Poslovni broj: Gž-3379/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. KK, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., za poslovne usluge, OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-37/2024-11 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-37/2024-11 od 24. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se ovrha pljenidbom i prijenosom temeljem zadužnice tužitelja na kojoj je tužiteljev potpis ovjerio javni bilježnik Vlado Nikolić iz Metkovića, pod posl. br. OV-8733/2009, 3. prosinca 2009., a koju je na zahtjev tuženika odredila i provodi Financijska agencija (u daljnjem tekstu: FINA), proglasi nedopuštenom (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u iznosu od 1.206,70 eura (točka II. izreke), te je odbijen i tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 104,95 eura (točka III. izreke).
2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, te u dijelu pod točkom II. kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnog troška, tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146/25.- u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da je predmetna zadužnica izdana u svrhu osiguranja potraživanja iz Ugovora o financijskom leasingu broj: 40411 od 1. prosinca 2009. (u daljnjem tekstu: ugovor o leasingu), kojeg je primatelj bio obrt (Pekara Adria Ploče) čiji vlasnik je bio tužitelj, a u kojem je tužitelj sudjelovao kao jamac platac, dok je kao davatelj leasinga sudjelovao Offcut - društvo s ograničenom odgovornošću za poslovne usluge u likvidaciji (ranije VB LEASING d.o.o.),
- da je predmetni ugovor o leasingu raskinut dopisom VB LEASING d.o.o. od 8. veljače 2011. i to zbog neplaćanja od strane obrta, odnosno tužitelja kao vlasnika,
- da su tuženik i VB LEASING d.o.o sklopili 22. srpnja 2016. Ugovor o cesiji, kao i da su 18. listopada 2016. sklopili Dodatak I. Ugovoru o cesiji, čime je potraživanje VB LEASING d.o.o prema tužitelju preneseno na tuženika,
- da je VB LEASING d.o.o 20. lipnja 2012. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću, koji je 20. lipnja 2012. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-422/12 (u daljnjem tekstu: rješenje o ovrsi), te da se po prigovoru ovršenika postupak nastavio kao parnica u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega je 8. svibnja 2014. Općinski sud u Zaboku donio presudu poslovni broj: Povrv-736/2012, koja je postala pravomoćna 9. lipnja 2015., te ovršna 17. travnja 2015.,
- da je VB LEASING presudu podnio na izravnu naplatu kod FINA-e, te da se ista kod FINA-e nalazila sve do isknjiženja 4. kolovoza 2018.
- da je tuženik 14. veljače 2023. podnio FINA-i zahtjev za naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice na iznos od 10.013,56 eura na kojoj je tužiteljev potpis ovjerio javni bilježnik Vlado Nikolić iz Metkovića pod posl. br. OV-8733/2009 dana 03. prosinca 2009. godine, a koji zahtjev je Fina zaprimila dana 17. veljače 2023. godine zbog čega su tužitelju blokirani svi računi.
5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja tuženika koje je osigurano zadužnicom, mjenicom i presudom koje služe za osiguranje namirenja potraživanja iz istog pravnog posla, pošto je tuženik, a prije njega njegov prednik, svojim radnjama prekidao zastaru, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev, koja utvrđenja kao pravilna i zakonita prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od deset godina iz članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, budući da je predmetna tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, a predmetna zadužnica, mjenica i presuda predstavljaju sredstva osiguranja iste tražbine koja čini jedinstvenu pravnu cjelinu.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zastara više puta prekidana radnjama vjerovnika, osobito vođenjem postupka prisilne naplate putem FINA-e, slijedom čega zastarni rok nije mogao isteći, pri čemu, suprotno žalbenim navodima, okolnost promjene vjerovnika (cesije) ne utječe na tijek i prekid zastare, jer novi vjerovnik stupa u pravni položaj prijašnjeg vjerovnika sa svim njegovim pravima.
8. Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava aktivnu legitimaciju tuženika također nisu osnovani, jer iz spisa proizlazi da je predmetna tražbina prenesena na tuženika temeljem ugovora o cesiji, sukladno odredbama članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO) te da je tuženik ovlašten zahtijevati njezinu naplatu, pri čemu okolnost što u spisu nije priložen cjelokupni ugovor o cesiji ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, budući da iz ostale dokumentacije nedvojbeno proizlazi kontinuitet tražbine i identitet potraživanja.
9. Zbog navedenog, i ostali žalbeni navodi kojima tužitelj osporava ocjenu dokaza predstavljaju isključivo subjektivno nezadovoljstvo ishodom postupka, te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
10. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.
11. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi pobijanu odluku.
U Splitu 1. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić
