Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1695/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Jadran lux Pag d.o.o., Zadar, Ulica Ive Senjanina 12C, OIB: 71845722590, kojeg zastupa opunomoćenik Leo Buljat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Zadar, Ulica bana Josipa Jelačića 30, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku u povodu zahtjeva tužitelja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 625,00 EUR (šesto dvadeset pet eura) u roku od 30 (trideset) dana, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata, dok se zahtjev odbija u više zatraženom iznosu od 53,09 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 9. srpnja 2025. ovom Sudu podnio tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o njegovu zahtjevu za produljene privremenog boravka i radnu dozvolu za svog radnika AN.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je AN iz [adresa], rođen **.**.1982., OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlen kod njega na radnom mjestu zidara te je istome tuženik 22. travnja 2024. izdao dozvolu za privremeni boravak i rad broj 9083275 s važenjem do 22. travnja 2025. godine. Sukladno članku 92. Zakona o strancima ((Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.) tužitelj je u roku od 30 dana prije isteka važenja dozvole za privremeni boravak i rad broj 9083275 23. ožujka 2025. godine putem elektroničke pošte s adrese tužitelja [adresa elektroničke pošte] na adrese elektroničke pošte tuženika radna. [adresa elektroničke pošte] podnio zahtjev za produljenje privremenog boravka i radnu dozvolu za svog zaposlenika AN. Kako tuženik o zahtjevu nije odlučio u roku propisanom člankom 92. stavak 2. Zakona o strancima, tužitelj je 22. travnja 2025. u 10:28 uputio novu poruku elektroničke pošte s molbom o informacijama o načinu rješavanja podnesenog zahtjeva. Na ovu poruku tuženik je odgovorio istog dana u 10:29 sati s adrese elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] te je obavijestio tužitelja kako će istoga kontaktirati kada zahtjev bude riješen. Radi daljnjeg nepostupanja tuženika, punomoćnik tužitelja porukom elektroničke pošte od 3. lipnja 2025., 16:31 sati, od tuženika je zatražio žurno postupanje, obavijest o načinu rješavanja zahtjeva tužitelja, klasi i urudžbenom broju pod kojim je zahtjev zaprimljen kao i podatke o tome kod koje se osobe predmet nalazi u radu. Dana 17. lipnja 2025. godine, 7: 25 sati tuženik je odgovorio na poruku elektroničke pošte punomoćnika tužitelja od 3. lipnja 2025. putem elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] te je obavijestio tužitelja kako zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad od 23. ožujka 2025. nije zaprimljen u zakonskom roku sukladno članku 92. Zakona o strancima. Tužitelj tvrdi da je njegov direktor 28. travnja 2025. godine osobno je pristupio u prostorije tuženika (Policijska postaja u Zadru) te je razgovarao sa zaposlenicom tuženika ON koja ga je usmeno informirala kako je zaprimila zahtjev tužitelja od 23. ožujka 2025., ali da nije u mogućnosti pristupiti privitcima. Radi navedenog direktor tužitelja je odmah i opetovano proslijedio izvornu poruku elektroničke pošte od 23. ožujka 2025. sa svim privitcima na adrese elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte]. Iz svega navedenog u točkama 2 do 11. ove tužbe jasno proizlazi kako je tuženik zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad od 23. ožujka 2025. godine primio ali o istome nije odlučio u zakonskom određenom roku. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku donošenje odluke o zahtjevu, kao i da obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora za sastav tužbe po odvjetniku od 625,00 EUR te sudsku pristojbu u iznosu od 53,09 EUR.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u konkretnom slučaju zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad nije zaprimljen u zakonskom roku, o čemu je poslodavac u više navrata i upoznat, a što je potvrđeno i dopisom od 30. lipnja 2025. od MUP-a, Samostalnog sektora za informacijske i komunikacijske sustave. Budući da poslodavac nije zaprimio automatski odgovor da je njegov zahtjev zaprimljen, bio je dužan ponoviti zahtjev na navedeni mail ili kontaktirati PU zadarsku prije isteka važeće dozvole za boravak i rad, a ne nakon što je dozvola istekla. Predmetni poslodavac ima veše zaposlenih državljana trećih zemalja te mu je poznata procedura podnošenja zahtjeva, kako za produženje dozvola za boravak i rad, tako i za novo zapošljavanje, te je u konkretnom slučaju napravio propust pa nema tzv. šutnje uprave, budući zahtjev niti nije zaprimljen. Stoga tuženik predlaže se da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. ZUS-a, Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 20. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, policijske službenice ON.
6. Opunomoćenik tužitelja naveo je kako ostaje kod svih do sada iznijetih navoda u tužbi te kod tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je tužitelj doista podnio zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad putem elektroničke pošte radna. [adresa elektroničke pošte] dana 23.ožujka 2025. Kako o zaprimanju tog zahtjeva nije dobio potvrdu od strane MUP-a PU Zadarske, 22. travnja 2025. zatražio je pojašnjenje što se događa s podnesenim zahtjevom i to putem elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte]. Navodi kako je iz daljnje korespondencije vidljivo da je policijska uprava doista i zaprimila zahtjev, s obzirom na to da je odgovoreno da će biti obavješten nakon što zahtjev bude riješen 7. Ovlaštena osoba tuženika ostala je kod svih navoda iz odgovora na tužbu te je navela kako nikakav zahtjev za produljenje dozvole boravka za boravak i rad nije zaprimljen pa tako niti na elektroničku poštu [adresa elektroničke pošte], a što je dodatno provjereno upitom prema komunikacijsko-informacijskom centru MUP-a. Napominje i da se predmetni zahtjev podnosi i zaprima isključivo ili neposrednim putem u policijskoj upravi ili na mail radna. [adresa elektroničke pošte], a nikako ne putem elektroničke pošte službenika. U slučaju podnošenja podnesenog zahtjeva stranka obavezno dobiva povratni mail da je zahtjev zaprimljen, a čega u ovom slučaju nije bilo, budući da nije niti evidentirano zaprimanje zahtjeva putem elektroničke pošte.
8. Opunomoćenik tužitelja ustraje u dokaznim prijedlozima za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja te provođenje informatičkog vještačenja na okolnost primitka i slanja elektroničke pošte od 23. ožujka 2025.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u cjelokupni sadržaj spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.
10. Sud nije smatrao potrebnim izvesti dokaze koje je predložio tužitelj, ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o stavljenom tužbenom zahtjevu na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora 11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Člankom 101. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.) propisano je da je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
13. Člankom 40. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke tužba podnosi sudu najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
14. S obzirom na to da je zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad u konkretnom predmetu podnesen 23. ožujka 2025. te da o zahtjevu nije odlučeno u propisanom roku, ispunjene su procesne pretpostavke za podnošenje tužbe zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke tuženika u zakonom propisanom roku.
15. Naime, Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim, a na temelju ispisa elektroničke pošte tužitelja od 23. ožujka 2025. na listu 9 sudskog spisa, da je tužitelj toga dana podnio zahtjev tuženiku za produženje radne dozvole za AN, kako se i navodi u poruci, koja je poslana na adrese elektroničke pošte tuženika: radna. [adresa elektroničke pošte].
16. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, na temelju odredbe članka 117. stavka 3. ZUS-a, presuditi kao u I. točki izreke.
17. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
18. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
19. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
20. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
21. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada, u okviru stavljenog zahtjeva, za sastavljanje tužbe u iznosu od 625,00 EUR, koliko je zatraženo. Zahtjev je trebalo odbiti u preostalom dijelu koji se odnosi na trošak sudske pristojbe budući da se sudska pristojba plaća u slučaju ako Sud tužbeni zahtjev odbije ili tužbu odbaci, a što nije slučaj u ovom predmetu. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 1. travnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.
Na temelju članka 148. stavka 5. i 6. ZUS-a, protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
