Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-1332/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Carontes&tourist isole minori s.p.a., Milazzo, Italija, OIB: 34362346719, i tužitelja C&T minor islands d.o.o., Rijeka, P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Miran Maćešić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split, Ulica grada Antofagaste 6, OIB: 27735395987, radi odobravanja reda plovidbe na liniji bez obveze javne usluge, 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Agencije za obalni linijski pomorski promet, klasa: UP/I-342- 34/25-01/29, ur.broj: 3391/25 od 20. svibnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-342-34/25-01/29, ur.broj: 3391/25 od 20. svibnja 2025. riješeno je da se tužiteljima ne odobrava red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Zadar – Preko i obratno u razdoblju od lipnja 2025. godine do kraja svibnja 2026. godine.

2. Pobijajući zakonitost osporavanog rješenja, tužitelji u tužbi navode da je tuženik isključivi nadležni regulator tržišta pomorskog prijevoza u Republici Hrvatskoj te je, a kako bi mogao opravdano ograničiti pravo tužitelja da obavljaju pomorsku kabotažu u Republici Hrvatskoj na temelju EU Uredbe o kabotaži, morao ispitati jesu li ispunjeni uvjeti da bi se takvo ograničenje smatralo dopuštenim. Tužitelji ukazuju na članak 1. EU Uredbe o kabotaži kojim se jamči sloboda pružanja usluga pomorskog prometa unutar države članice (pomorska kabotaža) svim brodarima Zajednice čiji su brodovi registrirani i plove pod zastavom države članice, pod uvjetom da ti brodovi udovoljavaju uvjetima za izvršavanje kabotaže u toj državi članici. Dakle, sloboda pružanja usluga pomorske kabotaže apsolutna je ako brod brodara Zajednice ispunjava uvjete za obavljanje kabotaže u državi čiju zastavu vije. Nadalje, ukazuju na to da je tržište pomorske kabotaže strogo regulirano te je uređeno EU Uredbom o pomorskoj kabotaži. Komisija je 2003., 2004. te konačno 2014. godine donijela Komunikacije o tumačenju EU Uredbe o pomorskoj kabotaži. Prema tim Komunikacijama, bilo koji sustav prethodnog odobrenja predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja. Zbog toga, prema Komunikaciji iz 2003., države članice uopće nisu smjele ograničavati slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže obvezom ishođenja prethodnih odobrenja za obavljanje te usluge. Ipak, Priopćenjem iz 2014. godine, takvo stajalište je omekšano te se sustav prethodnih odobrenja neće smatrati narušavanjem tržišnog natjecanja pod unaprijed utvrđenim uvjetima.

3. Dakle, tuženik u ovoj pravnoj stvari mora dokazati da su razlozi zbog kojih je odbijeno dati odobrenje na plovidbeni red tužitelja dopušteni, odnosno da su ispunjene propisane pretpostavke. U suprotnom, radi se o nezakonitom ograničenju slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Međutim, tuženik u osporavanom rješenju nije iznio koji prevladavajući interes se štiti odbijanjem prava na slobodno pružanje usluge pomorske kabotaže niti kako je taj interes utvrđen i zašto se radi o javnom interesu koji je prevladavajući niti je iznio razloge koji su objektivni, nediskriminatorni i nepredvidivi niti razmjerni cilju koji se želi postići.

4. Tužitelji smatraju da je razlog gužvi koji navodi Općina Preko je neobjektivan te ne ispunjava uvjet iz para 11. i ne može se smatrati opravdanim ograničenjem prava tužitelja na obavljanje usluga pomorske kabotaže. Isto tako, niti razlog buke Općine Preko nije objektivan, odnosno diskriminatoran je i nepredvidiv. Nije jasno koji javni interes Općina Preko, a time i tuženik, štite pozivanjem na buku jer čak da i takva buka postoji, ona nije na štetu nikakvog javnog interesa. S tim u vezi, tužitelji navode kako turistička sezona traži proširene termine polazaka i odlazaka brodova prema otocima. Preko je turistička destinacija, a to znači da su kasni dolasci i odlasci turista normalna pojava, osobito kod smjena turista i dolazaka kasnijim letovima. Dakle, uvođenje tri dodatna večernja putovanja u interesu je i otočana i turista jer povećava dostupnog otoka Ugljana i jača konkurentnost otočkog turizma.

5. Osim toga, linija Zadar – Preko ne služi samo stanovnicima Općine Preko, već povezuje cijeli otok Ugljan (dakle ne samo Općinu Preko nego i druge općine) sa kopnom jer je luka Preko jedina trajektna luka na otoku Ugljanu. Pritom tužitelji ukazuju na to da na državnoj liniji 431 Zadar – Preko brodar Jadrolinija redovno uvodi dodatna putovanja koja nisu obuhvaćena plovidbenim redom. Međutim, linije koje se održavaju s obvezom javne usluge trebaju biti izuzetak i to samo onda ako ne postoji interes brodara da se linije od općeg gospodarskog interesa održavaju po tržišnim uvjetima, dakle na vlastiti komercijalni rizik i interes brodara. To znači da linija koja se održava s obvezom javne usluge (kao što je državna linija 431 Zadar – Preko) služi kako bi namirila minimum potreba otočnog stanovništva i osigurala im povezanost s kopnom. Sva druga potražnja koja prelazi te minimalne potrebe mora biti prepuštena tržišnim silama odnosno linijama bez obveze javne usluge za kakvu su zahtjev podnijeli tužitelji. Plovidbeni red na liniji sa obvezom javne usluge 431 Zadar – Preko trenutno premašuje te okvire jer je pregust, a uvođenje dodatnih linija dokazuje da ta linija zadovoljava i tržišnu komercijalnu potražnju što je suprotno svrsi takve linije. Slijedi da bi linije obvezom javne usluge trebale biti izuzetak, a linije bez obveze javne usluge pravilo.

6. Tužitelji stoga predlažu Sudu da poništi osporavano rješenje i obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora za sastav tužbe po odvjetniku i zastupanje na ročištu za raspravu, za svaku radnju po 500 bodova, uvećano za porez na dodanu vrijednost.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje na zakonu osnovano, razumljivo te su u rješenju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i mjerodavnim materijalnim propisima. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te su u obrazloženju rješenja navedeni jasni, logični i uvjerljivi razlozi o odbijanju zahtjeva tužitelja. Tuženik navodi kako je u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe dužan pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanja tijela koja upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja i iskrcaja.

8. Tako se Općina Preko izričito usprotivila uvođenju predmetne brodske linije i za to navela razloge, a navedene razloge prihvatio je tuženik u obrazloženju svog rješenja o neodobravanju reda plovidbe tužitelju. Tuženik smatra da je povećana buka u noćnim satima (1:15) objektivan razlog za neodobravanje reda plovidbe. Nesporno je da zadnje noćno isplovljavanje Jadrolinijinog broda započinje u 00:30, a da Općina Preko ne želi da brodari iza navedenog slota nastave s noćnom vožnjom. Naime, nakon 00:30 ne održavaju se brodske linije niti jednog drugog brodara, iz čega proizlazi da neodobravanjem linije u 1:15 nije diskriminirajuće u odnosu na tužitelja. Pritom tuženik nema razloga sumnjati u iskaz načelnika Općine Preko, odnosno tijela jedinice lokalne samouprave i uprave. Nadalje, ukazuje na to kako na dosadašnje slotove brodara Jadrolinije nikada nije bilo primjedbi od strane lokalne zajednice ili stanovnika otoka, kao ni zahtjeva za uvođenjem novih. Stoga tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

10. U sporu je održana rasprava 16. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja Leonele Georgijevski, odvjetnice u odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici, d.o.o., Rijeka, te ravnateljice tuženika.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikova rješenja.

13. Osporavanim je rješenjem tuženika odbijeno izdavanje odobrenja tužitelju na red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Zadar – Preko i obratno u razdoblju od lipnja 2025. godine do kraja svibnja 2026. godine, pozivom na odredbu članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (Narodne novine, broj: 19/22. – dalje: Zakon), kojom je propisano da je Agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja.

14. Prema odredbi članka 43. stavak 1. Zakona, linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. Prema stavku 3. istog članka operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.

15. Prema odredbi članka 48. Zakona, operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.

16. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženik je u skladu s člankom 54. stavkom 4. Zakona zatražio detaljno obrazloženo očitovanje od nadležnih lučkih uprava te Grada Zadra i Općine Preko.

17. Tuženik je na temelju pribavljenih očitovanja ocijenio utemeljenim očitovanje Lučke uprave Zadar u dijelu u kojem navodi da su planirana vremena dolaska i odlaska iz luke kao i vrijeme ostavljeno za operacije ukrcaja odnosno iskrcaja neizvedivi ili nerealni te da bi kašnjenja u polasku i dolasku bila redovita pojava. Nadalje, tuženik je ocijenio utemeljenim očitovanje Općine Preko u dijelu u kojem se navodi da bi uvođenje dodatnog prijevoznika u večernjim satima između 20:20 i 1:10 ujutro dovelo do povećane gužve i buke koja bi trajala do kasno u noć, a što bi rezultiralo nezadovoljstvom otočana i turista te da lokalna zajednica nema potrebu za dodatnim linijama jer je postojeći red plovidbe državne linije dovoljan za potrebe otoka i usuglašen prema potrebama mještana. Stoga je tuženik, s obzirom na izričito protivljenje Općine Preko, zaključio da uvođenje nove brodske linije nije opravdano, a kako je to tužitelj predložio izmijenjenim prijedlogom plovidbenog reda u podnesku od 11. ožujka 2025.

18. Međutim, očitovanja nadležnih tijela sukladno članku 54. stavku 4. Zakona nisu obvezujuće za tuženika, što znači da tuženik treba kritički ispitati očitovanja lučkih uprava i tijela jedinice lokalne samouprave te pritom iznijeti svoje jasne i obrazložene razloge zbog čega bi tvrdnje navedene u tim očitovanja bile od presudnog utjecaja na rješenje predmetnog zahtjeva tužitelja. Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja naveo sadržaj očitovanja, ali nije dao svoju ocjenu o osnovanosti istih, zbog čega se osporavano rješenje za sada ne može ocijeniti zakonitim.

19. Pritom se napominje kako je u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 pitanje isključivog prava iznimno u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine.

20. Pravilno tužitelj ukazuje na to da je svrha linije s obvezom javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes te da je odredbama Zakona isključena mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio zahtjev za obavljanjem prijevoza bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. Zakona koji bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik.

21. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.

22. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

23. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.

25. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužiteljima pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).

26. Nadoknada troškova tužiteljima u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 2.500,00 EUR, koliko je i zatraženo, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 1. travnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužiteljima, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.