REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9180/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZN, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ZN, podnesenoj po braniteljici Vesni Rajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda, Milenko Ščetar i Vesna Rajić, iz Križevaca, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 25. rujna 2023., poslovni broj: 36. Pp-4186/2022, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja
2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenika ZN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika ZN (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
2. da bi 15. rujna 2022. u 23,38 sati, u Križevcima, Zagrebačka 33, upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], a da za vrijeme upravljanja vozilom nije koristio sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, a koji je ugrađen u vozilu,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 163. stavku 8. istog Zakona,
3. da istom prilikom za vrijeme upravljanja vozilom kod sebe nije imao vozačku dozvolu, odnosno da istu nije pokazao na zahtjev policijskog službenika,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članaka 229. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 229. stavka 5. cit. Zakona,
II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika ZN postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama 2. i 3. izreke.
III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZN, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
IV. U povodu žalbe okrivljenika ZN, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ZN za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, smatra utvrđenom, a koju je okrivljenik ZN dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.
V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ZN obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. istog Zakona za koje mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 1.480,00 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme za koje je okrivljenika vozačka dozvola bila privremeno oduzeta od strane policije.
3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 1. izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude bespredmetna.
7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22) i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanih pod točkama 2. i 3. izreke više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (15. rujna 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.
8. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama 2. i 3. izreke odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.
9. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 1. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Suprotno žalbenim tvrdnjama, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim pod točkom 1. izreke, iz provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, policijskog službenika KN, kojeg je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, te uvidom u obavezni prekršajni nalog, proizlazi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja bića djela prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
11. Iako žalitelj nije pravno označio bitnu povredu postupka, iz sadržaja žalbe nesporno proizlazi da ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
12. Naime, neosnovani su navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Naime, okrivljenik je u pisanoj obavijesti o počinjenom prekršaju, koja mu je uredno uručena, sukladno članku 109.a Prekršajnog zakona upoznat sa svojim pravima i obavezama tijekom postupka.
13. Kako se poziv okrivljeniku u dva navrata s pozivom na adresu prebivališta, [adresa], za ročišta zakazana za 14. ožujka 2023. i 29. ožujka 2023. nije mogao uredno uručiti, odnosno dostava poziva nije uredno iskazana, to su se ostvarili uvjeti za stavljanje poziva na oglasnu ploču za ročište 25. rujna 2023., te stoga nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, kako to isti neosnovano ističe u žalbi, pri čemu valja napomenuti da prema praksi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske da bi se poziv mogao staviti na oglasnu ploču moraju biti barem dvije (neuredne) pokušane dostave poziva okrivljeniku, a koji uvjeti su u konkretnom slučaju ispunjeni.
13.1. Nadalje, to što je okrivljenik primio presudu na navedenoj adresi, a ne i pozive za ročišta, suprotno navodima žalbe, može biti indikativno, u smislu da je pratio tijek postupka, te nije preuzimao pošiljke o ročištima, dok je presudu uredno zaprimio kako bi mogao pravodobno podnijeti pravni lijek. No, bez obzira na navedeno, nesporno je da su mu u dva navrata pokušane dostave na adresu prebivališta, te su se iste vratile s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, čime su se u potpunosti ostvarile zakonske osnove za isticanje poziva na oglasnoj ploči, s obzirom da je okrivljeniku, kako je već navedeno, prethodno uručena obavijest temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona u kojoj je upozoren, između ostalog, da ukoliko izbjegava dostavu, da se sva pismena mogu dostaviti putem oglasne ploče.
14. Imajući u vidu sve provedene dokaze, to za zakonito i pravilno donošenje presude nije bilo nužno ispitivanje okrivljenika.
15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na osnovu zakonito provedenog postupka izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika za djelo opisano pod točkom 1. izreke.
16. Prema tome, prihvaćajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
17. Stoga slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o navedenom djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.
19. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to u visini propisanog posebnog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu, smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a s obzirom ne nedokumentirane navode žalbe nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.
20. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca nije prestroga, a koja je odredbom članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.
21. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, za koji je alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, pa takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
23. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2026.
Zapisničarka
Predsjednik vijeća
Marcela Soljačić-Prester, v. r.
Nediljko Boban, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.
