Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2680/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vlado Lalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/298, ur.broj: 513-04-25-2 od 17. rujna 2025. i porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela, klasa: UP/I-410-23/22-32/5, ur.broj: 513-07-17-11-22-2 od 7. lipnja 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata, dok se zahtjev odbija u više zatraženom iznosu od 1.494,45 EUR.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/298, ur.broj: 513-04-25-2 od 17. rujna 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv poreznog rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela, klasa: UP/I-410- 23/22-32/5, ur.broj: 513-07-17-11-22-2 od 7. lipnja 2022.
2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 299.591,24 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obveznih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
3. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj u tužbi navodi kako je u potpunosti izostala analiza dokaza, argumenata i navoda tužitelja iznesenih u ispitnom postupku, iz čega proizlazi da su osporavana rješenja arbitrarna. Smatra da su porezna tijela pogrešno utvrdila činjenično stanje te posljedično pogrešno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da pružanje usluga tužitelja, u okviru poslovnog odnosa s isplatiteljem ČL iz [adresa], ima obilježja nesamostalnog rada. Naime, tužitelj smatra kako s obzirom na sadržaj njihova poslovnog odnosa ne postoje obilježja kriterija financijske kontrole, kao ni kontrole ponašanja i odnosa stranaka koji obilježavaju postojanje nesamostalnog rada.
4. Naime, ugovorom o samostalnom radu u konkretnom slučaju ugovoreno je kako u odnosu između ugovornih strana tužitelj kao nalogoprimac, nije vezan nikakvim uputama nalogodavca koje se odnose na mjesto rada ili radno vrijeme. Dakle, tužitelj je samostalan u određivanju mjesta pružanja usluga koje su predmet Ugovora o samostalnom radu kao i vremena u kojem će usluge pružati. Nadalje, iz ugovora proizlazi kako nalogodavac tužitelju ne daje upute o tome kako obaviti posao niti bi bio dužan dostavljati izvještaje o izvršenju posla niti bi nalogodavac bio ovlašten nadzirati dinamiku izvršenja posla, već je isključivo ugovorena obveza obje ugovorne strane da se međusobno informiraju u slučaju da tijekom izvršenja obveza iz Ugovora o samostalnom radu dođe do poteškoća u odvijanju poslova ili pak do predvidljivog vremenskog kašnjenja. Nalogodavac pritom ne obučava tužitelja o načinu izvršavanja posla, već je tužitelj dužan samostalno brinuti o profesionalnom usavršavanju. Također, nalogodavac tužitelju ne nadoknađuje troškove u vezi s takvim profesionalnim usavršavanjem, iz čega proizlazi kako tužitelj pruža uslugu autonomno o svom trošku i za svoj vlastiti rizik. Tužitelj ističe da je ugovaranje naknade za izvršenje usluga po satu koji je utrošen za obavljanje posla, uobičajena poslovna praksa kod osoba koje obavljaju jednaku djelatnost kao i tužitelj. Međutim, nalogodavac tužitelju ne naknađuje nikakve dodatne troškove u vezi s pružanjem usluga koje su predmet ugovora, a što je jedna od bitnih karakteristika nesamostalnog rada u kojem poslodavac radniku nadoknađuje troškove koje ima u vezi s obavljanjem rada. Pritom je tužitelj dužan sam nabaviti sredstva rada i materijale za obavljanje svoje djelatnosti. Nadalje, iako je ugovorni odnos sklopljen na neodređeno vrijeme, svaka ugovorna strana ima mogućnost otkaza bez navođenja ikakvog razloga otkazivanja, dok je otkazni rok, u poslovnim odnosima između trgovačkih društava, obrtnika i samostalnih profesionalaca, uobičajen mehanizam predvidivosti i zaštite od naglog prekida suradnje, posebno kada se radi o kontinuiranim stručnim uslugama poput poslovnog savjetovanja.
5. Tužitelj ukazuje na to da je Sud EU rješenjem od 22. travnja 2020. u predmetu B. v Yodel Delivery Network Ltd. (C692/19), utvrdio da je osoba samozaposleni neovisni izvođač, a ne radnik ukoliko ima slobodu korištenja podizvođača, slobodu prihvatiti ili ne različite poslove koje bi navodni poslodavac ponudio, slobodu pružati svoju uslugu trećim osobama čak i direktnoj konkurenciji navodnog poslodavca te sam odrediti kada će uslugu pružati unutar određenih parametara. Tužitelj smatra kako u skladu s tim standardom jasno ispunjava sve elemente samostalnog poduzetnika.
6. Tužitelj stoga predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe po odvjetniku i podneska od 3. ožujka 2026. te zastupanje na ročištu za raspravu i ročištu za objavu presude, kao i za trošak sudske pristojbe, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno u ukupnom iznosu od 3.994,45 EUR.
7. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako tužba nije osnovana zbog razloga navedenih u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. U sporu je održana rasprava 19. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.
13. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.
14. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.
15. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada.
16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo u provedenom postupku utvrdilo da tužitelj ima otvoren paušalni obrt od 1. kolovoza 2019., čija je pretežita djelatnost savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Nadalje, u promatranom razdoblju imao je najznačajnijeg isplatitelja primitaka naručitelja DL iz [adresa].
17. Na temelju očitovanja tužitelja, ispunjenog upitnika, uvida u promet po žiro računu tužitelja te ugovora sklopljenog s navedenim isplatiteljem primitaka, porezno je tijelo zaključilo kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.
18. Međutim, Sud smatra da sadržaj poslovnog odnosa između tužitelja i navedenog isplatitelja primitka ne ispunjava u cijelosti propisane kriterije prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Ovo stoga jer porezno tijelo nije uzelo u obzir elemente iz poslovnog odnosa koji ne ukazuju na ispunjenje kriterija propisanih radi utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada. Naime, tužitelj posjeduje svoja sredstva za rad i opremu, isplatitelj primitaka ne određuje mjesto, vrijeme ili način obavljanja posla, ne daju mu upute kako obaviti posao, tužitelj ne podnosi izvješća isplatitelju primitka, posao može raskinuti bez materijalnih i financijskih posljedica, isplatitelj primitaka ne isplaćuje tužitelju bilo kakve druge poslovne i ostale primitke uz ugovorenu naknadu te ga ne kontrolira u načinu i opsegu pružanja usluga na tržištu.
19. S obzirom na navedeno, elementi koje je porezno tijelo uzelo u obzir (ugovaranje satnice rada, otkaznog roka te obveze usavršavanja izvršitelja posla, kao i obračunavanjem sati rada i izdavanjem redovno na kraju mjeseca računa naručitelju posla) nisu prema mišljenju Suda dovoljni za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada, odnosno prikrivenom radnom odnosu, a s obzirom na to da je u predmetnom slučaju potrebno sagledati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla.
20. Stoga Sud nalazi, na temelju podataka spisa predmeta, kako u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka nije utvrđeno dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Zbog toga se za sada ne može ocijeniti da je tužitelj, u pogledu primitaka ostvarenih iz tog posla, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
21. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavana rješenja poništiti, čime se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu. U ponovnom postupku porezno je tijelo dužno, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
22. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
23. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
24. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
25. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
26. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 2.500,00 EUR, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata. Zahtjev je trebalo odbiti u preostalom dijelu koji se odnosi na trošak sastava podneska po odvjetniku od 3. ožujka 2026. jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje ovog spora budući da je opunomoćenik tužitelja sve navode iz podneska mogao iznijeti neposredno na održanoj raspravi. Nadalje, trošak pristupa na ročište za objavu presude nije ostvaren jer opunomoćenik na to ročište nije pristupio, kao što nije ostvaren niti trošak sudske pristojbe koja se u upravnom sporu plaća jedino ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a što ovdje nije slučaj. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 1. travnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.
Protiv odluke o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
