REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-498/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Tihani Sakmardi Šimac kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Nujić, u kaznenom predmetu protiv optuženog OC, zbog kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj KO-DO-458/2024 od 18. rujna 2024., nakon javne rasprave održane 26. veljače, 24. ožujka i 1. travnja 2026., zaključene 1. travnja 2026., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu Ele Kisić, optuženog OC, branitelja optuženika, odvjetnika Vladimira Terešaka i punomoćnika oštećenice, odvjetnika Roberta Bisaku, 3. travnja 2026. objavio je, a 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP/08) presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-498/2024-2 od 21. listopada 2024. kojom je izdan kazneni nalog, stavlja se izvan snage.

II. Optuženi OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i P, rođene N, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac troje djece, povremeno radi u Securitas d.o.o. , s mjesečnim primanjima od 570,00 eura mirovine i 500,00 eura primanja od zaposlenja, srednjeg imovnog stanja, bez čina, nositelj spomenice "Oluja", neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

26. listopada 2023. oko 8:30 sati, na lovnom području u blizini jezera „Zajarki“ u Zaprešiću, Kolodvorska bb, za vrijeme obavljanja poslova lovočuvara, u cilju da liši života psa križanca po imenu „ F“ i psa pasmine „Border collie“ po imenu „ Ć“, vlasništvo PC, ispalio više hitaca iz vatrenog oružja u pravcu navedenih pasa, uslijed čega je pas po imenu „ F“ zadobio prostrijele i krvarenja na desnoj strani u potkožju i muskulaturi glutealne i bedrene regije, prostrijelnu ranu i djelomičnu frakturu koštanog spoja medijalno u frontalnoj regiji između orbita bez proboja lubanje, višestruke prostrijelne rane u prednjem dijelu prsišta s pripadajućim krvarenjima u muskulaturi, hemotoraks, opsežna krvarenja iz timusa, prostrijelne rane pluća i tri prostrijelne rane miokarda, dok je pas po imenu „ Ć“ zadobio prostrijelne rane i potkožna krvarenja u predjelu desne lateralne strane trbuha prema rebrenom luku te u muskulaturi kaudalne strane nadlaktice, hemotoraks i opsežni krvni podljev u interkostalnoj muskulaturi lijeve strane, uslijed čega su uginuli na mjestu događaja,

- dakle, usmrtio životinju bez opravdanog razloga,

- čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja, opisano i kažnjivo po članku 205. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 205. stavka 1. KZ/11 optuženi OC se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se optuženom OC u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu 1.048,24 eura te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenice, čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi OC oslobađa se obveze da naknadi paušalnu svotu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu (dalje ODO u Novom Zagrebu) podignulo je 18. rujna 2024. optužnicu broj KO-DO-458/2024, protiv okrivljenog OC, zbog kaznenog djela protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja, opisano i kažnjivo po članku 205. stavku 1. KZ/11 te zatražilo od suda da u skladu s člankom 540. stavkom 1. ZKP/08 izda kazneni nalog.

2. Sud je prihvatio zahtjev ODO u Novom Zagrebu te je na temelju članka 541. stavka 1. i 2. ZKP/08 presudom poslovni broj K-498/2024-2 od 21. listopada 2024. izdao kazneni nalog, protiv kojeg je optuženik pravovremeno podnio prigovor. Optužno vijeće je rješenjem od 10. siječnja 2025. potvrdilo optužnicu, a u povodu optužnice je proveden postupak, pa je u skladu s člankom 544. stavkom 1. ZKP/08 valjalo kazneni nalog staviti izvan snage.

3. Optuženi OC upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je oštećena NC te svjedoci FC i ĆC. Uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐC (list 133-135 spisa), a pročitani su i dokazi ispravom, i to službena zabilješka o dojavi PUZ-a, PP Zaprešić s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 3 spisa), zapisnik o očevidu PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 26. listopada 2023. (list 4-7 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke, PP Zaprešić od 26. listopada 2023. (list 15 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00167143 (list 16 spisa), preslika korespondencije između okrivljenog OC i SC (list 21-22 spisa), fotodokumentacija PU zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku (list 52-60 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00167468 (list 62 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke, PP Zaprešić od 15. prosinca 2023. (list 63 spisa), nalaz i mišljenje Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb zajedno s fotografijama i DVD medijem (list 64-80 spisa) te nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ o provedenom balističkom vještačenju (list 126-130 spisa) te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika (list 186-188 spisa). Na završetku dokaznog postupka, u skladu s člankom 417.a stavkom 5. ZKP/08, ispitan je optuženik.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi OC **.**.2023. oko 8,30 sati na lovnom području jezera „ [adresa] u [adresa], za vrijeme obavljanja poslova lovočuvara, ispalio više hitaca iz vatrenog oružja u dva psa po imenu F i Ć, vlasništvo oštećene PC, čime im je zadao više rana od kojih su psi uginuli na mjestu događaja.

6. Tijekom postupka bio je sporan subjektivni element inkriminiranog kaznenog djela, odnosno postojanje namjere optuženog OC da ispaljivanjem hitaca iz vatrenog oružja, a bez ikakvog povoda i opravdanog razloga, usmrti navedene pse.

7. U svom iskazu optuženi OC naveo je da nekoliko dana prije inkriminiranog događaja u lovištu bila velika poplava, zbog čega je tog dana u dogovoru s lovnikom išao pregledati lovište i hranilišta, a krenuo je oko 6,00 sati ujutro. Obišao je svoj revir, od lovačkog doma do Krapine, a zadnje je stao na lovnikovoj čeki odnosno hranilištu koje se nalazu u blizini. Kada se vraćao od čeke prema autu, to je udaljenost od nekih 2,5 km, prošao je možda 100 metara, kada je čuo da je nešto protrčalo. Čuo je kretanje u visokoj travu i kod sljedeće živice na put su istrčala dva psa. Kako imaju običaj pozvati vlasnike da vide jesu li u blizini, u dva tri navrata je viknuo je li netko prati ove pse. Nitko se nije javio, htio je izvaditi mobitel da ih slika, a psi su tada počeli režati i krenuli prema njemu. Ispalio je jedan hitac u zrak, mislio je da će psi pobjeći, ali su krenuli prema njemu i tada je stavio patronu i puknuo dva puta jer su psi trčali prema njemu. Jedan pas je skrenuo u živicu, a drugi se i kretao prema njemu. Čuo je da je jedan zacvilio, mislio je da će psi otići. Kada je krenuo prema autu iz jedne živice je izašao čovjek, shvatio je da je to njegov poznanik, ĆC, koji ga je pitao što se dogodilo, a on mu je rekao da su ga napali psi. Žao mu je da je morao pucati, i sam cijeli život ima pse. Istaknuo je da su ga u životu u tri navrata napali psi, grizli ga i ranili. Pucao je da se zaštiti, a ne s namjerom da usmrti pse, nije uživao u tome. Mislio je da se brani jer dva psa mogu srušiti čovjeka, a on više nije mladić. Optuženik je nadalje pojasnio da je nakon ovog događaja istupio iz lovačkog društva jer je morao, u [adresa] se puno pričalo o ovom događaju, znali su njegov identitet, da ima troje djece, a napadali su i lovačko društvo, htio je da cijela hajka prestane pa je jedini način bio da istupi iz društva, lovac je 50 godina te nije htio da lovačko društvo trpi. Na pitanje suda optuženik je pojasnio da, kada su psi krenuli prema njemu bili su na udaljenosti od 30-50 metara, a kada je ispalio druga dva hica psi su bili na udaljenosti od 25-35 metara. Nije vidio gdje su završila druga dva hica koja je ispalio u smjeru pasa, prošlo je 6-7 sekunda, bio je uvjeren da je promašio. Pas je mogao zacviliti i ako se metak odbio od njega, ako ga je metak uplašio. Zbog toga je prije nego je krenuo doma otišao na streljanu isprobati pušku da vidi kako nosi jer je puška jako stara. Kad je vidio da je pogodio metu bio je siguran da su i psi dobili. Na streljani je ispucao dva metka, iz jedne i druge cijevi. Kada je krenuo sa streljane prema autu, više nije nikoga sreo, niti je vidio pse. Optuženik je pojasnio da je nakon ispaljenih hitaca prošao nekih 500-700 metara, krenuo je po putu prema autu, odnosno prema lovačkom domu, i nakon tih 500-700 metara čuo je glas, sad zna da se radi o oštećenoj, a čuo je i jedan muški glas. Prošlo je nekih 10 minuta od ispaljenih hitaca. Misli da je u tom trenutku oštećena zvala pse po imenu, to je bilo 200 metara iza nasipa odnosno ona se nalazila nekih 200 metara od mjesta gdje je pucao, a kada je prvi puta čuo da ih zove nalazio se već nekih 700 metara od nje. O položaju oštećenice u trenutku kada je pucao samo pretpostavlja jer ju tada nije mogao vidjeti, a nije mogla vidjeti ni ona njega. Kada je optuženiku predočena slika mjesta gdje su psi nađeni (list 121 spisa) pojasnio je da se u trenutku kada je prvi puta vidio pse nalazio na rubnom dijelu živice prema putu, što na predmetnoj slici predstavlja otprilike 1/3 puta između mjesta koji su označena kao mjesta pronalaska pasa, a bliže oznaci broj 1. Kada je čuo da oštećenica zove pse otišao je prema autu jer je u 9,00 sati morao biti u Zagrebu. Nije oštećenici otišao reći što se dogodilo jer se bojao neugodnih dijaloga, i on voli pse i da je netko pucao po njegovom psu možda bi mu i nos razbio. Ali to se sve događalo u nekoliko minuta, i kada je sreo poznanika i kada je čuo kako oštećenica doziva pse, prošlo je malo vremena. Nakon predmetnog događaja nije se sretao s oštećenicom, radilo se o medijskoj hajci te je zaključio da je bolje da se ne izlaže. Potom je optuženik naveo da je svaki dan tamo oko jezera "Bager", odnosno službeno jezera "Zajarki", zna da tamo dolaze turistički ribolovci, svako jutro bude oko 20 šatora, ljudi šeću, love ribu, to je sve iza nasipa odnosno uz jezero. Nema dana da nema šatora i kamp kućica, upoznat je s tim da tamo šeću ljudi, ali mjesto gdje su ga psi napali je još 200 metara udaljeno od mjesta gdje bi ljudi mogli šetati. U trenutku kada je vidio pse, isti nisu bili pod nikakvim nadzorom, a mjesto na kojem je pucao potpada pod lovište. Među lovcima je postojala dogovorena procedura glede eventualnog pronalaska psa u lovištu, a to je da, ako je moguće pronađu vlasnika i kažu mu da psa stavi na vodilicu, a ako nije, da psa slikaju pa da to mogu predati policiji da nađu vlasnika.

7.1. Ispitana u svojstvu svjedoka, oštećena NC navela je da je imala dva psa, Đ i S. Svakodnevno je s njima šetala, bili su aktivni, šetali su na nasipu i oko jezera "Bager", to im je bila jutarnja ruta svaki dan. Toga dana išli su u šetnju oko 8,00 sati ujutro, došli su do jednog dijela na malom nasipu, pored su potok i šikara, psi su ušli u tu šikaru, a nakon nekoliko minuta čula je tri pucnja. Psi su bili s njom, nisu bili bez nadzora, imali su oprsnice. Mjesto na kojem su bili je Sportsko ribolovni centar, tamo se uvijek nalazi puno ljudi, a pse nikada nije puštala kada je bio prisutan veći broj ljudi, puštala ih je kad su bili sami, uglavnom ujutro. Čula je jedna pucanj, a potom i drugi, nakon čega je pas Ć zacvilio, a potom se čuo i treći pucanj. Počela je vrištati, skamenila se, tada su došli ljudi iz Sportsko ribolovnog centra te joj rekli da zove policiju. Nazvala je policiju, brata te ŽC iz udruge "Spas". Mislila je da je F još živa, nije znala što se događa. Istaknula je da nije znala da je to lovno područje, lovačka čeka se nalazi nešto dalje, ali to je područje nasipa gdje se skupljaju ljudi, šeću sa psima i djecom te smatra da to područje ne bi smjelo biti namijenjeno za tako nešto. Zna da lovci love, to im je dio posla, zbog toga je uvijek pazila tijekom nedjelja i blagdana. Uskoro su došli brat, policija i prijateljica ŽC te su krenuli tražiti pse. Brat i policija su hodali s jedne strane, a ona i Glorijina prijateljica s duge, te je dozivala pse. U jednom trenutku ju je nazvao brat i rekao da prestane vikati jer su našli psa Đ, kasnije je ona naišla na S. Psi su bili članovi njezine obitelji, bili su kućni ljubimci i nisu bili agresivni, nikada nisu napali čovjeka, u njih je ulagala financijski i emotivno. Nadalje, svjedokinja je navela da je na području koje se nalazi preko nasipa, koje se naziva Vrbine, bila 3-4 puta, ali nikada sa psima. Njezin krug sa psima bio je uz jezero uz nasip, to je šetnja od 45 minuta. Psi su se od nje odvojili kod šikare, tad su bili na nasipu, prešli su potok i ušli u šikaru. Psi joj u tom trenutku zbog šikare nisu bili u vidokrugu, a prošlo je par minuta od trenutka kad su se psi odvojili od nje do trenutka kada je čula pucnjeve. Psi su pronađeni 100- 150 metara od mjesta na kojem su se odvojili od nje. Kada su se od nje odvojili nije se čuo nikakav lavež pasa, nije se čulo ništa. Pojasnila je da je ona uvijek šetala na području jezera Bager, odnosno po nasipu te na jednom manjem puteljku, koji se nalazi uz jezero, a to je područje za koje je spomenula da se tamo okupljaju ljudi s djecom i psima. Lovačka čeka se nalazi na strani Vrbina, daleko u polju. Područje Vrbina nalazi se nešto dalje, tamo su šuma i polja i tamo se nalazi lovačka čeka, a na to područje nije zalazila sa psima. S nasipa se ne vidi lovačka čeka. Svjedokinja je dodala da je od prvog do trećeg hica prošlo jako malo vremena, nešto veća razlika je bila između drugog i trećeg hica. Drugi hitac je uslijedio vrlo brzo nakon prvog hica, a sve se to radilo o sekundama. Psi nikada nisu napali čovjeka. Nigdje na tom mjestu nije bilo oznake da se radi o lovištu. Nakon ovog događaja organizirana je javna rasprava, razgovarala je s gospodinom Ž, nitko nije stao u obranu lovaca, nitko nije ni rekao da pse nije upucao okrivljenik, a cijelu situaciju nitko nije podržavao.

7.2. Svjedok FC u svojem iskazu naveo je da je lovnik lovačkog društva Zaprešić. Tog jutra bio je na službenom putu, a s obzirom na to da se njegov broj nalazi kod policije glede bilo kakvih događaja vezanih uz lovište, isti su ga kontaktirali te rekli da su na lovištu pronađena dva mrtva psa. On vodi evidenciju lovaca i lovočuvara, a to jutro mu je OC javio da je izašao na lovište pa je policiji dao njegov kontakt. Svjedok je pojasnio da se toga dana nije nalazio u lovištu, ne zna gdje su se točno nalazili psi koji su bili usmrćeni i koliko se daleko nalazi čeka. Kada mu je predočena fotografija s mjesta na kojem su psi pronađeni, pojasnio je da na tom području postoje dvije čeke, jedna se nalazi na udaljenosti od nekih 300-400 metara, a druga na nekih 200 metara. OC mu se tog jutra javio porukom, a taj podatak je dao policiji. Osim informacije da je ušao u lovište OC javio je i da je prije izlaska pucao na streljani. Streljana se nalazi udaljena oko 1 kilometar od mjesta na kojem su psi pronađeni. Poznato mu je da se na tom području uz nasip nalaze šetači. Kada bi zatekli šetača i psa bez lajne, tog šetača bi upozorili jer pas na području lovišta ne može biti bez povodca. Znalo se dogoditi da naiđu na psa bez prisutnosti vlasnika, to bi bilo kratko s obzirom da ljudi uglavnom idu po glavnim putevima pa se pas eventualno malo udalji, a kad bi naišli na psa kojem ne vide vlasnika javili bi veterinarima da dođu očitati čip. Svjedok je dodao da u lovačkom društvu imaju disciplinsku komisiju koja se bavi ovakvim situacijama, ali za tim nije bilo potrebe jer je OC sam istupio iz lovačkog društva. O ovom događaju ni on, ni drugi lovočuvari nisu komunicirali sa OC, a narednih tjedan dana imali su problema zbog medijskog linča.

7.3. Svjedok ĆC naveo je da je toga dana bio ispod jezera Bager, odnosno ispod nasipa, nalazio se u šikari jer je tražio gljive. Čuo je da netko viče "je li ima netko s ovim psima", to je bilo na nekih 50 metara udaljenosti. Nije ništa vidio, a nakon dvije, tri minute začuli su se pucnjevi. Kad je izašao na put sreo je OC, pitao ga je li on pucao, a on je rekao da je, da su ga napali psi. Svjedok je naveo da nije vidio vlasnika psa, vidio je samo OC, a nije čuo niti da bi netko dozivao pse. Kada ga je sreo OC se činio normalnim, ne sjeća se je li isti bio uznemiren kao što je to naveo u ranijem iskazu, a s obzirom na to da je prošlo dosta vremena. OC je kod sebe imao lovačku pušku, kad su se razišli vidio je jednog psa u blizini puta, a drugog u šikari. Nakon što mu je OC rekao što se dogodilo isti je krenuo dalje prema poljskom putu, a svjedok je krenuo na drugu stranu prema šikari.

7.4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ĐC proizlazi da je isti zaposlenik laboratorija za patologiju Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu. Radi razudbe životinja s ciljem utvrđivanja uzroka uginuća, provodi patohistološku pretragu organa i tkiva životinja. Naveo je da je 27. listopada 2023. od Veterinarske stanice Zaprešić zaprimio lešine dva psa. U odnosu na lešinu psa broj 1 kojeg je opisao u nalazu i mišljenu Hrvatskog Veterinarskog instituta u Zagrebu (list 64-80 spisa) naveo je da je riječ o psu pasmine Border Collie, mužjaku, radilo se o psu normalne građe koji je zadobio jedan metak u predjelu grudnog koša i to sačmu, ali nije se mogao očitovati o kojoj vrsti projektila je riječ. U odnosu na ozljedu može reći da je bila smrtonosna, izazvala je višestruka potkožna krvarenja. U odnosu na položaj ulaska metka može reći da je životinja ustrijeljena s desne bočne strane od osobe koja ju je ustrijelila te da udaljenost nije bila neposredna, na primjer 3-4 metara, nego se više može zaključivati o udaljenosti otprilike 10 metara i to zbog širine raspršenja sačme. Tu pojašnjava da kod veće udaljenosti je širina plohe gdje se vide probojne rane puno veća, nego kod manje udaljenosti gdje je takva širina sužena. Kod takve životinje je nastupila momentalna smrt te se ista više nije bila sposobna kretati. U odnosu na lešinu psa broj 2 opisa u nalazu i mišljenju navodi da je riječ o ženskom psu mješancu koji je zadobio dva metka. Po njegovoj procjeni prvi metak je ušao s njegove zadnje lijeve strane u glutealnoj i bedrenoj regiji, a po oštećenju koje je izazvalo može zaključiti da je takav hitac sačme onesposobio životinju u daljnjem kretanju i da je isti nastao za života tog psa, a što se zaključuje po krvarenjima u okolici traumatiziranog područja. Tu pojašnjava da je razlika između zaživotne i postmortalne traume. Kod zaživotne traume javljaju se okolna krvarenja u tkivu, a kod postmortalnih trauma toga nema. Jednako tako s obzirom na to da sačma nije ušla duboko u tkivo, zaključuje da je pas prostrijeljen s veće udaljenosti. Drugi metak je pucan s prednje strane životinje i to u predjelu glave frontalno te s neposredne blizine s obzirom na to da su zrna sačme prošla kroz vratnu muskulaturu, pluća i srce te su izazvala opsežna krvarenja. To je bio smrtonosni hitac te je životinja neposredno nakon njega uginula.

7.5. Iz izvješća Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu sastavljenog 26. listopada 2023. proizlazi da su na pretragu dostavljene dvije lešine pasa. Iz mišljenja koje je sastavni dio navedenog izvješća proizlazi da su oba psa uginula od posljedica krvarenja uzrokovanog prostrijelom puščane sačme. Pas muškog spola (pod imenom Ć), zadobio je jedan hitac prema prsištu desne strane, dok je pas ženskog spola (pod imenom F) ustrijeljen dva puta i to: jednom prema bedrenoj i glutealnoj regiji, taj hitac se ne dovodi u vezu s uginućem životinje. Drugi hitac ispaljen je u prednju stranu tijela, jedno zrno puščane sačme probilo je kožu i zaustavilo se na kosti lubanje, a druga zrna su uzrokovala prostrijelne rane pluća i srca te posljedično iskrvarenje koje se dovodi u vezi s uginućem životinje.

7.6. Iz preslike korespondencije između optuženog OC i FC proizlazi da je OC u grupu pod nazivom Lovočuvari – LD Zaprešić na aplikaciji WhatsApp u 9,24 sata poslao poruku "Ima puno izrovanog, ne diraju hranu. Puco na streljani dva puta, da vidim kako puška nosi, čuo dva šlusa preko Save."

8. Kao što je ranije navedeno, tijekom postupka nije bilo sporno da su u inkriminiranom događaju usmrćena dva psa u vlasništvu oštećene PC. Prema tome, tijekom dokaznog postupka utvrđivan je sam tijek događaja te okolnosti pod kojima se usmrćivanja pasa dogodilo, a sve kako bi se utvrdilo je li na strani optuženog OC postojala namjera da bez ikakvog razloga usmrti pse ili se isti u predmetnom događaju branio od napada pasa, odnosno je li pse usmrtio postupajući u krajnjoj nuždi kao što to navodi u svojoj obrani.

8.1. U tu svrhu, analizirajući izvedene dokaze, u prvom redu iskaz svjedokinje PC dan na raspravi, sud je utvrdio kako iz istoga proizlazi da je oštećenica 26. listopada 2023. oko osam sati ujutro otišla u šetnju sa svoja dva psa. Šetnja se odvijala u području jezera "Zajarki", poznatog i pod nazivom "Bager", odnosno na nasipu tog jezera te putu koji je povezan s istim. Psi su bili pušteni, imali su oprsnice, a po dolasku na nasip isti su se odvojili od vlasnice te ušli u šikaru. Oštećenica ih je tada izgubila iz vidokruga te je nekoliko minuta nakon toga začula tri pucnja iz puške. Dva pucnja uslijedila su jedan za drugim, nakon čega je pas Ć zacvilio, a treći pucanj uslijedio je nekoliko sekundi kasnije. Oštećenica je u strahu i prepasti, na savjet osoba iz Sportsko ribolovnog centra koje su joj pristupile, nazvala policiju, brata i ŽC, djevojku od koje je udomila psa Đ. Nakon što su na mjesto događaja stigli policija, brat i Glorijina prijateljica, zajedno su započeli tražiti pse. Oštećenica je prilikom potrage za psima iste dozivala imenima, a brzo nakon toga nazvao ju je brat koji joj je rekao da je pronašao Đ, dok je ona nešto kasnije pronašla S. Oba psa već su uginula. Prema iskazu oštećenice, radilo se o socijaliziranim, obiteljskim psima u koje je ulagano mnogo pažnje i ljubavi, a psi nisu bili agresivni, niti su ikada ikoga napali. U svojem iskazu oštećenica u potpunosti otklanja mogućnost da bi psi agresivno reagirali na optuženika te da su istoga napali. Iskaz svjedokinje sud je cijenio u potpunosti vjerodostojnim jer je ista iskazivala koncizno, životno i logično, dok je iz samog iskaza svjedokinje bilo jasno da je ista vidno potresena cjelokupnim događajem.

8.2. Nadalje, iz iskaza optuženog OC proizlazi da je inkriminiranog dana obilazio lovište. Kada se vraćao iz obilaska prema autu, čuo je šuštanje u šikari, a potom su na put ispred njega istrčala dva psa. Počeo je dozivati vlasnika, ali nitko se nije javio, pa je izvadio mobitel kako bi slikao pse. Međutim psi su tada počeli režati i krenuli prema njemu. U trenutku kada su psi krenuli prema njemu, bili su udaljeni 30- 50 metara od njega. Tada je u pušku stavio patronu te je ispalio jedan hitac u zrak kako bi psi pobjegli. Međutim, psi su nastavili kretanje prema njemu, pa je ispalio dva hica u smjeru pasa, nakon čega je jedan pas skrenuo u živicu, a drugi se nastavio kretati prema njemu. U trenutku ispaljivanja druga dva hica psi se nalazili na udaljenosti od 25-30 metara od njega. Čuo je da je jedan pas zacvilio, ali pas je mogao zacviliti u strahu ili ako se metak odbio od njega. U tom trenutku bio je uvjeren da je promašio, nije vidio gdje su završila ta dva metka ispaljena prema psima. Zbog toga je prije odlaska kući, otišao na streljanu kako bi isprobao kako puška nosi, a tamo je ispalio dva metka.

8.3. Analizirajući navedeni iskaz optuženika, sud je isti doveo u vezu s drugim dokazima koji se nalaze u spisu predmeta, pa tako prvenstveno s izvješćem Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb te pročitanim iskazom patologa ĐC. Iz navedenog izvješća te mišljenja iznesenog u istom, proizlazi da su oba psa uginula od posljedica krvarenja uzrokovanog prostrijelom puščane sačme. Pas Ć zadobio je jedan hitac prema prsištu desne strane, dok je pas F ustrijeljen dva puta, jednom prema bedrenoj i glutealnoj regiji te jednom u prednju stranu tijela. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐC proizlazi da je isti zaposlenik laboratorija za potologiju predmetnog instituta te je proveo pretragu organa i tkiva uginulih pasa, kako bi se utvrdio razlog njihova uginuća. Tako je isti utvrdio da je pas Ć zadobio jedan metak u predjelu grudnog koša, uslijed čega je nastupila momentalna smrt psa. Isto tako, utvrdio je da pas ustrijeljen s desne bočne strane od osobe koja ga je ustrijelila te da udaljenost nije bila neposredna, odnosno može se zaključiti da se radilo o udaljenosti od otprilike 10 metara. Pas F zadobio je dva metka, od čega je prvi hitac pogodio bedrenu regiju te je isti onesposobio psa u kretanju, a pas je prostrijeljen s veće udaljenosti. Drugi metak je pucan s prednje strane psa i to u predjelu glave frontalno te s neposredne blizine s obzirom na to da su zrna sačme prošla kroz vratnu muskulaturu, pluća i srce te su izazvala opsežna krvarenja. To je bio smrtonosni hitac te je životinja neposredno nakon njega uginula. Dakle, iz navedenih dokaza, čiju vjerodostojnost obrana nije osporavala, nedvojbeno proizlazi da su psi zadobili tri prostrijelne rane, od čega je pas Ć zadobio jedan smrtonosan hitac, a pas F zadobila je dva hica, prvi koji ju je onesposobio u daljnjem kretanju te drugi koji ju je usmrtio. Uvažavajući navedena činjenična utvrđenja, sud je ocijenio neistinitim iskaz optuženika u dijelu u kojem navodi da je u inkriminiranom događaju ispalio tri hica, jedan u zrak kao upozorenje psima, a druga dva u smjeru pasa. Također, sud ocjenjuje nevjerodostojnim dio iskaza optuženika u kojem navodi da ne zna gdje su druga dva hica završila jer je jedan pas skrenuo u šikaru, a drugi je nastavio kretanje prema njemu. Naime, uzevši u obzir navod optuženika da je cijeli ovaj događaj započeo tako da su psi izašli na put ispred njega, a potom režali i krenuli prema njemu, te da je u strahu prvo ispalio hitac u zrak, a potom dva hica u smjeru pasa, potpuno je neživotno i nelogično da isti ne bi znao gdje su druga dva metka završila, odnosno jesu li isti pogodili pse. U situaciji u kojoj se osoba brani od neposrednog napada životinje, i to pucanjem iz vatrenog oružnija, nije logično da ta ista osoba ne bi pratila gdje cilja i gdje je pogodila, pa da nakon ispaljenih metaka ne zna gdje su metci završili, odnosno je li od sebe uspješno otklonila takav neposredno prijeteći napad. Navedeno osobito uzevši u obzir da se radi o iskusnom lovcu, s 50 godina lovačkog iskustva, koji je kao takav bez ikakve sumnje sposoban naciljati životinju u kretanju, a osobito kada se radi o nastojanju otklanjanja opasnosti za vlastiti tjelesni integritet. Isto tako, sud ocjenjuje u potpunosti nevjerodostojnim iskaz optuženika u kojem navodi da je jedan pas zacvilio, a u tom trenutku nije mislio da je psa ustrijelio jer je pas mogao zacviliti u strahu ili zato što se metak odbio od njega. Ponovno, takvu izjavu danu od strane iskusnog lovca, koji prema vlastitom navodu od sebe otklanja opasnost u vidu napada tog istog psa, sud ne može prihvatiti kao istinitu jer takav tijek događa nije životan niti logičnu.

8.4. Nadalje, optuženik navodi da je nakon ispaljenih hitaca jedan pas skrenuo u šikaru, a drugi je nastavio kretanje prema njemu. Međutim, ako je to doista tako, postavlja se pitanje kako to da u smjeru psa koji je nastavio kretanje prema njemu nije ispaljen još jedan hitac, a s obzirom na to da se radilo o aktualnom napadu psa. Isto tako, nije jasno gdje je završio drugi pas koji se i dalje kretao prema njemu, a s obzirom na to da je nakon ovog događaja optuženik krenuo prema svom automobilu, a niti jednog od psa više nije vidio.

8.5. Uvidom u fotodokumentaciju priloženu spisu predmeta utvrđeno je da je jedan pas, ženka imena F pronađena neposredno uz šljunčani puteljak, a drugi pas, mužjak imena Ć pronađen je na travnatom putu koji se nalazi neposredno uz šikaru i visoku travu. Nadalje, iz iskaza optuženika kojem je predočena slika mjesta događaja koja prikazuje oznake na kojima su psi pronađeni, proizlazi da se isti kada je prvi puta vidio pse, nalazio na rubnom dijelu živice prema putu, što na predmetnoj slici predstavlja otprilike 1/3 puta između mjesta koja su označena kao mjesta pronalaska pasa, bliže oznaci broj jedan. Uzevši u obzir navedene pozicije optuženika te jednog i drugog psa, nije jasno kako je moguće da optuženik nakon ispaljivanja hitaca više nije vidio pse. Naime, na predmetnoj slici, koja je zapravo fotografija iz zraka koja prikazuje mjesto događaja, jasno je vidljivo da se radi o putu te da je mjesto pronalaska jednog psa (označeno brojem 1) na samom putu, dok je mjesto pronalaska drugog psa, (označeno brojem 2) neposredno uz put, na manjoj stazi koja se proteže uz travu i šikaru, što u potpunosti odgovara i prethodno navedenoj fotodokumentaciji. Dakle, ako optuženik nakon ispaljivanja hitaca u smjeru pasa, iste više nije vidio, a potom je po putu nastavio kretanje prema svom automobilu, što navodi sam optuženik, ali i svjedok ĆC, ponovno se postavlja pitanje kako je moguće da nije vidio tijelo barem jednog psa, uzevši u obzir da se prilikom pucanja nalazio upravo na tom putu po kojem je nastavio kretanje, i to na udaljenosti od 1/3 između mjesta na kojima su pronađena tijela pasa. Navedeno nije logično ni kada se uzme u obzir iskaz svjedoka ĆC koji je naveo da je po razilaženju s optuženikom vidio jednog psa u blizini puta, a drugog u šikari. Kako iskaz navedenog svjedoka odgovara prethodno analiziranoj fotodokumentaciji i slici s oznaka pronalaska pasa, isti je cijenjen u potpunosti vjerodostojnim.

8.6. U odnosu na dio iskaza optuženika u kojem navodi da se branio od neposrednog napada pasa, a koji predstavlja najrelevantniji dio obrane, uzevši u obzir sporno pitanje, je li se u konkretnom slučaju radilo o krajnjoj nuždi, sud isti također ocjenjuje nevjerodostojnim. Naime, optuženik u svom iskazu navodi da je na pse pucao s udaljenosti od 25-30 metara, a obrana je usmjerena na to da se ne radi o prevelikoj udaljenosti s koje bi se osoba trebala braniti, s obzirom na to da su psi bili u trku te tu udaljenost prijeđu u djeliću sekunde. Međutim, ako je tome tako, tada nije logično iskaz optuženika kada navodi da je pri prvom zaticanju pasa na putu uzeo mobitel kako bi ih slikao, a pošto su psi tada počeli režati i trčati prema njemu, stavio je patronu u pušku, jedan hitac ispalio u zrak, a dva u smjeru pasa. Dakle, radnje ispuštanja mobitela iz ruke, punjenja patrone u pušku, ispaljivanja jednog hica u zrak, usmjeravanja puške u pse i ispaljivanja još dva hica, morale bi trajati tek djelić sekunde, s obzirom na to da su psi bili u trku i neposrednom napadu na optuženika. Iako je optuženik lovac s dugogodišnjim iskustvom u lovu, opisana situacija ne doima se životno mogućom. Nadalje, iz izvješća Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb, kao i iskaza svjedoka ĐC, jasno proizlazi da je pas Ć zadobio jednu smrtonosnu prostrijelnu ranu s desne bočne strane od osobe koja ju je ustrijelila, a po raspršenju sačme može se zaključiti da se radilo o većoj udaljenosti, od otprilike 10 metara. Dakle, kako je pas Ć upucan s desne bočne strane i to s navedene udaljenosti, može se zaključiti da se u trenutku ispaljivanja sačme, pas nije kretao prema optuženiku, već s njegove bočne strane, pa je očigledno da se nije radilo o napadu psa na optuženika. Isto tako, iz predmetnog izvješća i iskaza ĐC proizlazi da je pas F zadobio dvije prostrijelne rane, jednu također s veće udaljenosti te jednu iz neposredne blizine. Prva prostrijelna rana, koja je nastala za života psa, nalazi se na zadnjoj lijevoj strani u gluetealnoj i bedrenoj regiji te je ista onesposobila psa u kretanju. Prema tome, ni na ovog psa nije pucana sprijeda, što bi se očekivalo pri neposrednom napadu psa na čovjeka, koji se u tom trenutku nedvojbeno mora kretati u smjeru tog istog čovjeka, već je pas upucan sa stražnje strane, dakle isti se morao udaljavati od osobe koja je pucala ili je barem morao biti okrenut leđima. Kako je utvrđeno da ta rana nije bila smrtonosna, već je ista psa onesposobila u daljnjem kretanju, a isti pas je zadobio i drugu prostrijelnu ranu iz neposredne blizine koja je bila smrtonosna, jasno je da iskaz optuženika o samom tijeku događa nije istinit. Nije se radilo o napadu pasa, nije ispaljen jedan hitac u zrak, a dva u smjeru pasa, već su sva tri hica ispaljena u pse, s time da drugi ispaljeni hitac nije odmah usmrtio psa Đ, pa je optuženik došao do psa koji se nalazio onesposobljen na tlu te je istome zadao još jedan hitac iz neposredne blizine, kako bi osigurao da je pas doista usmrćen. Dakle, nije se radilo o krajnjoj nuždi, već je cijeli iskaz optuženika usmjeren isključivo na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti. Da je tome tako, proizlazi kako iz prethodno analizirane materijalne dokumentacije, čiju vjerodostojnost stranke tijekom postupka nisu osporavale, tako i iz iskaza svjedokinje PC koja je jasno navela da je čula tri pucnja koja su uslijedila jedan za drugim u vrlo kratkom roku, s time da je između drugog i trećeg pucnja proteklo nešto više vremena, a to je očigledno vrijeme koje je optuženiku bilo potrebno da dođe s mjesta s kojeg je na psa Đ ispucao prvi hitac, do njezina onesposobljenog tijela, kada je ispucao i treći, za Đ smrtonosni hitac.

8.7. Da se radi o iskonstruiranoj obrani optuženika, proizlazi i iz dijela iskaza optuženika u kojem navodi da je nakon pucanja na pse mislio da je iste promašio, pa je otišao na streljanu da isproba kako puška nosi, a s obzirom na to da je riječ o staroj puški. O tome je obavijestio i lovnika FC putem WhatsApp poruke, što je vidljivo iz preslike te poruke, kao i iz samog iskaza svjedoka FC. Međutim, ocjena je ovog suda da je već tada, neposredno nakon usmrćivanja pasa, optuženik nastojao prikriti svoje postupanje, odnosno na neki način skrenuti pažnju s istoga. Da je tome tako proizlazi i iz nekonciznog iskaza optuženika, u kojem navodi da je prije nego što je krenuo doma otišao na streljanu isprobati pušku, a već nekoliko trenutaka nakon te izjave, navodi da je u trenutku kada je čuo oštećenicu da zove pse, otišao prema autu jer je u 9,00 sati morao biti u Zagrebu. Dakle, isti nije imao vremena prići oštećenici te objasniti da su ga psi napali i da je na iste pucao, ali imao je vremena krenuti prema streljani kako bi provjerio zanosi li puška dobro, odnosno postoji li mogućnost da je pse ustrijelio, s time da se prema izjavi svjedoka ČC, lovnika koji dobro poznaje navedeni teren, streljana nalazi na udaljenosti od jednog kilometra od mjesta gdje su psi nađeni. Isto tako, dio poruke poslane FC u kojem navodi da je čuo "dva šlusa preko Save" upućuje na to da je optuženik nastojao prikriti predmetni događaj, s obzirom na to da nitko od svjedoka nije čuo nikakve druge pucnjeve, osim onih koje je optuženik ispalio u smjeru pasa.

8.8. Konačno, kako je veliki dio obrane optuženika bio usmjeren na utvrđivanje činjenice da su psi usmrćeni na području koje pripada lovištu, to je sud analizirao i dokaze koji su usmjereni k istome. Naime, tijekom postupka je doista utvrđeno da područje na kojem su psi usmrćeni pripada lovištu. Navedeno područje graniči s područjem na kojem se nalazi jezero „Zajarki“, nasip i put, a na kojem se području svakodnevno okuplja veći broj ljudi, kako ribolovaca, tako i šetača. Da je tome tako proizlazi iz suglasnih iskaza svih svjedoka, pa tako i iz iskaza oštećenice, kao i iskaza optuženika. U trenutku samog događaja, odnosno usmrćenja pasa, psi su se odvojili od vlasnice, oštećene PC, izgubili se iz njezinog vidokruga te očigledno zašli u područje lovišta. Pritom valja napomenuti, kako oštećenica u svojem iskazu ne spori da bi se radilo o lovištu, već navodi da toga nije bila svjesna jer se lovačka čeka nalazi na određenoj udaljenosti, a nigdje nije bilo postavljene oznake da se radi o lovištu, pa uslijed takve izjave zapravo ni nije sporno da bi se doista radilo o lovištu. Da se radi o području lovišta proizlazi iz obrane optuženika, koju sud u tom dijelu cijeni vjerodostojnim, a nevedeno je u svojem iskazu potvrdio i svjedok FC, lovnik lovačkog društva Zaprešić. Isto tako, sud cijeni vjerodostojnim i iskaz oštećene PC kada navodi da nije bila svjesna da se radi o području koje pripada lovištu, a s obzirom na to da se tamo ne nalaze nikakve oznake koje bi upućivale na isto, dok iz iskaza svjedoka FC proizlazi da se lovačke čeke nalaze na udaljenosti od 200 te 300-400 metara. Dakle, očigledno je da se radi o području koje nedvojbeno graniči s lovištem, ali isto tako jasno je da se radi o području na kojem svakodnevno boravi velik broj ljudi te je životno logično da osobe koje nisu članovi lovačkog društva ne mogu znati gdje je točno granica lovišta. Međutim, i kada uzmemo u obzir činjenicu da su se psi zatekli u lovištu, u tom trenutku bez neposrednog nadzora oštećenice koja ih je netom prije izgubila iz vidokruga, isto ne opravdava činjenicu da su psi usmrćeni bez ikakvog povoda. Pritom je prema ocijeni ovog suda, kada bi se doista radilo o krajnjoj nuždi, odnosno istodobnoj neskrivljenoj opasnosti koja se na drugi način nije mogla otkloniti, bilo bi u potpunosti irelevantno jesu li se psi u trenutku napada nalazili u području lovišta ili izvan njega, pa je potpuno nejasna potreba iscrpljivanja obrane u tom smjeru.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi OC u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu, a bez ikakvog razloga i povoda, za vrijeme obavljanja poslova lovočuvara, u cilju da liši života psa križanca po imenu F i psa pasine Č po imenu Ć, vlasništvo oštećene PC, ispalio više hitaca iz vatrenog oružja u pravcu navedenih pasa, pri čemu su isti zadobili prostrijelne rane koje su izazvale opsežna krvarenje, uslijed čega su uginulu na mjestu događaja. Opisanim postupanjem optuženik je po ocjeni ovog suda ostvario objektivna obilježja kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavka 1. KZ/11. Naime, prihvaćanjem izvješća Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb i iskaza svjedoka ĐC, iz kojih jasno proizlazi način na koji su psi zadobili prostrijelne rane, odnosno udaljenost i položaj s koje su te rane zadane, kao i posljedice istih, jasno proizlazi da je optuženik, pse Đ i S, usmrtio bez opravdanog razloga. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da smrtonosni hici nisu zadani prilikom neposrednog napada pasa na optuženika jer sam položaj zadanih prostrijelnih rada govori u prilog tome da se psi nisu kretali u smjeru optuženika, niti su isti bili na takvoj udaljenosti koja bi predstavljala neposredno predstojeću opasnost za optuženika.

9.1. U odnosu na subjektivna obilježja ovog kaznenog djela optuženik je postupao s oblikom krivnje izravna namjera. On je bio svjestan svoga postupanja, kao dugogodišnji iskusni lovac bio je svjestan značenja i posljedica zadavanja prostrijelnih rana živim bićima, odnosno činjenice da će pse na mjestu događaja usmrtiti, te je takve posljedice htio izazvati. U vrijeme počinjenja djela bio je ubrojiv jer niti jedan dokaz nije ukazivao na suprotno, bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Stoga je za utvrditi da su u postupanju optuženika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv okoliša – ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavka 1. KZ/11.

10. Kako je nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijenjen zakon i to Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 36/24. i 136/25.) sud je u skladu s člankom 3. stavkom 2. KZ/11, bio dužan ispitati koji je zakon blaži za počinitelja. Kako je utvrđeno da je Kaznenim zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, za kazneno djelo iz članka 205. stavka 1. KZ/11 propisana kazna zatvora do jedne godine, a novelama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 36/24. i 136/25.) za isto kazneno djelo propisana je kazna zatvora do dvije godine, to je na optuženika, kao blaži zakon, primijenjen KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno.

11. Nakon što je, a po iznijetoj analizi prikupljenih dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je u skladu s člankom 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

11.1. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik oženjen te otac troje djece, da je isti umirovljenik, a povremeno je zaposlen kako bi ostvario dodatna primanja, vlasnik je kuće na adresi prebivališta te osobnog automobila marke Škoda, godina proizvodnje 2000. Utvrđene okolnosti predstavljaju osobne i imovinske prilike optuženika koje su cijenjene olakotnim. Optuženik je sudionik Domovinskog rata te nositelj spomenice „Oluja“. Čitanjem izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije utvrđeno je da je optuženik neosuđivana osoba čiji je život prema ovim podacima, kako prije, tako i nakon počinjenja djela, bio usklađen s općeprihvaćenim društvenim normama, a što je optuženiku također cijenjeno olakotnim.

11.2. U odnosu na ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi, sud je cijenio činjenicu da optuženik nakon predmetnog događa nije kontaktirao oštećenicu, nije se ispričao, niti je na bilo koji način nastojao oštećenici nadoknaditi štetu koju je pretrpjela. Iako je sud navedenu okolnost ocijenio kao otegotnu, ipak u obzir je uzeta činjenica da je nakon predmetnog događaja doista nastala svojevrsna medijska hajka na optuženika, što je javno provjerljivi podataka, a koja je okolnost zasigurno utjecala na optuženika na način da se suzdrži od bilo kakve interakcije s oštećenicom, uzevši u obzir da se moralo raditi o vrlo nelagodnoj situaciji u kojoj se isti našao. Dokaz tome je i činjenica da se optuženik odmah po predmetnom događaju ispisao iz lovačkog društva u kojem je bio dugogodišnji član. Drugih otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije utvrdio.

12. Stoga je sud na temelju navedenih utvrđenja, odnosno okolnosti koje je dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne optuženika, za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja na temelju članka 205. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci nalazeći da optuženik, i bez izvršenja kazne, neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega mu je, na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja u trajanju 2 godine. Ovakvom kaznom na koju je optuženik osuđen sud nalazi da će biti postignuta svrha kažnjavanja, odnosno da će upravo ovakva kazna korektivno utjecati na optuženika na način da će se kloniti protupravnog postupanja, a isto tako navedena je kazna primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

13. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, u skladu s člankom 148. stavkom 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Troškove ovog kaznenog postupka čine troškovi iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u ukupnom iznosu 1.048,24 eura, od čega se iznos od 318,27 eura odnosi na troškove balističkog vještačenja, iznos od 585,57 eura na troškove biološkog vještačenja i iznos od 144,40 eura na troškove daktiloskopskog vještačenja. Optuženik je trošak kaznenog postupka dužan podmiriti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. Također, troškove kaznenog postupka čine nagrada i nužni izdaci punomoćnika oštećenice, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem. Osim navedenih troškova, troškove ovog kaznenog postupka čini i paušalna svota propisana člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, a koju je sud, obzirom na trajanje i složenost postupka, odmjerio u iznosu 500,00 eura. Međutim, uzevši u obzir imovinske prilike optuženika, odnosno okolnost da isti ostvaruje primanja od mirovine u iznosu 570,00 eura te povremenim radom oko 500,00 eura, sud je ocijenio da bi snošenjem i tog djela troška, bilo ugroženo optuženikovo uzdržavanje, što predstavlja uvjet za djelomično oslobođenje od plaćanja troškova.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Tihana Sakmardi Šimac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO u Novom Zagrebu broj KO-DO-458/2024

2. Optuženi OC

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Vladimir Terešak

4. Oštećena NC

5. Punomoćnik oštećenice, odvjetnik Robert Bisaku