Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3041/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ergotić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Komunalac d.o.o. za komunalno gospodarstvo, OIB 83101904488, Sajmište 174, 32000 Vukovar, koji je zastupa po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Cvrković & partneri d.o.o. Vukovar, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-38/2023-29 od 24. rujna 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-38/2023-29 od 24. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da mu isplati na ime naknade pretrpljene i buduće neimovinske i imovinske štete a koja se odnosi na povredu prava osobnosti, pravičnu novčanu naknadu u visini od 5.090,84 eura s zakonskim kamatama tekućim od podnošenja odštetnoga zahtjeva 28. lipnja 2023. pa do isplate, kao i imovinske štete (tuđe pomoći i njege), u iznosu od 1.200,00 eura s zakonskim kamatama tekućim od 24. rujna 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete za iznos od 309,16 eura skupa sa zatraženom zateznom kamatom (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 eura s zakonskim kamatama od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim je tuženik obvezan na snašanje troškova postupka, žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 5.400,00 eura, te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.200,00 eura, koju trpi zbog ozljeđivanja u nezgodi na radu koja se dogodila 5. veljače 2021.

5. U ovom stadiju postupka sporna je osnova odgovornost tuženika, a time i visina štete.

6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj imao zaključen ugovor o radu kod tuženika,

- da je ozljeda na radu nastupila za vrijeme trajanja radnog vremena na radnom mjestu tužitelja,

- da je radni zadatak tužitelja za 5. veljače 2021. bio utovar sadnica na traktorsku prikolicu i odvoz na zadano mjesto radi sadnje, a potom da se trebao vratiti i otići na teren s traktorom radi zalijevanja posađenih sadnica po ulicama Grada Vukovara,

- da se proces utovara odvijao na način da je radnik KF vadio sadnice iz zemlje i potom sadnice kačio na kašiku nakon čega je bagerčić te sadnice vozio do traktorske prikolice u kojoj se nalazio tužitelj koji je sadnice prihvaćao i nakon što bi otkačio sadnicu slagao na prostor prikolice,

- da se taj radni zadatak utovara sadnica inače obavljao kamionom s dizalicom koji je tog dana bio zauzet na drugim poslovima, pa da su radnici utovar obavili bagerom,

- da je bager tužitelju i drugim radnicima na utovaru dao šef voznog parka, a utovar da je vršen uz znanje poslovođe i voditelja poslovne jedinice Krajobrazno uređenje,

- da je do ozljede tužitelja došlo na način da je rukovalac bagera pomjerio palicu za upravljanje bagerom zbog čega se zatresla kašika bagera uslijed čega je sadnica skliznula s ruba kašike, pa da je u tom trenutku tužitelj prihvatio sadnicu s namjerom da je privuče i složi na traktorsku prikolicu, ali da je trznuo rukom uslijed čega ga je težina sadnice bacila na rub stranice,

- da je taj trzaj uzrokovalo razdor tetive desne nadlaktice tužitelja zbog čega nije bio u stanju nastaviti s radnim procesom pa da je zatražio liječničku pomoć,

- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način na radnom mjestu rukovatelj traktorom s priključnim radnim strojem,

- da je tužitelj bio osposobljen kao rukovatelj radnim strojevima za dizanje, utovar i prijenos materijala, kao rukovatelj motornom kosom i rukovatelj motornim lančanim pilama, kao i za poslove rad na traktorskoj kosilici, rukovatelj strojem i traktorom bio zdravstveno sposoban uz nošenje naočala,

- da je sudski vještaku dr. Marcel Marcikić specijalisti neurokirurgije naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio razdor tetive dvoglavog mišića desne nadlaktice (biceps) koja ozljeda je kvalificirana kao teška tjelesna ozljeda,

- da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta do tri dana nakon ozljede, srednjeg intenziteta kroz deset dana nakon ozljede, potom bol slabijeg intenziteta kroz 20 dana do operacije nakon koje je trpio bol jakog intenziteta 24 sata, bol srednjeg intenziteta do pet dana, i bol slabog intenziteta i trajnog karaktera kroz 30 dana, te bol slabijeg intenziteta i povremenog karaktera što ulazi u pojačane napore,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta kroz dva dana nakon ozljede, zatim strah srednjeg intenziteta kroz sedam dana, te strah slabog intenziteta kroz 20 dana, a neposredno prije operacije da je ponovo trpio strah srednjeg intenziteta pet dana; nakon operacije da je trpio strah slabog intenziteta kroz 30 dana, a sve zbog zabrinutosti oko ishoda liječenja te eventualnih pojava komplikacija na koje je upozoren,

- da kod tužitelja opstoje tegobe u desnom laktu u vidu smanjene snage i hipertropfije muskulature desne nadlaktice te umanjene pokretljivosti lakog stupnja uzrokovane razdorom tetive dvoglavog mišića, pa da se kod tužitelja radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti u visini od oko 10%,

- da s obzirom na veličinu i vidljivost ožiljka od operacije i mjesto postoji naruženost lakog stupnja, povremeno vidljiva trećima,

- da je tužitelju zbog potrebe mirovanja i imobilizacije desne ruke bila potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih potreba i aktivnosti i to četiri sata dnevno kroz 30 dana do operacije, potom četiri sata dnevno kroz 30 dana nakon operacije, te dva sata dnevno kroz 30 dana, a da se odnosi na pomoć kod odijevanja i obuvanja, održavanja higijene, odlaska na kontrole, nabavu osnovnih živežnih namirnica i slično.

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete kao radnik protiv poslodavca, a kod kojega je doživio predmetnu radnu nezgodu, i to na temelju odredbi članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), u vezi s odredbom članka 1100. ZOO-a, kao i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR), a u vezi s odredbom članka 25. Zakon o zaštiti na radu (»Narodne novine«, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR).

8. S obzirom na naprijed navedeno, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja njegovih redovnih radnih zadataka u okviru njegovoga radnog mjesta i za vrijeme radnog vremena, koji radni zadatak mu je povjeren od strane tuženika njegovog poslodavca, na temelju naloga i uputa, a koji da je obavljao isključivo uz primjenu materijalnih sredstava i opreme koje mu je povjerio tuženik, pa da je sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik u cijelosti odgovoran tužitelju za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju.

9. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovoran tužitelju za nastalu štetu na temelju odredbe članka 25. ZZR-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, prema kojoj odredbi poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava, kao što je odgovoran i prema odredbi članka 111. stavku 1. ZR-a.

9.1. Isto tako, a imajući na umu gornja činjenična utvrđenja pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja jer je postupio uobičajeno, kada je prihvatio sadnicu s namjerom da je privuče i složi na traktorsku prikolicu, uslijed čega je sadnica skliznula s ruba kašike bagera.

9.2. Tuženik je kao poslodavac, taj koji mora organizirati rad na siguran način prema pravilima zaštite na radu, a posebno u uvjetima koji mogu nastati kod prenošenja velikih i teških sadnica japanske trešnje omanjim bagerom bez kuke jer se sadnica nalazi na kašiki bagera i ničim nije osigurana te svako pomjeranje kašike može izazvati pad sadnice, a što tužitelj nije mogao predvidjeti. Za navesti je da je redovni proces rada prebacivanja i sadnji tako teški sadnica uz pomoć kamiona s dizalicom jer u manipulaciji s dizalicom ne postoji mogućnost kliznuća sadnice, pa i po ocjeni ovog suda organiziranje radnog zadatka na način da se te sadnice prenose u kašiki bagera predstavlja izvanredni faktor i time povećanu opasnost za nastanak štete, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Stoga je i po stavu ovoga suda pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja.

9.3. Imajući na umu navedeno, na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tuženika koji se odnose na to da je tužitelji bio osposobljen za rad na siguran način, kada je tužitelj postupio, kako to proizlazi iz utvrđenja suda, uobičajeno u obavljanju poslova svoga radnog mjesta i po nalogu tuženika. Stoga, u ovom slučaju tužitelju za štetu odgovora tuženik, a tužitelj nije doprinio nastanku tog štetnog događaja kad je pokušao spriječiti pad sadnice jer je njegov radni zadatak i bio da prihvaća sadnice japanske trešnje pa i one koje su padu ako su nadohvat ruke, pa je očito da takvim postupanjem tužitelj nije doprinio nastanku predmetne radne nezgode.

10. Nadalje je prvostupanjski sud odlučujući o neimovinskoj šteti koju je tužitelj pretrpio u svezi sa štetnim događajem na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrdio da je tužitelj nastradao na poslu, a kada je zadobio ozljede tetive dvoglavog mišića desne nadlaktice (biceps), zbog koje je operiran.

10.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je zbog zadobivene povrede trpio bolove jakog intenziteta do tri dana nakon ozljede, srednjeg intenziteta kroz 10 dana nakon ozljede, potom bol slabijeg intenziteta kroz 20 dana do operacije nakon koje je trpio bol jakog intenziteta 24 sata, bol srednjeg intenziteta do pet dana, i bol slabog intenziteta i trajnog karaktera kroz 30 dana, te bol slabijeg intenziteta i povremenog karaktera što ulazi u pojačane napore.

10.2. Isto tako, prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja je došlo do smanjene životne aktivnosti zbog opisane ozljede od 10 %.

10.3. Na temelju procjene vještaka utvrđeno je kako je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta kroz dva dana nakon ozljede, zatim strah srednjeg intenziteta kroz sedam dana, te strah slabog intenziteta kroz 20 dana, a neposredno prije operacije je ponovo trpio strah srednjeg intenziteta pet dana. Nakon operacije trpio je strah slabog intenziteta kroz 30 dana, a sve zbog zabrinutosti oko ishoda liječenja te eventualnih pojava komplikacija na koje je upozoren.

10.4. S obzirom na veličinu i vidljivost ožiljka od operacije i mjesto ožiljka kod tužitelju prema nalazu i mišljenju vještaka postoji naruženost lakog stupnja, povremeno vidljiva trećima.

10.5. Tužitelju je prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna pomoć i njega druge osobe četiri sata dnevno kroz 30 dana do operacije, potom četiri sata dnevno kroz 30 dana nakon operacije, te dva sata dnevno kroz 30 dana za vrijeme trajanja oporavka.

11. Uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužitelj zadobio navedene prigode, primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju za povredu prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 5.090,84 eura, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i cilju kojem služi ta naknada te tužitelju dosudio navedeni iznos, skupa sa zatraženim kamatama primjenjujući odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, u svezi s člankom 1103. ZOO-a.

11.1. Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni, precizni, materijalni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda-preventivnu funkciju.

11.3. Imajući u vidu citirano pravno shvaćanje i okolnosti konkretnog slučaja, težinu tjelesnih ozljeda koje je zadobio tužitelj, njegovu dob i posljedice koje će trpjeti zbog umanjenja životnih aktivnosti, sve nelagodnosti liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih boli i straha, po ocjeni ovog suda primjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iznosi 5.090,84 eura s pripadajućim kamatama koje kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud.

12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju na temelju odredbe članka 1095. ZOO-a, dosudio s osnove naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.200,00 eura, skupa sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 24. rujna 2024. jer je tada tuženik doznao za iznos štete koji je dužan naknaditi tužitelju.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja jer se mišljenje Centra za vještačenja HZMO-a koje se odnosi na radnu sposobnost tužitelja i mišljenje stalnog sudskog vještaka o ukupnom smanjenju životne aktivnosti tužitelja kao posljedice predmetne nezgode, ne mogu uspoređivati. Vještačenja HZMO-a se provode po sasvim drugim kriterijima i metodološkim pristupom i, kao što je to iskazao sudski vještak na ročištu kada je usmeno odgovorio na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, nema utjecaja na utvrđenje umanjenja životnih aktivnosti koje je utvrđeno u ovom postupku jer o tome ovisi odštetena odgovornost tuženika.

14. Isto tako, neosnovano tuženik u svojoj žalbi ističe da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada nije pribavio cijeli zdravstveni karton tužitelja jer okolnost da u spis nije pribavljen zdravstveni karton tužitelja u razdoblju od njegovog rođenja 1968. pa do 2024. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga što se sudski vještak očitovao da mu zdravstveni karton nije bio ni potreban kod činjenice da se radi o ozljedi mišića u području lakta koji prije nije bio ozlijeđen, a nastala ozljeda je morala biti kirurški sanirana što se vidi iz ožiljaka, pa po ocjeni vještaka nikada prije na tom mjestu nije bila takva ozljeda. U situaciji da se radilo o isčašenju lakta ili nagnječenju tada bi imalo smisla provjeriti prijašnje bolesti ili ozljede u desnom laktu, a što u konkretnom slučaju nije, pa je pravilno prvostupanjski sud smatrao da je nastala ozljeda u uzročno-posljedičnoj vezi s radnom nezgodom, a što prihvaća i ovaj sud.

14.1. Prema ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenja vještaka dr. Marcel Marcikić, kao i njihova dopuna, su stručni, jasni, obrazloženi, sačinjen u skladu s pravilima struke i sukladno članku 258 stavku 1. ZPP-a. Nadalje, vještak je u tijeku prvostupanjskog postupka jasno otklonio sve prigovore tuženika, a nakon tako dane dopune nalaza i mišljenja tuženik i nije imao daljnje prigovore, pa neosnovano sada prigovara u svojoj žalbi.

15. Nadalje, neosnovano tuženik prigovora u svojoj žalbi da tužitelj nije dokazao da je platio ili primio tuđu pomoć i njegu jer mu to pravo na naknadu pripada u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti tu uslugu.

16. Odluka o naknadi parničnog troška, po kojoj je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak na temelju članka 154. stavka 5. i članka 164. ZPP-a, je pravilna i zakonita, a što tuženik posebno i ne osporava.

17. Zbog svega naprijed iznesenog ovaj sud je primjenom odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

Split, 1. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić