REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1091/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja ŽM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Golubić, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika VETERINARSKA STANICA KOPRIVNICA d.o.o., [adresa], OIB 35631964454, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Žarković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-54/2024-9 od 19. studenoga 2025., 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane tuženikove žalbe i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-54/2024-9 od 19. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Varaždinu je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.

1.1. Prvostupanjski sud je tako odlučio pozivajući se na odredbu članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) pri čemu je utvrdio:

- da su ŽM iz [adresa] i BM iz [adresa] kao zajmodavci i članovi trgovačkog društva Veterinarska stanica-Nova d.o.o., [adresa], tome društvu kao zajmoprimcu, a koje društvo je bilo zastupano po osobi ovlaštenoj za zastupanje ŽM, temeljem dva ugovora o zajmu od 10. svibnja 2023., dali zajmove u iznosu od 63.000,00 eur odnosno 99.364,48 eur - da su stranke u članku 4. i 5. predmetnih ugovora ugovorile da će eventualne sporove iz ugovora nastojati riješiti sporazumno, a ako to neće biti moguće ugovorili su nadležnost prvostupanjskog suda

- da se glede navedenih ugovora o zajmu ne mogu primijeniti odredbe članka 41. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; u daljnjem tekstu: ZTD), a u vezi s odredbom članka 49. ZTD-a

- da su ugovori o zajmu zakonito i valjano sklopljeni slijedom čega da je valjana i zakonita odredba članka 4. i članka 5. iz predmetnih ugovora kojom su stranke tog ugovora za slučaj spora ugovorile nadležnost prvostupanjskog suda.

1.2. Budući da u konkretnom slučaju zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda te da su se stranke pisanim sporazumom sporazumjele da im u prvom stupnju sudi ovaj sud koji nije mjesno nadležan (tuženikovo sjedište je na području [adresa] pa bi mjesno nadležan bio Trgovački sud u Bjelovaru), ali je stvarno nadležan u skladu s odredbom članka 34.b ZPP-a, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda neosnovan.

2. Tuženik je protiv rješenja pravovremeno podnio dvije žalbe zbog svih žalbenih razloga. U žalbama navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da u pobijanom rješenju nema razloga za zaključak da ne postoji isključiva mjesna nadležnost u skladu s odredbom članka 40. ZTD-a odnosno zbog čega je zaključio da se u konkretnoj situaciji ne mogu primijeniti odredbe članka 41. stavka 3. ZTD-a u vezi s odredbom članka 49. ZTD-a. Stoga da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku.

2.1. Ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da, u smislu odredaba članka 48. ZPP-a i članka 40. ZTD-a, postoji isključiva nadležnost Trgovačkog suda u Bjelovaru kao suda na čijem se području nalazi tuženikovo sjedište slijedom čega da sporazum o mjesnoj nadležnosti nije valjan. Predlaže preinačiti pobijano rješenje te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 333,45 eur i sudske pristojbe po odluci suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), u vezi odredbom članka 381. tog zakona, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP/25, ovaj sud smatra da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao člana Veterinarske stanice - Nova d.o.o., pripojene tuženiku, protiv tuženika za isplatu iznosa od 70.817,80 eur i zateznih kamata na taj iznos.

6.1. Pravna osnova tog zahtjeva su dva ugovora o zajmu koji su sklopljeni između tužitelja i BM (kao zajmodavaca) i Veterinarske stanice - Nova d.o.o. (kao zajmoprimca), pri čemu je tužitelj predmetne ugovore potpisao i u ime navedenog društva (zajmoprimca) kao član njegove uprave.

7. Odredbama članka 70. ZPP-a propisano je:

Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.

Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.

Taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

Sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru.

Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

8. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

9. Odredbama članka 48. ZPP-a ni odredbama članka 40. ZTD-a, na koje se u žalbi poziva tuženik, nije propisana isključiva mjesna nadležnost određenog suda.

9.1. Naime, odredbama članka 48. ZPP-a propisana je općemjesna nadležnost za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba dok je odredbom članka 40.

ZTD-a propisana stvarna nadležnost trgovačkih sudova.

10. Stoga, s obzirom na sadržaj sporazuma sadržanog u odredbama članka 4. odnosno 5. navedenih ugovora o zajmu kojim su ugovorne stranke ugovorile (mjesnu) nadležnost prvostupanjskog suda, pravilan je zaključak o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti.

11. Pitanje valjanosti ugovora, koje u smislu odredbe članka 41. stavka 3. ZTD-a u vezi s odredbom članka 49. ZTD-a problematizira tuženik, je materijalnopravno pitanje koje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog (postupovnopravnog) rješenja.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP/25, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Matas