REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PG, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o žalbi okrivljenika PG, podnesenoj po braniteljici Saši Brođanac, odvjetnici iz Sesveta, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu od 30. ožujka 2023., poslovni broj: Pp-1365/2022, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja

2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik PG oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura, u koju je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme od uhićenja 30. rujna 2022. u 12,05 sati i zadržavanje u PP Velika Gorica do dovođenja nadležnom sudu dana 30. rujna 2022. u 18,00 sati kao 39,82 eura pa okrivljeniku ostaje za platiti kaznu u iznosu od 660,18 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

8. Naime, odredbom članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisano je da će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana, za prekršaj osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, a obilježja kojeg djela su sadržana u činjeničnom opisu pobijane presude, pa stoga nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, da bi izreka presude bila nerazumljiva i proturječna sama sebi.

9. Iz provedenog postupka nesporno je da je okrivljenik kritične zgode sudjelovao u prometu, odnosno upravljao predmetnim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, a čime su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja bića djela prekršaja koje mu se stavlja na teret.

10. Naime, i iz iskaza policijskih službenika GG i AG, koje je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnima dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, proizlazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja bića djela iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Naime, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika.

13. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer da sud u obrazloženju ističe da obrana okrivljenika nije prihvaćena, jer bitna povreda postupka iz cit. odredbe postoji ako okrivljeniku nije omogućeno iznošenje obrane, a ne u ocjeni obrane okrivljenika, odnosno ako je sud povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

14. Nadalje vezano za obranu okrivljenika i iskaz svjedokinje ĐG, na koje se žalitelj poziva ne proizlazi da bi isti bili podudarni. Naime okrivljenik je u svojoj obranio naveo da je predmetnim vozilom do benzinske pumpe upravljao njegov otac P, dok je imenovana svjedokinja iskazala da je vozilom upravljao otac okrivljenika, koji boluje od bolesti srca te da je u jednom trenutku rekao da se ne osjeća dobro pa je do Doma zdravlja u Velikoj Gorici ona upravljala vozilom, dok je otac okrivljenika sjeo na stražnje sjedište, a okrivljenik na mjestu suvozača, pa kako su imali malo goriva ona je stala na benzinskoj stanici, a ne otac okrivljenika, kako je to okrivljenik naveo u svojoj obrani.

15. Prema tome, prihvaćajući u svemu razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

16. Stoga slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

17. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o navedenom djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

18. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga. Naime, valja navesti da je za djelo prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura („Narodne novine“, broj: 114/22), ili kazna zatvora do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj i to primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ispod propisanog posebnog minimuma, pa izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

19. Nadalje, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir imovinske prilike okrivljenika.

20. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.