Poslovni broj: Gž-1258/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2210/2022-16 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2210/2022-16 od 1. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije (u daljnjem tekstu: FINA) na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls lessingu d.o.o., ovjerene pod brojem OV- 2972/09 19. lipnja 2009.
2. Protiv te presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati i tužitelju dosude i troškovi postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. Ujedno je zatražio i trošak žalbenog postupka.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije (u daljnjem tekstu: FINA) na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls lessingu d.o.o., ovjerene pod brojem OV- 2972/09 19. lipnja 2009. pri čemu je među strankama sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja koje tuženik ima prema tužitelju.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
5.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:
- daje 16. lipnja 2009. između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex zaključen Ugovor o financijskom leasingu br. 03643 radi kupnje motornog vozila,
- da je tužitelj 16. lipnja 2009. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 03643 od 16. lipnja 2009.,
- da je tužitelj 16. rujna 2009. izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 11.000 eura, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. Ov-2927/09 19. lipnja 2009.,
- da je Impuls Leasing d.o.o. temeljem navedene zadužnice zatražio od FINA-e namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava tužitelja u ukupnom iznosu od 14.773,32 kune;
- da je između tuženika i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću među kojima je i predmetno dugovanje,
- da je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika, temeljem odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/18),
- da je tuženik kao ovrhovoditelj, temeljem iste zadužnice 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja,
- da je rješenjem prvostupanjskog suda br. Ovr-1293/202-4 od 11. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 24. ožujka 2022.,
7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta 1. srpnja 2011. kada je prijašnji vjerovnik FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu, kao i da je zastara ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika, slijedom čega da do podnošenja novog prijedloga za naplatu 24. ožujka 2022. nije istekao rok od 5 godina, dok je u odnosu na navode tužitelja o roku od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, naveo kako se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja.
8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.
9. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda u pogledu nastupa zastare tražbine.
10. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio da je zastara predmetne tražbine prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FiNA-i 1. srpnja 2011., te da je nakon prestanka izvršavanja osnove za plaćanje najranije od 5. kolovoza 2018. zastara počela ponovno teći, slijedom čega do podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu dana 24. ožujka 2022. nije protekao zakonom propisani zastarni rok od pet godina, jer je navedeni zaključak u skladu s odredbama članka 241., članka 242. i članka 245. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO).
11. Neosnovano tužitelj ističe u žalbi da je u konkretnom slučaju od odlučnog značenja rok od tri mjeseca iz članka 243. ZOO-a, te da je vjerovnik bio dužan u tom roku poduzeti novu radnju radi ostvarenja tražbine, jer se navedena odredba odnosi na situacije u kojima je vjerovnik pokrenuo sudski postupak (tužbu ili drugi postupak pred nadležnim tijelom), pa je isti okončan iz razloga koji se ne tiču biti stvari, a u konkretnom slučaju se ne radi o sudskoj ovrsi, niti o sudskom postupku u smislu citirane odredbe, već o postupku izravne naplate koji se provodi pred FINA-om kao izvansudskim tijelom, temeljem posebnog zakonskog uređenja. Slijedom navedenog, rok od tri mjeseca na koji se u žalbi poziva tužitelj ne može se primijeniti na predmetni slučaj, niti njegovo propuštanje ima za posljedicu prekid zastare, što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
11.1. Također, činjenica što je postupak izravne naplate prestao zbog okolnosti na strani dužnika (nedostatak sredstava), ne dovodi do zaključka da je vjerovnik bio pasivan u smislu relevantnom za nastup zastare.
12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu vjerovnik poduzeo radnju radi ostvarenja tražbine pred nadležnim tijelom, čime je došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a, pri čemu ostali žalbeni navodi kojima tužitelj osporava ocjenu dokaza predstavljaju isključivo subjektivno nezadovoljstvo ishodom postupka te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
13. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.
14. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi pobijanu odluku.
U Splitu 1. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić
