Poslovni broj: UsI-581/2026-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja OĐ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske OIB: 36162371878, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, Samobor, Mirnovečka cesta 23 A, radi ograničenja slobode kretanja, 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/220, URBROJ: 511-19-40-26-2 od 10. ožujka 2026.

i

r i j e š i o  j e

I. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju besplatne pravne pomoći, iznos od 625,00 eura (šestodvadeset i pet eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/220, URBROJ: 511-19-40- 26-2 od 10. ožujka 2026. tužitelju, državljaninu Alžira, tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj (dalje: Centar) na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca, počevši od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava - Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. - dalje: ZMPZ). Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da se osporeno rješenje ne može ispitati jer je obrazloženje svedeno na prepisivanje zakonskih odredbi, bez navođenja odlučnih činjenica iz kojih bi bilo razvidno zašto mu je ograničena sloboda kretanja. Tvrdi da ne postoje razlozi za ograničenje slobode kretanja, da nije prijetnja za javni poredak, da poštuje i da će poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Smatra da tuženik nije konkretizirao i obrazložio individualnu procjenu niti da je iznio relevantne i dostatne razloge za ograničenje slobode kretanja, te navodi da nije razvidno na temelju kojih dokaza je doneseno pobijano rješenje. Tvrdi da nije proveden ispitni postupak, da nije razvidno je li mu prije donošenja rješenja omogućeno da se očituje o svim okolnostima bitnim za donošenje rješenja te da nisu utvrđene odlučne činjenice. Ističe da ga u postupku donošenja rješenja o ograničenju slobode kretanja tuženik nije saslušao u svojstvu stranke, niti da su izvedeni dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti da postoje opravdani razlozi za određivanje ograničenja slobode kretanja te predlaže da se sasluša u ovom upravnom sporu. Naglašava da razlozi oduzimanja, odnosno ograničavanja slobode kretanja moraju biti ne samo navedeni, već trebaju postojati relevantni i dostatni razlozi koji opravdavaju ograničavanje slobode kretanja, a da u konkretnom predmetu to nije slučaj. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u postupcima lišavanja slobode u kaznenim postupcima te ističe kako razlozi oduzimanja slobode ne smiju biti općeniti i apstraktni, kao što je u konkretnom predmetu slučaj. Smatra da je pobijano rješenje doneseno protivno članku 54. ZMPZ-a jer je tuženik propustio utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja te iznijeti dostatne razloge i dokaze za odluku. Ističe da nije dostatno obrazloženo kako i na temelju čega je tuženik utvrdio da postoje razlozi iz članka 54. stavka 2. točke 4. ZMPZ-a, a osobito kako je utvrđeno da tužitelj ima namjeru zlouporabiti postupak i da je namjera za azilom iznesena radi onemogućavanja daljnjeg postupanja, jer za to ne postoji nijedan dokaz. Nadalje navodi da nije dostatno obrazloženo kako i na temelju čega je tuženik utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 6. ZMPZ-a, odnosno zašto se posegnulo za najtežom mjerom smještaja u prihvatni centar. Ističe kako odluke o ograničavanju slobode kretanja ne treba donositi arbitrarno, kao što to čini tuženik jer je riječ o osnovnom ljudskom pravu. Naglašava da je ograničenje slobode kretanja tražitelja azila posljednje sredstvo, te je tuženik bio u obvezi primijeniti blaže mjere, odnosno posegnuti za ograničavanjem kretanja smještajem u prihvatilište tek u slučaju da svrhu nije moguće postići blažom mjerom. Ukazuje na to da duljina trajanja mjere u osporenom rješenju nije obrazložena te smatra da je ograničenje slobode kretanja određeno u predugom trajanju. Navodi da ne vidi razlog zbog kojeg tuženik ne može brzo i efikasno provesti postupak po njegovom zahtjevu za međunarodnom zaštitom. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika. Traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć i da se tuženiku naloži da mu naknadi trošak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba neosnovana, navodeći da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno rješenje. Navodi da je tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj na temelju članka 54. stavka 2. točki 2., 3. i 6. ZMPZ-a. Istaknuo je da je prilikom provođenja upravnog postupka 10. ožujka 2026. sukladno članku 76. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) sastavljen zapisnik o provedenom ispitnom postupku iz članka 51. ZUP-a. Naglasio je da je tužitelj prilikom sastavljanja zapisnika upoznat sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku, a nakon toga izjavio je da se odriče prava na opunomoćenika za zastupanje, prava na obavješćivanje člana obitelji ili druge osobe, prava na obavješćivanje diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, prava na besplatnu pravnu pomoć, kao i prava na tumača te je na zapisnik dao izjavu. Ukazao je na to da je prije donošenja rješenja o smještaju u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj proveden postupak nad stranim državljaninom Alžira, ovdje tužiteljem i da je tijekom postupka korištena usluga ovlaštenog prevoditelja za arapski jezik Najiba Nassima. Ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti i proveden je sukladno ZUP-u, te na temelju članka 54. stavka 2. točki 2., 3. i 6. ZMPZ-a. Navodi da ima razumijevanja za tužiteljevo nezadovoljstvo, ali da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je to rješenje nezakonito. Smatra da ostali navodi iz tužbe ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora održana je rasprava 1. travnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja jer iz zapisnika, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/220, URBROJ: 511-19-40-26-1 od 10. ožujka 2026. proizlazi da je tužitelj saslušan u predmetnom upravnom postupku i da je potvrdio činjenice na kojima je utemeljeno osporeno rješenje.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je donesena osporena odluka. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnova n. 7. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, između ostalog, utvrđeno je da je tužitelj 3. svibnja 2023. zatečen u nezakonitom boravku na postajnom području Policijske postaje Slunj, kada je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, da je tužitelj 24. rujna 2024. sukladno dublinskom postupku vraćen iz Švicarske u Republiku Hrvatsku, da je navedeni zahtjev za međunarodnom zaštitom pravomoćno okončan 14. svibnja 2025. i da je Služba za međunarodnu zaštitu za tužitelja donijela rješenje o povratku, KLASA. UP/l-216-03/23-06/11345, URBROJ: 511-01212-24-8 od 14. svibnja 2025. kojim je tužitelju određen rok za dragovoljni povratak iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) do 21. svibnja 2025. Utvrđeno je da tužitelj nije postupio po tom rješenju, odnosno nije napustio EGP, već se uputio prema ostalim državama članicama EGP-a, odnosno prema Švicarskoj iz koje je zrakoplovom 29. srpnja 2025. vraćen u Republiku Hrvatsku sukladno dublinskom postupku. Tužitelj je nakon vraćanja u Republiku Hrvatsku i za vrijeme postupanja policijskih službenika Postaje Aerodromske policije Pleso prema njemu ponovno izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj i izdana mu je potvrda o registraciji, NK 216-03/25-0715441. Tužitelju je rješenjem o smještaju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance iz kojeg je otpušten 29. listopada 2025., a otpuštanjem iz Prihvatnog centra tužitelj je napustio Republiku Hrvatsku i ponovno se uputio prema drugim državama članica EGP-a. Tužitelj je 10. ožujka 2026. u 08,30 sati na bivšem graničnom prijelazu Bregana - Slovenska Vas (Republika Slovenija) sukladno dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku te je po policijskim službenicima Policijske postaje Samobor prepraćen u prostorije Policijske postaje Samobor. Tužitelj u Republici Hrvatskoj ima status tražitelja međunarodne zaštite.

8. Izvršenim provjerama tuženik je utvrdio da je Republika Francuska za tužitelja donijela odluku o povratku na temelju članka 3. Uredbe (EU) 2018/1860. i da je tužitelj u Republici Hrvatskoj u više navrata evidentiran kao počinitelj kaznenih djela „krađa” i „teška krađa”.

9. Tužitelj je u predmetnom upravnom postupku usmeno saslušan na zapisnik, uz prevoditelja na arapski jezik, a koji je potpisao bez primjedbi. Izjavom danom na zapisnik potvrdio je prethodno navedena utvrđenja tuženika, ističući da namjerno nije postupao po uputi da se javi u Prihvatilište za tražitelje azila. Potvrdio je i pravilnost utvrđenja tuženika da je počinio kaznena djela za koja se tereti te je pojasnio da je tada bio pod utjecajem alkohola. Izjavio je da nema dokumente kojima bi dokazao svoj identitet i da ne posjeduje novčana sredstva.

10. Na temelju navedenih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavka 2. točki 2., 3. i 6. ZMPZ-a. Tuženik je utvrdio da se sloboda kretanja ne može ograničiti drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ZMPZ-a, već mjerom smještaja u prihvatni centar za strance.

11. Člankom 54. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

12. Prema članku 54. stavku 2. točkama 2., 3. i 6. ZMPZ-a tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.

13. Člankom 54. stavkom 5. ZMPZ-a propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabranom kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabranom kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanjem u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještajem u prihvatni centar za strance.

14. Člankom 54. stavkom 6. ZMPZ-a propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

15. Prema ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, tuženik je osnovano zaključio da postoji razlog za ograničenje slobode kretanja na temelju članka 54. stavka 2. točki 2., 3. i 6. ZMPZ-a, s obzirom da tužitelj nema nikakve isprave o identitetu radi utvrđivanja njegovog stvarnog identiteta, da predstavlja opasnost za javni poredak jer je više puta počinio kaznena djela i s obzirom na to da je više puta tijekom postupka međunarodne zaštite napustio Republiku Hrvatsku, a na zapisnik je izrijekom naveo da će to ponovno učiniti radi odlaska u druge države Europske unije.

16. Imajući na umu izneseno, tuženik je na temelju ovlaštenja iz članka 54. stavka 6. ZMPZ-a individualnom procjenom pravilno zaključio da nema mjesta primjeni blažih mjera iz članka 54. stavka 5. ZMPZ-a. Naime, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju blaže mjere ukazuju se neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, treba reći da je primjena ostalih blažih mjera (zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobno pristupanje u Prihvatilište u određeno vrijeme) u konkretnom slučaju isključena imajući na umu da prethodno opisano ponašanje tužitelja ukazuje na to da tužitelj neće izvršavati primjenu blažih mjera, a što proizlazi i iz njegove izjave dane na zapisnik u predmetnom upravnom postupku.

17. S obzirom na to da je tužitelju ograničena sloboda kretanja na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca, trajanje smještaja u centru određeno je u granicama propisanim člankom 54. stavkom 9. ZMPZ-a. Također je trajanje mjere pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te da je potrebno provesti upravni postupak u kojem će se utvrditi identitet tužitelja, te donijeti odluka o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

18. Slijedom navedenog, sud osporeno rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

19. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći i s obzirom na izjavu tužitelja danu na zapisnik sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki I. izreke rješenja odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

20. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, u točki II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 625,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25. - dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. točke 1. Tarife), što uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi 625,00 eura.

U Splitu 1. travnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis