Poslovni broj: Us I-167/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Saši Vladiću odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 8, protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, OIB: 98821262119, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi isplate novčane naknade žrtvi kaznenog djela, nakon neposredne i usmene rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u odsutnosti stranaka, 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Klasa: UP/I-702-02/21-01/04, Urbroj: 514-05-02-02-02/02-24-12 od 29. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-702-02/21-01/04, Urbroj: 514-05- 02-02-02/02-24-12 od 29. srpnja 2024. odbijeni su zahtjevi tužiteljice kao neosnovani.

2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da je tuženik prekoračio zakonske rokove za donošenje odluke (više od godinu i pol kašnjenja), da joj je onemogućeno korištenje pravnih lijekova odnosno žalbe, te da o dokaznim prijedlozima tužiteljice za izvođenjem dokaza u svrhu utvrđivanja pravog stanja stvari istaknutih u zahtjevu tužiteljice od 15. siječnja 2021. i dopuni tog zahtjeva od 28. rujna 2022. tuženik nije niti odlučivao, a niti ih odbacio, a što je za posljedicu imalo pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Tuženik je odbio zahtjeve tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete te izgubljene zarade, iako, nije bio nadležan odlučivati o dijelu tih zahtjeva niti ih je proslijedio nadležnom državnom odvjetništvu. Poziva se na odredbu članka 11. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, te navodi da je valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljice u cijelosti kao osnovan, te odrediti iznos naknade obzirom da je temeljem pravomoćnih presuda tužiteljica, kao malodobna žrtva, utvrđena kao neposredna žrtva kaznenih djela počinjenih s namjerom i uz primjenu sile i s povredom spolnog integriteta, počinjenih u istom rodnom mjestu, u istoj godini, od dvije različite muške osobe, zbog kojih okolnosti da se radi o maloj sredini i obzirom na okolnost da su dva kaznena djela počinjena od strane svećenika u župnoj crkvi u Dolu na Hvaru, to je u ovom slučaju bilo neophodno utvrditi sve bitne činjenice i izvesti, te ocijeniti sve dokaze na okolnosti iznosa ukupne izgubljene zarade, a poglavito da se trebala uzeti u obzir spol i malodobnost tužiteljice, te težina povrede njenog spolnog integriteta, te i vrijeme počinjenja kaznenih djela upravo u vrijeme završetka školske godine 2017/2018 i početka turističke sezone u Jelsi na Hvaru, kada svi učenici iz mjesta te iste općine, neupitno je da obavljaju poslove preko student servisa, a malodobna tužiteljica je umjesto na rad putem student servisa sa svojim vršnjacima bila primorana odlaziti u Zagreb na Polikliniku za zaštitu djece i mladih radi psihoterapijskog suporta i kontrola radi davanja adekvatne terapije, te bila na savjetodavnim razgovorima u Centru za socijalnu skrb Split, Podružnica Obiteljski centar tijekom 2018., 2019. i 2020. godine, kao i obavljala psihijatrijsko vještačenje tijekom i 2021. godine. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika, prihvatiti zahtjev tužiteljice za ostvarenjem procesnog prava na utvrđivanje činjeničnog stanja pravne stvari u ovom upravnom sporu, prihvatiti zahtjev tužiteljice za naknadu izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 5.149,oo eura, zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete da se izdvaja u poseban predmet i dostavlja se nadležnom ODO Split na nadležno rješavanje u mirnom postupku, kao zahtjev za mirno rješenje , te da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom spora tuženik u cijelosti osporava i protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim i pravno neutemeljenima. Osporeno rješenje da je pravilno i na zakonu osnovano, pa stoga da tuženik nije poč inio niti jednu povredu odredbi postupka, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Slijedom navedenog predlaže odbiti u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava 5. ožujka 2026., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem roditelja tužiteljice AK i NK, te saslušanjem tužiteljice kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužiteljica podnijela 15. siječnja 2021. zahtjev za novčanu naknadu kao žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem (opisanog po čl. 153. st. 1. u svezi s čl.152. st.1.KZ-a) počinjenim 16. lipnja 2018. od strane počinitelja IK; te zahtjev za novčanu naknadu kao žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode- bludne radnje (opisanog po čl. 155. st.1. KZ-a, Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17) počinjenim 21.4.2018., kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta-spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina (opisanog po čl. 158. st. 2. KZ-a Narodne novine br. 125/11,144/12, 56/15, 61/15) počinjenim neutvrđenog dana tijekom svibnja 2017. počinjenih u stjecaju od strane FK. Slijedom navedenog: - zahtjevom kao žrtva kaznenog djela kojeg je počnitelj Emanuel Rep podnositeljica potražuje neimovisnku štetu na ime fizičke boli, duševne boli i duševne boli zbog naruženosti sveukupno iznos od 167.750,00 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 22.264,25 eura, te imovinsku štetu na ime odvjetničkog troška kaznenog postupka i troška vještva ukupno iznos od 8.687.50 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.153.03 eura; - zahtjevom kao žrtva kaznenih djela kojeg je počinitelj FK podnositeljica potražuje izgubljenu zaradu za srpanj i kolovoz 2018. u iznosu od 7,739,55 kn (1.027,00 eura), za srpanj i kolovoz 2019. u iznosu od 8.437,50 kn (1.119,00 eura) za srpanj i kolovoz 2020. u iznosu od 8.937.28 (1.186,00 eura) tj. ukupni iznos od 25.114.33 preračunato po fiksnom tečaju konverzije eura iznosi od 3.333.24 eura; potražuje imovinsku štetu na ime odvjetničkog troška kaznenog kaznenog postupka 12.187.50 (1.617.00 eura) ime troška izrade vještava 1.500,00 kn (199,00 eura) na ime troška javnobilježničke ovje 50,50 kn (7,00 eura); te neimovinsku štetu na ime pretrpljenog straha 110.000,00 kn (14.599.00 cura), na ime duševne boli 150.000,00 kn (29.862,00 eura) tj. ukupno za neimovinsku štetu 260.000,00 kn, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije iznosi 34.507.93 eura;

- da je zaključkom Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 10. kolovoza 2022. tužiteljica pozvana u roku od 15 dana dana na nadopunu zahtjeva, te je između ostalog, pozvana dostaviti i dokaz pravnog osnova po kojem je trebala ostvariti zaradu ili dokaz planiranog sezonskog rada;

- da tužiteljica podneskom od 28. rujna 2022. objašnjava i precizira svoje zahtjeve, te je dostavila u spis preslike kaznenih presuda, preslike medicinske dokumentacije, kaznene zapisnike, račune i pisane izjave Saše Vladića i ĐKČ.

11. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenog djela (Narodne novine broj 80/08, 27/11; dalje: Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenog djela) pravo na naknadu prema ovom Zakonu ima neposredna žrtva i posredna žrtva, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

11.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da se neposrednom žrtvom smatra osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja kao posljedicu kaznenog djela nasilja.

11.2. Stavkom 3. istog članka propisano je da se kaznenim djelom nasilja smatra kazneno djelo počinjeno s namjerom uz primjenu sile ili povredom spolnog integriteta, odnosno kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom kojim je prouzročena smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja jedne ili više osoba, a propisano je Kaznenim zakonom kao teži oblik temeljnoga kaznenog djela počinjenog s namjerom.

12. U smislu odredbi Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenog djela propisane su samo određene vrste naknade koje se mogu ostvariti temeljem tog

Zakona, a to sljedeće vrste naknada:

- neposredna žrtva ima pravo na naknadu troškova zdravstvene zaštite u visini vrijednosti zdravstvenog standarda utvrđenog propisima obveznoga zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj (članak 10. navedenog Zakona);

- neposredna žrtva ima pravo na naknadu za izgubljenu zaradu, koje se priznaje u jednokratnom iznosu od najviše 35.000,00 kuna (članak navedenog 11. Zakona);

- posredna žrtva iz članka 5. stavka 6. i 7. ovoga Zakona koju je umrla neposredna žrtva uzdržavala ima pravo na naknadu zbog gubitka zakonskog uzdržavanja (članak 12. navedenog Zakona);

- pravo na naknadu uobičajenih pogrebnih troškova, u iznosu od najviše 5.000,00 kuna, ima osoba koja ih je platila (članak 13. navedenog Zakona).

13.Tužiteljica u tužbi jedanko kao i tijekom upravnog postupka tvrdi da je izgubila zaradu na način da se kao malodobna planirala zaposliti i radi ti sezonske poslove u turizmu, i to u srpnju i kolovozu 2018., srpnju i kolovozu 2019., te srpnju i kolovozu 2020., ali da se nije zaposlila i nije radila jer da nije mogła raditi zbog posljedica kaznenih djela jer je bila primorana odlaziti u Zagreb na Polikliniku za zaštitu djece i mladih radi psihoterapijskog suporta i kontrola radi davanja adekvatne terapije, te bila na savjetodavnim razgovorima u Centru za socijalnu skrb Split, Podružnica Obiteljski centar tijekom 2018., 2019. i 2020., kao i obavljala psihijatrijsko vještačenje tijekom i 2021.

14. Prema ocjeni ovog Suda, a imajući u vidu podatke spisa predmeta, te naprijed citirane zakonske odredbe, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari

15. Naime, prema ocjeni ovog Suda pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijen predmetni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Ovo iz razloga jer, a kako to pravilno obrazlaže i tuženik u osporenom rješenju, tužiteljica nije dostavila dokaz pravnog osnova za ostvarivanje zarade iz kojeg bi proizlazila da je radila ili je trebala raditi i ostvarivati zaradu (ugovor ili neku drugu ispravu iz koje bi proizlazilo da je trebala raditi i ostvariti zaradu). Nadalje, pravilno tuženik cijeni da pisane izjave Saše Vladića i ĐKČ, koje je tužiteljica dostavila tijekom upravnog postupka, nisu dokaz izgubljene zarade, odnosno ne dokazuju nikakav pravni osnov ostvarivanja zarade niti gubitak zarade. Naime, oni u svojim izjavama iznose navode o onome što su saznali po pričanju roditelja tužiteljice, te iznose svoje subjektivno mišljenje glede tužiteljičine situacije.

16. Isto tako, u pogledu navoda tužiteljice da je imala u planu sezonski se zaposliti i raditi, a da to dokazuje time što je njen stariji brat i njene starije sestre kad su navršili 16 godina navodno svake godine sezonski radili u turizmu, pravilno tuženik navodi da isto nije pravni osnov ostvarivanja zarade niti može biti dokaz izgubljene zarade.

17. Nadalje, u svezi potraživanja tužiteljice koji se odnose na imovinsku štetu koja se ogleda u odvjetničkim troškovima kaznenog postupka i troškova javnog bilježnika, te potraživanja neimovinske štete, pravilno tuženik navodi da te vrste naknade nisu propisane odredbama Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenog djela, te se iste ne mogu ostvariti temeljem navedenog Zakona.

18. Kod ovakvog stanja stvari, dakle, da tužiteljica nije imala pravni osnov po kojem je trebala ostvarivati zaradu odnosno nije dostavila dokaz pravnog osnova ostvarivanja zarade, to proizlazi da tužiteljica nije imala izgubljenu zaradu, te je stoga pravilno njezin zahtjev odbijen kao neosnovan. Nadalje budući da Zakonom o novčanoj naknadi žrtvama kaznenog djela nije propisano pravo na neimovinske štete, a isto tako ni pravo na imovinske štete (u svezi troška kaznenog postupka i troška javnog bilježnika), to je i u svezi tih potraživanja zahtjev neosnovan.

19. Kako ni ostali prigovori navedeni u tužbi, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

20. Odluka o troškovima upravnog spora je izostala, jer iako je tužiteljica zatražila troškove upravnog spora, iste nije popisala.

U Splitu 1. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. tužiteljici, po opunomoćeniku,

2. tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

3. u spis.