Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2411/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GZ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, protiv presude Općinskog suda u Sisku od 22. siječnja 2026., poslovni broj: Pp-1265/2023-11, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina te se ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik GZ oslobođen je optužbe da bi počinio prekršaje iz čl. 216. st.3. i čl. 250. st.13.Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanih u izreci pobijane presude te je odlučeno kako troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Glina, pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud povjerovao iskazu okrivljenika kako nije on upravljao automobilom navedenog dana već njegov otac, iako je u postupku ispitan policijski službenik koji je uočio okrivljenika, također iz zapisnika o ispitivanju svjedoka VZ proizlazila kako je ista izjavila da je automobilom upravljao okrivljenik, pa i iz izjave samog okrivljenika koji je izjavio policijskom službeniku da je upravljao vozilom, prije nego što je pred sudom promijenio svoj iskaz.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da prvostupanjska odluka preuranjena budući da prvostupanjski sud nije izveo sve potrebne dokaze i zbog čega nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice niti dinamiku inkriminiranog događaja.
5. Naime, okrivljenik je oslobođen optužbe s obrazloženjem kako je negirao počinjenje prekršaja i prigovarao iskazu svjedoka ZZ, koji nije utvrdio identitet vozača spornog dana, a iz svih drugih dostavljenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaje kako mu se stavlja na teret.
6. Na glavnoj raspravi svjedok policijski službenik izjavio je da je predmetnog dana uočio vozilo koje je prevozilo željezne cijevi koje su virile iz prtljažnika i da je vidio da vozilom upravlja okrivljenik, a na mjestu suvozača njegovu suprugu što je i dojavio policijskoj postaji.
7. Također, nije vidio druge osobe osim navedenih, odnosno nigdje se ne spominje da bi vozilom upravljao otac okrivljenika LZ.
8. U zapisniku o ispitivanju svjedoka, supruge okrivljenika VZ, ista je izjavila da je vozilom upravljao okrivljenik GZ, pa i iz same izjave okrivljenika koju je dao policijskom službeniku.
9. Čl. 158. st.7. Prekršajnog zakona propisano je kako ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku. St.8. istoga članka propisano je kako se zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz stavka 6. i 7. ovoga članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.
10. Načela „in dubio pro reo“, primjenjivo je u slučaju kada sud iscrpi sve dokaze, a u nedoumici ili sumnji u pogledu dokaza, odluka se donosi u korist okrivljenika, no u ovom slučaju prvostupanjski sud nije proveo sve raspoložive dokaze kao što je osiguranje prisutnosti drugog svjedoka policijskog službenika koji je upućen na mjesto događaja, ispitivanje svjedoka okrivljenikove supruge pa i suočenje okrivljenika i policijskih službenika.
11. Dakle, provedenim prvostupanjskim postupkom činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, zbog čega je pobijana presuda očigledno preuranjena.
12. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak provesti dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem, a nakon toga savjesnom i brižljivom ocjenom svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, vodeći računa o ishodu provedenog suočenja donijeti na zakonu osnovanu odluku.
13. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 1. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v. r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.
