Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb
Broj: Ppž-2855/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika CIKO d.o.o, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice HA, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, te prekršaja iz čl. 150. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: Pp-1192/2022, od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenice, a po službenoj dužnosti, primjenom čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela za koja su okrivljenici proglašeni krivima, tako da se: prekršajno djelo u točki I. izreke pobijane presude ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), prekršajno djelo u toč. II. izreke pobijane presude ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), dok se prekršajno djelo u točki III. izreke pobijane presude, ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.).
II U povodu žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenice, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u novčanoj kazni u odnosu na II. okrivljenicu, tako da se istoj za prekršajno djelo opisano u toč. I. izreke pobijane presude, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura.
III Uslijed odluke iz toč. II. izreke ove presude, primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona, II. okrivljenici se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe, a ukoliko II. okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
IV U ostalom dijelu žalba I. okrivljenika i II. okrivljenice odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
V Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč. c) Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršajnog djela iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, prekršajnog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, te prekršajnog djela iz čl. 150. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za koja djela su, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnom novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 900,00 eura a II. okrivljenica u iznosu od 600,00 eura, te su ujedno pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja izrečene kazne u roku određenom za plaćanje, smatrati da je novčana kzana plaćena u cijelosti.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog poricanja prekršaja, u kojoj u bitnom pnavljaju navode iz svoje obrane iznesene u tijeku postupka.
4. Žalitelji predlažu da se žalba, iz naprijed iznesenih razloga, prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, međutim utvrdio je da su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, na što pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da su prekršajna djela za koja se okrivljenici terete optužnim aktom i za koja su proglašeni krivima, činjenično potpuno opisana te sadrže sva konstitutivna obilježja koja odgovaraju zakonskom opisu djela, međutim kako prvostupanjski sud prilikom kvalificiranja prekršaja i izricanja novčane kazne okrivljenicima, predmetna prekršajna djela, nije ispravno pravno označio, niti je prema stanju spisa razvidno da je sukladno čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, primijenio zakone koji su blaži propis, time je povrijedio prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.1 Slijedom navedenog, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela tako da je, primjenom čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, prekršaj u toč. I. izreke pobijane presude, ispravno pravno označio kao prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), koji je stupio na snagu 1.1.2023. i blaži je propis jer za pravnu osobu propisuje novčanu kaznu u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura, a za odgovornu osobu novčanu kaznu u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakonom o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, novčana kazna za pravnu osobu bila propisana u rasponu od 5000,00 do 50.000,00 kuna / 663,61 do 6.636,14 eura, a novčana kazna za odgovornu osobu u rasponu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna / 132,72 do 1.327,23 eura.
1. U odnosu na prekršaj u točki II. izreke, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela tako da je, primjenom čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, predmetni prekršaj ispravno pravno označio kao prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), koji je stupio na snagu 1.1.2023. i blaži je propis jer za pravnu osobu propisuje novčanu kaznu u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu novčanu kaznu u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakonom o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja novčana kazna za pravnu osobu bila propisana u rasponu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna / 8.096,09 do 13.272,28 eura, a novčana kazna za odgovornu osobu u rasponu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna / 929,06 do 1.327,23 eura.
2. U odnosu na prekršaj iz toč. III. izreke, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela tako da je, primjenom čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, predmetni prekršaj ispravno pravno označio kao prekršaj iz čl. 150. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.), koji je stupio na snagu 1.4.2023. i blaži je propis jer za pravnu osobu propisuje novčanu kaznu u rasponu od 9.290,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu novčanu kaznu u rasponu od 1.060,00 do 1.990,00 eura, dok je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, novčana kazna za pravnu osobu bila propisana u rasponu od 70.000,00 do 100.000,00 kuna / 9.290,60 do 13.272,28 eura, a novčana kazna za odgovornu osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna / 1.061,78 do 1.990,84 eura.
8. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud kod utvrđivanja novčane kazne II. okrivljenici u odnosu na prekršajno djelo iz toč. I. izreke, pogrešno primjenio materijalno pravo na štetu II. okrivljenice, budući da je istoj na temelju čl. 37. Prekršajnog zakona, za isto djelo utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 200,00 eura, koji iznos kazne međutim nije ublažena kazna, budući da je novčana kazna za okrivljenu odgovornu osobu odredbom čl. 172. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, propisana u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura. Stoga je ovaj sud, preinačio pobijanu presudu u novčanoj kazni u odnosu na II. okrivljenicu, na način da je, pravilnom primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, II. okrivljenici za prekršajno djelo iz toč I. izreke pobijane presude, novčanu kaznu utvrdio u iznosu od 100,00 eura, koji iznos je niži od Zakonom propisanog minimuma kazne za odgovornu osobu u odnosu na predmetno djelo i primjenom čl. 39. Prekršajnig zakona, izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 500,00 eura.
9. Ispitujući dalje, pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da I. okrivljenik kao poslodavac pravna osoba i II. okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, radnicima RA, ŠA, TA i LA, koji su kod istih započeli s radom 7.4.2022., kada su zatečeni na poslovima šalovanja kao pripreme za betoniranje, prije početka rada nisu izadli pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, budući da isti nije sklopljen u pisanom obliku, niti su iste radnike u zakonskom roku od osam dana a najkasnije prije početka rada, prijavili tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, odnosno u roku od osam dana od dana početka rada za imenovane radnike nisu podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje. Za svoj zaključak o postojanju ovih odlučnih činjenica, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je isto tako dao valjane razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaje za koje se terete, da su za iste prekršaje odgovorni, te su zbog počinjenja istih kažnjeni primjerenim novčanim kaznama.
10. Prema ocjeni ovog suda, sve činjenice pravno relevantne za postojanje predmetnih prekršaja, potpuno su utvrđene te valjano i jasno obrazložene, a prvostupanjski sud je u razlozima pobijane odluke naveo kojim se dokazima vodio i iz kojih razloga je zaključio da su okrivljenici počinili predmetne prekršaje, dok okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja. Kako su, po stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nedvojbeno, jasno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su valjano argumentirane, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, okrivljenici su zakonito proglašeni krivima za prekršaje opisane u izreci pobijane presude. Također, novčane kazne izrečene okrivljenicima prema ocjeni ovog suda, nisu prestroge već su naprotiv, ublažene odnosno niže su od posebnog minimuma kazne u odnosu na svako prekršajno djelo, a ukupno izrečena novčana kazna svakom okrivljenom primjerena je težini počinjenih prekršaja i stupnju njihove odgovornosti.
11. Kako je odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč. c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.