Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8662/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice LM, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22) odlučujući o žalbi okrivljenice LM, podnesenoj po braniteljici Jeleni Košutić, odvjetnici iz Sesveta, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. travnja 2023., poslovni broj: 64. Pp-1116/2023, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice LM, i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica LM, je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno putem braniteljice podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi okrivljenica navodi da boluje od disleksije, da je riječ o jezično utemeljenom poremećaju konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje da obično odražavaju nedostatne fonološke obrade, a zbog čega da je ista nenamjerno zabunom upisala pogrešne podatke o osobi koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala predmetnim vozilom u njezinom vlasništvu. Ističe da nikada ranije nije prekršajno niti kazneno kažnjavana, a što da je sud u konkretnom slučaju trebao uzeti u obzir kao olakotnu okolnost te slijedom toga primijeniti institut ublažavanje kazne.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.
9. Naime, u vezi navoda žalbe okrivljenice da boluje od disleksije, te da je riječ o jezično utemeljenom poremećaju konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje da obično odražavaju nedostatne fonološke obrade, a zbog čega da je ista nenamjerno zabunom upisala pogrešne podatke o osobi koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala predmetnim vozilom u njezinom vlasništvu, valja navesti da su isti potpuno neosnovani jer okrivljenica nije dala podatke o jednoj osobi nego vrlo jasno o dvije osobe, navodeći da ne zna tko je upravljao vozilom, ona ili suprug pa je stoga dala sve podatke o sebi i suprugu.
10. Nadalje, u svezi navoda žalbe da prekršaj nije počinjen iz namjere, valja navesti da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona).
11. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
12. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, a sud je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u visini propisanog posebnog minimuma, pri čemu je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice.
13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.
14. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenicu i tužitelja.
