REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] K 5
Poslovni broj: Us I-51/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, Ciscuttijeva 2,, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/981, URBROJ: 443-02-02-17-24-4 od 7. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/981, URBROJ: 443-02-02- 17-24-4 od 7. prosinca 2024. naređeno je vlasnici/investitorici LP, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana ukloni; a) drvenu građevinu tlocrtnih dimenzija 13 m x 13 m pravilnog mnogokuta (dvanaesterokut), tipa kupolaste nadstrešnice na drvenim stupovima s podestom na visini od 2 metra, čvrsto povezanu s tlom betonskim temeljima, te centralnim betoniranim okvirom dimenzija 1,5 x 1,5 metara, ukupne visine od nivoa terena od 4 do 6 metara (pad terena), u tipu polivalentnog podija s otvorenim betonskim ložištem, spremište i prostor za održavanje radionica, i glazbenih događaja, b) prizemnu građevinu tlocrtnih dimenzija 3,00 m x 3,00 m visine 3 metra, razvijenog krovišta s pokrovom drvom, sastavljenu od svrhovito povezane drvene građe i elektroinstalacija, te instalacija dovoda i odvoda vode u tipu kuhinje, c) prizemnu građevinu tlocrtnih dimenzija 3,00 m x 3,00 m visine 3 metra, na drvenom podestu, nadstrešnica jednostrešnog krovišta pokrovom limom, sastavljenu od svrhovito povezane drvene građe i elektroinstalacija, te instalacija dovoda i odvoda vode, u tipu ljetne kuhinje funkcionalno povezana okolno postavljenim drvenim klupama i stolovima za blagovaonicu na otvorenom, d) prizemnu građevinu tlocrtnih dimenzija 2,00 m x 2,00 m visine 3 do 4 metra, višestrešnog krovišta s pokrovom drvom, sastavljenu od svrhovito povezane drvene građe, te instalacija dovoda tople i hladne vode i odvoda vode, u tipu kupaonice - tuša, e) prizemnu građevinu drvene konstrukcije dimenzija 3 m x 6 m povezana s tlom betonskim blokovima, dvostrešnog krovišta, toplinski izoliranu, stambeni prostor, te f) sustav sunčanih kolektora, odnosno fotonaponskih modula, sve izgrađeno na 236/3 k. o. [katastarska općina]-Rovigno, bez izvršne građevinske dozvole.
2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i kasnijem podnesku u bitnom navodi da u postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje niti je pravilno primijenjeno materijalno pravo, jer da predmetni objekti nisu građevine u smislu Zakona o gradnji, već privremeni montažni objekti bez temelja postavljeni isključivo za potrebe Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Limeja i Udruge Ars.Polis radi bavljenja ekološkom poljoprivredom. S tim u vezi ističe da se radi o objektima koji su u funkciji poljoprivrede i koji se prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima mogu graditi bez akta kojim se odobrava građenje. Navodi da tuženik u pobijanom rješenju nije obrazložio zašto smatra da je za predmetne objekte potrebna građevinska dozvola ili glavni projekt, ocjenjujući obrazloženje rješenja paušalnim i nejasnim. Također se poziva na povredu odredaba upravnog postupka, jer da joj pobijano rješenje nije uručeno osobno sukladno odredbama Zakona općem upravnom postupku, niti je ostavljena obavijest o dostavi. Nadalje navodi da predmetna k. č. br. [katastarska čestica], suprotno navodima iz osporenog rješenja, ne spada pod zaštićena područja po nacionalnim propisima niti se prema prostornom planu Grada Rovinja nalazi u području posebne zaštite prirode ili kulturne baštine, pri čemu ističe da na predmetnom zemljištu u zemljišnim knjigama nije upisano nikakvo ograničenje. Dodaje da se čestica nalazi u području ekološke mreže i zaštićenog obalnog pojasa, ali naglašava da njezina postupanja nisu dovela do uništenja ili štete za ekološku mrežu, te da su na tom području izgrađeni brojni drugi objekti. Pojašnjava da se na zemljištu ne nalaze šume, već je ono u evidencijama navedeno kao poljoprivredno (maslinik, voćnjak i pašnjak), te da su svi objekti u funkciji poljoprivrednog gospodarstva OPG Limeja i Udruge Ars.L, pri čemu ističe da je uvidom u Informacijski sustav prostornog uređenja vidljivo da je predmetno zemljište oduvijek bilo poljoprivredno i da je na njemu još od 1953. godine postojao gospodarski objekt, kasnije ruševina. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka i isprave koje prilaže uz tužbu (ispis s Bioportala, ispis Prostornog plana uređenja Grada Rovinja, ispis s Geoportala i dr.), saslušanjem tužiteljice, saslušanjem svjedoka, očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. Sud je zakazao ročište za raspravu 20. ožujka 2026., na koje je pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.
