Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10610/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice FB, zbog prekršaja iz članka 49. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenice FB, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 9. listopada 2024., poslovni broj: Pp-9717/2023-4, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenice FB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenice FB (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
1. da bi 12. listopada 2022. u 14,48 sati, u Splitu, u ulici Magistrala Solin kućni broj 28, kao vozač vozila M1 marke BMW registarske oznake [registarska oznaka] upravljala navedenim vozilom kolnikom Magistrale Solin od smjera juga u smjeru sjevera iako je navedena ulica kao jednosmjerna ulica namijenjena kretanju vozila iz suprotnog smjera,
- pa da bi time počinila prekršaj iz članka 49. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
2. da bi istom prilikom upravljala navedenim vozilom, a da nije koristila sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa,
- pa da bi time počinila prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
3. da bi istom prilikom upravljala navedenim vozilom, a da kod sebe nije imala vozačku dozvolu, odnosno istu nije pokazala policijskom službeniku na uvid,
- pa da bi time počinila prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenice FB postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude.
III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice FB, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
IV. U povodu žalbe okrivljenice FB, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, smatra utvrđenom, za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 4. izreke pobijane presude, a koju je okrivljenica HB dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci, od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.
V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica HB obvezana je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 60,00 (šezdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 49. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, za koje joj je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 1.740,00 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.
3. Istom presudom, okrivljenica je obvezana naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
5. Žaliteljica predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude bespredmetna, dok je u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 4. izreke pobijane presude neosnovana.
7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenice ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenice u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela činjenično opisanih pod točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (12. listopada 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.
8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenice glede djela činjenično opisanih pod točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenice u tom dijelu postala bespredmetna.
9. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 4. izreke pobijane presude ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje neosnovani su i navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, koju žaliteljica nije pravno označila, ali je evidentno da ukazuje na istu, kojom je propisano da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.
11. Naime, suprotno navodima žalbe okrivljenica je uredno pozvana na ročište zakazano za 9. listopada 2024., na koje iako uredno pozvana nije pristupila, kao niti na prethodno zakazano ročište zakazano za 21. veljače 2024. za koje je dostava poziva također bila uredno iskazana.
12. Dakle, prvostupanjski sud ni na koji način nije povrijedio pravo obrane okrivljenice budući je na svako ročište zvao okrivljenicu, omogućavajući tako okrivljenici da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje joj idu u korist, tako da nije osnovan žalbeni navod da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
13. Nadalje, suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, a na što je okrivljenica sukladno odredbi članka 109. a Prekršajnog zakona upozorena u prekršajnom nalogu, kojeg je uredno zaprimila.
14. Kako sud dakle, može sukladno članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona provesti postupka bez nazočnosti okrivljenika, samim time je, suprotno navodima žalbe, ovlašten davati i ocjenu svih okolnosti koje se tiču postupka, pa tako i utvrđenja olakotnih i otegotnih okolnosti.
15. Imajući u vidu navedeno, vijeće ovog suda smatra da je sudac prvostupanjskog suda u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te je provedenim dokaznim postupkom u kojem je izvršio uvid u materijalni dokaz, Izvješće o počinjenom prekršaju od 12. listopada 2022., na kojem se suprotno navodima žalbe presuda može temeljiti, jer isto u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku.
16. Iz ovako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je prihvatio materijalni dokaz kao vjerodostojan, te je po mišljenju vijeća ovog suda izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a takovu svoju odluku isti sud je valjano i argumentirano obrazložio, te žalbeni navodi nepotkrijepljeni nikakvim novim činjenicama, ne dovode u sumnju pravilnost takove odluke prvostupanjskog suda.
17. Izrečenu kaznu za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ovaj sud ne smatra prestrogom, te je mišljenja da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.
17.1. Pri tome valja navesti da je za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura („Narodne
novine“, broj: 114/22) ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok je okrivljenici za navedeni prekršaj izrečena novčana kazna kao blaža vrsta kazne za taj prekršaj, i to u visini propisanog posebnog minimuma, te s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije bilo osove za primjenu instituta ublažavanja kazne.
18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o navedenom djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.
19. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.
20. Naime, ponašanje okrivljenice glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje navedenog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 60,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.
22. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Zapisničarka
Predsjednik vijeća
Marcela Soljačić-Prester, v. r.
Nediljko Boban, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.