Poslovni broj: Us I-3424/2023-29

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja s opunomoćenikom Damirom Tomićem i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23- 01/100, Urbroj: 513-04-23-2 od 31. kolovoza 2023.

II

Poništava se rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Službe za nadzor, Klasa: UP/I-471-02/2023-01/18, Urbroj: 513-07-17-23-1 od 2. siječnja 2023.

III Utvrđuje se tužitelju SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] porez na dohodak od drugog dohotka i prirez porezu na dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 2.803,79 eura i zakonska zatezna kamata u iznosu od 552,62 eura, koje iznose je tužitelj dužan platiti u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude, a na nepravodobno uplaćeni iznos poreza obračunava se i plaća zatezna kamata.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/23-01/100, Urbroj: 513- 04-23-2 od 31. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Službe za nadzor, Klasa: UP/I-471-02/2023-01/18, Urbroj: 513-07-17-23-1 od 2. siječnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen porez na dohodak od drugog dohotka i prirez porezu na dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 155.421,09 eura, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je određen rok od 15 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda upravnog postupka, u bitnom navodi kako je tužitelj tijekom 16 mjeseci nadzora u više navrata dostavljao poreznom tijelu obimnu dokumentaciju koja govori u prilog njegovim tvrdnjama, dostavljao je presjek/hodogram svih svojih primitaka i izdataka, ne samo za promatrano razdoblje od 2019. do 2020., već i za prethodne godine (razdoblje od 2013. do 2018.), tj. dostavljao je izvode sa tekućeg, žiro i deviznog računa kod banaka, ugovore o pozajmicama, bankovne dokumente i slično i to potom sve potkrijepio svojim vlastitim izračunom. Tužitelj napominje kako je po struci knjigovođa s više desetljetnim radom u struci, i kao takav njegov izračun nosi svoju težinu. Ukazuje kako je tijekom nadzora više puta pozivao inspektore poreznog tijela da izvrše uvid na licu mjesta kod njegove kuće, odnosno uvid u njegov sef kao dokaz o postojanju gotovine kod kuće, koji dokazni prijedlog nije prihvaćen, bez pravog razloga. Ističe kako je poreznom tijelu prezentirao i više nego dovoljno materijalnih dokaza - vjerodostojnih isprava, iz kojih je, ne samo sa stupnjem vjerojatnosti utvrditi istinitost navoda iz njegove Izjave, već i sa stupnjem sigurnosti utvrditi istinitost, a posljedično tome, pravilnom primjenom članka 89. stavaka 9. Zakona o porezu na dohodak, tuženik mogao i morao smatrati dostavljeno od strane poreznog obveznika vjerodostojnim, a što tuženik nije učinio. Poziva se na knjigovodstveno financijsko vještačenje izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije mr.sc. Ivana Brkovića, dipl. oec. Smatra kako je iz priložene dokumentacije tužitelj dokazao da je u razdoblju 2013. pa dalje u neprekinutom slijedu, do promatranog razdoblja imao dokumentirane izvore stjecanja imovine te da u konkretnom slučaju ne postoji nerazmjer između primitaka i izdataka za nadzirano razdoblje. Prigovara kako su opisanim postupanjem poreznog tijela povrijeđena vlasnička prava tužitelja zagarantirana člankom 3. Ustava Republike Hrvatske i člankom 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima (pravo na nepovredivost vlasništva). Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za područje financija, računovodstva i bankarstva ŽE, dipl. oec. 5. U sporu su održane rasprave 3. travnja 2025., 23. siječnja 2026. i 4. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje poreza na dohodak za 2019., temeljem odredbe članka 76. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16.).

8. Odredbom članka 76. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Stavkom 2. istog članka propisano je da se drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način propisan člancima

88. i 89. ovoga Zakona.

9. Odredbom članka 88. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Stavkom 2. istog članka propisano je da usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona.

10. Odredbom članka 89. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale porezne postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati. Stavkom 2. istog članka propisano je da radi usporedbe podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava dužna je prikupiti javno dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustave za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne uprave. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako usporedba podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava će kroz postupak provjere pozvati poreznog obveznika da popuni obrazac Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, propisan odredbama posebnog propisa. Stavkom 4. istog članka propisano je da u provedbi postupka provjere podataka Porezna uprava je ovlaštena tražiti i razmjenjivati podatke s drugim javno pravnim tijelima te tražiti podatke od drugih osoba sukladno odredbama posebnog propisa. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako u postupku provjere podataka porezni obveznik dostavi vjerodostojnu dokumentaciju kojom dokazuje izvore sredstava, Porezna uprava će navedene podatke pridružiti već poznatim podacima za poreznog obveznika. Stavkom 6. istog članka propisano je da iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako se porezni obveznik ne odazove pozivu ili ne dostavi vjerodostojnu dokumentaciju, Porezna uprava će u roku od 60 dana putem ovlaštenih osoba pokrenuti postupak utvrđivanja drugog dohotka iz članka 76. ovoga Zakona. Stavkom 7. istog članka propisano je da na temelju okončanih postupaka pokrenutih na temelju stavaka 5. i 6. ovoga članka, Porezna uprava će ustrojiti stanje imovine za tog poreznog obveznika na određeni dan. Stavkom 8. istog članka propisano je da postupak pokrenut na temelju stavaka 5. i 6. ovoga članka provodi se za imovinu stečenu u rokovima zastare propisane zakonom kojim je uređen opći porezni postupak. Stavkom 9. istog članka propisano je da izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Ako porezni obveznik kao vjerodostojne isprave dostavlja isprave iz razdoblja koja su izvan rokova zastare, iste se mogu prihvatiti ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi njihova vjerodostojnost.

11. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja proveden porezni nadzor u cilju utvrđivanja poreza na dohodak po članku 88. Zakona o porezu na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., o čemu je sastavljen Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, Klasa: 471-02/21-01/424, Urbroj: 513-07-17-22-25 od 28. rujna 2022.

12. U postupku nadzora utvrđen je nesrazmjer između vrijednosti imovine i visine sredstava kojom je stečena u iznosu od 1.697.130,83 kuna (225.247,97 eura) iz razloga što Izjavu tužitelja o raspolaganju novčanim sredstvima-gotovine u iznosu od 2.942.110,32 kuna na dan 1. siječnja 2019., koje je stekao štednjom cjelokupnog iznosa raspoložive gotovine iz prethodnih godina uz koju Izjavu je dostavio tabelarni prikaz priljeva i odljeva gotovine u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. zajedno sa preslikom prometa po računima banaka, porezno tijelo nije prihvatilo kao podatak činjenične prirode na temelju kojeg bi se utvrdilo činjenično stanje. Porezno tijelo je utvrdilo kako se Izjava ne može prihvatiti iz razloga što za postojanje navedenog iznosa gotovine od 2.942.110,32 kuna na dan 1. siječnja 2019. nije dostavljena nikakva pisana dokumentacija ni dokazi koji bi potvrdili istinitost navoda u dostavljenoj Izjavi.

13. Porezno tijelo je utvrdilo kako pregledom kretanja gotovine prema dostavljenoj Izjavi vidljiv je višak raspoložive gotovine u prethodnim godinama (u najvećem dijelu u 2014. u iznosu od 2.986.200,50 kuna i prema Izjavi iz razdoblja prije 1. siječnja 2013. u iznosu od 926.871,00 kuna), dakle, niz godina prije početka nadzora odnosno 1. siječnja 2019., te je utvrdilo da iz dostavljene Izjave proizlazi da je tužitelj raspolagao viškom raspoložive gotovine u predmetnim godinama. Međutim, porezno tijelo utvrđuje kako se iz navedenog ne može smatrati dokazanim da je sva raspoloživa gotovina ušteđena i čuvana do početka nadzora 1. siječnja 2019., jer za navedenu tvrdnju nije dostavljena vjerodostojna dokumentacija/dokaz na temelju kojeg bi se isto moglo utvrditi.

14. Porezno tijelo je izvršilo usporedbu primitaka i izdataka za 2019., te je za kompenzaciju učinjenih izdataka sa primicima, jedino uzelo gotovinski učinjene primitke i izdatke, pri čemu je utvrdilo kako uplate na račune predstavljaju novčani izdatak, a gotovinske uplate predstavljaju novčani primitak, uz obrazloženje kako pozitivna razlika između primitaka i izdataka znači da postoji pokriće za učinjene izdatke, dok negativna razlika između primitaka i izdataka znači ne postojanje pokrića za učinjene izdatke.

15. Dakle, porezno tijelo je utvrdilo kako je tužitelj imao negativnu razliku između primitaka i izdataka u 2019., odnosno kako su ostvareni izdaci veći od ostvarenih primitaka u 2019. u iznosu od 1.697.130,83 kuna, kako je to prikazano u tablici na str. 13. i 14. prvostupanjskog rješenja, slijedom čega je tužitelju utvrdilo porez na dohodak od drugog dohotka i prirez porezu na dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu od 155.421,09 eura.

16. Obzirom kako je tužitelj u konkretnom slučaju spornim isticao pravilnost nadzorom utvrđene razlike vrijednosti učinjenih izdataka i primitaka u 2019., odnosno dokazane imovine, uzimajući u obzir obimnost dostavljene dokumentacije od strane tužitelja (izvoda iz bankovnih računa), a kojom tužitelj dokazuje svoje tvrdnje, Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za područje financija, računovodstva i bankarstva ŽE, dipl. oec., na okolnost pravilnosti utvrđenog poreza na dohodak za 2019. kod tužitelja, odnosno pravilnosti utvrđene razlike vrijednosti učinjenih izdataka i visine sredstava za njezino stjecanje te postojanja nerazmjera između primitaka i izdataka za 2019., s osvrtom na utvrđenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split u poreznom rješenju, Klasa: UP/I-471-02/23-01/18, Urbroj:513-07-17-23-1 od 2. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23-01/100, Urbroj:

513-04-23-2 od 31. kolovoza 2023. Vještaku je također dat nalog da ukoliko u svom nalazu i mišljenju utvrdi drugačije činjenično stanje u pogledu postojanja obveze poreza na dohodak i kamata, od činjeničnog stanja utvrđenog od strane poreznog tijela, da u nalazu i mišljenju utvrdi iznos visine obveze i zateznih kamata, te svoj nalaz i mišljenje u tome dijelu obrazloži.

17. Vještačenje po sudskom vještaku financijske struke Sud je proveo radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, kako tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u pogledu pravilnosti utvrđenog nesrazmjera imovine u 2019., te budući spisu tuženog tijela prileže brojni bankovni izvodi o novčanim transakcijama tužitelja, prema stajalištu ovog Suda, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja u upravnom sporu od strane neovisnog sudskog vještaka financijske struke.

18. Sudski vještak za područje financija, računovodstva i bankarstva ŽE u svom Nalazu i mišljenju od 16. listopada 2025., pregledom dokumentacije navedene na stranicama 2. - 5. Nalaza, utvrdio je kako je u Tablici 1. vještačenja prikazao sve promete priljeva i odljeva gotovine za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. iz kojeg je utvrđeno kako na dan 31. prosinca 2018. saldo iznosi 1.472.592,86 kuna. Vještak je pojasnio kako taj saldo nije sačuvana gotovina iz 2013. - 2018. već je to saldo proistekao iz svih prometa uplata i isplata gotovine po spomenutim računima tužitelja korigiranim za uplatu gotovina od TD Panex d.o.o., Dodig d.o.o. i Dobar tek d.o.o. te povrata priljeva i odljeva od danih pozajmica i vraćenih pozajmica raznih fizičkih osoba.

19. Vještak je naveo kako smatra da porezno tijelo neutemeljeno polazi od toga da gotovinski prometi tužitelja sa 1. siječnja 2019. započinju od nule ne uzimajući u obzir da je gotovinsko poslovanje tužitelja trajno i da svake godine, rezultati podizanja i polaganja gotovine rezultiraju saldom na koncu svake godine tako da saldo gotovine nastaje baš svaki dan kao rezultat prometa između tužiteljevih bezgotovinskih računa i gotovine koje posjeduje, kako je vještak prikazao u Tablici 1.

