Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-792/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ZC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Josipu Jankoviću i Mati Burazinu, odvjetnicima u Karlovcu, protiv tuženika ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, radi ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu broj P-829/2019-47 od 15. siječnja 2026., dana 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj P-829/2019-47 od 15. siječnja 2026.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Dopušta se ponavljanje postupka u ovom predmetu.
II. Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P- 829/19 od 30. listopada 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-829/2019-22 od 30. studenog 2020. te se ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-61/2021-2 od 10. ožujka 2021."
2.Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/2, 155/2 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog za ponavljanje postupka te tužiteljici naknadi parnični trošak.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet pobijanja je odluka kojom je dopušteno ponavljanje postupka i kojom su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari.
6. Općinski sud u Karlovcu donio je 30. listopada 2020. broj P-829/19 presudu i rješenje kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđen ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen dana 9. listopada 2000. između pok. DC, kao darovatelja i tuženog ŽC, kao daroprimatelja, koji je ovjeren po javnom bilježniku Nini Bubaš Magličić iz [adresa], dana 12. listopada 2000. pod brojem OV- 7687/2000 te je naloženo zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja u pogledu nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4. suvlasnički dio: 1/33 etažno vlasništvo (E-4), trosobni stan na 4. katu, desno od ulaza koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i balkona, ukupne površine 64,78m2, koji se nalazi u zgradi, [adresa] u [adresa], koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], [adresa] površine 290m2, stambena zgrada, [adresa] površine 290m2, uknjižbom prava vlasništva na ime ZC, što je tuženi ŽC dužan priznati i trpjeti, a ujedno je tuženom ŽC naloženo da tužiteljici ZC naknadi parnični trošak u iznosu od 18.817,50 kn, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30. listopada 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana. Istom odlukom utvrđeno je da su prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere sadržan u tužbi od 15. listopada 2004. i prijedlog tužiteljice za određivanje zabilježbe spora sadržan u podnesku od 23. prosinca 2004. povučeni. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj P-829/2019-22 od 30. studenog 2020. ispravljena je presuda ovoga suda od 30. listopada 2020., broj P-829/19 na način da je u izreci presude ispravno naznačen OIB tužiteljice.
7. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-61/2021-2 od 10. ožujka 2021. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: P-829/19 od 30. listopada 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-829/2019-22 od 30. studenog 2020.
8. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ističe da je cijeli postupak vođen bez sudjelovanja tuženika osobno već da mu je u jednom stadiju postupka postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Darka Gojaka.
9. Podneskom od 16. ožujka 2023. tuženik je podnio prijedlog za ponavljanje postupka na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 3. ZPP-a. Kako tužba nikada da nije dostavljena tuženiku, tuženik navodi kako mu nije bilo poznato da se ovaj postupak uopće vodi pa da nije mogao u njemu zastupati svoja prava i interese, niti angažirati punomoćnika da ga zastupa te je očito da su mu povrijeđena prava na pristup sudu. Tuženik navodi i kako je iz osobne iskaznice vidljivo da se 2015. trajno preselio u [adresa] gdje je i prije formalne promjene prebivališta povremeno boravio, a da je do tada prebivalište imao na adresi u [adresa], a da mu je dostava tužbe pokušavana samo na adresu u [adresa], iako da je sud lako kroz sustav mogao provjeriti njegovo prebivalište u [adresa].
10. Podneskom od 7. siječnja 2025. tužiteljica se očitovala na način da je navela kako je prvostupanjski sud u više navrata dostavljao tuženiku pozive za raspravu uz tužbu na adresu u [adresa], a obzirom je punomoćnica tužiteljice dostavila na spis dopis PU Karlovačke, PP Karlovac od 9. prosinca 2004. kojim ju se obavještava kako ŽC, ovdje tuženik, prema izjavi sestre ZC, ovdje tužiteljice živi u [adresa] i Crnoj Gori, u [adresa], na adresi [adresa]. Ističe kako je na istoj adresi tuženik primio i rješenje od 23. prosinca 2009. iz spisa O-2356/2009. Slijedom navedenog tužiteljica smatra kako je tuženik stanovao na adresi u [adresa] te da je nebitno što se 2015. godine preselio na [adresa]. Prema mišljenju tužiteljice tuženik da je odbijao primiti poštu na adresi gdje je živio istome je ispravno postavljen privremeni zastupnik u osobi Darka Gojaka koji ga je stvarno i zastupao u ovom postupku. Slijedom navedenog, predlaže odbiti prijedlog tuženika za ponavljanje ovog postupka.
11. Na ročištu održanom 1. listopada 2025. punomoćnica tuženika predložila je da sud službenim putem iz evidencije JRO MUP RH zatraži prijavljene adrese prebivališta i boravišta za tuženika, a što je sud i učinio. Na tom ročištu punomoćnica tuženika predala je na spis presliku poštanske omotnice za koju navodi kako se radi o pošti koju je tuženiku 2015. godine uputio Općinski sud u Rijeci, na adresu u [adresa] te da je istu na toj adresi i primio. Na istom ročištu saslušan je tuženik koji je izjavio kako nije sudjelovao u ovom postupku niti je ikada dobio ikakav poziv za bilo kakvo ročište ili očitovanje na podneske na adrese na kojima je boravio. Navodi kako je on cijelo trajanje ovog postupka boravio na adresama [adresa] u [adresa] i [adresa] na [adresa]. Istina je da je povremeno boravio u [adresa] kada je odlazio u posjete sinu i kćeri, ali inače su njegove aktivno prijavljene adrese bile u Hrvatskoj te bi svakako vidio poštu da mu je nešto bilo uručeno na te adrese. Da je presuda u ovom postupku donesena on je saznao putem OC, koja je njegova sestrična i to 2023. godine kada mu je ona rekla da se njegovoj tetki iz [adresa] CC obratila ZC i pohvalila se da je ona dobila spor odnosno da je stan koji je bio predmet postupka pripao njoj. Nakon što je on to saznao, odmah je kontaktirao odvjetnika koji je pokrenuo ovaj postupak odnosno podnio prijedlog za ponavljanje postupka. Tuženik je naveo kako je njegovoj sestri ZC, tužiteljici u ovom postupku, bilo poznato da on prebiva na ove dvije adrese u Hrvatskoj, odnosno kako je on od 2000. do 2015. godine živio na adresi [adresa] u [adresa], a nakon 2015. je stvarno živio na [adresa] na otoku Krku. Navodi i kako je on od 1991. do 2010. godine živio u [adresa], ali na adresi [adresa] nikada nije živio. Navodi i kako on nije zaposlen još od 1991. godine te da ima samo 9 godina staža koje je stekao u Plinskim turbinama "Jugoturbina" Karlovac, te kako nema staža u Srbiji. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tužiteljice, tuženik je naveo kako njegovi kćer i sin žive na sasvim drugim adresama, a ne na toj adresi iz tužbe te da njegov sin živi na adresi u [adresa], JC, a kćer na adresi [adresa], u [adresa], a supruga je živjela na adresi [adresa] u [adresa]. Nadalje navodi kako je on odsjedao kod kćeri i sina, a da je na adresi [adresa] u [adresa] poslovni prostor u kojem on nikada nije prebivao, ali se jednom našao tamo te je na toj adresi primio rješenje iz ostavinskog postupka.
12. Na ročištu održanom 13. studenog 2025. saslušana je svjedokinja OC koja je izjavila kako je cijeli svoj život u kontaktu sa ŽC, ovdje tuženikom, kao i sa njegovom sestrom ZC, ovdje tužiteljicom, pa stoga zna da tuženik boravi i boravio je sve ovo vrijeme u Republici Hrvatskoj. On je boravio na adresi u [adresa], a nakon toga se preselio na [adresa], gdje je imao vikendicu. Istina je da je on povremeno odlazio u Srbiju, ali samo u posjet svojoj djeci. Svjedokinja navodi kako je nju tetka TC obavijestila kako joj se pohvalila ZC, ovdje tužiteljica da je ona u sudskom postupku dobila stan za koji je svjedokinja znala da je bio predmet darovnog ugovora i da je tim darovnim ugovorom isti predan od strane majke tuženiku. Navodi kako je to nju jako iznenadilo jer nije uopće očekivala da bi se oko toga vodio sudski spor te je o tome izvijestila i tuženika. Ona je tuženika o tome izvijestila krajem veljače 2023. godine, a taj dan pamti obzirom je u to vrijeme uganula gležanj te je bila u bolovima. Navodi kako se ona u [adresa] viđala sa tuženikom te uopće smatra irelevantnim raspravljati da je on imao negdje neke druge boravke, a ne u Hrvatskoj. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tužiteljice, svjedokinja je uvidom u telefonski imenik na svom mobitelu pročitala broj tuženika, za što je nesporno utvrđeno da isti ima pozivni broj Srbije. Navodi kako je tuženik prije radio u Jugoturbini, a nakon toga, odnosno nakon rata koliko zna nije nigdje radio. Navodi i kako su djeca tuženika nakon rata živjela u [adresa], a tamo žive i danas, a tuženik je posjećivao svoju djecu povremeno u [adresa]. Tamo se znao vidjeti i sa svojom majkom koja je zapravo skrbila sve do svoje smrti i o ZC i o ŽC. Na istom ročištu punomoćnica tuženika izjavila je kako je sud prema odredbama ZPP-a bio dužan pokušati dostavu tužbe na prijavljenu adresu, a privremenog zastupnika mogao je postaviti samo u slučaju da je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika. Iz spisa je vidljivo da sud nikada nije zatražio podatak o registriranom prebivalištu tuženika koje je cijelo vrijeme bio u Republici Hrvatskoj i to do 2015. na adresi [adresa], a od 2015. na adresi [adresa]. Na tom ročištu punomoćnik tužiteljice se očitovao na način da je istaknuo da od početka Domovinskog rata pa nadalje ŽC nije živio u [adresa] te je samo fiktivno bio prijavljen, jer kao što je vidljivo iz darovnog ugovora od 12. listopada 2000., istom je izdana osobna iskaznica MUP Beli Manastir, a ne u [adresa] gdje bi bilo normalno da dobije osobnu iskaznicu. Smatra kako je nelogično i neprihvatljivo da isti ne bi bio zaposlen u Hrvatskoj da je tu imao prebivalište.
13. Na naprijed navedenom ročištu prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem suca Josipa Štrucelja te pribavu dokumentacije kako je to navedeno u podnesku od 10. studenog 2025. s obzirom da isti nisu ključni za donošenje odluke u povodu prijedloga za ponavljanje postupka koji je tuženik podnio 16. ožujka 2023. jer prema mišljenju prvostupanjskog suda isti nisu ključni za donošenje odluke povodom prijedloga za ponavljanje postupka.
14. Prema odredbi članka 421. stavka 1. točki 2. i 3. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom te ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice.
15. Nadalje, prema odredbi članka 423. stavka 1. točaka 2. i 3. ZPP-a prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od trideset dana od dana kada je odluka dostavljena stranci, odnosno od dana kada je stranka saznala da ju je u postupku zastupala osoba koja nije imala potrebno ovlaštenje za vođenje parnice.
16. Uvidom u predmetni spis prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u tužbi od 15. listopada 2004. naznačila adresu tuženika na način da je navela kako je ista u [adresa]. Podneskom od 15. prosinca 2004. punomoćnica tužiteljice dostavila je na spis dopis PU Karlovačke, PP Karlovac od 9. prosinca 2004. kojim ju se obavještava kako ŽC, ovdje tuženik, prema izjavi sestre ZC, ovdje tužiteljice živi u [adresa] i Crnoj Gori, u [adresa], na adresi [adresa] te stoga predlaže da mu se dostava vrši na navedenu adresu. Prvostupanjski sud je u više navrata pokušavao dostavu tužbe tuženiku na adresu u [adresa], no ista nije bila izvršena, a dostava nije bila izvršena niti putem oglasne ploče. S obzirom da je u međuvremenu ranija tužiteljica DC umrla, prvostupanjski sud je rješenjem od 12. svibnja 2010. broj P-2957/04 odredio prekid postupka. Navedeno rješenje ponovno je u nekoliko navrata dostavljano tuženiku na adresu u [adresa]. Međutim, tuženiku isto nije bilo uručeno niti putem pošte niti putem oglasne ploče. Rješenjem prvostupanjskog suda od 19. rujna 2017. broj P-2957/04 određeno je da se ovaj parnični postupak nastavlja te je pozvana ZC, kao nasljednica iza pok. DC preuzeti ovaj parnični postupak. Ovo rješenje je nekoliko puta dostavljano tuženiku na adresu u [adresa]. Međutim, to rješenje mu nije bilo uručeno niti putem pošte niti putem oglasne ploče te mu je rješenjem suda od 25. listopada 2018. broj P- 2957/04 postavljen privremeni zastupnik u osobi Darka Gojaka, odvjetnika u [adresa], radi zastupanja u ovom parničnom postupku s obzirom da se radilo o osobi nepoznatog boravišta.
17. Uvidom u podatke o prijavljenom prebivalištu za tuženika ŽC iz evidencije JRO MUP RH prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u trenutku podnošenja tužbe imao aktivno prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] i to u razdoblju od 25. srpnja 2002. do 30. prosinca 2014., dok je isti nakon toga imao aktivno prijavljenu adresu na otoku [adresa], a gdje istu ima prijavljenu i danas.
18. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da nikada nije pokušana dostava tužbe ili bilo kojeg drugog podneska ili rješenja tuženiku na aktivno prijavljene adrese, s time da je prije donošenja rješenja o postavljanju privremenog zastupnika od 25. listopada 2018. broj P-2957/04, prvostupanjski sud na vrlo jednostavan način putem provjere adrese u sustavu JRO MUP RH mogao provjeriti ima li i koja je aktivno prijavljena adresa tuženika te pokušati dostavu na istu.
19. Prema odredbi članka 142. ZPP-a tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek dostavljaju se osobno stranci odnosno njezinu zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1., 2. i 3. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena. Odredbom članka 141. stavkom 1. i 2. ZPP-a propisano je da ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva, pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu, i time je dostava obavljena.
20. S obzirom na navedeno niti jedna dostava tuženiku nije obavljena sukladno odredbama ZPP-a, odnosno tuženiku nije izvršena niti jedna dostava na zakonom propisani način.
21. Prvostupanjski sud nije nikada iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova pribavio podatke o prebivalištu za tuženika, već mu je postavio privremenog zastupnika kao osobi nepoznatog prebivališta iako to isti nije bio.
22. Bez obzira što tužiteljica predlaže dokazne prijedloge u smislu utvrđivanja je li tuženik ipak boravio u [adresa] u vrijeme vođenja postupka, prvostupanjski sud pravilno smatra da isto nije pravno relevantni za ovaj postupak te da je sud propuštanjem pribavljanja podataka o prebivalištu za tuženika te pokušajem dostave na adrese koje on ima cijelo vrijeme aktivno prijavljene u Republici Hrvatskoj, tuženiku povrijedio njegovo pravo na pristup sudu i onemogućio istoga da raspravlja pred sudom. Adresu tuženika u Republici Srbiji navela je sama tužiteljica.
23. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik prijedlog za ponavljanje postupka podnio u zakonom propisanom roku odnosno u roku od trideset dana, sukladno odredbi članka 423. stavka 1. točaka 2. i 3. ZPP-a, kojom je propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od trideset dana od dana kada je odluka dostavljena stranci, odnosno od dana kada je stranka saznala da ju je u postupku zastupala osoba koja nije imala potrebno ovlaštenje za vođenje parnice.
24. Kako predmetna odluka nikada nije bila dostavljena stranci, ovdje tuženiku, prvostupanjski sud je subjektivni rok od trideset dana računao od dana kada je tuženik saznao da ga je u postupku zastupala osoba koja nije imala potrebno ovlaštenje za vođenje parnice, a tuženik je navedeno saznao najranije kada ga je o tome obavijestila OC koja mu je krajem veljače 2023. rekla da je od TC saznala da joj se pohvalila tužiteljica da je ona u sudskom postupku dobila stan za koji je OC znala da je bio predmet darovnog ugovora i da je tim darovnim ugovorom isti predan od strane majke tuženiku. Prijedlog za ponavljanje postupka tuženik je podnio 16. ožujka 2023.
25. Polazeći od svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio kao osnovan prijedlog za ponavljanje postupka koji je tuženik podnio u ovom predmetu. Radi toga su ukinuti presudu i rješenje Općinskog suda u Karlovcu roj: P-829/19 od 30. listopada 2020., ispravljeni rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj: P-829/2019-22 od 30. studenog 2020. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-61/2021-2 od 10. ožujka 2021. sukladno odredbi članka 427. stavka 1. i 2. ZPP-a.
26. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je izveo pravno relevantne dokaze te nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem suca Josipa Štrucelja te pribavljanje dokumentacije kako je to navedeno u podnesku od 10. studenog 2025. jer isti nisu ključni za donošenje odluke u povodu prijedloga za ponavljanje postupka kojeg je tuženik podnio 16. ožujka 2023. jer oni nisu bitni niti potrebni za donošenje odluke povodom prijedloga za ponavljanje postupka. Na temelju uvida u podatke o prijavljenom prebivalištu za tuženika iz evidencije JRO MUP RH prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u trenutku podnošenja tužbe imao aktivno prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] i to u razdoblju od 25. srpnja 2002. do 30. prosinca 2014., dok je isti nakon toga imao aktivno prijavljenu adresu na otoku [adresa], gdje ima prijavljenu adresu stanovanja i danas. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da nikada nije pokušana dostava tužbe ili bilo kojeg drugog podneska ili rješenja tuženiku na aktivno prijavljene adrese, a prije donošenja rješenja o postavljanju privremenog zastupnika od 25. listopada 2018. prvostupanjski sud je putem provjere adrese u sustavu JRO MUP RH mogao provjeriti ima li i koja je aktivno prijavljena adresa tuženika te pokušati dostavu na tu adresu što on nije učinio. Polazeći od navedenog niti jedna dostava tuženiku nije obavljena sukladno odredbama ZPP-a odnosno na zakonom propisani način.
27. Radi toga je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 31. ožujka 2026.
SUTKINJA
dr. sc. Lidija Vojković