4.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi.
5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužiteljici pravilno naloženo uklanjanje predmetnih građevina.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, te intervju tužiteljice s portala Artkvart koji je pribavio po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema članku 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji, od kojih se članak 128. odnosi na jednostavne građevine i radove, koju su sukladno navedenoj odredbi taksativno navedeni u Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/2017, 34/2018, 36/2019, 98/2019, 31/2020, 74/2022, 155/23, dalje: Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima).
9. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
10. S tim u svezi u prvom redu, građevine iz predmeta ovoga spora, kako su opisane u osporenom rješenju i zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 25. listopada 2024., te prikazane na fotografijama u privitku zapisnika i fotografijama iz intervjua tužiteljice, predstavljaju građevine u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, jer se radi o sklopovima nastalim građenjem, izgrađenim od građevinskih materijala (drva, betona i dr.), koje se povezane s tlom, pokrivene pokrovom, od kojih je većina povezana elektroinstalacijama i instalacijama dovoda i odvoda vode.
11. Nadalje, predmetne građevine se ne mogu podvesti pod nijednu građevinu koja bi se prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugih građevinama i radovima mogla graditi bez građevinske dozvole.
11.1. S tim u svezi nadalje, građenje građevina bez akta kojim se odobrava građenje na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugih građevinama i radovima predstavlja izuzetak od općeg pravila iz odredbe članka 106. Zakona o gradnji da se građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, stoga nije građevinski inspektor dužan ispitivati i obrazlagati može li određena građevina podvesti pod neku taksativno navedenih građevina iz Pravilnika, već to treba dokazati investitor, a građevinski inspektor je samo dužan takve navode ocijeniti.
11.2. Pritom iz intervjua tužiteljice s portala Artkvart proizlazi da se predmetne građevine ne koriste za poljoprivredu, kako tužiteljica upire u tužbi, nego za održavanje radionica i sličnih društvenih manifestacija.
12. Nadalje, prema odredbama članka 115. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području, te u rješenju o uklanjanju građevine u slučajevima iz članka 110. stavka 2. i dr., rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana.
13. Sukladno citiranoj odredbi članka 115. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu, uklanjanje se nalaže u roku od 15 dana ukoliko je ispunjen samo jedan od uvjeta iz citirane odredbe, odnosno ukoliko se radi o građevini koje se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja, na posebno zaštićenom području, ili se radi o uklanjanju u posebnim slučajevima iz članka 110. stavka 2. i dr.
14. Stoga, budući da je predmetno zemljište prema prostornoplanskoj dokumentaciji u namjeni poljoprivrednog zemljišta, odnosno da se nalazi izvan granica građevinskog područja, što tužiteljica niti ne osporava, a isto je Sud utvrdio uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Rovinja-Rovigno ("Službeni glasnik" Grada Rovinja-Rovigno br. 9a/05, 06/12, 01/13, 07/13, 07/13, 03/17, 07/17, 7/19), pravilno joj je temeljem odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu naloženo uklanjanje u roku od 15 dana.
15. Tužbeni navodi koje se odnose na dostavu osporenog rješenja nisu odlučni za rješenje stvari, jer ukoliko predmetno rješenje tužiteljici i nije pravilno dostavljeno, time za tužiteljicu nisu nastupile nikakve štetne posljedice, budući da je tužbu u ovome sporu podnijela pravovremeno, a okolnost neuredne dostave sama po sebi ne utječe na zakonitost akta koji se dostavlja.
16. Ostali tužbeni navodi također nisu odlučni za rješenje stvari, jer se ne mogu podvesti pod ni jednu odredbu mjerodavnog prava.
17. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini vjerojatnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.
18. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
19. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 3.000,00 eura, uvećano za PDV, međutim, kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev joj je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 1. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opun. tužiteljice Radivoju Mačešiću Biscouoli, odvjetniku u Puli, Ciscuttijeva 2
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin,
Prolaz Frana Matejčića 8