20. Vještak je utvrdio kako u svojem obračunu nije prihvatio početno stanje gotovine s 1. siječnja 2013. u visini od 926.871,00 kuna, koje je tužitelj uzeo u obzir u svome izračunu, budući je vještak utvrdio kako za isto nema nikakvih dokaza iz prometa prethodnih godina, koje zbog nedostatka dokumentacije nije moguće rekonstruirati, te je vještak uzeo početno stanje gotovine s danom 1. siječnja 2013. 0,00 (nula) kuna.

21. Nadalje, sudski vještak je u Tablici 2. Nalaza i mišljenja prikazao sve priljeve i odljeve gotovine od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., s tim da je u istoj početni saldo uzeo rezultat prometa do 31. prosinca 2018., te je iz takvog prikaza utvrdio kako je u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. nastao nesrazmjer između vrijednosti imovine (uplata gotovine) i visine primitaka (izvora sredstava) u visini od - 130.616,14 kuna, odnosno -17.335,74 eura, koji iznos predstavlja osnovicu za porez na dohodak.

22. Dakle, sudski vještak je po osnovi utvrđene razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019., na osnovicu od 130.616,14 kuna/17.335,74 eura utvrdio obvezu poreza na dohodak u iznosu od 78.269,68 kuna/10.401,44 eura i obvezu prireza poreza na dohodak u iznosu od 11.755,45 kuna/1.560,22 eura, te zakonske zatezne kamate za razdoblje od 19. siječnja 2023., od dana kada je tužitelj primio prvostupanjsko rješenje, do dana izrade nalaza i mišljenja (16. listopada 2025.) u iznosu od 2.143,26 eura.

23. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje te im je rješenjem od 3. studenoga 2025. udijeljen rok od 30 dana radi dostavljanja očitovanja.

24. Tuženik je u svom očitovanju od 11. prosinca 2025. prigovorio nalazu i mišljenju te u bitnom naveo kako je vještak propustio umanjiti utvrđeni saldo za izdatke tužitelja u navedenom razdoblju, budući je cjelokupni saldo tretirao kao primitak tužitelja dok izdatke tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. uopće ne spominje, te nakon utvrđenih primitaka tužitelj u predmetnom razdoblju nije izvršio komparaciju utvrđenog salda (primitaka) sa izdacima tužitelja (na primjer: troškovima života, stjecanju pokretnina, nekretnina, uplata gotovine na račune drugih fizičkih ili pravnih osoba itd.). Navodi kako je gotovo nevjerojatno da je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvari isključivo primitke, te da uopće nije imao izdataka, niti ih je podmirivao. Prigovara kako ostaje upitno da li bi sudski vještak istu metodologiju primijenio i u razdoblju poreznog nadzora u kojem su tužitelju utvrđeni izdaci, kao i činjenica da je porezni obveznik u navedenom razdoblju izvršio ogromne uplate gotovine na račune drugih fizičkih osoba što je detaljno opisano u Zapisniku od 28. rujna 2023. i prvostupanjskom rješenju. Porezno tijelo smatra kako je metodologija sudskog vještaka primijenjena u nalazu i mišljenju, a koja uzima u obzir isključivo primitke poreznog obveznika, dok izdatke istog uopće ni ne spominje, potpuno neprikladna i pristrana. Naglašava kako je sudski vještak u dostavljenom nalazu mišljenju utvrdio saldo proistekao iz svih prometa uplata i isplata gotovine po računima tužitelja korigiranim za uplatu gotovine od TD Panex d.o.o., Dodig d.o.o. i Dobar tek d.o.o. te povrata priljeva i odljeva od danih pozajmica i vraćenih pozajmica raznim fizičkim osobama, na dan 31. prosinca 2018. u iznosu od 1.472.592,86 kuna (utvrđeni saldo bez ikakvih izdataka poreznog obveznika). Dakle, navodi kako je sudski vještak utvrdio saldo značajno manje salda kojeg je tužitelj u Izjavi o stanju gotovine na dan 1. siječnja 2019. u kojoj tužitelj izjavio da je na dan 1. siječnja 2019. posjedovao gotovinu u iznosu od 2.942.110,32 kuna, čime je vještak potvrdio upravo ono što je u provedenom postupku utvrdila Porezna uprava. Nadalje, navodi kako je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju u primitke za 2019. uzeo iznos od 12.700,00 eura koji je zajmotražitelj DE vratio tužitelju uoči ili na sam dan ovjere tabularne isprave od 23. rujna 2019. iz razloga što je potpuno logično jer u potvrdi stoji da će do 15. rujna 2018. vratiti preostali dug, ali porezno tijelo smatra kako to nije dokaz da je dug vratio do tog dana, već je to učinio u 2019. Tuženik ponavlja kako uz Izjavu tužitelja nije dostavljena vjerodostojna dokumentacija niti dokazi koji bi upućivali na istinitost navoda danih u Izjavi te se izjava kao takva ne može uvažiti i u ovom postupku tretirati kao dokaz, jer navodi iste nisu učinjeni vjerojatnim.

