Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2919/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene AČ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljene protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. veljače 2026., poslovni broj: Pp-17504/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljene AČ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljena je obvezana naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljena AČ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 3 mjeseca po primitku pravomoćne presude.

1.1. Istom presudom okrivljena je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena je, pravodobno podnijela žalbu navodeći kako je dostavila podatke o vozaču te da sud nije tražio dokaz o visini njezine mirovine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. U postupku nije sporno da je okrivljenica vlasnica vozila registarske oznake [registarska oznaka] i nije sporno da je primila obavijest o počinjenom prekršaju od Postaje prometne policije Split, a kojom se od nje tražilo da se očituje o osobi vozača koji je upravljao njenim vozilom 2. ožujka 2023. u vrijeme počinjenja prekršaja prekoračenja brzine iz članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6. Okrivljenica nije ničim dokazala da bi dostavila podatak o vozaču Postaji prometne policije Split te je njezin navod ostao na razini paušalnog navođenja. Također, ista i u žalbi navodi kako je dostavila podatak o vozaču no nije dostavila dokaze o svojim navodima.

7. Slijedom navedenog, okrivljenica je kao vlasnica vozila, u danom roku od 15 dana, a najkasnije do 11. travnja 2023., bila dužna dati vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a kako to nije učinila, 12. travnja 2023. ostvarila je obilježja prekršaja kažnjivog po članku 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji joj se stavlja na teret.

8.

Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud na strani okrivljene nije našao olakotnih okolnosti, dok je za otegotnu uzeo visinu propisane kazne za prekršaj prema obavijesti o počinjenom prekršaju (prekršaj iz čl. 53. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), , odmjerio kaznu u zakonom propisanom minimumu smatrajući da će se u predmetnom slučaju postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

9.

Svoju odluku o kazni prvostupanjski je sud obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ova Sud, koji ne nalazi razloga za daljnjim ublažavanjem izrečene novčane kazne, te smatra da će se tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka za: spis, okrivljenika, ovlaštenog tužitelja.