REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČL, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII. PP Zagreb od 20. rujna 2022., klasa: 211-07/22-1/14386, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okr. ČL kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ČL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura), u roku osam dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. ČL da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna te je izrečena mjera oduzimanja predmeta koji su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj].
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik osobno pravodobno je podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da se podnosi zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati. Uz prigovor, okrivljenik je dostavio elektronički zapis o statusu studenta.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru opisuje okolnosti utvrđenja prekršaja te ističe da je izrečena kazna za njega enormno velika jer je student prve akademske godine (u vezi čega je priložio potvrdu o studiranju na Filozofskom fakultetu), nema nikakva primanja i živi s jednim roditeljem. Moli da se novčana kazna ublaži uzimajući u obzir količinu droge koju je posjedovao i suradnju s policijskim službenicima te navodi da prekršaj iskreno i svesrdno priznaje i izražava kajanje. Iz istih razloga moli da ga se oslobodi obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.
7. Razmotrivši navode prigovora, prije svega treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o svom lošem imovnom stanju, što okr. ČL nije učinio pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja. Okolnost da je student, za koju je dostavio relevantan dokaz, nikako ne znači automatski da je okrivljenik toliko lošeg imovnog stanja da ima osnove za ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Ni količina droge koju je okrivljenik posjedovao, što se ističe u prigovoru, nije okolnost koja bi opravdavala primjenu ovog instituta, nego je bitna za odmjeravanje kazne u rasponu od posebnog minimuma do posebnog maksimuma.
8. Izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i zakonom propisan minimum novčane kazne za predmetni prekršaj (propisana je novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana), primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
9. Odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenik pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik ni na koji način nije dokazao da je lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka u izrečenoj visini neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.
11. Iz razloga navedenih u obrazloženju odluke o troškovima, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na plaćanje troškova žalbenog postupka 30,00 eura. Navedena odluka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. S obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, niti da bi bio nesposoban za rad, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VII. PP Zagreb u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