25. Tužitelj je u svom očitovanju od 18. prosinca 2025. u bitnom naveo kako je suglasan sa nalazom u mišljenjem vještaka, osim u dijelu za koji smatra da se radi o propustu na način da vještak nije uzeo dokumentirano povlačenje gotovine na dan 22. kolovoza 2013. u iznosu od 100.000,00 kuna, čime se saldo gotovine povećava za navedeni iznos, te u dijelu nalaza i mišljenja u kojem je vještak početni saldo na dan 1. siječnja 2013. uzeo 0,00 kuna, te je tužitelj na navedene okolnosti predložio dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

26. Sud je rješenjem od 23. siječnja 2026. odredio dokaz dopunskog financijskog vještačenja, radi otklanjanja prigovora tužitelja iz podneska od 18. prosinca 2025. i prigovora tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz podneska od 11. prosinca 2025.

27. Sudski vještak je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 20. veljače 2026. naveo kako je zbog obimnosti knjigovodstvene dokumentacije u nalazu i mišljenju učinjen propust na način da nije navedeno podizanje gotovine na dan 22. kolovoza 2013. u iznosu od 100.000,00 kuna te je vještak dostavio ispravljene Tablice 1. i 2., te utvrdio ispravljeni izračun po osnovi utvrđene razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019., na osnovicu od 30.616,14 kuna/4.063,46 eura utvrdio obvezu poreza na dohodak u iznosu od 18.369,68 kuna/2.438,08 eura i obvezu prireza poreza na dohodak u iznosu od 2.755,45 kuna/365,71 eura, odnosno ukupnu obvezu u iznosu od 2.803,79 eura, te zakonske zatezne kamate za razdoblje od 19. siječnja 2023., od dana kada je tužitelj primio prvostupanjsko rješenje, do dana izrade dopune nalaza i mišljenja (20. veljače 2026.) u iznosu od 552,62 eura. Nadalje, sudski vještak je ostao pri utvrđenju kako početno stanje gotovine na dan 1. siječnja 2013. iznosi 0 (nula) kuna jer u spisu nema nikakvih dokaza da bi početno stanje bilo 926.871,00 kuna, kako tvrdi tužitelj. Nadalje, sudski vještak je u odnosnu na prigovor tuženika ukazao kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. uzeo u obzir godišnje troškove domaćinstva u iznosu od 65.000,00 kuna (za svaku godinu), koliko je porezno tijelo utvrdilo u poreznom nadzoru, kako je prikazao u Tablici 1. u nalazu i mišljenju.

28. Sudski vještak je usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 4. ožujka 2026. ostao pri utvrđenjima iz nalaza i mišljenja od 16. listopada 2025. i pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 20. veljače 2026.

29. Tužitelj je ostao kod prigovora kako je početno stanje gotovine na dan 1. siječnja 2013. iznosilo 926.871,00 kuna, a ne kako je vještak utvrdio 0,00 kuna, dok u ostalom dijelu nije imao primjedbi. Tuženik nije pristupio na ročište na kojem je saslušan vještak i time nije iskoristio svoju mogućnost postavljanja pitanju vještaka i dobivanju odgovora na ista, kao i iznošenju eventualnih daljnjih prigovora.

30. U skladu sa prethodno izloženim, kako je temeljem Nalaza i mišljenja, i Dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje financija, računovodstva i bankarstva ŽE utvrđeno kako razlika vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. iznosi 30.616,14 kuna/4.063,46 eura, što predstavlja osnovicu za obvezu poreza na dohodak koja obveza iznosi 18.369,68 kuna/2.438,08 eura i prirez porezu na dohodak u iznosu od 2.755,45 kuna/365,71 eura, odnosno, kako ukupna obveza iznosi 2.803,79 eura, umjesto 155.421,09 eura (135.148,78 eur + 20.272,31 eur), kako utvrdilo porezno tijelo, Sud ocjenjuje kako činjenično stanje u provedenom upravnom postupku nije pravilno utvrđeno, što za posljedicu ima nepravilno utvrđenu obvezu poreza na dohodak od drugog dohotka i prirez porezu na dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za 2019., zbog čega se osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim.

31. Prema ocjeni ovog Sud, Nalaz i mišljenje i Dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje financija, računovodstva i bankarstva ŽE stručno je i utemeljeno na pravilima struke, valjano je obrazloženo i sadržava sve činjenice koje su sa financijskog, računovodstvenog i poreznog stajališta važne za donošenje pravilne odluke u pogledu pravilnosti utvrđenja porezne osnove po navedenoj osnovi.

32. Imajući u vidu kako je sudski vještak dao detaljan prikaz priljeva i odljeva gotovine sa bankovnih računa tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2019. i valjano obrazloženje svog Nalaza i mišljenja i Dopune nalaza i mišljenja, Sud smatra kako je u provedenom sudskom sporu nedvojbeno utvrđeno kako u konkretnom slučaju razlika vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. iznosi 4.063,46 eura, odnosno obveza poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iznosi ukupno 2.803,79 eura umjesto 155.421,09 eura, kako je neosnovano utvrdilo porezno tijelo.

33. Prigovor tužitelja kako pogrešno sudski vještak početno stanje gotovine na dan 1. siječnja 2013. utvrđuje 0,00 (nula) kuna pozivajući se Izjavu tužitelja u kojoj je naveo kako je početno stanje bilo 926.871,00 kuna te na izvješće Hrvatske narodne banke prema kojem građani u gotovini drže 10% od iznosa štednje na računima, na što je ukazao i sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, ovaj Sud ne uvažava osnovanim. To iz razloga što se činjenice u poreznom postupku utvrđuju na temelju vjerodostojne dokumentacije, u skladu sa odredbom članka 89. stavka 9. Zakona o porezu na dohodak u vezi sa člankom 88. točkom 2. Općeg poreznog zakona, a tužitelj u konkretnom slučaju nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi opravdao svoju tvrdnju kako je na dan 1. siječnja 2013. raspolagao upravo sa iznosom 926.871,00 kuna. Ovdje je potrebno navesti kako je životno i logično kako je tužitelj 1. siječnja 2013. imao određeni iznos gotovine na računu, a posebno kada se u obzir uzmu njegove bankovne transakcije (priljev i odljev gotovine) u promatranom razdoblju, međutim, kako spomenute odredbe Zakona jasno propisuju da se utvrđenja trebaju temeljiti na vjerodostojnoj dokumentaciji, a koje u konkretnom slučaju nema na dan 1. siječnja 2013., pravilno je sudski vještak početno stanje utvrdio 0,00 (nula) kuna, jer nema potrebnu dokumentaciju na temelju koje bi utvrdio drugačije činjenično stanje.

