REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8794/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UK, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20 i 144/20), odlučujući o žalbi okrivljenika UK, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 4. rujna 2025., poslovni broj: Pp-645/2025-7, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaćanjem žalbe okrivljenika UK, ukida se prvostupanjska presuda glede djela pod točkom I/1. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e :
II. U povodu žalbe okrivljenika UK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika UK (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
I/2. da bi 2. listopada 2022. u 21,55 sati u Sisku, Ulica kralja Zvonimira kbr. 9 upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], a da kod sebe nije imao vozačku dozvolu,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
I/3. da istom prilikom kod sebe nije imao osobnu iskaznicu,
• pa da bi time počinio prekršaj iz članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici te mu je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.040,00 eura.
2. Okrivljenik je tom presudom obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
4. U žalbi okrivljenik navodi da je bio u dobroj vjeri da mu zaštitna mjera zabrane upravljanja počinje teći odmah po plaćanju kazne. Navodi da sukladno članku 58. Prekršajnog zakona zaštitna mjera mora biti jasno određena u pogledu vrste i trajanja, a člankom 6. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku da je propisano načelo informiranosti stranaka i pravo da svaka stranka bude pravodobno potpuno obaviještena o svojim pravima i obvezama. On da nije službeno i nesporno obaviješten o točnom datumu početka trajanja zabrane, što smatra bitnim procesnim propustom. Kao savjestan građanin, nakon plaćanja kazne da nije upravljao vozilom tijekom razdoblja od mjesec dana, vjerujući da time poštuje izrečenu mjeru. Tek nakon toga tijekom policijske kontrole, obaviješten je da mu zabrana još uvijek traje, čime da je bio doveden u zabludu ne svojom krivnjom. Slijedom navedenog smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravnu sigurnost i načelo zakonitosti iz članka 2. Prekršajnog zakona.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22.) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: ovaj Sud) je utvrdio da je za sada pogrešna odluka prvostupanjskog suda vezano za djelo iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom I/1. izreke pobijane presude.
8. Naime, s obzirom da okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, navodeći u svojoj obrani, a u čemu ustrajava i u žalbi da je bio u dobroj vjeri da mu zaštitna mjera zabrane upravljanja počinje teći odmah po plaćanju kazne, to je za utvrđivanje činjenica vezanih za počinjenje navedenog djela bilo potrebno provjeriti ove navode obrane okrivljenika, a što je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario.
9. Stoga imajući u vidu navedeno najvažnija činjenica po mišljenju vijeća ovog suda ostala je neutvrđena, a to je od kada počinje teći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koja je navedena u izreci pobijane presude, s obzirom da okrivljenik uporno ističe da je platio kaznu za prekršaj temeljem kojeg je proglašen krivim za počinjenje djela iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona.
10. Dakle, s obzirom da okrivljenik navodi da je platio kaznu sud mora tu činjenicu utvrditi uvidom u uplatnice, ili u službenu evidenciju o plaćanju, jer od dana plaćanja kazne počinje teći izvršnost, ukoliko je odluka ranije postala pravomoćna.
11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti novi postupak tijekom kojeg će utvrditi kada je nastupila izvršnost odluke temeljem koje je donesena pobijana presuda glede djela pod točkom I/1. izreke pobijane presude te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
12. Stoga je, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao pod točkom I. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu, time da će prvostupanjski sud radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja provesti dokaze na koje je ukazano ovom odlukom te po potrebi provesti i druge dokaze, nakon čega će donijeti novu odgovarajuću na zakonu osnovanu presudu.
13. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela činjenično opisanih pod točkama I/2. i I/3. izreke pobijane presude, više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (2. listopada 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.
14. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika glede djela činjenično opisanih pod točkama I/2. i I/3. izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.
15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
