Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-387/2019-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Sandri Vučković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tee Stojić Bah kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice JĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i čl. 146. st. 1. u vezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine „br. 123/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: K-DO-62/2019, od 7. ožujka 2019., preciziranoj dana 27. ožujka 2026., nakon zaključene javne rasprave održane 27. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice ODO Rijeka HĆ te okrivljene JĆ, u odsutnosti uredno pozvanog branitelja okrivljene Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Rijeke, javno je objavio 1. travnja 2026., a 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći J i H rođene A, rođena **.**.1983. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, magistar ekonomije, udana, majka troje malodobne djece, sa završenim Ekonomskim fakultetom, vlasnica firme, s minimalnim primanjima, suprug zaposlen, bez dodatnih primanja, s prebivalištem u [adresa], neosuđivana, na slobodi,

k r i v a  j e

što je

u mjesecu studenom 2017. godine u Rijeci, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, od AĆ zatražila da joj da na uvid karticu bankovnog računa otvorenog kod Raiffeisen banke i osobnu iskaznicu, neistinito mu pritom prikazujući da navedene preslike mora poslati inozemnoj firmi Dragon Oil u kojoj je, po njezinom obećanju, trebao početi raditi, istovremeno zahtijevajući da joj preda iznos od 2.000,00 kuna, neistinito navodeći da joj je novac potreban kako bi s istim platila dozvole koje su mu potrebne za ukrcaj na brod, nakon čega joj je AĆ, uvjeren u istinitost njezinih tvrdnji, predao novčani iznos od 2.000,00 kuna, kao i presliku svoje osobne iskaznice i kartice bankovnog računa, nakon čega mu je dana 29. studenog 2017. godine na račun uplaćen iznos od 6.000,00 kuna, za koji novac mu je, prema unaprijed stvorenom prijevarnom planu, lažno predočila da se odnosi na refundaciju iznosa od 2.000,00 kuna koje joj je predao na ime izrade potrebnih dozvola te da mu je greškom uplaćen iznos od 6.000,00 kuna, zahtijevajući od njega da joj vrati tobože preplaćeni iznos, što je isti, ne sumnjajući u istinitost njezinih tvrdnji i učinio, nakon čega je protiv AĆ pokrenut ovršni postupak od strane Ferratum banke, na koji način je imenovani oštećen za novčani iznos od 6.000,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

III. Na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 okrivljenica se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenoj se

i z r i č e

uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljena ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2022, 36/24, 72/25, 13/26– dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenica je dužna platiti trošak kaznenog postupka na način da je na ime paušala dužna platiti iznos od 200,00 eura (dvjesto eura) dok će se drugim troškovima odlučiti posebnim rješenjem.

VI. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeniku CĆ dosuđuje se postavljeni imovinsko pravni zahtjev na način da se nalaže okrivljenoj da istome isplati iznos 796,34 eura (sedamsto devedeset i šest eura i trideset i četiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

VII. Na temelju čl. 452. t. 6. ZKP/08 protiv okrivljene

odbija se optužba

da bi

protivno uvjetima iz članka 7. stavak 1. alineja 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka, podatke iz osobne iskaznice i bankovne kartice AĆ poslala internet pružatelju usluga brzog kredita Ferratum bank p.l.c. sa zahtjevom za odobrenjem kredita

dakle, protivno uvjetima određenim u zakonu koristila osobne podatke fizičke osobe, čime da bi počinila kazneno djelo protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – opisano i kažnjivo po članku 146. stavak 1. KZ/11.

VIII. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, koji se odnose na odbijajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Okrivljenoj je stavljeno na teret kazneno djelo pobliže opisano u izreci odluke.

2. Okrivljena se očitovala kako se ne smatra krivom za kazneno djelo kojim se tereti.

3. Tijekom dokaznog postupka provedeni su ovi dokazi: Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka AĆ i KĆ sa zapisnika od dana 11. svibnja 2022. godine te iskaz svjedoka GĆ sa zapisnika od dana 21. studenog 2025. godine. Pročitani su obavijest o pokretanju izvan sudske naplate (list 7 do 8), ugovor o kreditu (list 9), potvrda Raiffeisen banke (list 15), dopis Feratum banke (list 16), promet po računu (list 17), SMS korespodencija (list 18 do 31, 77 do 104). Pregledane su fotografije (list 10 do 14). Kao posljednji dokaz prije ispitivanja okrivljene pročitan je izvadak iz kaznene evidencije.

4. U svojem iskazu na raspravi okrivljena se branila šutnjom.

4.1. Preslušana je snimka prvog ispitivanja okrivljene. Tada je ista navela da se do tada preko godinu dana družila s okrivljenikom. Nikada mu nije obećala posao na Dragon Oilu. Inače, na Dragon Oilu radio je njezin otac koji je tamo i poginuo, a ona je ostala u kontaktu s drugim zaposlenicima. Rekla je oštećeniku da bi prvo trebao napraviti matrikulu te su planirali zajednički odlazak u London kako bi ga upoznala s ljudima iz Dragon Oila. Osobnu iskaznicu oštećenika nabavila je samo u vezi nabavke mobitela dok u Feratum Banci nije se koristila njegovom osobnom iskaznicom. Nikada od njega nije primila novac koji se u optužbi opisuje. Nije zahtijevala od oštećenika da se slika s osobnom iskaznicom. Na koncu, nije mu pomogla da se ukrca na brod, jer su se u međuvremenu posvađali.

5. Svjedok AĆ u svom iskazu naveo je: "Okrivljenicu i mene upoznala je naša zajednička prijateljica KĆ. Okrivljena me preko KĆ zamolila da joj nabavim jedan telefon što sam ja i učinio. Mobitel sam joj predao ispred KĆ i do danas mi nije vraćen i za to postoji i pravomoćna presuda. Okrivljena mi je rekla da radi u firmi na ukrcaju i to u firmi Dragon Oil te mi je rekla da mi može pomoći da se ukrcam na brod. Tražila je iznos od 2000 kuna za matrikule i taj iznos ja sam predao njezinom suprugu. Nakon toga, nekoliko puta sam zvao okrivljenu s pitanjem što se dešava i u tim razgovorima ona mi je obećavala da će sve riješiti. Među ostalim, tada mi je govorila da ćemo ugovor ići potpisati ili u London ili u Dubai, gdje da oni imaju poslovnice. Interesirao sam se o tome što će biti s tim iznosom troškova od 2000 kn koje sam ja uplatio, a ona je odgovorila da će to njezina firma refundirati uplatom na moj tekući račun. Tada me tražila da joj dostavim fotografije i to na način da se uslikam sa svojom osobnom iskaznicom gdje se vidi moje lice i ja sam tako i učinio, te sam njoj dostavio te fotografije. To je bilo 2017. godine pri čemu se ja točno datuma ne mogu sjetiti. Nakon toga na moj tekući račun legao je iznos od 6000 kuna. C mi je rekla da je to njezina firma greškom uplatila i tražila je povrat od 4000 kuna. Ja ništa nisam sumnjao te sam joj vratio iznos od 4000 kuna. Taj iznos vratio sam u kešu. Nakon toga, negdje početkom 2018. godine na kućnu adresu i to točno 15. lipnja 2018. godine stigao mi je dopis Feratum banke u kojem se navodilo da sam banci dužan isplatiti kredit u iznosu od 10138 kuna. To je u stvari već bila ovrha. Ja sam nakon toga nazvao Ferratum banku da se raspitam o čemu se radi, te sam im objasnio kako ja za njih prvi put čujem i kako ja od njih nikakav kredit nisam dizao i da ja toj banci nisam dostavio nikakvu dokumentaciju s mojim podacima kao niti slike. Nakon toga sjetio sam se kako mi je C prethodno rekla da je potrebno da se slikam što sam i učinio i upravo te fotografije koje su bile priložene kod Ferratum banke bile su one fotografije koje sam ja C proslijedio. Tada sam angažirao odvjetnika, morao sam banci vratiti iznos od 6000 kuna, dok mi je banka oprostila kamate nakon što su vidjeli o čemu se radi."

5.1. Na pitanje savjetnice ODO u Rijeci odgovara: "Nakon što sam saznao za ovo s bankom više nisam kontaktirao s okrivljenicom i to na zahtjev policije, te sam njezin broj i blokirao na svom telefonu. S istom kontaktiram jedino putem odvjetnika, premda je sa strane okrivljene bilo pokušaja da sa mnom stupi u neposredni kontakt. Ja sam upoznat putem odvjetnika samo o tome da je okrivljena kontaktirala odvjetnicu radi uplate u vezi telefona, ali ne i u vezi ovoga o čemu se vodi ovaj kazneni postupak."

6. Svjedok KĆ u svojem iskazu navela je: "Ja imam frizerski salon, okrivljena i AĆ bili su moji klijenti. AĆ je i dalje moj klijent dok C više nije. Uglavnom, mi smo se bili počeli družiti. Okrivljena mi je rekla kako ona ima veze i da AĆ može zaposliti na platformi. AĆ i okrivljenu sam ja spojila i kasnije sam od AĆ čula da je on njoj dao neki novac za matrikule i da je ona na njegovo ime podigla neki kredit. Dakle, ja znam po pričanju AĆ dok ja neposrednih saznanja o tome nemam."

6.1. Na pitanje savjetnice ODO u Rijeci odgovaram: "Ja samo po pričanju AĆ znam kako je ona njemu rekla da je na njegov račun uplaćen višak novca, da je on na zamolbu okrivljenice novac joj vratio, a kasnije da je ispalo da je u stvari to bio kredit od banke. Po pričanju AĆ također znam da mu je ona rekla da će vratiti novac za matrikulu, ali ja ne znam da li je to i učinila."

7. Svjedok GĆ u svojem iskazu naveo je: "Oštećenika sam vidio dva puta i to kod prijateljice koja ima frizerski salon. Nikakav novčani iznos od oštećenika nisam primio. Meni je poznato da se moja supruga družila s oštećenikom u istom društvu. Nemam nikakvih saznanja da bi oni bili u poslovnom odnosu ili da bi moja supruga nešto trebala za njega obavljati. S okrivljenom sam u braku 15 godina. Nemam nikakva saznanja o predmetu optužbe."

8. Na listu 7 do 8 nalazi se obavijest o pokretanju izvansudske naplate od strane Ferratum banke u odnosu na AĆ u visini od 10.130,17 kuna.

9. Na listu 9 nalazi se Ugovor o kreditu korisnika AĆ zaključen s Ferratum Bank dana 29.11.2017. godine na iznos od 9.540,00 kuna.

10. Na listu 10 fotografije je oštećenik s osobnom iskaznicom te preslika bankovne kartice te osobne iskaznice oštećenika.

11. Na listu 15. potvrda je Raiffeisenbank Austria d.d Zagreb kojom se potvrđuje da AĆ ima otvoren kod te banke kunski tekući račun.

12. Na listu 16. dopis je Ferratum banke upućen oštećeniku CĆ u kojem se navodi da mu se dostavlja dokumentacija na temelju koje mu je odobren kredit.

13. Na listu 17. je pregled prometa po računu te uplata Ferratum banke od 6.000,00 kuna na dan knjiženja 1. prosinac 2017. godine.

14. Na listu 18 do 31 spisa nalazi se SMS korespondencija između oštećenika i okrivljene.

15. Na listu 77 do 104 nalaze se SMS poruke.

16. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da je okrivljena počinila kazneno djelo prijevare kako je to opisano u izreci presude.

17. Iskaz oštećenika AĆ sud je ocijenio vjerodostojnim budući je isti u bitnim dijelovima potkrijepljen materijalnim dokazima, prije svega SMS komunikacijom između njega i okrivljene, kao i dokumentacijom banke koja potvrđuje uplatu novčanog iznosa na njegov račun. Iskaz oštećenika ne sadrži unutarnja proturječja, niti je tijekom postupka doveden u sumnju drugim dokazima.

18. U odnosu na iskaz svjedokinje KĆ, sud utvrđuje da se radi o posrednom svjedočenju (tzv. svjedok po čuvenju), budući da ista nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama, već svoja saznanja temelji na onome što joj je prenio oštećenik. Stoga sud njezin iskaz nije koristio kao ključni dokaz, već ga je uzeo u obzir samo kao dopunski element koji potvrđuje kontinuitet i okolnosti odnosa između okrivljene i oštećenika.

19. Iskaz svjedoka GĆ sud nije prihvatio kao odlučan za utvrđenje činjeničnog stanja, budući da isti nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju te iskazom istoga nisu dovedeni u pitanje drugi izvedeni dokazi.

19.1. Sud je posebno cijenio proturječnost između iskaza oštećenika AĆ i svjedoka GĆ u dijelu koji se odnosi na predaju novčanog iznosa od 2.000,00 kuna. Naime, oštećenik je naveo da je navedeni iznos predao suprugu okrivljene, dok svjedok GĆ poriče da je ikada zaprimio takav novac. Sud u tom dijelu prihvaća iskaz oštećenika kao vjerodostojniji, iz sljedećih razloga: iskaz oštećenika je u tom dijelu logičan i uklapa se u cjelokupni slijed događaja, osobito u odnosu na prethodne i naknadne radnje okrivljene, svjedok GĆ je bračni drug okrivljene, te stoga ima očit interes umanjiti ili otkloniti njezinu kaznenu odgovornost, zbog čega sud njegov iskaz cijeni s posebnim oprezom. Sud dodatno ističe da čak i u slučaju kada bi se prihvatilo da svjedok GĆ nije osobno zaprimio navedeni iznos, ta okolnost nije odlučna za postojanje kaznenog djela prijevare, budući da je nesporno utvrđeno da je okrivljena od oštećenika zahtijevala novac i dovela ga u zabludu radi pribavljanja imovinske koristi. Slijedom navedenog, proturječnost između navedenih iskaza ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti odgovornost okrivljene.

20. Iz sadržaja SMS komunikacije nedvojbeno proizlazi da je okrivljena od oštećenika tražila dostavu fotografija osobne iskaznice, bankovne kartice te vlastite fotografije s osobnom iskaznicom, pri čemu mu je neistinito predočila da su navedeni podaci potrebni radi njegovog zaposlenja u inozemstvu, konkretno u tvrtki Dragon Oil. Na opisani način kod oštećenika je stvorila uvjerenje da se radi o stvarnoj poslovnoj prilici, čime ga je dovela u zabludu.

21. Nadalje, iz iste komunikacije proizlazi da je okrivljena bila upoznata s uplatom iznosa od 6.000,00 kuna na račun oštećenika te je od njega zahtijevala predaju dijela tog novca, lažno mu prikazujući da se radi o pogrešno uplaćenom iznosu odnosno refundaciji prethodno predanog novca, iako je znala da to nije točno. Time je oštećenika navela da na štetu svoje imovine izvrši isplatu novčanog iznosa u njezinu korist.

22. Sud nije prihvatio obranu okrivljene koja je poricala počinjenje kaznenog djela, navodeći da nije obećavala zaposlenje, da nije primila novac, da nije koristila osobne podatke oštećenika. Sud takvu obranu nije prihvatio, jer je ista ostala na razini općeg poricanja, jer nije potkrijepljena nikakvim dokazima, jer je u suprotnosti s provedenim dokazima. Naime, SMS komunikacija nedvojbeno potvrđuje da je okrivljena tražila osobne podatke i fotografije oštećnika, bankovna dokumentacija potvrđuje uplatu i daljnje raspolaganje novcem, iskaz oštećenika detaljno opisuje tijek događaja koji je u skladu s materijalnim dokazima. Sud posebno ističe da obrana nije ponudila razumno objašnjenje zašto bi oštećenik dostavljao osobne podatke, kako je došlo do kredita niti zašto bi oštećenik vratio novac okrivljenoj. Slijedom navedenog, obrana je ocijenjena kao nevjerodostojna i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti .

23. Iz provedenih dokaza proizlazi jasan i logičan slijed radnji: okrivljena je stvorila odnos povjerenja s oštećenikom; lažno mu je prikazala mogućnost zaposlenja u inozemstvu; pod tim izgovorom pribavila je njegove osobne podatke i dokumentaciju; od njega je pribavila i novčani iznos od 2.000,00 kuna; na njegov račun je izvršena uplata od 6.000,00 kuna temeljem kredita; okrivljena je lažno prikazala da se radi o pogrešnoj uplati; navela ga je da joj preda dio tog novca, posljedica čega je bio nastanak štete za oštećenika. Ovakav slijed događaja pokazuje plansko i ciljano posupanje, a ne slučajni ili nesporazumni odnos između stranaka.

24. Sud nalazi da je okrivljena postupala s izravnom namjerom (dolus directus). Naime, iz njezinog ponašanja proizlazi da je unaprijed osmislila radnju pribavljanja osobnih podataka, da je koristila lažna obećanja radi stjecanja povjerenja, da je svjesno dovela oštećenika u zabludu te da je od istoga zahtjevala novac na temelju neistinitih tvrdnji. Takav način postupanja ukazuje da je okrivljena bila svjesna svojih radnji te je željela njihovu posljedicu tj. imovinsku koristi. Njezina namjera proizlazi iz ukupnosti njezinog ponašanja kroz dulje vremensko razdoblje.

25. Opisane radnje u cijelosti ostvaruju obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, jer je okrivljena lažno prikazivala činjenice, dovela oštećenika u zabludu, navela ga na raspolaganje svojom imovinom s ciljem pribavljanja protuprane imovinske koristi i to upravo na način koji je opisan u izreci ove presude.

26. Slijedom svega navedenog, sud je našao dokazanim da je okrivljena postupala s izravnom namjerom da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, dovodeći oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu, čime su ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 i to sve na način pobliže opisan u izreci ove presude.

27. Pri odlučivanju o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenu, sukladno odredbi članka 47. KZ/11.

27.1. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio osobne i obiteljske prilike okrivljene, činjenicu da je majka troje malodobne djece, da je neosuđivana te da je prema vlastitim navodima slabijeg imovinskog stanja.

27.2. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio upornost i način počinjenja kaznenog djela, pri čemu je okrivljena kroz dulje vremensko razdoblje održavala kontakt s oštećenikom, stvarajući kod njega povjerenje i uvjerenje u istinitost svojih tvrdnji, te iskorištavajući takav odnos radi ostvarenja protupravne imovinske koristi.

27.3. Sud je posebno imao u vidu da je okrivljena radnje poduzimala planski i ciljano, koristeći lažna obećanja o zaposlenju i pritom zahtijevajući dostavu osobnih podataka i novca, što upućuje na viši stupanj kriminalne volje.

27.4. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, sud je okrivljenoj izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, smatrajući da je ista primjerena težini počinjenog djela i stupnju krivnje okrivljene.

27.5. Međutim, sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije nužno izvršenje izrečene kazne zatvora te da će se svrha kažnjavanja postići i izricanjem uvjetne osude, pa je, na temelju čl. 56. KZ/11, odredio da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Pri tome sud je uz već navedene okolnosti cijenio i činjenicu da je od predmetnog događaja prošlo već više od osam godina, ali i činjenicu da protiv okrivljene nisu pokrenuti neki drugi kazneni postupci, slijedom čega je mišljenje suda da će se i mjerom uvjetne osude postići svrha kažnjavanja posebice u djelu specijalne prevencije.

28. Budući je okrivljena proglašena krivom, ista je dužna podmiriti trošak kaznenog postupka na ime paušala, čija visina je određena cijeneći trajanje i složenost ovog kaznenog postupka.

29. Oštećenik je postavio imovinsko pravni zahtjev u visini od 6.000,00 kuna. Budući je utvrđeno da je predmetnim kaznenim djelom oštećen upravo u toj visini, to se istome dosuđuje postavljeni imovinsko pravni zahtjev u cijelosti odnosno u iznosu od 796,34 eura pri čemu je sud uzeo u obzir fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro.

30. U odnosu na dio optužbe koji se odnosi na korištenje osobnih podataka oštećenika, sud je utvrdio da opisane radnje predstavljaju obilježja kaznenog djela iz članka 146. stavak 1. KZ/11, međutim kako je za navedeno kazneno djelo nastupila zastara kaznenog progona, sud je u tom dijelu, sukladno članku 452. točka 6. ZKP/08, odbio optužbu. Naime, radnja je počinjena u studenom 2017. godine, a s obzirom da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju do jedne godine to je zastara nastupila protekom 6 godina od dana počinjenja sukladno odredbi čl. 81. KZ/11 odnosno zastara je nastupila u studenom 2023. godine.

31. Troškovi kaznenog postupka koji su nastali isključivo u odnosu na dio u pogledu kojeg je donesena odbijajuća presuda padaju na teret proračunskih sredstava, sve na temelju u izreci navedene zakonske odredbe.

U Rijeci, 1. travnja 2026.

Sudac:

Sandra Vučković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pismenog otpravka presude. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje viši sud.

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. Okrivljenica JĆ

3. Branitelj okr. Ivan Smokrović, odvj. iz Rijeke

4. Oštećenik AĆ