34. Nadalje, prigovor tuženika kako sudski vještak u promatranom razdoblju nije izvršio komparaciju utvrđenog salda (primitaka) sa izdacima tužitelja (na primjer: troškovima života, stjecanju pokretnina, nekretnina, uplata gotovine na račune drugih fizičkih ili pravnih osoba itd.) te kako je metodologija sudskog vještaka primijenjena u Nalazu i mišljenju, a koja uzima u obzir isključivo primitke poreznog obveznika, dok izdatke istog uopće ni ne spominje, potpuno neprikladna i pristrana, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Iz Nalaza i mišljenja i njegove Dopune proizlazi kako je sudski vještak uzeo u obzir troškove života za svaku godinu u iznosu od 65.000,00 kuna, koliko je porezno tijelo utvrdilo u postupku nadzora za 2019., pa se u tome dijelu prigovor tuženika ne može uvažiti osnovanim. Što se tiče stjecanja pokretnina ili nekretnina, Sud smatra kako porezno tijelo putem OIB-a tužitelja ima podatke o imovini tužitelja, te je, ukoliko raspolaže podacima da je tužitelj stjecao nekretnine ili pokretnine (npr. vozila) mogao Sudu i sudskom vještaku predočiti, obzirom na obvezu iz članka 88. točke 1. OPZ-a. Sud smatra kako je vještak nalaz i mišljenje izradio nepristrano i objektivno, temeljem raspoložive dokumentacije priložene spisu i navedene u Nalazu i mišljenju, stoga, navedeni prigovor Sud ocjenjuje neosnovanim.

35. Sud smatra potrebnim navesti kako porezno tijelo u prvostupanjskom rješenju naglašava kako nema odredbe Zakona prema kojoj bi fizičke osobe morale štedjeti samo preko računa banaka, što ne utječe na činjenicu da na taj način fizičke osobe u znatnoj mjeri otežavaju dokazivanje porijekla imovine, te navodi kako o početnom stanju gotovine u dostavljenoj Izjavi nije dostavljena vjerodostojna dokumentacija niti dokaz koji bi upućivali na istinitost istih. Međutim, tužitelj je poreznom tijelu predočio izvode iz bankovnih računa o njegovim transakcijama, kako bi ukazao (i dokazao) poreznom tijelu o iznosima kojima je raspolagao u razdoblju od 2013. – 2019., te u konačnici da je mogao sporni iznos uštedjeti, ali iz sadržaja obrazloženja osporenih rješenja ostalo nejasno zbog čega porezno tijelo ne prihvaća navedenu dokumentaciju relevantnom, niti porezno tijelo kao primjer navodi na koji način bi tužitelj mogao dokazati ili kojom vjerodostojnom dokumentacijom svoju štednju, kada u obzir ne uzima u obzir izvode iz bankovnih računa o transakcijama.

36. Nastavno, obzirom na obimnu priloženu dokumentaciju, kojom je tužitelj htio dokazati mogućnost raspolaganja spornim iznosom gotovine, za koju je porezno tijelo utvrdilo da se radi o nevjerodostojnoj dokumentaciji, ne navodeći razloge za to, dakle, bez obrazloženja, Sud je u sudskom sporu pune jurisdikcije izveo dokaz vještačenjem, te je temeljem Nalaza i mišljenja i Dopune istog, koje je ocijenio pravilnim i utemeljenim na pravilima struke, sam utvrdio činjenično stanje, kao i osnovicu i iznos obveze tužitelja, kako je navedeno u izreci presude.

37. Naposljetku, potrebno je navesti kako stranke nisu prigovarale izračunu zakonskih zateznih kamata utvrđenih od strane sudskog vještaka, pa je Sud iste, ocijenio nespornim i prihvatio pravilno utvrđenim od strane sudskog vještaka, te odlučio kao u izreci presude.

38. Slijedom prethodno navedenog, Sud ocjenjuje kako osporena rješenja nisu zakonita, te je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar (meritorno odlučiti) kao u izreci presude. Sud je ocijenio kako je svrsishodno, i na spomenutoj odredbi zakonom utemeljeno, donijeti meritornu odluku, iako to tužitelj nije izričito naveo u tužbenom zahtjevu, uvažavajući činjenicu kako je Sud proveo dokazni postupak i temeljem Nalaza i mišljenja i Dopune nalaza i mišljenja utvrdio činjenično stanje i visinu obveze tužitelja.

39. Odluku o trošku Sud će donijeti naknadno, nakon što posebnim rješenjem utvrdi troškove sudskog vještaka (po pravomoćnosti) i nakon zaprimanja računa vještaka radi isplate, a sve obzirom na odredbu članka 148. stavka 4. ZUS-a.

U Splitu, 2. travnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Damiru Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2A,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana