,30 EUR od 30.09.2010.g.,

- na iznos od 49,64 EUR od 31.10.2010.g.,

- na iznos od 65,19 EUR od 30.11.2010.g.,

- na iznos od 84,03 EUR od 31.12.2010.g.,

- na iznos od 71,22 EUR od 31.01.2011.g.,

- na iznos od 75,99 EUR od 28.02.2011.g.,

- na iznos od 69,72 EUR od 31.03.2011.g.,

- na iznos od 70,73 EUR od 30.04.2011.g.,

- na iznos od 96,58 EUR od 31.05.2011.g.,

- na iznos od 98,36 EUR od 30.06.2011.g.,

- na iznos od 120,37 EUR od 31.07.2011.g.,

- na iznos od 110,42 EUR od 31.08.2011.g.,

- na iznos od 98,68 EUR od 30.09.2011.g.,

- na iznos od 97,26 EUR od 31.10.2011.g.,

- na iznos od 96,27 EUR od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 98,68 EUR od 31.12.2011.g.,

- na iznos od 2,85 EUR od 01.01.2012.g.,

- na iznos od 107,06 EUR od 31.01.2012.g.,

- na iznos od 107,54 EUR od 29.02.2012.g.,

- na iznos od 103,93 EUR od 31.03.2012.g.,

- na iznos od 105,82 EUR od 30.04.2012.g.,

- na iznos od 107,60 EUR od 31.05.2012.g.,

- na iznos od 104,94 EUR od 30.06.2012.g.,

- na iznos od 105,93 EUR od 31.07.2012.g.,

- na iznos od 104,45 EUR od 31.08.2012.g.,

- na iznos od 100,61 EUR od 30.09.2012.g.,

- na iznos od 104,81 EUR od 31.10.2012.g.,

- na iznos od 96,75 EUR od 30.11.2012.g.,

- na iznos od 10,22 EUR od 04.12.2012.g.,

- na iznos od 78,15 EUR od 31.12.2012.g.,

- na iznos od 28,26 EUR od 01.01.2013.g.,

- na iznos od 97,63 EUR od 31.01.2013.g.,

- na iznos od 105,26 EUR od 28.02.2013.g.,

- na iznos od 105,70 EUR od 31.03.2013.g.,

- na iznos od 102,58 EUR od 30.04.2013.g.,

- na iznos od 94,16 EUR od 31.05.2013.g.,

- na iznos od 94,00 EUR od 30.06.2013.g.,

- na iznos od 95,90 EUR od 31.07.2013.g.,

- na iznos od 99,41 EUR od 31.08.2013.g.,

- na iznos od 104,74 EUR od 30.09.2013.g.,

- na iznos od 102,11 EUR od 31.10.2013.g.,

- na iznos od 103,74 EUR od 30.11.2013.g.,

- na iznos od 105,60 EUR od 31.12.2013.g.,

- na iznos od 106,99 EUR od 31.01.2014.g.,

- na iznos od 109,35 EUR od 28.02.2014.g.,

- na iznos od 108,63 EUR od 31.03.2014.g.,

- na iznos od 105,86 EUR od 30.04.2014.g.,

- na iznos od 104,73 EUR od 31.05.2014.g.,

- na iznos od 105,03 EUR od 30.06.2014.g.,

- na iznos od 108,62 EUR od 31.07.2014.g.,

- na iznos od 111,22 EUR od 31.08.2014.g.,

- na iznos od 110,63 EUR od 30.09.2014.g.,

- na iznos od 113,12 EUR od 31.10.2014.g.,

- na iznos od 114,86 EUR od 30.11.2014.g.,

- na iznos od 113,94 EUR od 31.12.2014.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 31.01.2015.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 28.02.2015.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 31.03.2015.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 30.04.2015.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 31.05.2015.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 30.06.2015.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 31.07.2015.g.,

sve do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 115,17 EUR od 31.08.2015.g.,

- na iznos od 115,17 EUR od 30.09.2015.g.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 449,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. listopada 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

VI. Odbija se prigovor radi prijeboja koji glasi:

"Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od: 5.990,85 Eura (preplata utvrđena čl.5 Dodatka Ugovoru o kreditu) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1.12.2015. do namirenja po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.1.2023 do 30.12.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023 do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ta referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja koji je tužitelju priznat i za koji iznos je umanjen njegov dug temeljem Dodatka Ugovora o kreditu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu."

Odbija se i prigovor radi prijeboja i za sve negativne razlike.

VII. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50,

Zagreb, OIB 02535697732 da tužitelju ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.857,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od dana donošenja prvostupanjske odluke do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2019. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate preplaćenog iznosa koji je nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF, a imajući u vidu da u provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti priznao tužitelju preplaćeni iznos.

Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 10. siječnja 2007. godine Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 44.400,00 CHF.

Odredbom Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,55 % godišnje. Isto tako su stranke 7. prosinca 2015. godine sklopili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužitelj navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž.7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Odredbom Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 44.400,00 CHF i kamata otplaćuju u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos preplate zbog promjene kamatne stope, a sve na temelju toga što su ništetne odredbe ugovora o kreditu od 10. siječnja 2007. godine u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,55 % godišnje.

Tužitelj također predlaže da se naloži tuženiku da mu isplati iznos preplate temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 22. listopada 2025. godine (list 331 spisa), a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe jer je restituiran nakon što je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu 7. prosinca 2015. godine. Tuženik navodi da je Dodatak Ugovoru o kreditu zaključen između stranaka temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je uložio i prigovor zastare te prigovor radi prijeboja. Tuženik smatra da je kod tužitelja došlo do potpune restitucije navedenom konverzijom te da isti nema pravni interes za podnošenje tužbe. Tuženik osporava tužitelju i status potrošača.

3. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 10. siječnja 2007. godine Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 44.400,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.

Odredbom predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,55 % godišnje.

Odredbom Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 44.400,00 CHF i kamata otplaćuju u 120 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

Ovaj sud je mišljenja da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u ugovoru, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u ugovoru je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

Na okolnosti zaključenja ugovora o kreditu sud je saslušao tužitelja. Tužitelj je iskazao da je po struci medicinski tehničar tako da nije stručnjak za financijska i kreditna pitanja. Ugovor o kreditu je zaključen isključivo u cilju rješenja stambenog pitanja te kupljena kuća služi isključivo za stanovanje, a ne u neke poslovne svrhe. Sud je prihvatio iskaz tužitelja s obzirom da je njegov iskaz jasan i uvjerljiv. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva, iste su i ništetne.

4. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

Ne može se pravo potrošača na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kako to navodi tuženik.

5. U svom pismenom nalazu i mišljenju (list 298 spisa) financijski vještak Lidija Jurković je utvrdila da preplata temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 2.031,14 eura, a da preplata temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 6.792,21 eura.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz financijskog vještaka s obzirom da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, a prigovori tuženika su pravne prirode.

6. Tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 22. listopada 2025. godine (list 331 spisa), a kako je to navedeno u izreci ove presude. Na temelju svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci i usvojiti precizirani tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019. godine, nije nastupio zastarni rok od pet godina. Isto vrijedi i za dio tražbine koji se odnosi na preplatu temeljem valutne klauzule s obzirom da je Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge za zaštitu potrošača protiv banaka. Rok zastare za ovaj dio tražbine teče od 14. lipnja 2018. godine te istječe 14. lipnja 2023. godine. Kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. godine, nije došlo do zastare.

8. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

Ovakav prigovor tuženika nije osnovan. Tužitelj je mogao konačno odrediti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja što je i učinio svojim podneskom od 22. listopada 2025. godine. Stoga je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva i riješio kao u izreci.

9. Tuženik je također uredio svoj prigovor radi prijeboja u podnesku od 12. rujna 2025. godine (list 328 spisa).

Ovaj prigovor radi prijeboja je valjalo odbiti kako je to navedeno u točki VI. izreke. Tuženik kao banka je trgovac, a ne potrošač sukladno Zakonu o zaštiti potrošača pa se na njega ne odnose prava utvrđena Kolektivnom tužbom o zaštiti potrošača koja su već ranije navedene u obrazloženju, stoga je osnovan prigovor zastare potraživanja tuženika u odnosu na prigovor radi prijeboja, a imajući u vidu dospijeće ovog potraživanja te vrijeme postavljanja prigovora radi prijeboja. Tuženik je uložio i prigovor prijeboja za sve negativne razlike koje će specificirati po vještačenju (list 328 spisa). Kako tuženik nije jasno odredio visinu ovog prigovora prijeboja, isti je valjalo odbiti.

10. Sud je odbio prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač u konkretnom slučaju. Ovakvu svoju tvrdnju tuženik nije dokazao. Osim toga, iz priložene dokumentacije u spisu i drugih provedenih dokaza vidljivo je da je tužitelj kao fizička osoba zaključio ugovor o kreditu s tuženikom radi rješenja stambenog pitanja pa stoga isti ima status potrošača.

11. Nije osnovan niti prigovor tuženika da je tužitelj konverzijom dobio potpunu restituciju s obzirom da je u tijeku postupka utvrđeno da tužitelj nije obeštećen konverzijom u cijelosti.

12. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnove razlike preplate sa razlikom neotplaćene glavnice kredita u iznosu od 449,53 eura je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora. Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom ugovoru o kreditu koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi dodatak ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.

13. Tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici, temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 29.10.2019., 15.11.2019., 20.11.2019., 21.11.2024., 19.3.2025., 22.10.2025. i 11.12.2025., zastupanja na ročištima 13.11.2019., 3.12.2024. i 23.2.2026., sve po 200,00 eura, pristup na ročište za objavu 100,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 2.875,00 eura.

Tužitelj je imao i troškove vještačenja u iznosu od 299,08 eura.

Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 3.174,08 eura.

Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u visini od 8.823,35 eura, dok je odbijen za dio tužbenog zahtjeva od 449,53 eura. Dakle, uspjeh tužitelja u parnici je 95 %, a tuženika 5 %. Razlika uspjeha stranaka u parnici je 90 % u korist tužitelja te je tužitelju dosuđena naknada štete u visini od 90 % utvrđenog iznosa, a što iznosi 2.857,00 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu s obzirom da istu nije platio, a kako je tužba iz 2019. godine došlo je do zastare naplate pristojbe na tužbu.

U Kutini 2. travnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Denis Pedić, Popovača, Zagrebačka 17

2. Odvjetnica Maja Čuljak, Zagreb, Pavla Hatza 21