REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FI, zbog prekršaja iz čl. 250. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 16. studenog 2022., broj DU2 Pp-2615/2022, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

I. U povodu žalbe okr. FI a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. NI, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 250. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 920,00 EUR (devetsto dvadeset eura), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. FI kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. NI je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 16. studenog 2022., broj DU2 Pp-2615/2022, okr. NI je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 250. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.), za koji mu je izrečena novčana kazna 7.000,00 kuna / 929,06 eura, koju je dužan platiti odmah, a ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je plaćena u cijelosti. Istom presudom, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka 200,00 kuna / 26,54 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Gašpara Lujaka, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se preinači u odluci o kazni na način da se, primjenom instituta ublažavanja kazne, izrekne najblaža po zakonu moguća kazna.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama te da su izneseni razlozi proturječni sadržaju zapisnika o ispitivanju okrivljenika do 16. studenog 2022., smatrajući da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

5. Okrivljenik navodi da je u činjeničnom opisu djela za koji je proglašen krivim navedeno da je zatečen od strane policijskih službenika u mjestu Palje Brdo kako upravlja teretnim vozilom s prikolicom, a da se to utvrđenje obrazlaže njegovim priznanjem iako se on o toj činjenici nije izjasnio, što znači da on nije priznao da su ga tempore criminis policijski službenici zatekli kako upravlja ovim vozilom. Točno je da okrivljenik u obrani nije ništa rekao o tome da su ga policijski službenici zatekli kako upravlja ovim vozilom, ali nije točno da prvostupanjski sud utvrđenje te činjenice temelji na njegovom priznanju. Prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, na priznanju okrivljenika temelji odluku o krivnji, znači utvrđenje da je okrivljenik radio za tvrtku „Privatus in“ bez prethodno pribavljene dozvole za boravak i rad, a ne da su ga inkriminirane prilike policijski službenici zatekli u mjestu Palje Brdo kako upravlja teretnim vozilom s prikolicom. Za prekršaj koji je predmet ovog prekršajnog postupka, način na koji je prekršaj utvrđen nije odlučna okolnost koja čini konstitutivni dio bića djela pa nedostatak iznošenja razloga o tome kako su policijski službenici zatekli okrivljenika u mjestu Palje Brdo kako upravlja teretnim vozilom s prikolicom nema za posljedicu počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se tvrdi da prvostupanjski sud uopće nije obrazložio na temelju kojih dokaza je utvrdio da je okrivljenik tempore criminis „radio“ te na temelju kojih dokaza je utvrdio da okrivljenik ne raspolaže potvrdom o prijavi rada. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice, pa tako i ove koje se ističu u žalbi, utvrdio na temelju priznanja okrivljenika, a što doista i proizlazi iz sadržaja obrane okrivljenika. Suprotno navedenim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio, doduše šturo, koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, presuda, unatoč šturim razlozima, ipak sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. FI zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Pritom treba naglasiti da obrazloženje prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika svakako treba gledati kroz činjenicu da je okrivljenik u svojoj obrani u potpunosti i okolnosno priznao počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i ni jednu odlučnu činjenicu nije osporavao pa je, dakle, i obrazloženje njegove krivnje bilo pojednostavljeno, za razliku od slučaja da su postojale sporne odlučne činjenice koje je trebalo utvrđivati izvođenjem dokaza.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe kako on u obrani nije priznao da je tempore criminis zatečen kako upravlja označenim vozilom, niti je priznao da ne raspolaže „potvrdom o prijavi rada“, tako da je u pogledu tih odlučnih činjenica činjenično stanje ostalo i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da je on u obrani priznao postojanje i tih činjenica. Prije svega, iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika (strana 11 i 12 spisa) vidljivo je da je okrivljenik, čijem ispitivanju je bio nazočan i njegov branitelj, u očitovanju na optužbu, izjavio da se smatra krivim te da priznaje prekršaj za koji ga se tereti, a nakon čega je iznio obranu u kojoj ni jednu odlučnu okolnost nije osporavao. Dapače, nakon iznesene obrane, branitelj okrivljenika je dostavio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad na ime okrivljenika te drugu materijalnu dokumentaciju te je predložio da se „pri kažnjavanju okrivljenika primjeni institut ublažavanja novčane kazne“. Znači, ni branitelj okrivljenika, iznoseći ocjenu provedenih dokaza s aspekta procesnog položaja svog branjenika, nije osporavao utvrđenje ni jedne odlučne činjenice pa tako ni ovih za koje sada u žalbi tvrdi da su ostale neutvrđene. Pritom se još napominje da je, u odnosu na činjenicu da je okrivljenik inkriminirane prilike zatečen kako upravlja predmetnim vozilom, već ranije u ovoj odluci navedeno da se ne radi o odlučnoj činjenici jer način na koji je prekršaj utvrđen ne čini biće inkriminiranog prekršaja, dok u odnosu na utvrđenje činjenice da je okrivljenik radio bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada treba navesti da ona jasno proizlazi iz okrivljenikove obrane, kao i iz činjenice da je branitelj okrivljenika predao u spis zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad na ime okrivljenika, što nedvojbeno znači da okrivljenik nije posjedovao ni dozvolu za boravak i rad niti potvrdu o prijavi rada. Na kraju, iako je s obzirom na cjelovito priznanje okrivljenika bilo nepotrebno izvođenje tog dokaza, ovaj sud primjećuje da spisu prileži službena zabilješka od 16. studenog 2022. iz koje proizlazi da je obavljenom graničnom kontrolom utvrđeno da okrivljenik upravlja predmetnim vozilom te da je provjerom u IS MUP-a utvrđeno kako okrivljenik ne posjeduje dozvolu boravka u Republici Hrvatskoj.

8. Stoga se, i po ocjeni ovog suda, radi o okrivljenikovom potpunom i cjelovitom priznanju svih bitnih elemenata bića djela prekršaja za koji je i proglašen krivim, zbog čega nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, utvrđena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu pa se radi o blažem propisu. U vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.) po kojem je okr. NI proglašen krivim i koji je za inkriminirani prekršaj propisivao novčanu kaznu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 114/22.), za ovaj prekršaj propisana je novčana kazna od 920,00 do 1.320,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

10. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 16. studenog 2022., kada je bio na snazi Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.) te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20. i 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

11. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud je, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed navoda okrivljenika iznesenih u žalbi, u kojoj tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna jer nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost te da je, pravilnom ocjenom olakotnih okolnosti, bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i izricanje najblaže po zakonu moguće kazne.

12. Pogrešno smatra okrivljenik da izostanak utvrđenja otegotnih okolnosti daje osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne. Odredbom čl. 37. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona jasno je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane kada to Prekršajni zakon izričito propisuje, o čemu se u ovom prekršajnom predmetu ne radi, te kada utvrdi postojanje naročito olakotnih okolnosti. Priznanje počinjenja prekršaja te neosuđivanost, koje okolnosti je prvostupanjski sud utvrdio i cijenio olakotnim (uz primjereno ponašanje pred sudom, koja okolnost nije pobliže opisana nego samo paušalno istaknuta) nisu ni same za sebe niti u svojoj ukupnosti one naročito olakotne okolnosti zbog kojih bi bilo osnovano ublažiti kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbe o ublažavanju kazne, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe ni u tom dijelu, nego je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.