Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4220/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PC, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 229. stavka 5. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika PC, podnesenoj po branitelju Ivanu Bandiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, od 14. veljače 2025., broj: Pp-18381/2022-15, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika PC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika PC (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

a) da bi dana 15. listopada 2022. u 00,45 sati, na autocesti A1 u Vučevici upravljao osobnim automobilom Audi, reg. oznake [registarska oznaka] cestom izvan naselja, gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina 130 km/h, a kretao se brzinom od 189 km/h koja je umanjena za 10 % sigurnosne razlike, iznosila 170 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za 40 km/h veća od dopuštene,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b) da bi istog dana na istom mjestu kao pod točkom a) upravljao navedenim vozilom, a da tijekom vožnje ne bi koristio sigurnosni pojas na način kako je to odredio proizvođač sigurnosnog pojasa,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

c) da bi istog dana i na istom mjestu kao pod točkom a) upravljao navedenim vozilom, a da kod sebe nije imao vozačku dozvolu, odnosno da istu nije pokazao na zahtjev policijskog službenika,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika PC postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama a), b) i c) izreke pobijane presude.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PC, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika PC, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku PC, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom d) izreke pobijane presude, novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, smatra utvrđenom, a koju je okrivljenik MC dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana, od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik MC obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 54. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona, iz članka 229. stavka 5. istog Zakona i iz članka 282. stavka 9. tog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.740,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, zbog odluke o prekršajnopravnim sancijama te zbog odluke o troškovima postupka.

5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki d) izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje iz točaka a), b) i c) izreke bespredmetna.

7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela činjenično opisanih pod točkama a), b) i c) izreke pobijane presude, više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (15. listopada 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika glede djela činjenično opisanih pod točkama a), b) i c) izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

9. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom d) izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

10. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo činjenično opisano pod točkom d) izreke, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

11. Naime, potpuno je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da u konkretnom slučaju, okrivljenik nije odbio ispitivanje kako bi izbjegao odgovornost, već je postupio u skladu s preporukama liječnika, koji mu je savjetovao izbjegavanje postupaka koji mogu izazvati fiziološki stres, jer iz otpusnog pisma, matični list: 2020 / 039157, Klinike za bolesti srca i krvnih žila, sa datumom prijema 15. rujna 2020., priloženog uz žalbu, a u koje je i prvostupanjski sud izvršio uvid, dakle znatno prije počinjenja prekršaja 15. listopada 2022., proizlazi da je okrivljeniku propisano mirovanje kod kuće uz izbjegavanje tjelesnih i psihičkih opterećenja tijekom mjesec dana, a ne trajno kako se to pokušava prikazati u žalbi.

12. Isto tako, valja navesti da nitko, pa tako niti okrivljenik ne može sudjelovati u prometu kao vozač, a da pritom zbog bilo kakvih dijagnoza može biti ekskulpiran od prekršajne odgovornosti za sve ono što je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisano kao prekršaj, jer bi to u konkretnom slučaju značilo da netko može voziti pod utjecajem alkohola i odbiti alkotestiranje (što predstavlja jedan od najtežih prekršaja u prometu) i samim time ugroziti sigurnost prometa, kako svoju tako i ostalih sudionika u prometu, a što bi bilo protivno i općoj svrsi prekršajnopravnih sankcija (članak 6. Prekršajnog zakona), kojom odredbom je propisano da je opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.

13. Dakle, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda, koji je na temelju provedenih dokaza, pa tako i iskaza policijskog službenika, kojeg je ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja bića djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

14. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Iskaz navedenog svjedoka je u suglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, te je na osnovu provedenog postupka pravilno donio zaključak o krivnji okrivljenika za navedeni prekršaj, dajući za to razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

15. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica glede djela pod točkom d) izreke pobijane presude, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

16. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

17. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena u izreci ove presude za djelo pod točkom d) izreke, nije prestroga te je razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim od strane prvostupanjskog suda utvrđenim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

18. Stoga ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom, postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se istom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

19. Sukladno članku 183. stavku 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je upozoren da će se, ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u dodijeljenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

20. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec nije prestroga.

21. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

22. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 30,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 kuna/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, te okolnostima koje je prvostupanjski sud imao prilikom njihovog odmjeravanja i isti se ukazuju razmjerno odmjerenima.

23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Stoga visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, a imajući u vodu gore citirano Rješenje, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

24. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i okrivljenika.