Poslovni broj: Pn-99/2021-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupan po punomoćnici Ani Bago Martić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, isplatili tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 6.222,40 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.06.2020. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, isplatili tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 84,18 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.06.2020. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, isplatili tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime izgubljene zarade iznos od 193,42 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18.01.2021. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 naknaditi tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 5.812,64 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim 02.04.2026.g. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da se dana 17. studenog 2017.g. oko 12:00 sati dogodila nezgoda u Zagrebu, u ulici Franje Račkog kod Trga hrvatskih velikana, na način da je tužiteljica MJ prilikom prelaska predmetne ulice zbog oštećenja pločnika u neposrednoj blizini tramvajske pruge pala i zadobila teške tjelesne ozljede. Tužiteljici je nakon predmetnog događaja pomogla UJ, neposredni očevidac same nezgode i odvela tužiteljicu u hitnu službu bolnice.

2.

Iz priloženih fotografija koje su snimljene 17. studenog 2017.g. neposredno nakon štetnog događaja evidentno je da se radi o pločniku, odnosno površini namijenjenoj za kretanje pješaka, koja u vrijeme štetnog događaja nije bila održavana, tj. oštećenja na istoj nisu ni sanirana, ni obilježena, a niti zaštićena.

3.

Do predmetne nezgode došlo je isključivo zbog neodržavanja pločnika, tj. nepopravka i/ili zaštite pukotine na istom. Upravo iz razloga što predmetna (javna) površina nije bila popravljena i/ili obilježena, tužiteljica je pala na predmetnom dijelu staze i zadobila tešku tjelesnu ozljedu opisanu u liječničkoj dokumentaciji.

4.

Predmetni dio javne površine u ulici Franje Račkog kod Trga hrvatskih velikana na kojem se odvio štetni događaj smatra se i jest površina namijenjena za kretanje pješaka, a ista je vlasništvo Grada Zagreba, koji je bio dužan predmetnu javnu površinu održavati kako bi ista bila sigurna za kretanja pješaka. Predmetna površina je trebala biti održavana na način da je oštećenje sanirano i/ili obilježeno i/ili zaštićeno u cijelosti, što očito nije bio slučaj s obzirom da je oštećenje postojalo u vrijeme štetnog događaja.

5.

Obzirom da je površina na kojoj se dogodio štetni događaj javna površina u vlasništvu Grada Zagreba, to je Grad Zagreb odgovoran naknaditi štetu tužiteljici. Tužiteljici su dijagnosticirane tjelesne ozljede koje su detaljno navedene u liječničkoj dokumentaciji.

6.

U ovom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede, koje su dovele do povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-dalje: ZOO). Stoga tužiteljica potražuje naknadu po kriterijima pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, zbog pretrpljenih tjelesnih bolova, pretrpljenog straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom tijekom liječenja.

7.

Tužiteljici su radi liječenja ujedno nastali i troškovi liječenja slijedom čega joj je tuženik dužan naknaditi sve troškove koje je pritom imala i to u iznosu od 634,22 kn, odnosno 84,18 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.06.2020.

8.

Tužiteljica također potražuje iznos izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u svoti od 193,42 € jer se na bolovanju nalazila od 20.11.2017. do 29.02.2017. Na okolnost izgubljene zarade prilaže obračune plaća.

9.

Tužiteljica je u tijeku postupka po punomoćniku postavila tužbeni zahtjev podneskom od 24.04.2024. uz navod da su od donošenja zadnjih Orijentacijskih kriterija iz 2002., a potom i nakon što je doneseno novo pravno shvaćanje na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/20) od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.g., pod brojem Su-IV-47/2020-5 gdje je navedeno da se " Mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05." Nadalje iz obrazloženja pravnog shvaćanja proizlazi da se isti primjenjuju odmah budući je navedeno da se …. od njihova donošenja pa ubuduće na sva primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednci Građanskog odjela VSRH (15.lipnja 2020.)… "

10.

Nadalje tužiteljica navodi da Orijentacijski kriteriji VSRH za naknadu štete, određuju da će se tužbeni zahtjev uskladiti s povećanjem inflacije, a u konkretnom slučaju temeljem Kalkulatora inflacije došlo je do povećanja indeksa potrošačkih cijena. Pri tome Orijentacijski kriteriji VSRH ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

11.

Stoga tužiteljica zbog znatnog povećanja troškova života konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 6.222,40 €, s osnova troškova liječenja potražuje iznos od 84,18 €, s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade potražuje iznos glavnice od 193,42 € što zajedno daje svotu od 6.500,00 €, a sve s zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

12.

U vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik je imao ugovorenu policu osiguranja od nezgode kod Croatia osiguranja d.d., pa se tužiteljica obratila Croatia osiguranja d.d. u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom na koji odštetni zahtjev je tuženika Croatia osiguranje odaslala tužiteljici Obavijest o zaprimljenoj prijavi štete koju je Croatia osiguranje datirala s datumom 19.06.2020.

13.

Tužiteljica je potom podnijela tužbu protiv ovdje tuženika GRADA ZAGREBA kao vlasnika površine na kojoj je tužiteljica stradala.

14.

U odgovoru na tužbu Grad Zagreb u cijelosti osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost za naknadu štete, osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te osporava uzročnoposljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda koje je tužiteljica zadobila. Tuženik ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja navodeći da ista nije upotrijebila dužnu pažnju koja se očekuje prilikom kretanja po javnoj površini. Nadalje tuženik ističe da ne odgovara za naknadu štete niti prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, a niti prema odredbi čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima. Ističe prigovor zastare tražbine tužiteljice.

15.

Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

16.

U dokaznom postupku sud je pročitao izjavu UJ ovjerenu kod javnog bilježnika Radojke Galić (list 6 spisa), pregledao je fotografiju potrganih ploča uz tramvajske tračnice na pješačkom dijelu namijenjenom za kretanje pješaka (list 7 spisa), medicinsku dokumentaciju o ozljedama i liječenju (list 9-14 spisa), izvješće o privremenoj spriječenosti za rad (list 15-16 spisa), računi o plaćenoj participaciji za fizikalnu terapiju (list 17-23 spisa), obračunske liste plaće (list 24-27 spisa), odštetni zahtjev (list 28-29 spisa), obavijest o zaprimljenoj prijavi štete upućen Croatia osiguranje d.d. (list 30 spisa), obavijest o neosnovanom zahtjevu (list 31 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Meliti Uremović (list 51-52 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 63-64 spisa), proveden je očevid na licu mjestu po sudskoj komisiji uz sudjelovanje dipl. ing. geodezije CJ (list 70-84 spisa), saslušana je svjedokinja UJ (list 90-92 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. (list 97-100 spisa).

17.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

18.

Među strankama je prijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za naknadu štete, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te postojanje uzročnoposljedične veze između štetnog događaja i posljedičnih ozljeda koje su nađene kod tužiteljice i prijeporno je, je li nastupila zastara tražbine tužiteljice.

19.

Radi utvrđivanja točnog mjesta pada i radi utvrđivanja tko je vlasnik predmetne čestice na kojem je nastao štetni događaj sud je proveo očevid na licu mjesta u nazočnosti sudskog vještaka, te je prilikom očevida na licu mjesta tužiteljica pokazala točno mjesto stradavanja.

20.

Također točno mjesto stradavanja je utvrđeno i usporedbom fotografije predane uz tužbu kao i stanja na terenu zatečenog prilikom samog očevida. Za navesti je da je samo mjesto gdje je tužiteljica pala bilo sanirano u trenutku provođenja očevida, a već par metara prema jugoistoku su zatečena puknuća i oštećenja ploča, a što ukazuje na postojanje kontinuiteta oštećenja.

21.

U svom nalazu i mišljenju CJ inženjer geodezije utvrdio je na temelju provedenog očevida na licu mjestu, na temelju provedene geodetske izmjere te preklopom izmjerenog stanja odnosno pokazanog mjesta na kojem se dogodio štetni događaj sa digitalnim katastarskim planom da se pokazano mjesto stradavanja nalazi na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na dijelu zemljišnoknjižne čestice 6060 k. o. [katastarska općina], na kojoj je kao vlasnik u zemljišnoj knjizi u zk. ul. br. [broj ZK uloška] evidentirano javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba, OIB: 61817894937 Trg Stjepana Radića 1, Zagreb.

22.

Time je sud sa sigurnošću utvrdio da je vlasnik čestice na kojem je pala tužiteljica upravo Grad Zagreb, čime je i sa sigurnošću utvrđena pasivna legitimacija tuženika.

23.

Radi utvrđivanja nastanka štetnog događaja sud je saslušao tužiteljicu i svjedokinju. Tužiteljica je iskazala da se dva dana prije svoga rođendana vraćala s kave s prijateljicom UJ. Prelazile su cestu ispred Hrvatske narodne banke pored fontana. Štetni događaj se dogodio tako da je normalnim korakom hodala s prijateljicom krećući se popločanom stazom i sve je bilo iste sive boje i prilikom normalnog hoda i normalnog uobičajenog pregleda prostora kroz koji se kreće nije uočila nikakve rupe ili puknuća na tom popločanom dijelu koji se nalazi u pješačkoj zoni.

24.

U koraku joj je upala lijeva noga u puknutu ploču te joj se noga odmah iskrenula, pala je i čula je pucanje u lijevom nožnog zglobu kao da puca plahta i zadobila je prijelom kosti u nožnom zglobu. Kako se štetni događaj dogodio u mjesecu studenom 2017. na nogama je imala čizme s ravnim đonom i gumenom potplatom. Na ramenu je imala malu žensku torbicu i nikakav drugi teret nije nosila. Neposredno nakon pada je osjećala snažnu bol, pa kako su se nalazile u blizini traumatološke bolnice jer je čula i kako joj kost puca s prijateljicom je otišla ravno u Kliniku za traumatologiju radi pružanja liječničke pomoći. Kada se sve počelo hladiti bol je bila izuzetno jaka. U bolnici je dobila gips, bila je na bolovanju više od mjesec dana, te je kod kuće mirovala i slijedila liječničke upute. Navodi da se sasvim normalno kretala, da nije se nigdje posebno žurila i da te oštećene ploče nisu ni na koji način bile obilježene, niti ograđene. Pri tome je pala negdje oko podneva i vidljivost je bila dobra. Vrijeme je bilo suho i ništa nije padalo.

25.

Iskazala je da je mjesto pada i oštećenja na pješačkom dijelu trga Hrvatskih velikana fotografirala njezina prijateljica UJ i to istoga dana kada je tužiteljica pala.

26.

Svjedokinja UJ iskazala je da se zajedno s tužiteljicom kretala po Trgu hrvatskih velikana ispred Hrvatske narodne banke i toga dana su popile kavu i nakon kave su zajedno išle prema fontani i u tom trenutku ju je netko nazvao na mobitel, zakoraknula je korak ili dva ispred tužiteljice da bi odjednom čula da je ona pala. Njezin pad je bio u neposrednoj blizini fontane ispred Hrvatske narodne banke. Ona se nakon pada nije mogla odmah podignuti pa joj je svjedokinja pomogla i potom je odvela do Klinike za traumatologiju. Do Klinike za traumatologiju su došle tako što je tužiteljica hopsala na jednoj nozi. Ostavila ju je na Klinici za traumatologiju i vratila se na lice mjesta poslikati te ploče i mjesto pada i prilikom fotografiranja je uočila da se radi o klimavim pločama koje su se zibale pa je zato tužiteljici prilikom stanja na tu ploču upala noga i ona je posljedično pala.

27.

Nakon otprilike sat ili dva nazvala ju je tužiteljica te joj je rekla da joj je dijagnosticiran prijelom lijeve noge. Na nogama je imala obuću s ravnim đonom, a vrijeme je bilo suho i ništa nije padalo.

28.

Koliko se svjedokinja sjeća na tom mjestu se nisu vršili nikakvi radovi, a je li u blizini bilo nekih radova, to svjedokinja nema saznanja.

29.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke i svjedokinje jer su njihovi iskazi logični, uvjerljivi, međusobno su povezani, pa je sud temeljem tih iskaza utvrdio da se štetni događaj dogodio oko podneva, da su obje hodale normalnim uobičajenim korakom bez posebne žurbe, da tužiteljica nije bila opterećena nikakvim teretom, da je na sebi imala zimsku obuću s ravnim đonom, te da je pala na sivim pločama koje su bile popucale i koje su se zibale jer nisu bile učvršćene i kada je tužiteljica stala nogom na tu ploču ona se prognula, njoj je noga upala u tu rupu i posljedično je došlo do prijeloma.

30.

Time je sud u cijelosti utvrdio nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu postojanja uzročnoposljedične veze između pada tužiteljice na pločniku ispred Hrvatske narodne banke na Trgu hrvatskih velikana i ozljede koje je zadobila jer je prijelom noge dijagnosticiran istoga dana u Klinici za traumatologiju.

31.

Nadalje istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan iz razloga što je tužiteljica pala na javno prometnoj površini u Gradu Zagrebu na Trgu hrvatskih velikana ispred Hrvatske narodne banke koja površina pripada nerazvrstanim cestama.

32.

Naime, Zakonom o cestama (NN 84/11) od 08.07.2011.g. u čl. 98. st. 1. se određuje: "Nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na načini pod uvjetima određenim ovim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog zakona i to posebice:

- ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (NN 54/08, 122/08, 13/09, 104/09, 17/10)

- ceste koje povezuju naselja

- ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja

- terminali i okretišta vozila javnog prijevoza

- pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina,

- druge ceste na području naselja i gradova."

Odredba čl. 100 Zakona o cestama propisuje da "nerazvrstanu cestu čine:

-cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i sl.), nogostup, biciklističke staze, te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i sl.)".

33.

Odredba čl. 107. Zakona o cestama propisuje da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim zakonom nije propisano drugačije.

34.

Kako je Grad Zagreb jedinica lokalne samouprave na čijem je području nastupio štetni događaj, a samo je mjesto nastanka štetnog događaja u nadležnosti održavanja i zaštite upravo tuženika, a temeljem naprijed citiranih zakonskih odredbi, tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku, a iz ovih odredaba također proizlazi i odgovornost tuženika za naknadu štete, tim više što je Grad Zagreb i upisan kao vlasnik čestice zk.č.br. 6060 k. o. [katastarska općina] koji je kao vlasnik upisan u zemljišnoj knjizi u zk. ul. br. [broj ZK uloška], evidentirano javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba i upisan kao vlasnik.

35.

Obzirom na činjenicu da su poslagane kocke jedna do druge koje su namijenjene za kretanje pješaka da su iste bile potrgane, te se kao takve zibale i omogućavale da upadne noga pješaka u te ploče koje su posljedično zbog toga što su bile neosigurane i neučvršćene po svojim svojstvima opasna stvar. Za opasnu stvar odgovara vlasnik opasne stvari. Nadalje Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave je dužan osiguravati sve javno prometne površine sigurnima za kretanje pješaka. To osiguravanje javnoprometnih površina spada u komunalnu djelatnost. Stoga je tuženik odgovoran naknaditi štetu tužiteljici temeljem odredbe čl. 1084. ZOO-a jer je bez opravdanog razloga ostavio neosiguranu površinu za kretanje pješaka.

36.

Obzirom da takve puknute ploče s obzirom da su se zibale i da su u zibanju dovele do propadanje noge u rupu je opasna stvar, a šteta nastala u vezi s opasnom stvari temeljem odredbe čl. 1063. ZOO-a se smatra da potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Konačno opasna stvar se nalazi u vlasništvu Grada Zagreba, pa za opasnu stvar temeljem čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik tj. Grad Zagreb. Nadalje glede odgovornosti valja navesti i slijedeće:

37.

Odgovornost tuženika proizlazi iz odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14) gdje je u čl. 1. st. 2. je propisano da se pod komunalnim gospodarstvom razumijeva i obavljanje komunalnih djelatnosti, a između ostalog i financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području Općina, gradova i Grada Zagreba (jedinice lokalne samouprave) kao i Županija kada je to određeno ovim zakonom.

38.

Odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da su komunalne djelatnosti između ostalih održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta, te da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina, te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.

39.

Odredbom čl. 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom se uređuje materija komunalne naknade izrijekom je određeno da je komunalna naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. Sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja komunalnih djelatnosti i to odvodnje atmosferskih voda, održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje groblja i krematorija, javna rasvjeta.

40.

Članak 30. tog Zakona kojim se uređuje financiranje građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture izrijekom se određuje da se građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za javne površine, nerazvrstane ceste, groblja i krematorije, javnu rasvjetu financira iz komunalnog doprinosa, proračuna jedinice lokalne samouprave, naknade za koncesiju, drugih izvora utvrđenih posebnim zakonom.

41.

U tijeku postupka na ročištu od 11.11.2021. tuženik je predložio da sud o parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d. o predmetnoj parnici u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst)

25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu ZPP).

42.

Sud je obavijestio Croatia osiguranje d.d. o navedenoj parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, koja obavijest je uredno zaprimljena od strane Croatia osiguranja d.d. dana 19.02.2025., te je treća osoba obavijestila sud da nema pravni interes miješati se u ovaj parnični postupak u svojstvu umješača na strani tuženika. S obzirom da je Croatia osiguranje d.d. primila obavijest o parnici, te se na tu obavijest očitovala da se neće miješati u cijelosti je ostvaren intervencijski efekt.

43.

Grad Zagreb je temeljem svih ovih citiranih odredaba pasivno legitimiran i odgovoran naknaditi cjelokupnu štetu tužiteljici.

44.

Radi utvrđivanja osnovanosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz liječničkim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Meliti Uremović.

45.

U svom nalazu i mišljenju liječnik vještak dr. Melita Uremović navodi da je tužiteljica stradala prilikom pada dana 17.11.2017. i tom prilikom je zadobila prijelom vrška lateralnog maleola lijevog nožnog zgloba s pomakom. Ozljeda je utvrđena odmah po štetnog događaju u Klinici za traumatologiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, kliničkim pregledom, a prijelom je potvrđen RTG-om. Provedeno je konzervativno liječenje prijeloma nošenjem sadrene imobilizacije u periodu od 17.12.2017. do 21.12.2017. Po skidanju imobilizacije od 18.01.2018. do 21.02.2018. tužiteljica je provodila fizikalnu terapiju pod kontrolom fizijatra.

46.

Po završenom liječenju nakon zadobivene ozljede lijevog nožnog zgloba kod tužiteljice su zaostali bolovi, oteklina i ograničena pokretljivost lijevog nožnog zgloba zbog čega se trajno smanjenje životnih aktivnosti može ocijeniti s 10 (deset posto). U budućem životu i radu tužiteljici će biti otežano duže stajanje, hodanje i trčanje.

47.

Strah. tzv. primarni strah je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica jačeg intenziteta trajao je 3 dana, strah srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 15 dana. Tzv. kasni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja trajao 30 dana.

48.

Bol jačeg intenziteta tužiteljica je trpjela 3 dana, srednjeg intenziteta 7, a manjeg intenziteta 60 dana, povremeno kod pojačanih napora i promjene vremena trpi trajno. Zadobivene ozljede nisu rezultirale naruženjem.

49.

Tuđa pomoć je tužiteljici bila potrebna od 17.11.2017. do 21.12.2017. po 4 sata dnevno u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (pranje, oblačenje, osobna higijena, nošenje i dizanje težih predmeta, nabavka živežnih namirnica, odlazak na kontrolne preglede-period nošenja sadrene imobilizacije), nastavno još 30 dana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno u trajanju od 170 sati.

50.

Troškovi liječenja i dužina trajanja bolovanja su opravdani jer se odnose na liječenje zadobivene ozljede lijevog nožnog zgloba.

51.

Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je stavio prigovore podneskom od 09.02.2022. u kojem prigovoru je prigovorio ocjeni bolova, straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom, te je stavio i prigovor na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice.

52.

Na prigovore tuženika očitovala se stalna sudska vještakinja dr. Melita Uremović na ročištu od 09.10.2025.

53.

U svom usmenom očitovanju vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 23.12.2021. koji je sačinila nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i nalaz kliničkog pregleda. Tužiteljica je u štetnom događaju 17.11.2017. zadobila unutarzglobni prijelom lijevog nožnog zgloba s pomakom. Provedeno je konzervativno liječenje po kirurgu nošenjem imobilizacije i po skidanju imobilizacije provedena je fizikalna terapija. Po završenom liječenju kod tužiteljice je zaostala bol na mjestu prijeloma, oteklina lijevog nožnog zgloba i ograničena pokretljivost. Temeljem tog kliničkog nalaza i priložene medicinske dokumentacije mišljenja je da je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 10%. U ocjeni trajnog smanjenja životnih aktivnosti koristila je Orijentacijske i medicinske tablice ali samo kao orijentacijske jer je definitivni nalaz trajnog smanjenja životnih aktivnosti individualan i temelji se na njezinom kliničkom znanju i iskustvu kao vještaka.

54.

Prema anamnestičkim podacima dobivenim na pregledu 14.12.2021. ocijenila je u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom i činjenicom da je tužiteljica zadobila unutarzglobni prijelom s pomakom, dužinu trajanja bolova i straha.

55.

Liječenje tužiteljice je završeno s pregledom fizijatra 21.02.2018.

56.

Temeljem podataka o dužini nošenja sadrene imobilizacije i hoda uz pomoć štaka ocijenjena je potreba tuđe pomoći i njege. U periodu hoda uz pomoć štaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć po 4 sata dnevno, te po skidanju imobilizacije još 30 dana po 1 sat dnevno. Osoba kada hoda uz pomoć štaka nije u mogućnosti samostalno odlaziti na preglede sredstvima javnog prijevoza i nije u mogućnosti nositi teže predmete, te općenito nije niti stabilna, ni sigurna da bi mogla obaviti ikakav posao niti oko sebe.

57.

Tužiteljica se tijekom liječenja nije obraćala psihoterapeutu, psihijatru ili psihologu radi pretrpljenog straha.

58.

S obzirom na pretrpljene ozljede za očekivati je da će tužiteljica prilikom hodanja osjećati povremene bolove, a također je i za očekivati budući da se radi o unutarzglobnom prijelomu da će se kod tužiteljice brže razviti posttraumatske promjene lijevog nožnog zgloba.

59.

Nakon očitovanja vještakinje više nije bilo pitanja, niti primjedaba, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer nalaz i mišljenje vještaka nije nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a i vještak je svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika, to je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice.

60.

Nakon nalaza i mišljenja vještakinje tužiteljica je po punomoćniku postavila tužbeni zahtjev podneskom od 24.04.2024. uz navod da su od donošenja zadnjih Orijentacijskih kriterija iz 2002. u znatnoj mjeri uvećani troškovi života. Stoga je tužiteljica s osnova naknade štete i to s osnova imovinske i neimovinske štete, troškova liječenja i izgubljene zarade potražuje ukupan iznos od 6.500,00 €.

61.

Tuženik se protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev kojoj preinaci se tuženik protivi.

62.

Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva koja je usklađena sa uvećanjem troškova života, jer je ista svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, a do inflacije nije došlo krivnjom tužiteljice, pa stoga ista ima pravo na preinaku. Osim toga tužiteljica iz iste činjenične osnove zahtjeva drugu novčanu svotu pa se slijedom toga tuženik takvoj preinaci ne može protiviti jer je tužiteljica tek nakon provedenog medicinskog vještačenja točno saznala visinu svog tužbenog zahtjeva. Svako drugo tumačenje bi bilo pretjerani formalizam na kojega Ustavni sud posebno ukazuje. Preinaka je dopuštena i zbog činjenice što o ovome postoji i stav presude ESLJP Vugedlija protiv Hrvatske od 20.02.2024. (Zahtjev broj: 14692/18) gdje je jasno navedeno da tužitelj ima pravo na povišenje tužbenog zahtjeva s obzirom na postupovna pravila hrvatskog prava. Temeljem čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP) dopušta se preinaka tužbe.

63.

Preinaka je dopuštena iz razloga što je utemeljena i na stavu Orijentacijskih kriterija VSRH za naknadu štete, a koji Orijentacijski kriteriji određuju da će se tužbeni zahtjev uskladiti s povećanjem inflacije, a u konkretnom slučaju temeljem Kalkulatora inflacije došlo je do povećanja indeksa potrošačkih cijena. Pri tome Orijentacijski kriteriji VSRH ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

64.

Radi toga sud je dopustio preinaku tužbe uz napomenu da se u konkretnom slučaju radi o nepravoj preinaci jer otpočetka tužitelji svojim tužbenim zahtjevom traže naknadu štete pa kada je preinaka tužbe učinjena povećanjem postojećeg zahtjeva takva neprava preinaka je moguća i dopuštena i ona se prekida već podnošenjem tužbe, radi čega je neosnovan i prigovor tuženika da je nastupila zastara za kamate.

65.

Temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je u cijelosti utvrdio osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kada je liječenje tužiteljice dovršeno kao i postojanje jasne uzročnoposljedične veze.

66.

Neosnovan je prigovor tuženika da je nastupila zastara tužiteljičine tražbine. 67.

Odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u nastavku kao: ZOO) propisuje se da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

68.

Početak subjektivnog zastarnog roka za tražbine naknade štete stoga ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu te o saznanju oštećenika za osobu koja je učinila štetu. U odnosu na prvu pretpostavku ističe se kako pod saznanjem oštećenika za štetu ne podrazumijeva samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o obujmu štete te o elementima njezine visine.

69.

S time u vezi, tražbina oštećenika ne nastaje danom štetnog događaja, nego danom kada je oštećenikovo liječenje završeno, odnosno kada je njegovo zdravstveno stanje definitivno, jer je tek tada oštećenik mogao saznati o obujmu i visini štete.

70.

S obzirom na činjenicu da je liječenje tužiteljice trajalo i u veljači 2018.g., dok je tužba u rubriciranoj stvari podnesena 18. siječnja 2021.g., to je jasno kako je tužba podnesena u roku koji propisuje odredba čl. 230. ZOO-a.

71.

Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije), sud se rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih tjelesnih boli, duševnih boli i straha izazvanih trajnim narušenjem zdravlja.

72.

Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju, da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

73.

Cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. st. 2. ZOO-a, intenzitet i trajanje bolova, pretrpljeni strah, činjenicu da je došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 10%, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 170 sati, sud nalazi da je tužiteljici zbog povrede tjelesnog i psihičkog zdravlja temeljem navedenih kvalifikatornih elemenata osnovano dosuditi iznos naknade štete u zatraženom iznosu od 6.222,40 €, a sve kako je navedeno odredbom čl. 1100. st. 2., čl. 1095. st. 1. i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima.

74.

U odnosu na troškove liječenja valja navesti da je vještakinja Melita Uremović pregledavši račune i troškove koje je tužiteljica imala s osnova liječenja, koji su se odnosili na participaciju za provođenje fizikalnih terapija, da je ona našla da su ti troškovi liječenja i dužina trajanja bolovanja bili opravdani jer se odnose na liječenje zadobivene ozljede lijevog nožnog zgloba.

75.

Imajući u vidu dokazane iznose koje je tužiteljica platila, a odnosi se na račune za učešće koji se odnose na participaciju za obavljene fizikalne terapije, a svi ti dokazi o plaćanjima se nalaze na listovima 17-23 spisa, sud nalazi te troškove opravdanim. Odredbom čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

76.

S obzirom na činjenicu da su troškovi liječenja osnovani, a i iznose troškova na ime liječenja je tužiteljica dokazala priloženim računima, sud je tužiteljici na ime troškova liječenja dosudio iznos od 84,18 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.06.2020. budući se tužiteljica obratila osiguravatelju pisanim putem odštetnim zahtjevom dana 18.06.2020.

77.

Nadalje tužiteljica s osnova izgubljene zarade potražuje iznos glavnice od 193,42 € zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate.

78.

Tužiteljica ima pravo na naknadu zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Radi utvrđivanja pripadajuće visine izgubljene zarade sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o.

79.

Zadaća vještaka je bila na temelju podataka u spisu i potvrde o privremenoj spriječenosti za rad utvrditi visinu izgubljene zarade tužiteljice za vrijeme bolovanja u vremenu od 18. studenog 2017. do 31. prosinca 2017. kao i te iznose izgubljene zarade iskazati po mjesecima s naznakom dospijeća svakog pojedinog iznosa.

80.

Vještak je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom razdoblju bila zaposlena kod poslodavca odvjetnika Zvonimira Bodrožića. Tužiteljica je bila na bolovanju u razdoblju od 20.11.2017. do 29.12.2017. Što se tiče pretpostavljene plaće tužiteljice kod poslodavca odvjetnika Zvonimira Bodrožića istoj je vještak izračunao na temelju utvrđene bruto satnice u iznosu od 37,50 kn koja je primijenjena prilikom obračuna plaće u mjesecu prije štetnog događaja u listopadu 2017. na način da se navedena bruto satnica pomnoži s odgovarajućim mjesečnim fondom sati rada u predmetnim mjesecima.

81.

Na temelju izračuna pretpostavljene plaće vještak je izvršio izračun izgubljene zarade kao razlike između pretpostavljene plaće koje bi tužiteljica primila da nije bilo štetnog događaja i primljene plaće.

82.

U predmetnom razdoblju tužiteljica je primala bruto naknadu za bolovanje na teret poslodavca.

83.

Razlika između pretpostavljene bruto / neto plaće koju bi tužiteljica primila i onoga što je primila s osnova bolovanja proizlazi da neto razlika u plaći između primljene naknade za bolovanje i plaće koju bi ostvarila u tom istom razdoblju iznosi 1.457,31 kn odnosno 193,42 €. Vještak je također utvrdio da u razdoblju od studenog do prosinca 2017. izgubljena zarada tužiteljice po osnovi radnog odnosa kod odvjetnika Zvonimira Bodrožića iznosi ukupno 330,48 € bruto odnosno 193,42 € neto.

84.

Na nalaz i mišljenje financijskog vještaka RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. nije bilo pitanja, niti prigovora pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je dan stručno i nepristrano te na temelju provedenih izračuna i podataka koje je imao na raspolaganju.

85.

Stoga je sud našao osnovanim iznos od 6.222,40 € s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 19.06.2020. pa do isplate.

86.

Nadalje sud je našao osnovanim i iznos od 84,18 € s osnova troškova liječenja zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.06.2020. pa do isplate, koji iznos je tužiteljici i dosudio temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

87.

Također sud je utvrdio da je tužiteljica zbog bolovanja izgubila na zaradi svotu od 193,42 €, pa je navedeni iznos tužiteljici dosudio sukladno utvrđenju vještaka RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. u svoti od 193,42 €, a s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18.01.2021. pa do isplate. Navedeni iznos je sud tužiteljici dosudio temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

88.

Sud je tužiteljici na ime štete na dosuđeni iznos glavnice za neimovinsku štetu, potrebu za tuđom pomoći i njegom i troškove liječenja dosudio kamatu tekuću od 19.06.2020., a temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a tužiteljica se tuženiku s odštetnim zahtjevom obratila dana 17.06.2020.

89.

Kamata na izgubljenu zaradu je dosuđena od dana podnošenja tužbe (18.01.2021.) kako je to tužiteljica i zatražila. Imovinska šteta dospijeva u trenutku nastanka štete, međutim tužiteljica može slobodno disponirati svojim tužbenim zahtjevom i tražiti kamatu i od kasnijeg datuma.

90.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a, a po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO).

91.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

92.

Tužiteljica je zatražila naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva na koju naknadu ima pravo.

93.

Odredbom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu uređen je poseban postupak i rokovi za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe.

94.

Taj propis nalaže oštećenoj osobi obvezu podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju prije pokretanja parničnog postupka jer će se tužba podnesena protiv osiguratelja prije nego što proteknu rokovi za odgovor na odštetni zahtjev u izvansudskom postupku smatrati preuranjenim.

95.

Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica bila dužna pokrenuti mirni postupak prije podnošenja tužbe, a troškovi koji su nastali u tom mirnom postupku se smatraju dijelom parničnih troškova sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a jer su parnični troškovi ne samo izdaci učinjeni u tijeku, već i oni koji su nastali u povodu postupka.

96.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 4 podneska (19.01.2021., 23.11.2021., 12.09.2022. i 06.02.2024.), svako po 25 bodova, troška sastava 7 podnesaka (03.11.2021., 24.08.2022., 27.12.2022., 24.04.2024., 18.02.2025., 01.07.2025. i 09.10.2025.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na jednom očevidu od 04.11.2022. u iznosu od 100 bodova, te troška zastupanja 8 ročišta (11.11.2021., 08.09.2022., 18.01.2024., 21.10.2024., 18.02.2025., 01.07.2025., 09.10.2025. i 02.04.2026.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

97.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 1900 bodova / 3.800,00 €.

98.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 950,00 €, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 €, troška predujma za geodetsko vještačenje u iznosu od 350,00 €, troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 €, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 51,19 € koja je i plaćena i na presudu u iznosu od 111,45 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama, čime je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.812,64 €.

99.

Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

100.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do IV. izreke.

U Zagrebu, dana 02. travnja 2026. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjeraka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika