REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1131/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja BRO-ING d.o.o., OIB: 96959666580, Naumovac 23, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Kristijanu Peharu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Vallis grupa d.o.o., OIB: 36645378888, Savska cesta 41, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Korneliji Đuratović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 1. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Marine Markioli poslovni broj UPP/OS-Ovrv-368/2023 od 18. svibnja 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 3.483,97 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 13. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotn ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka, u iznosu od 1.562,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 1. travnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 18. travnja 2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 3.483,97 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 224,00 eur, s pripadajućim zateznim kamatama.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u u Zagrebu Marina Markioli donijela je 18. svibnja 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 368/2023, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Navodi, u bitnome, da od tužitelja tuženik nije naručio radove plaćanje kojih tužitelj potražuje, da s tužiteljem tuženik nikada i nije surađivao. Osim toga, radove plaćanje kojih tužitelj potražuje da uopće nije za vlasnika stana kao naručitelja izvodio tužitelj, već sam tuženik, odnosno za njega društvo Maksimir gradnja d.o.o., a tuženik da je sam kupio materijal potreban za izvođenja radova.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja od 15. siječnja 2024. stavio izvan snage gore navedeno javnobilježničko rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da se utuženo potraživanje odnosi na ugovorenu naknadu za radove koje je tuženik naručio od tužitelja i koje je tužitelj izveo, prilikom adaptacije, u stanu u vlasništvu MS, u [adresa], na Ravnicama.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun broj 17-01-01 od 4. kolovoza 2020. (list 7 spisa), tužiteljev izvod otvorenih stavki (list 8 spisa), prepiska stranaka elektroničkom poštom (list 44, 47, 122 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 46 spisa), očitovanje porezne uprave od 2. veljače 2024. (list 79 spisa), računi izdani tuženiku za kupnju materijala (list 82-90 spisa), ponuda od 28. rujna 2020. (list 121 spisa). Nadalje, saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja ĆS (list 94-95 spisa) te svjedoci ĐS (list 101-102 spisa), BS (ranije zastupnik po zakonu tuženika) (list 116-117 spisa), OS (list 118-120 spisa), ZS i US (list 129-131 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem temeljem računa ispostavljenog tuženiku za izvedene radove, izvođenje kojih radova i naknadu tužitelj tvrdi da je s tuženikom ugovorio i koje radove tvrdi da je izveo.

8./ S obzirom na prigovore kojima tuženik osporava obvezu plaćanja, sporno je da li je tužitelj izvođenje radova plaćanje kojih potražuje ugovorio s tuženikom i da li je ove radove izveo. Dakle, sporna je osnovanost i visina utuženog potraživanja.

9./ Iz računa koji je predmet spora (račun broj 17-01-01 od 4. kolovoza 2020. (list 7 spisa)), razvidno je da je izdan, od strane tužitelja tuženiku (ranijeg naziva Valis savjetovanje d.o.o.) 4. kolovoza 2020., s naznačenim dospijećem plaćanja 12. kolovoza 2020. Neosnovano tuženik tvrdi da bi se radilo o računu izdanom znatno kasnije no što je u njemu navedeno, jer je ovaj račun tužitelj evidentirao u svojim poslovnim knjigama u 2020. godini, a kako proizlazi iz tužiteljeve knjigovodstvene dokumentacije (list 8 spisa). Iz računa je razvidno da je u njemu obračunata naknada za izvođenje radova koji su u računu pobliže opisani, i to za nabavu, opremu i montažu Knauff GK ploča; hidroizolaciju, zidarske popravke te sitne malerske radove, gletanje i bandažiranje spojeva na zidovima u podovima stana, sve na temelju Ugovora za radove sanacije stana na Ravnicama, u iznosu od 26.250,00 kn (3.483,97 eur).

10./ Prema suglasnim navodima stranaka, radi se o stanu u vlasništvu SS (izvadak iz zemljišne knjige (list 46 spisa)).

11./ Očito su neosnovani navodi kojima tuženik osporava obvezu plaćanja predmetnog računa i tvrdi da radove plaćanje kojih tužitelj potražuje od tužitelja nije naručio i da tužitelj ove radove nije izveo. Naime, u vrijeme pokretanja ove parnice, kao i u vrijeme izdavanja predmetnog tužiteljevog računa, odnosno u vrijeme izvođenja radova koji su predmet spora, osoba ovlaštena zastupati tuženika bio je BS. S obzirom da je ovu funkciju tijekom predmetne parnice isti prestao obavljati, u ovoj je parnici saslušan kao svjedok. Unatoč tome što je u prigovoru i tijekom postupka, dajući procesna očitovanja kao osoba ovlaštena zastupati tuženika (prigovor i podnesak od 25. svibnja 2023.), osporio da bi radove koji su predmet spora naručio od tužitelja i da bi ih tužitelj izveo, isti je, iskazujući kao svjedok, naveo suprotno. Naime, iskazao je da je posredovanjem ĐS, koji da je njegov dobar poznanik i s kojim da je i ranije surađivao, dogovorio s tužiteljem, odnosno PS (zastupnikom po zakonu tužitelja) izvođenje radova adaptacije stana na Ravnicama. Ove radove da je naručio na zahtjev vlasnika stana, SS, za kojeg da obavlja mnoge poslove i koji da je želio da se adaptacija provede na najkvalitetniji mogući način. Nadalje, iskazao je da mu je u tu svrhu ĆS predao ponudu, koju je prilikom iskazivanja i predao u spis (list 121 spisa). Ova ponuda da se odnosila na radove postavljanja keramike, no s ĆS da je dogovorio i radove dobave i postavljanja knaufa, no naknade koja je bila ugovorena za ove radove se prilikom iskazivanja nije sjećao. S ĆS da je za radove knaufa dogovorio da će on pribaviti materijal prema specifikacijama navedenim u projektu koji mu je predao vlasnik stana. ČS da je za radove izvođenje kojih je ugovorio s PS dao 30.000,00 kn.

12./ Dakle, suprotno navodima tuženika tijekom postupka, ovaj je svjedok, a ranije zastupnik po zakonu tuženika, iskazao da je radove koji su predmet spora upravo ugovorio s tužiteljem, no, iako se nije sjećao koliku su naknadu za ove radove ugovorili, nije tvrdio da naknada ne bi bila ugovorena. Da je izvođenje radova plaćanje kojih tužitelj potražuje prema računu koji je predmet spora između stranaka ugovoreno, proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ĆS i svjedoka ĐS, a za kojeg i ĆS i BS iskazuju da je upoznat s činjenicom da su stranke ugovorile izvođenje radova koji su predmet spora.

13./ Da je tuženik od tužitelja naručio izvođenje radova koji su predmet spora proizlazi i iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka ĐS, koji je bio prisutan kad su VS i ĆS ugovarali radove, OS koji tvrdi da je za tuženika nadgledao izvođenje radova, ZS koji je kao radnik trećeg društva, koje je surađivalo s tužiteljem (Bokun d.o.o.), predmetne radove izvodio i ŽS koji je također kao radnik u predmetnom stanu izvodio radove, no druge vrste (na instalacijama), odnosno iz navoda samog zastupnika po zakonu tužitelja ĆS.

14./ Stoga je utvrđeno da su neosnovani navodi tuženika kojima obvezu plaćanja osporava i tvrdi da radove plaćanje kojih tužitelj potražuje stranke nisu ugovorile. S obzirom da se, kako prema sadržaju ponude od 28. rujna 2020. (list 121 spisa) koju BS tvrdi da bi predstavljala ponudu koja je bila osnova dogovora između stranaka, a tako i prema navodima samog BS, ne radi o ponudi za radove koji su predmet spora (već o ponudi za keramičarske radove), utvrđeno je da u odnosu na radove koji su predmet spora (opisane u računu koji je predmet spora) između stranaka bio usmeno zaključen ugovor o djelu, kojim je tuženik naručio od tužitelja izvođenje ovih radova, a tužitelj se radove obvezao izvesti, pri čemu su stranke ugovorile i naknadu (cijenu) radova (čl. 590. u vezi s čl. 613. st. 1. ZOO-a). Naime, i sam BS iskazuje da je naknada bila ugovorena, no nije se sjećao njezinog iznosa.

15./ Po ocjeni ovog suda, nisu istiniti navodi iz iskaza BS, da je izvođenje radova koji su predmet spora bilo dogovoreno na način da je BS u stanu zalijepio projekt prema kojem je tužitelj radove trebao izvoditi, da radove tužitelj nije izvodio pravilno, jer da je jako fušario, a kvaliteti radova da je BS prigovorio. U konačnici da je vlasnik SS čekićem razbio većinu radova koje je tužitelj izveo, a BS da je, unatoč navedenom, tužitelju bio spreman platiti izvedene radove i da ga je pozvao da, imajući u vidu iznos koji je dao ĐS (30.000,00 kn), izvrši obračun preostalog potraživanja. Prije svega, nije logično niti životno uvjerljivo da bi tuženik, da su istiniti posljednje navedeni navodi iz iskaza BS, u prigovoru podnesenom u ovoj pravnoj stvari tvrdio da predmetne radove od tužitelja nije naručio i da ih tužitelj nije izveo. Očito je stoga da su ovi navodi BS neistiniti i usmjereni ka izbjegavanju dužnih obveza. Osim toga, nelogično je, da tuženik ne bi, da su istiniti navodi BS o nekvalitetnom izvođenju radove, tužitelja o tome pisano obavijestio, odnosno da bi ponudio plaćanje takvih radova s nedostacima kako to BS tvrdi u situaciji da je, a kako BS tvrdi, sam kupio materijal za postavljanje knaufa od strane tužitelja, da je ovaj materijal tužitelju predao, a materijal da je kupljen prema projektu i specifikacijama koje je od vlasnika dobio, a koji projekt je predao tužitelju kao izvođaču (zalijepio da u stanu) i po kojem je tužitelj trebao raditi. Naime, nije logično da bi tuženik u takvoj situaciji pristao na bilo kakvo plaćanje tužitelju i da ne bi tražio povrat danog avansa, a u konačnici da sve navedeno da bi istaknuo već u prigovoru, kada je tužitelj zatražio plaćanje. Poruka elektroničke pošte na koju se BS u prilog ovih navoda poziva, osim što prema vremenu ne odgovara razdoblju izvođenja radova koji su predmet spora (srpanj 2020.) jer je sačinjena u ožujku 2021. (list 122 spisa), niti prema sadržaju ne odgovara radovima koji su predmet spora. Naime, navodi se da se nedostaci radova koje su napravili knauferi mogu ukloniti (M da je ukazao kako), da nisu zaštitili pod, obradili oko prozora i propustili još neke sitnice. Da je stan ostao u prašini na pločicama, a SS (Ćoškoviću) da nije smio slikati da ne poludi. Dakle, očito je da se ne radi o nedostacima na kakve BS ukazuje u svojem iskazu, da zbog kojih tvrdi da bi vlasnik SS razbio sav posao (postavljanja knaufa) kojeg je tužitelj izveo. Stoga, prepiska na koju se BS poziva , ne potvrđuje istinitost njegovih tvrdnji da bi tužitelj radove koji su predmet spora izveo sa znatnim nedostacima i da je SS sve izvedeno razbio, već upravo iz ove isprave proizlazi da su, i nakon što je tužitelj izveo radove koji su predmet spora (u srpnju 2020.), u ožujku 2021. stranke surađivale na način da je tužitelj za tuženika izvodio druge radove.

16./ Na temelju navoda iz iskaza svjedoka ZS, navode kojeg je sud ocijenio istinitima, jer su prije svega logični i životno uvjerljivi, osim toga logično se nadopunjuju s iskazima ostalih saslušanih osoba (zastupnika po zakonu tužitelja ĆS i svjedoka ĐS i ŽS), utvrđeno je da su ugovoreni radovi, plaćanje kojih tužitelj potražuje, izvedeni i da nije bilo prigovora na pravilnost izvedenih radova. Osim toga, ovaj je svjedok kao radnik pravne osobe različite od stranaka faktično izvodio radove pa nema osobnog interesa u ovoj pravnoj stvari iskazivati za korist jedne od stranaka Naime, iskazao je da je radove obavljao kao kooperant tužitelju. Konačno, iskazao je da nema saznanja na koji je način plaćanje radova bilo dogovoreno. Na temelju iskaza ovog svjedoka, koji je obavljao radove postavljanja knaufa na konstrukcije zidova i stropa, utvrđeno je da isti nije imao pisani nacrt po kojem je bio dužan raditi, već da je radove izvodio na temelju usmenih naloga BS, a on da je komunicirao s vlasnikom stana. Najprije da je, u skladu s uputama BS, izvršio postavljanje običnih knauf ploča. No, kada je radove izveo, BS da je tražio da se, umjesto običnih, postave dijamantne knauf ploče. One da su znatno teže i da se postavljaju na drugačiju konstrukciju no obične. Stoga da je, prethodno postavljanju dijamantnih ploča, morao ukloniti radove koje je izveo radi postavljanja običnih knauf ploča. Pri tome, da je zbog izmjena koje je BS tijekom izvođenja posla zatražio, morao ukloniti i ponovno postaviti konstrukciju za dijamantne ploče, jer da je naknadno zatraženo da se izvede spuštanje stropa, uslijed čega da je i konstrukcija za ove ploče morala biti spuštena na niže. U konačnici da su svi radovi knaufa izvedeni u skladu sa zahtjevima BS. Nakon što je dovršio radove knaufa, da je radove farbanja i gletanja izvodio drugi radnik. Za radove knaufa koje je on izvodio da je komunicirao s PS koji da mu je osiguravao potrebni materijal. Nakon što su radovi dovršeni da BS nije imao primjedbi.

17./ I svjedok US, koji je u adaptaciji predmetnog stana izvodio po narudžbi tuženika, odnosno BS, radove na instalacijama vodovoda i grijanja, iskazao je da radove nisu izvodili na temelju pisanog nacrta, već po usmenim uputama BS. Prilikom izvođenja radova, ili nakon što bi neki radovi već bili izvedeni, da je BS tražio izmjene, s obrazloženjem da je njegov gazda (vlasnik stana) tako odlučio. On i drugi izvođači radova da su tada izveli izmjene kako je BS tražio. U odnosu na radove koje je on izvodio, da je BS prihvatio platiti povećanu cijenu uslijed izmjena u dogovorenim radovima, no da mu u konačnici nije u cijelosti izvršio dogovoreno plaćanje. Po njegovom shvaćanju, do izmjena u naručenim radovima dolazilo je jer nije postojao pisani nacrt po kojem su se radovi adaptacije izvodili, a osim toga, jer ni sam BS nije davao točne upute već da je, nakon što bi radovi bili izvedeni kako je uputio, tražio izmjene.

18./ Konačno, i svjedok ĐS iskazao je da su najprije, prema uputama BS, prilikom izvođenja radova knaufa, ugrađene obične knauf ploče, no kada su fotografije poslana u Njemačku vlasniku SS da on nije bio zadovoljan i da je tražio ugradnju dijamantnih ploča, koje da je tužitelj u konačnici i ugradio. BS da je bio svjestan i da je pristao zbog povećanog opsega prvotno ugovorene naknade, uslijed traženih izmjena, platiti dodatne troškove, no koliko je iznosila konačno ugovorena naknada s obzirom na povećan opseg poslova koje je tužitelj izveo nije znao. Iskazao je da je, prema njegovim saznanjima, prvotno ugovorena naknada za radove koje je tužitelj trebao izvesti, iznosila oko 10.000,00 eur, a dio, oko 20% početno ugovorene cijene, da je tuženik podmirio kao avans tužitelju. O svemu navedenom da ima saznanja jer da je i sam obavljao poslove na adaptaciji predmetnog stana, u dogovoru s BS. On da je radio poslove rušenja i demontaže, a za kasniji tijek radova, vezano uz knauf i hidroizolaciju da je BS upravo predložio da angažira tužitelja.

19./ Navodi iz iskaza ovog svjedoka (ĐS) logično se nadopunjuju s navodima iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ĆS, osim u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu. No, po ocjeni ovog suda, ovo nepodudaranje iskaza ukazuje da je svjedok ĐS iskazivao po svom sjećanju, dakle da se ne radi o dogovoru glede iskazivanja. Osim toga, nepodudarnost navoda oko iznosa naknade nije od utjecaja na istinitost ostalih navoda iz iskaza, vezano uz tijek izvođenja radova i tražene izmjene, a u kojem dijelu ovaj svjedok (ĐS) iskazuje kao i svjedoci ZS i US.

20./ Na temelju navoda iz iskaza zastupnika po zakonu ĆS, jer su po ocjeni ovog suda, navodi iz iskaza u skladu s navodima saslušanih svjedoka (ĐS, ZS i US), na način da se s ovim iskazima logično nadopunjuju i nisu proturječni, utvrđeno je da je tuženik od tužitelja naručio izvođenje radova koji su opisani u računu koji je predmet spora, uz ugovorenu naknadu od 60.000,00 kn. Međutim, tijekom izvođenja radova, da vlasnik SS nije bio zadovoljan s ugrađenim knauf pločama, a koje da je tužitelj koristio u dogovoru s BS, već da je tražio ugradnju dijamantnih knauf ploča. U konačnici da su izvedeni dodatni, povrh prvotno ugovorenih radova u izvođenju kojih je tužitelj postavio obične knauf ploče, radovi postavljanja dijamantnih knuf ploča, koje je, pribavio sam tuženik. Zatim da je tužitelj izveo dogovorene radove hidroizolacije i zidarske popravke, te veći dio soboslikarskih radova, od dogovorenih oko 250 m2 da je određeno oko 235 m2. S obzirom na dodatno izvedene radove, povrh prvotno dogovorenih (za iznos od 60.000,00 kn), da je od tuženika tražio plaćanje ukupnog iznosa od oko 72.000,00 kn. Međutim, računom koji je predmet spora, da ne potražuje plaćanje naknadno dogovorenih radova, već isključivo plaćanje radova koji su bili prvotno dogovoreni, dakle u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn. Za ovako (prvotno) ugovorene radove, tuženik da mu je dao avans od 24.000,00 kn, a predmetni račun da je izdao na zahtjev i u dogovoru s tuženikom (na iznos od 26.250,00 kn), a kako bi tuženik plaćanje izvedenih radova mogao dalje dogovoriti s vlasnikom SS.

21./ Dakle, utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom dogovorio izvođenje radova koji su opisani u računu koji je predmet spora, a ukupno je dogovorena cijena za izvođenje ovih radova od 60.000,00 kn. Tuženik je, na temelju tako dogovorenog izvođenja radova, ispatio tužitelju iznos od 24.000,00 kn. No, tužitelj potražuje u ovoj parnici manje od razlike koja preostaje (60.000,00 kn – 24.000,00 kn = 36.000,00 kn). S obzirom da tužitelj potražuje plaćanje iznosa od 26.250,00 kn, to svakako nisu od utjecaja na osnovanost ovog dijela naknade navodi iz iskaza tužitelja da soboslikarske radove nije izveo u cijeloj dogovorenoj površini (odnosno da su izvedeni na 235 m2 umjesto na 250 m2) jer se nedvojbeno radi o neznatnom dijelu neizvedenih radova. S obzirom da tužitelj ne potražuje plaćanje daljnjeg iznosa, po osnovi naknade za dodatno ugovorene radove, za zaključiti da je da je tužitelj, nakon što su radovi dovršeni, od tuženika potraživao upravo iznos za koji je s tuženikom dogovorio izdavanje računa za izvedene radove. S obzirom da je, suprotno prigovorima tuženika, utvrđeno da je tuženik od tužitelja naručio izvođenje radova koji su predmet spora, a opisani su u predmetnom računu, da je za ove radove ugovorena naknada od 60.000,00 kn, da je po osnovi avansa tuženik platio tužitelju iznos od 24.000,00 kn, a da tužitelj konačno potražuje iznos od 26.250,00 kn, za koji je s tuženikom dogovorio izdavanje računa koji je predmet spora, utvrđeno je da je tužiteljev zahtjev za plaćanjem osnovan. Naime, očito je da je tijekom izvođenja radova koje su stranke ugovorile, a koji su predmet spora, tuženik tražio izmjene, na način da se mijenjaju već ugrađene obične knauf ploče i ugrađuju dijamantne. No, tužitelj, kako iskazuje zastupnik po zakonu tužitelja ĆS, ne traži plaćanje po osnovi povećanih troškova uslijed učinjenih izmjena nakon što su radovi postavljanja (običnih) knaufa već izvedeni. U konačnici, da je radove plaćanje kojih tužitelj potražuje tuženik naručio iskazao je i BS, koji se međutim nije sjećao koju bi naknadu za ove radove stranke dogovorile. Stoga, s obzirom da je i ovaj svjedok (BS) potvrdio da je ugovorio izvođenje radova, no nije iznio činjenice koje bi u sumnju dovele istinitost navoda iz iskaza ĆS, da je naknada dogovorena u iznosu od 60.000,00 kn, sud je ova tvrdnje ĆS ocijenio kao istinite.

22./ No, navode iz iskaza BS i OS, da je radove koji su predmet spora tužitelj izveo sa znatnim nedostacima, uslijed čega da je vlasnika stana SS razbio radove koje je tužitelj izveo (knauf ploče), a potom da je radove koje je tužitelj trebao izvesti i koji su predmet spora izveo drugi izvođač, društvo Knauf d.o.o., sud je ocijenio neistinitima. Prije svega, nelogično je da tuženik u prigovoru, kojeg je pisao sam BS kao njegov zastupnik po zakonu u to vrijeme, ne bi naveo ove okolnost, dakle da je tužitelj naručene radove izveo sa znatnim nedostacima, uslijed čega da je u konačnici radove izvelo treće društvo Knauf d.o.o. Naime, tuženik je u prigovoru, osim što je tvrdio da od tužitelja izvođenje radova nije naručio i da radove u adaptaciji predmetnog stana tužitelj nije izvodio, naveo da je radove plaćanje kojih tužitelj potražuje da tuženika u predmetnom stanu izvodilo društvo Maksimir gradnja d.o.o., odnosno njegov zaposlenik AS, i to na temelju valjane dokumentacije. Osim što ovu dokumentaciju tuženik nije priložio, kasnije je BS iskazao da je radilo o društvu Knauf d.o.o., koje da je izvodilo radove nakon što ih je tužitelj izveo nepravilno. Isprave koje je tuženik priložio, a odnose se na nabavku građevinskog materijala (list 82-90 spisa), ne potvrđuju navode tuženika jer iz ovih isprava nije moguće zaključiti da bi se odnosile na nabavku materijala potrebnog upravo za adaptaciju predmetnog stana. Konačno, tuženik je saslušanje OS predložio navodeći da se radi o odgovornoj osobi društva Maksimir gradnja d.o.o. i na okolnost da je ovo društvo izvodilo radove na adaptaciji predmetnog stana. Međutim, iz navoda iz iskaza ovog svjedoka ne proizlazi istinitost činjenica na temelju kojih je tuženik njegovo saslušanje predložio. Naime, OS je iskazao da je u spornom razdoblju bio zaposlen kod tuženika i da je obavljao različite tehničke poslove. S obzirom da BS nije uvijek bio na raspolaganju, da je on (OS) trebao voditi računa u adaptaciji stana vlasnika SS jesu li izvođači u stanu i da li izvode dogovorene radove. Nadalje, iskazao je da je AS vršio nadziranje izvedenih radova, a ne kako u prigovoru tvrdi tuženik, da je sam izveo radove koji su predmet spora. Dakle, očito je, i iz ovih navoda svjedoka OS, da su neistiniti činjenice na kojima je tuženik temelji svoje prigovore i navode kojima je osporavao osnovanost tužiteljevog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

23./ Imajući na opisani način analizirane izvedene dokaze, a poglavito imajući u vidu da niti sam BS u svojem iskazu nije potvrdio istinitost navoda koje je iznio u prigovoru i tijekom postupka, odnosno da su navodi u bitnome ocijenjeni neistinitima, sud je, smatrajući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene na temelju na opisani način izvedenih dokaza , odustao od saslušanja svjedoka AS, a kojeg je predložio tuženik, tvrdeći da je kao zaposlenik društva Maksimir gradnja d.o.o. izvodio radove adaptacije predmetnog stana.

24./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženik dužan izvršiti preuzetu obvezu i tužitelju, za naručene i izvedene radove, platiti dogovorenu naknadu, u visini kako tužitelj potražuje, dakle u iznosu od 26.250,00 kn (3.483,97 eur). S obzirom na vrijeme dospijeća naznačeno na računu (12. kolovoza 2020.), koje je u skladu s odredbom čl. 171. st. 1. ZOO-a), tuženik zatezne kamate duguje počevši od dana nakon dospijeća (čl. 29. st. 1. ZOO-a), a po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za odnose iz trgovačkog ugovora.

25./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tužiteljevo potraživanje utvrđeno osnovanim, dakle za iznos od 3.483,97 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

26./ S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

27./ U odnosu na troškove ovršnog postupka, kako su oni određeni platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi, tužitelju je, u skladu s odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 25,00 eur te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 Tarife, u ukupnom iznosu od 199,00 eur (PDV na ovu radnju u prijedlogu za ovrhu nije obračunat), što ukupno iznosi 244,00 eur. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se obračunavaju od donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 244,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

28./ U odnosu na daljnje troškove parničnog postupka, sud je tužitelju priznao trošak za sastav obrazloženog podneska od 21. siječnja 2024., kojim se očitovao na navode tuženika iz prigovora (T.br 8/1 Tarife u iznosu od 200,00 eur) te trošak zastupanja na ročištima 27. svibnja 2024., 9. listopada 2024., 28. svibnja 2025., 8. listopada 2025. i 16. veljače 2026. (T.br. 9/1 Tarife u iznosu od po 200,00 eur) te trošak zastupanja na ročištu 22. siječnja 2025. (prema T.br. 9/5 Tarife u iznosu od 50,00 eur jer je ročište, zbog izostanka svjedoka, odgođeno prije započinjanja raspravljanja), dale ukupno 1.250,00 eur, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 1.562,50 eur.

29./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka također se osniva na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a mjerodavnoj za ostale odnose.

30./ Slijedom navedenog, o naknadi parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II/.

U Zagrebu 1. travnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku