Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4881/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OS, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22) i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika OS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 24. travnja 2023., poslovni broj: 73. Pp-3665/2022-7, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika OS i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik OS je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset eura) u roku od 6 (šest) mjeseci od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.858,12 eura, umanjena za vrijeme lišenja slobode okrivljenika u vremenu od 16. listopada 2022. u 20,00 sati do 17. listopada 2022. u 07,05 sati.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
5. U žalbi okrivljenik navodi da je bio izrevoltiran ponašanjem policijskih službenika i slikanjem njegovog automobila bez ikakvog objašnjenja. Tvrdi da su policijski službenici samoinicijativno zaključili da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, a zbog njegovog teturanja, što da i ovim putem tvrdi da nije istina, jer da je uslijed epileptičnog napada od čega boluje bio dezorijentiran. Na traženje policijskih službenika da je predao prometnu dozvolu jer da su to isti tražili od njega kao vlasnika vozila, i zato je predao dokumente on, a ne vozačica. Iako su policijski službenici ovlaštene službene osobe smatrao je da se ne mogu bahatiti bez prijašnjeg objašnjenja zašto slikaju njegovo vozilo i kada se on tome protivio isti da su mu prijetili kako će sada vidjeti što oni mogu što je uz dužno poštovanje smatrao prijetnjom jer ništa nije učinio kako bi ugrozio promet, sudionike u prometu jer istim niti ne upravlja radi svoje teške bolesti. Navodi da je kažnjen velikom novčanom kaznom koju kao nezaposleni 63-godišnjak nikako ne može podmiriti.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, ocijenivši pri tom iskaz svjedoka ES, policijskog službenika, kao vjerodostojan dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koji je iz neposredne blizine uočio da je okrivljenik zgode kao u izreci upravljao predmetnim vozilom, čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja za koja je proglašen krivim.
10. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik ES neosnovano teretio okrivljenika.
11. Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, iskaza policijskog službenika ES, provedenog suočenja između okrivljenika i navedenog svjedoka, iskaza svjedokinje ĐS, te uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, Izvješće o počinjenom prekršaju, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, Naredbu o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, te u Zaključak policijske uprave PP Belišće od 9. veljače 2022., dostavnicu o primitku cit. Zaključka, jasno i bez proturječja je iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, tako da nije osnovan navod žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje za koje ga se tereti.
12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Suprotno dakle tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, i to nakon što je prethodno izveo dokaz ispitivanjem svjedoka ES, kao i ĐS, u sporno vrijeme, izvanbračne supruge okrivljenika, te proveo ostale gore navedene dokaze, a za što sve je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.
14. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
15. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, koji predstavljaju teški oblik kršenja prometnih propisa za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedene prekršaje utvrdio novčane kazne kao blažu vrstu kazne za te prekršaje, i to znatno ispod propisanog posebnog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, smatra, razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije našao osnove za daljnje ublažavanje kazne.
16. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, s obzirom da počinjeni prekršaji predstavljaju teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, te je primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a koja je člankom 58. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.
17. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi detaljno i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.
18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 20,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.
19. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.