REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6658/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆR i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22), i dr. odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 27. travnja 2023., broj: 72. Pp -541/2023-4, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju čl. 181.t.5. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“, broj: 107/07, 157/13, 110/15, 118/18 i 114/22)

ODBIJA SE OPTUŽBA

u odnosu na okr. ĆR i okr. GR (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

jer da su 15. prosinca 2022. oko 16,30 sati u Josipovcu, Dalmatinskoj ulici bb šetali svoje pse bez povodca, držeći ih neoprezno i bez nadzora, čime su isti mogli povrijediti ili ugroziti građane,

-te da bi time počinili prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

II. Uslijed odluke pod I., žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin, u odnosu na prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je bespredmetna.

III. U ostalom dijelu, žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske prave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. ĆR i okr. GR sukladno čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona su u nedostatku dokaza oslobođeni optužbe za djela prekršaja iz čl. 13. i 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, I Policijska postaja Osijek s Ispostavom Čepin je pravodobno podnijela žalbu , zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.

3. Žalba je dijelom bespredmetan, a dijelom nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je u odnosu na prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira , za koji su okrivljenici proglašeni krivima u točki II izreke pobijane presude nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona , zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za to djelo prekršaja, a uslijed čega je žalba tužitelja u tom dijelu bespredmetna.

5. Naime, okrivljenicima se optužbom stavlja na teret da su prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinili dana 15. prosinca 2022.

5.1. Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je „ prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koji je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.“ Odredbom članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, između ostalog , i za prekršaj za koji je kao propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji su okrivljenici oslobođeni optužbe u točki II izreke pobijane presude ( za prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura), očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obvezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo te je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i za prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.3. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okrivljenici terete za prekršaj i čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, počinjen dana 15. prosinca 2022., to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila tzv. apsolutna zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja u odnosu na djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira tužitelj u svojoj žalbi ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenike oslobodio optužbe za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.2. Naime, prvostupanjski je sud pravilno cijenio obrane okrivljenika koji su osporavali počinjenje prekršaja, provedeno je suočenje između okrivljenika nakon čega nisu otklonjene proturječnosti u njihovim iskazima , niti je utvrđena dinamika događaja. S obzirom nije bilo neposrednih očevidaca događaja, prvostupanjski sud nije mogao na nedvojben način utvrditi krivnju okrivljenika te je pravilno i zakonito okrivljenike u nedostatku dokaza oslobodio optužbe.

6.3. Provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o nedostatku dokaza na kojima bi se temeljila odluka o krivnji. Odluku o oslobođenju optužbe za djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

7. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, te je stoga valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

TR,v.r

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.