REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5906/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe Hrvatske ceste d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe CC, zbog prekršaja iz članka 6. stavka 5. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22) uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 24. travnja 2025., poslovni broj: Pp-2073/2023, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, pobijana presuda ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz članka 6. stavka 5. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, s obrazloženjem da činjenični opis ne sadrži niti jednu radnju ili propust okrivljenika, jer da se u činjeničnom opisu, za koji je sud vezan, navodi da ne sadrži niti jednu radnju ili propust okrivljenika, te da se u istom navodi da okrivljenici „nisu vodili brigu i poduzimali primjerene mjere glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa na kolniku, a što predstavlja odredbu iz članka 6. stavka 2. cit. Zakona.
2. Istom presudom, temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
4. U žalbi žalitelj navodi da je u konkretnom slučaju semafor prikazivao zeleno svjetlo dok je rampa bila spuštena – tehnički nesklad koji predstavlja propust u održavanju i upravljanju prometnom infrastrukturom, za što su odgovorni upravo okrivljenici. Takvo stanje da jasno ukazuje na nepostojanje adekvatnog nadzora i sigurnosnih mjera, čime da je ostvaren bitni element prekršaja. Navodi da smatra da pravna i odgovorna osoba koje se bave upravljanjem i održavanjem cesta ne djeluju same po sebi, već kroz svoje zaposlenike i rukovodstvo te da se svi postupci radnika smatraju postupcima pravne osobe, osobito kada djeluju unutar svog radnog opisa i korištenjem sredstava koja im je firma stavila na raspolaganje. U tom smislu da pravna osoba ne može izbjeći odgovornost za propuste radnika tvrdeći da ih nije osobno izvršila jer pravna osoba može djelovati samo putem svojih ljudi. Upravo zato postoje organizacijski i nadzorni mehanizmi unutar svake odgovorne tvrtke. Nadzor nad radnicima, organizacija rada, tehnička ispravnost sredstava te poštivanje propisa i sigurnosnih protokola spadaju u osnovne obaveze uprave i direktora. Ako radnik izazove prometnu nesreću zbog nemara (npr. nepravilnog rukovanja tehničkim sredstvima, nepoštivanja sigurnosnih procedura) postavlja se pitanje: Jesu li postojali mehanizmi kojima se to moglo spriječiti? Ako nisu onda je to propust uprave. A ako jesu, ali nisu provedeni opet je to propust u nadzoru što dovodi do tvrdnje da pravna i odgovorna osoba odgovaraju jer da je upravo njihova dužnost osigurati da se radnici ponašaju u skladu s propisima, da su obučeni, nadzirani i da tehnički sustavi budu sigurni. U velikim sustavima bez takve odgovornosti ne bi bilo moguće jamčiti sigurnost niti u jednom anketu poslovanja.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.
7. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 i 114/22), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
8. Međutim, ovaj sud smatra da je u pravu žalitelj kada navodi da činjenični opis prekršaja sadrži sve potrebne elemente navodeći da je u konkretnom slučaju semafor prikazivao zeleno svjetlo dok je rampa bila spuštena, te da se radi o tehničkom neskladu koji predstavlja propust u održavanju i upravljanju prometnom infrastrukturom.
9. Dakle, kako je u činjeničnom opisu djela radnja prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježe prekršaja navedena, to nije osnovana odluka prvostupanjskog suda, da u činjeničnom opisu nema konkretne radnje koju su okrivljenici trebali poduzeti, a koju nisu poduzeli radi čega je došlo do prometne nesreće, odnosno koje su to mjere i koja je to briga koju su trebali poduzeti da bi omogućili sigurno i nesmetano odvijanje prometa.
10. Naime, samim time što je u činjeničnom opisu navedeno da je u konkretnom slučaju semafor prikazivao zeleno svjetlo dok je rampa bila spuštena, jasno proizlazi da okrivljenici nisu poduzeli radnje potrebne za omogućavanje odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, jer se radi o tehničkom neskladu (koji predstavlja propust u održavanju i upravljanju prometnom infrastrukturom), opisanom u činjeničnom opisu, a iz koje radnje proistječe zakonsko obilježje djela iz članka 6. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po članku 6. stavku 5. i 6. istog Zakona u vezi članka 293. stavka 1. cit. Zakona, s obzirom da je uslijed navedenog propusta okrivljenika došlo do prometne nesreće opisane u činjeničnom opisu djela.
11. Dakle, s obzirom da obavezni prekršajni nalog sadrži potpuni činjenični opis, prvostupanjski sud je povodom izjavljenog prigovora trebao staviti obavezni prekršajni nalog izvan snage, provesti postupak, odnosno provesti sve moguće dokaze i na temelju provedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke te s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenike i koje im idu u korist, a sve kako bi se u postupku utvrdile sve relevantne činjenice i okolnosti konkretnog događaja.
12. Stoga, temeljem odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti osnovanom žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
13. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti novi postupak uvažavajući sve primjedbe iznesene u ovom rješenju, provesti potrebne dokaze i na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.
14. Radi navedenog riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 5 otpravaka: za spis, I i II-okrivljenika i tužitelja.
