Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-418/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sande Crljen Ivančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Vujanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupanog po punomoćniku Domagoju Greguriću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10240/2021-16 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10240/2021-16 od 15. siječnja 2025.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja BT koji glasi: "Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa BT, na račun Sve Ekonomi d.o.o., temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Sve Ekonomi d.o.o. od 14. listopada 2021. koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2012., poslovni broj: P-872/11.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 500,00 eur, u roku 15 dana.".

2.Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog preinačiti pobijanu odluku prihvaćanjem zahtjeva i obvezivanjem tuženika na naknadu troškova tužitelju, podredno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1.Na žalbu je odgovorio tuženik predlažući je odbiti.

3.Žalba nije osnovana.

4.Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako da u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao niti iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koje sadržaj žalbe upućuje a na obilježje drugih povreda postupka žalitelj konkretno ni sadržajem žalbe ne ukazuje.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (kao ovrhovoditelja) od 14. listopada 2021. koji je Financijskoj agenciji (dalje FINA) podnesen na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2012., poslovni broj: P-872/11.

5.1.Zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je ovršna isprava donesena u postupku između ovdje tužitelja i drugog ovrhovoditelja, a ne ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, odnosno da ovdje tuženik nije ovlašten na temelju iste tražiti ovrhu protiv ovdje tužitelja jer ničim nije dokazan prijenos tražbine s ovrhovoditelja odnosno tužitelja Erste Card Club d.d. iz postupka P-872/11 na ovdje tuženika, a slijedom toga da je postupljeno protivno čl. 32. Ovršnog zakona.

5.2.Proizlazi kako bi to bio razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje OZ) povodom kojeg je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr- 3687/2021-3 od 6. prosinca 2021. upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate.

6.U prvostupanjskom su postupku utvrđene slijedeće bitne činjenice:

- kako je u parničnom postupku poslovni broj P- 872/11 po tužbi tužitelja Erste Card Club d.d. od 9. veljače 2011. protiv tuženika BT, radi isplate, dana 6. lipnja 2012. donesena presuda zbog ogluhe kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 52.838,16 kn sa zateznom kamatom na pojedine dosuđene iznose te troškove postupka u iznosu 2.572,50 kn, koja odluka je postala pravomoćna i ovršna dana 12. studenog 2012.;

- kako je ovrhovoditelj Svea Ekonomi d.o.o. 12. listopada 2021. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika BT temeljem naprijed citirane ovršne odluke poslovni broj P-872/11 od 6. lipnja 2012. s prilozima, a koji zahtjev je FINA zaprimila 14. listopada 2021.;

- kako iz dopisa FINA-e od 28. rujna 2022. s prilozima, proizlazi da je od ovrhovoditelja Svea Ekonomi d.o.o. dana 6. ožujka 2022. (ispravno 6. ožujka 2020.) uz osnovu za plaćanje P-872/11 zaprimljen na pohranu Ugovor o prijenosu osnova za naplatu ovjeren pod brojem OV-3176/2020 dana 5. ožujka 2020. čiji preslici su priloženi dopisu pa tako zahtjev za izravnu naplatu od 14. listopada 2021., ovršna isprava - presuda zbog ogluhe prvostupanjskog suda P-872/11-4 od 6. lipnja 2012., zahtjev Svea Ekonomi d.o.o. od 6. ožujka 2020. za nastavkom provedbe ovrhe u korist novog ovrhovoditelja sa prilogom- Ugovorom o prijenosu osnova za naplatu od 3. ožujka 2020. s prilozima;

-kako je pregledom po FINI dostavljenog Ugovora o prijenosu osnova za naplatu od 3. ožujka 2020., (list 82-84 spisa) kao priloga i sastavnog dijela zahtjeva za izravnu naplatu utvrđeno da je isti sklopljen između Svea Ekonomi d.o.o. kao cesionara i Erste Card Cluba d.d. kao cedenta, u čl. 1. kojeg Ugovora stranke suglasno utvrđuju da je između njih 6. prosinca 2019. sklopljen Ugovor o cesiji, na kojem su potpisi zakonskih zastupnika cedenta i cesionara ovjereni od strane javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu, dana 9. prosinca 2019. pod brojem ovjere OV-20180/2019 (dalje u tekstu:Osnovni Ugovor); člankom 2. Ugovora određeno je da cedent dodatno izričito prenosi na cesionara, a cesionar prihvaća sva prava i obveze iz svih i svake pojedine osnove za naplatu, pored ostalog i pravomoćnih sudskih odluka te da se popis dužnika te osnova za naplatu nalaze u prilogu tog Ugovora, a radi izbjegavanja svake dvojbe, ugovorne strane su suglasno utvrdile da je temeljem Osnovnog ugovora cesionar postao nositelj svih prava i obveza iz osnova za naplatu koje se pojedinačno navode u prilogu Ugovora, a pregledom Priloga 1 Ugovora o prijenosu osnova za naplatu, utvrđeno je da se pod red. br. 280 popisa osnova za naplatu nalazi ovdje tužitelj BT uz čije ime je naveden broj osnove za plaćanje P-872/11.

7.Slijedom gornjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako navedeni ugovori na kojima su ovjereni potpisi zakonskih zastupnika stranaka ugovora predstavljaju valjanu ispravu na temelju koje je raniji vjerovnik i ovrhovoditelj Erste Card Club d.d. izvršio prijenos tražbine po predmetnoj ovršnoj ispravi u korist tuženika Svea Ekonomi d.o.o. koji je time u skladu sa čl. 32. st.1. OZ-a, postao aktivno legitimiran tražiti neposrednu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, radi čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8.Sud prvog stupnja je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava kada je prigovor tužitelja aktivnoj legitimaciji tuženika zahtijevati neposrednu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na temelju presude P- 872/11 ocijenio neosnovanim i odbio njegov tužbeni zahtjev, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

9.Prema odredbi članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, time da prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, u svezi odredbe čl. 52. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu u povodu kojeg je upućen na parnicu te sud u parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima, jer je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom propisani put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih razloga, i to samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči ovršenika uputiti na parnicu, kako je ovdje pravilno i postupio prvostupanjski sud.

10.U odnosu na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a (koji u biti predstavlja prigovor nedostatka aktivne ili pasivne legitimacije stranaka u ovršnom postupku), valja istaknuti da je odredbom članka 32. OZ-a propisano kako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku (stavak 1.), a ta se odredba na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik (stavak 2.).

11.Tako je, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno, ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je prijenos tražbine s ranijeg ovrhovoditelja Erste Card Club d.d. na ovdje tuženika Svea Ekonomi d.o.o. kao novog ovrhovoditelja izvršen temeljem ovjerovljene privatne isprave kao valjane osnove za prijenos u smislu čl. 32. st.1. OZ-a, za koje utvrđenje je dao valjane, jasne i detaljne razloge u točkama 7. do 12. obrazloženja, koji se u cijelosti prihvaćaju.

12.Na žalbene prigovore je dodatno odgovoriti kako je sud prvog stupnja izlažući i ocjenjujući sadržaj Ugovora o prijenosu osnova za naplatu od 3. ožujka 2020. s osnovom navodio i podatke o zaključenju Ugovora o cesiji između istih stranaka (Erste Card Club d.d. i Svea Ekonomi d.o.o.) koji su sadržani u tom ugovoru, a to što nije neposredno i priložen spisu nije od značaja kada i sam Ugovor o prijenosu osnove za naplatu ima sadržaj ugovora o ustupu (cesiji) iz čl. 80 do 89. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO), radi čega se paušalnim navodima o nepostojanju isprave o prijenosu te ishitrenim, ničim učinjenim vjerojatnim sumnjama u autentičnost sadržaja isprava dostavljenih kao prilog zahtjevu za izravnu naplatu i nepravilnom ili nezakonitom postupanju FINE neosnovano prigovara da ustupa u korist tuženika kao ovrhovoditelja nije bilo u korist tuženika.

13.Posebno, glede prigovora vezano za položaj štambilja javnobilježničke ovjere prijepisa, tragova povezivanja listova isprave te prilaganja isprava a s tim u svezi pozivanja na čl. 51. Javnobilježničkog poslovnika (Narodne novine br. 38/1994, 82/1994, 37/1996, 151/2005, 115/2012, 120/2014, 99/2021, 53/2024, 83/2025) navesti je kako iz sadržaja spisa ne proizlazi protivno od utvrđenog.

14. Također, protivno žalbenim navodima, iz dokumentacije na listovima 82-84 spisa i dopisa Fine od 28. rujna 2022. (list 79 spisa) je vidljivo koji su prilozi Ugovoru o prijenosu osnove za plaćanje dostavljeni, što uključuje i prilog na listu 84 spisa, kako je i prvostupanjski sud osnovano utvrdio.

15.Dosljedno, pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je odbio tužbeni zahtjev, budući da nisu ispunjeni preduvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a na koje se tužitelj poziva, odnosno tuženik je kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

16.Kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.1. ZPP), valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

17.I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini troškova koji su odmjereni sukladno čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), čemu tužitelj i ne ističe konkretnih žalbenih prigovora.

18.Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban (članak 155. ZPP).

U Splitu, 1. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić