Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-588/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frane Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5860/2024-9 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5860/2024-9 od 23. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I Odredba članka 5.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, Ugovora o kreditu broj 210313 od 4.8.2007. godine zaključenog između tužitelja TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 kao kreditora koja glasi „Jednokratno 2,50% (dvacijelapedesetposto) od iznosa kredita, minimalno 200,00 kn (dvjestokunainulalipa), naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II Odredba članka 10.1. Prijevremena otplata kredita Ugovora o kreditu broj 210313 od 4.8.2007. godine zaključenog između tužitelja TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 kao kreditora koja glasi „Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke. III Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 389,21 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od 236,91 EUR od 8.8.2007. do isplate,
na iznos od 152,30 EUR od 15.11.2011. do isplate,
po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana. IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 856,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23. srpnja 2025. pa do isplate, u visini po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".
2. Navedena odluka dopunjena je u pogledu troškova postupka (troška pristupa odvjetnika na ročište za objavu presude) sad već pravomoćnim dopunskim rješenjem istog suda poslovni broj 5860/24-14 od 2. rujna 2025.
3. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te je zatražio trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Nakon što je pobijana odluka ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se tuženik izrijekom poziva, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je odlučeno kao u izreci zbog razloga koji slijede.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu koji su stranke, odnosno tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d., sklopile 4. kolovoza 2007. kojima je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, te povrat iznosa koje je uslijed ništetnosti tih odredbi tuženik stekao bez pravne osnove.
7. Iznosi koje je tuženik primio temeljem navedenih ugovornih odredbi nisu sporni među strankama u ovoj fazi postupka.
8. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude u provedenom postupku utvrdio:
- da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nastupao kao potrošač u smislu članka 3. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - u nastavku ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora,
- kako je riječ o ugovornim odredbama koje su sadržane na unaprijed formuliranom obrascu ugovora i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo,
- kako tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj spornih ugovornih odredbi, niti je tužitelju objašnjeno koji je to valjan i ekonomski opravdan razlog za plaćanje spornih naknada, niti zašto naknada za obradu kredita ovisi o iznosu odobrenog kredita, a tuženik nije dokazao ni koje je to pravedne i objektivno nastale troškove pretrpio zbog prijevremene otplate kredita,
a ta utvrđenja su utemeljena na sadržaju i pravilnoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza i tuženik ih žalbom nije s uspjehom osporio, pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
9. Slijedom navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su navedene odredbe nepoštene u smislu članka 81. stavaka 1. i 2. ZZP/03, jer i po stajalištu ovog suda uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su time ništetne po odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03.
10. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor zastare u odnosu na novčanu tražbinu tužitelja po osnovi ništetnih odredbi ugovora, jer je ništetnost tih odredbi utvrđena tek u ovom postupku, pa zastara nije ni počela teći.
11. Zbog navedenog, dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, konkretno članak 1111. ZOO, kada je naložio tuženiku da plati tužitelju iznose stečene navedenim ništetnim odredbama sa zakonskim kamatama od dana stjecanja po odredbi članka 1115. ZOO.
12 Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a kako tuženik u postupku pred prvostupanjskim sudom (do okončanja pripremnog ročišta u smislu članka 40. stavka 3. ZPP) nije prigovorio vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, neosnovano taj prigovor ističe u žalbenom stadiju postupka.
13 Slijedom izloženih razloga, žalba tuženika nije osnovana, pa je odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno kao u izreci.
Split, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi
