Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2019/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŽĆ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, od 8. siječnja 2024., poslovni broj: 20. Pp-824/2023-3-, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obrazloženjem da je u optužnom aktu navedeno samo da je inkriminirane prilike okrivljenik „upravljao pod utjecajem alkohola u iznosu od 1,40“, dok nije navedeno na što se odnosi vrijednost od 1,40 budući da za djelo po članku 199. stavku 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prekršajno može odgovarati jedino počinitelj koji je u krvi imao alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, te da se iz samog činjeničnog opisa djela ne vidi da je okrivljenik inkriminirane prilike u krvi imao nedopuštenu koncentraciju alkohola, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Zbog toga, da činjenični opis djela kako je naveden u optužnom aktu nije moguće podvesti pod odredbe članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa stoga djelo iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako je činjenično opisano u optužnom aktu, po propisu nije prekršaj pa je Sud, na temelju članka 161. stavka 6. i članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe za ovaj prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
4. U žalbi žalitelj navodi da smatra kako ovlašteni tužitelj prilikom donošenja prekršajnog naloga nije povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava, jer je uvidom u spis predmeta utvrđeno da u spisu postoji ručno ispisani prekršajni nalog policijskog službenika OĆ, kao i prekršajni nalog u digitalnom obliku od 9. listopada 2022., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu te naredba o određivanju mjere opreza. Istina je da je policijski službenik prilikom ispisivanja omaškom propustio napisati na što se odnosi vrijednost od 1,40, dok je u prekršajnom nalogu u digitalnom obliku koji je također dostavljen nadležnom sudu jasno i nesporno u opisu prekršaja naznačeno da se vrijednost od 1,40 odnosi na alkohol u krvi od 1,40 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Iz svega navedenog proizlazi da je sud odlučujući o prigovoru okrivljenika olako utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava, uvažio prekršajni nalog u ručno ispisanoj formi, dok nije uvažio prekršajni nalog u digitalnom obliku, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu kao i naredbu o određivanju mjere opreza iz kojih se jasno i nesporno da zaključiti kako je okrivljenik kritične zgode upravljao motornim vozilom u prometu na cesti iako je imao alkohola 1,40 g/kg odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, odredbom članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kaznit za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.
8. Nadalje, okrivljeniku se prekršajnim nalogom koji mu je uručen na mjestu počinjenja djela stavlja na teret da bi dana 9. listopada 2022. upravljao predmetnim vozilom pod utjecajem alkohola u iznosu od 1,40, a biće djela koje se okrivljeniku stavlja na teret sastoji se u tome da kao vozač ima u krvi, iznad 1,00 do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, a što u optužnom prijedlogu nije navedeno (mjerna jedinica, kao niti u krvi odnosno u litri izdahnutog zraka).
9. S obzirom na navedeno osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da se iz samog činjeničnog opisa djela ne vidi da je okrivljenik inkriminirane prilike u krvi imao nedopuštenu koncentraciju alkohola, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka., koji je temeljem članka 161. stavka 6. i članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe za ovaj prekršaj.
10. Imajući u vidu navedeno neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru okrivljenika olako utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava, uvažio prekršajni nalog u ručno ispisanoj formi, dok nije uvažio prekršajni nalog u digitalnom obliku, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu kao i naredbu o određivanju mjere opreza.
11. Naime, prvostupanjski sud odlučuje isključivo na osnovu činjeničnog opisa navedenog u optužnom prijedlogu, a ne na osnovu materijalne dokumentacije priložene uz optužni prijedlog, a kako se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom nalogu relevantan je onaj nalog koji je okrivljeniku uručen u ruke i temeljem kojeg je okrivljenik uložio prigovor.
12. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
