Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž -2880/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u predmetu prvotužitelja ŠĆ, oib: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja ĆĆ, oib: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, oib:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Pn-34/2021-39 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Pn-34/2021-39 od 2. rujna 2024 u pobijanom dijelu pod točkom 1.,2. ,4. i 5. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"1.Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da prvotužitelju ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 7.376,07eur (55.575,00 kuna) i drugotužitelju ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 8.210,90eur (61.865,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 2. rujna 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da prvotužitelju ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.748,64eur (13.175,13 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 2. rujna 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose za razdoblje od 27. svibnja 2021. do 1. rujna 2024., te zahtjev prvotužitelja za isplatu iznosa od 19,91 eur sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2021. i zahtjev drugotužitelja za isplatu iznosa od 6.975,38eur sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2021.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog postupka u odnosu na prvotužitelja.

5. Drugotužitelj i tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev drugotužitelja sami snose svoje troškove postupka. „.

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno o troškovima postupka žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavak 1. točka 2. i 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka suda prvog stupnja preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženika i osporili navode žalbe te predložili žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženik, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

4. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno ukazuje žalitelj , budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora predstavlja odštetni zahtjev tužiteljica za isplatu razlike nepodmirenog iznosa s računa tada maloljetnih tužiteljica zbog propusta na strani djelatnika nadležnog Centra za socijalnu skrb, postupanjem protivno odredbi članka 178. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" br. 103/15 i 98/19- dalje: ObZ) radi zaštite imovine i imovinskih prava tada mldb. tužiteljica

7. Naime, tužitelji odgovornost tužene nalaze u odgovornosti za nepravilan i nezakonit rad nadležnog Centra za socijalnu skrb, koji je cijelo vrijeme bio upoznat sa statusnom situacijom tužiteljica, kao i s podnesenim prijedlogom za poduzimanje mjera za zaštitu imovinskih prava djeteta, no, zbog njegovoga nepravilnog, nezakonitog i tromog rada otac tužitelja je u cijelosti predigao novac s računa tužiteljica te neovlašteno s njim raspolagao, čime je tužiteljicama nastala šteta koju potražuju u ovom postupku od tuženika i to kao razliku u odnosu na podmirenu naknadu od strane Zagrebačke banke d.d. kod koje su maloljetne tužiteljice imale otvoren posebni račun.

8. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužiteljica sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- kako je presudom suda prvog stupnja broj: P-2108/12 od 12. prosinca 2013., utvrđeno je da je brak majke tužitelja sada pokojne ŠĆK i RĆ pravomoćno razveden 8. siječnja 2014.,

-kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-635/03 od 2. listopada 2003., odbijena žalba optuženog RĆ i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je RĆ proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga i osuđen na kaznu zatvora od u trajanju od jedne godine i 6 mjeseci.

- kako je u uputi Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 21. studenog 2016., a temeljem obavijesti Policijske postaje Zaprešić o pruženoj intervenciji dana 23. listopada 2016., RĆ dana uputa da nastale probleme, kao i eventualne konfliktne situacije rješava mirnim putem bez agresivnih verbalnih napada jedne strane prema drugoj,

- kako je prijedlog za poduzimanje mjere za zaštitu imovinskih prava djeteta – mldb. ĆĆ i mldb. ŠĆ od 6. lipnja 2019. podnesen Centru za socijalnu skrb Zaprešić od strane punomoćnice tužitelja odvjetnice Sidonije Grbavac koja u tom prijedlogu upućuje na bojazan da će otac tužitelja RĆ podizati novac s računa mldb. tužiteljica i trošiti,

- kako je uvidom u potvrdu o prometu po tekućim računima tužitelja od 31. listopada 2019. utvrđeno je da je za period 20. studenog 2018. do 24. rujna 2019. stanje na računu prvotužiteljice na dan 24. rujna 2019. iznosilo 30,38 kuna, a na računu drugotužitelja iznosilo 43,99 kuna, dok je po njihovim žiro računima stanje bilo 0,00 kuna,

- kako su prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, osnovom pregledanog stanja i promet po računima tužiteljica kod Zagrebačke banke d.d. i to za prvotužiteljicu za razdoblje od 28. svibnja 2018. do 28. svibnja 2020., a za drugotužiteljicu za razdoblje od 20. studenog 2018. do 19. studenog 2020., vidljive isplate s računa mldb. tužiteljica u korist RĆ i njegove partnerice MĆ, i to za prvotužiteljicu u razdoblju od 7. ožujka 2019. do 7. kolovoza 2019. u sveukupnom iznosu od 299.612,16 kuna, odnosno s umanjenjem za isplatu od 150,00 kuna, koja se obrađuje kao isplata s računa u sveukupnom iznosu od 299.462,16 kuna, a za drugotužiteljicu u razdoblju od 7. ožujka 2019. do 20. prosinca 2019. u sveukupnom iznosu od 375.704,45 kuna, odnosno s umanjenjem za isplatu od 52.556,00 kuna koja se obrađuju kao isplata s računa u sveukupnom u znosu od 323.148,45 kuna,

- kako je uvidom u opomenu pred tužbu Centra za posebno skrbništvo od 20. prosinca 2019. utvrđeno je da je posebna skrbnica tada još maloljetnih tužitelja zatražila od Zagrebačke banke d.d. prijedlog načina rješavanja nastale situacije u kojoj je RĆ podizao novac s računa tužitelja u mjesečnim iznosima s kojima nije mogao raspolagati bez suglasnosti suda,

- kako su 30. studenog 2020. tužiteljice sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopili izvansudsku nagodbu o isplati prvotužiteljici iznosa od 243.887,16 kuna, a drugotužiteljici od 261.283,45 kuna, koji predstavljaju iznose s kojim roditelj nije mogao slobodno raspolagati bez odobrenja suda temeljem odredbi ObZ-a i mišljenja Ministarstva socijalne politike i mladih od 23. rujna 2014 i dopune toga mišljenja od 17. prosinca 2015. ,

- kako je Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, broj: R1Ob- 12/2020 od 11. veljače 2020. odredio privremenu mjeru, temeljem prijedloga nadležnog Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad od 13. siječnja 2020., kojom su tada još mldb. tužiteljice povjerene na svakodnevnu skrb baki ĐĆ, da je ocu mldb. tužitelja oduzeto pravo na stanovanje s djecom uz lišenje prava na roditeljsku skrb i prava na upravljanje imovinom te prava na zastupanje tužiteljica u imovinskim stvarima. Nadalje, radi zaštite imovine i imovinskih prava tužiteljica određena je na imovini RĆ mjera osiguranja zabrane raspolaganja na nekretninama, pokretninama i novčanim sredstvima, i to na iznos od 221.968,20 kuna za korist drugotužiteljce i na iznos od 221.970,02 kune za korist prvotužiteljice,

- kako je Centar za socijalnu skrb Ivanić Grad protiv RĆ podnio kaznenu prijavu 8. studenog 2019. nadležnom državnom odvjetništvu, radi zanemarivanja dužnosti podizanja i odgoja djeteta, neovlaštenog raspolaganja novcem tužitelja, te lažnog predstavljanja kao suprug ŠĆK kako bi u sklopu odštetnog zahtjeva ostvario protupravnu imovinsku korist od osiguravajućeg društva.

- kako je uvidom u zapisnik sastavljen u prostorijama Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad dana 9. listopada 2019. utvrđeno da je na zapisnik zaprimljena izjava RĆ kojom izjavljuje da su tužiteljice, koje žive kod bake i djeda, od siječnja 2019. počeli intenzivnije dolaziti kod njega, a od ljeta da su se i preselile i prijavile prebivalište na njegovoj adresi, da je predao zahtjev za obiteljsku mirovinu i za dječji doplatak za djecu, da je u mogućnosti uzdržavati svoju djecu, a novac koji su djeca dobila iza smrti majke da je oročen na njihovim računima do njihove 26. godine i da podizanja toga novca nije bilo,

-kako je u službenoj zabilješci sastavljenoj dana 4. srpnja 2019. u prostorijama Centra za socijalnu skrb Zaprešić utvrđeno je da je obavljen razgovor pedagoga s tužiteljicama i da je mišljenje pedagoga kako otac tužitelja i njegova partnerica ne predstavljaju bilo kakav autoritet tužiteljicama da bi oni (tužiteljice) funkcionirali strukturirano, dok s druge strane djed i baka ne raspolažu s dovoljno odgojnog kapaciteta kako bi adekvatno autoritativno postupali prema tužiteljicama, pa je stoga prijedlog pedagoga upućivanje tužiteljica na smještaj u učenički dom,

-kako je Centar za socijalnu skrb Ivanić Grad dopisom od 11. studenog 2019. zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje podatak od kada su tužiteljice ostvarile pravo na obiteljsku mirovinu poslije smrti majke, od kada se mirovina isplaćuje i na koji račun, te hitnu obustavu isplate mirovine na dosadašnji način. Nastavno, dopisom od istog dana taj centar obavijestio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tužiteljice ne žive s ocem.,

- kako je u zapisniku sastavljenom 11. studenog 2019. u prostorijama Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad utvrđeno je da je istog dana u prostorijama toga Centra zaprimljena izjava ĐĆ, bake tužitelja, kojom izjavljuje da se ona i njezin suprug brinu o tužiteljicama koji žele ostati stanovati kod njih, da se otac tužitelja ne brine o djeci i ne doprinosi mjesečno za njihovo uzdržavanje, međutim, da koristi obiteljsku mirovinu i stipendije koje djeca primaju na svoj račun uz prijedlog da se privremeno zaustavi isplata stipendije kako otac tužiteljica ne bi potrošio i taj novac.

-kako je uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. svibnja 2019. utvrđeno je da je taj zavod zatražio od Centra za socijalnu skrb Zaprešić žurnu dostavu potvrde iz koje će biti vidljivo od kada tužitelji žive s ocem

- kako je dopisom od 6. studenog 2019. Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad obavijestio Allianz osiguranje Zagreb o presudi o razvodu braka roditelja tužiteljica, upirući da je u času sklapanja izvansudske nagodbe radi isplate naknade štete RĆ primio nagođeni iznos, iako više nije bio suprug pokojne ŠĆK

- kako je dopisom Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad od 1. listopada i 24. listopada 2019. taj centar zatražio od Zagrebačke banke d.d. podatak o stanju i brojevima računa tužitelja i eventualno podignutim sredstvima s tih računa,

-kako je dopisom Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 25. rujna 2019. povodom zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za izdavanje potvrde iz koje će biti vidljivo od kada tužitelji žive s ocem, cjelokupan spis predmeta dostavljen na daljnje nadležno postupanje Centru za socijalnu skrb Ivanić Grad uz zahtjev oca za priznavanje prava na dječji doplatak, jer je utvrđeno da tužiteljice imaju prebivalište na očevoj adresi,

-kako iz navedenog dopisa vidljivo je da je pred tim Centrom vođen postupak obveznog savjetovanja po zahtjevu djeda i bake tužitelja da djeca žive s njima, a s čime ona (djeca) nisu bila suglasna te da je još prije saznanja o promjeni prebivališta tužiteljica taj Centar pripremao podnesak sudu zbog zaštite imovinskih prava i interesa djece, jer je postojala sumnja da otac djece ne koristi sredstva u najboljem interesu djece, o čemu je dostavljena i popratna dokumentacija ,

-kako je u dopisu Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad od 9. kolovoza 2019. dostavljenom Centru za socijalnu skrb Zaprešić utvrđeno je da je obavljen terenski izvid radi uvida u obiteljske prilike oca tužitelja RĆ kojom prilikom je utvrđeno da od kraja školske godine tužiteljice žive kod oca i njegove partnerice i da su svi ukućani u međusobno dobrim odnosima, da tužitelji imaju svoju zajedničku sobu s kupaonicom i radnu sobu, a stambeni prostor da je uredan, čist, održavan i prostran.

- kako iz iskaza saslušanog oca tužiteljica u svojstvu svjedoka RĆ proizlazi izrijekom priznanje da je sav novac s računa tužitelja podigao mimo znanja i odobrenja tužiteljca namjeravajući ga uložiti u posao sa stokom i potom vratiti,

- kako iz mišljenja ustanove vještaka Vještak Tkalec d.o.o. proizlazi da nepodmireno potraživanje prvotužiteljice, imajući u vidu Izvansudsku nagodbu sklopljenu sa Zagrebačkom bankom d.d. od 30. studenog 2020., iznosi 7.376,07 eur (55.575,00 kuna), a ako se pak promatraju samo isplate koje prelaze mjesečni iznos od 10.000,00 kuna, da nepodmireno potraživanje prvotužiteljice iznosi 6.778,82 eur (51.075,00 kuna), a za drugotužiteljicu, imajući u vidu Izvansudsku nagodbu sklopljenu sa Zagrebačkom bankom d.d. od 30. studenog 2020., iznosi 8.210,90 eur (61.865,00 kuna), a ako se pak promatraju samo isplate koje prelaze mjesečni iznos od 10.000,00 kuna, da nepodmireno potraživanje drugotužiteljice iznosi 7.797,73 eur (58.752,00 kuna).

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja i rezultata provedene financijske ekspertize, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica i tuženika obveza na utuženu isplatu smatrajući da su nadležni centri za socijalnu skrb nepravilno i nezakonito postupali kada nisu žurno podnijeli prijedlog sudu u smislu čl. 178. ObZ-a radi zaštite imovine i imovinskih prava tada mldb. tužiteljica, što je u kauzalitetu dovelo do neovlaštenoga podizanja njihovih novčanih sredstava s bankovnih računa od strane njihovog oca RĆ (prijedlog sudu podnesen tek nakon što je sav novac podignut s računa mldb. tužiteljica – 20. prosinca 2019.), a za koju imovinsku štetu nanesenu tužiteljicama temeljem odredbe članka 1107. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) solidarno odgovara tuženik sa Zagrebačkom bankom d.d. s obzirom da pravilnim, zakonitim i ažurnim postupanjem nadležnih službi tuženika do štetnog postupanja Zagrebačke banke d.d. ne bi niti došlo.

10. Naime, u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja drži kako je temeljem citiranih materijalnih dokaza nedvojbenim utvrđeno je da je već u službenoj bilješci nadležnog Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 5. ožujka 2019. navedeno kako se baka i djed boje da je otac tužiteljica zainteresiran samo za obiteljsku mirovinu i za novčanu odštetu zbog pogibije majke tužiteljica, a da je u službenoj bilješci od 25. ožujka 2019. navedeno kako baka tužitelja smatra da oca treba onemogućiti da raspolaže novčanim sredstvima tužiteljica, te da je formalni prijedlog odvjetničkog ureda FĆ i Sidonije Grbavac radi poduzimanja mjera za zaštitu imovinskih prava tužitelja podnesen 10. lipnja 2019. i zaprimljen pod klasom:

552-06/19-01/1 i da se njime predlaže zatražiti podatak od osiguravajuće kuće Allianz o isplaćenim novčanim iznosima tužiteljicama, a nakon tog predložiti nadležnom sudu donošenje rješenja radi zaštite imovinskih prava tužiteljica s obzirom na opravdanu bojazan da će otac tužitelja RĆ podizati novac s računa tužitelja i trošiti ga. Da je tada nadležni Centar za socijalnu skrb Zaprešić odmah po saznanju o postojanju opasnosti da će otac tužiteljica RĆ podizati novac s računa tužiteljica (5. ožujka 2019.) pokrenuo odgovarajući postupak pred sudom u smislu odredbe iz čl. 178. Obiteljskog zakona, do štete ne bi došlo, jer je RĆ počeo podizati novac od 7. ožujka 2019.

11. Pobliže izneseno utvrđeno činjenično stanje, pravilnim prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, temeljem kojeg je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe izveo pravilne zaključke o postojanju solidarne odgovornosti u smislu odredbe članka 1078. ZOO-a zajedno s Zagrebačkom bankom d.d. i na strani tužene , na kojima je utemeljio presudu i pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tom odredbom propisana je odgovornost štetnika za nastalu štetu po osnovi krivnje (pretpostavljena krivnja).

13. Prema odredbi čl. 14.. tada važećeg Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine 150/11, 12/13, 93/16.- dalje: ZSDU/11) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke nezakonit i/ili nepravilan rad državnog tijela, postojanje štete i uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela i nastale štete, pri čemu je potrebno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnog tijela, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Uzročnost se u tom slučaju shvaća tako da šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, što znači da ona ne bi nastala da takvog nezakonitog rada nije bilo (tipična posljedica).Dakle, navedenom odredbom je ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave koji se temelji na načelu uzročnosti. Ovakav stav izražen je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2173/2017-3 od 8. siječnja 2020. i Rev-908/2021-2 od 7. rujna 2021.).

14. I Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u situacijama odgovornosti države na temelju navedene zakonske odredbe u presudi Bljakaj i drugi protiv Hrvatske broj: 74448/12 od 18. rujna 2014. iznosi shvaćanje da je važno i dostatno za odgovornost države ako su državna tijela propustila poduzeti razumne mjere, a koje mjere su mogle pružiti realnu mogućnost promjene ishoda ili ublažavanja opasnosti (tako i Opuz protiv Turske, E. i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva). ESLJP navodi da pri ocjeni odgovornosti države treba cijeniti jesu li se dogodili propusti, koji bi, da se nisu dogodili mogli objektivno izmijeniti tijek događaja (tako i Ustavni sud u odluci broj U-III- 5624/2013 od 24. studenog 2016.).

15. U ovoj fazi postupka i dalje je ostalo sporno pitanje je li u konkretnom slučaju bilo propusta na strani nadležnih tijela - centara za socijalnu skrb, čime bi se ostvarile pretpostavke za odgovornost tužene u smislu citirane odredbe članka 14. ZSDU-a.

16. Naime, za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe članka 14. ZSDU- trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke nezakonit i/ili nepravilan rad državnog tijela, postojanje štete i uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela i nastale štete, pri čemu je potrebno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnog tijela, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

17. Tužiteljice svoj tužbeni zahtjev temelje upravo na tvrdnji kako su propustom djelatnika nadležnog Centra radi donošenja mjere u smislu odredbe članka 178. st.2. ObZ-a njihov zakonski zastupnik imao priliku zloupotrijebiti činjenicu skrbništva nad maloljetnom djecom i ostvariti nepripadnu korist podizanjem novčanih sredstava s njihovih računa otvorenih za potrebe isplate odštetnog zahtjeva od strane osiguravajućih društva, a zbog pogibije njihove majke kao dotadašnje skrbnice i roditelja s kojom su djeca živjela po razvodu braka njihovih roditelja.

18. Odredbom članka 178. ObZ-a sud može radi zaštite imovine i imovinskih prava djeteta u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad donijeti rješenje kojim se jedan ili oba roditelja lišavaju prava na upravljanje djetetovom imovinom i prava na zastupanje djeteta u imovinskim stvarima te taj dio roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ili drugoj osobi na određeno ili neodređeno vrijeme ili u odnosu na određenu stvar ili posao ( st.1. ) dok sud može radi zaštite imovine i imovinskih prava djeteta u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad odrediti mjere osiguranja na imovini roditelja ( st.2.).

19. Polazeći od sadržaja citirane odredbe uloga Centra u konkretnim okolnostima jest primarna zaštita djece u kom smislu je i uputa nadležnog Ministarstva socijalne politike i mladih od 23. rujna 2014 i dopune toga mišljenja od 17. prosinca 2015. .o cenzusu podizanja gotovog novca s računa maloljetne djece od strane njihovih skrbnika.

20. Pri tome navodi žalitelja koji pokušava otkloniti odgovornost za rad svojih tijela, u konkretnom slučaju nadležnog Centra, prebacivanjem odgovornosti na krivnju roditelja, po ocjeni ovoga suda ne utječu na njegovu odgovornost uslijed propusta u radu koji se ogleda u nepravovremenoj reakciji u smislu odredaba članka 178. ObZ-a. Naime, u okolnostima nedvojbene i pravovremene reakcije od strane bake i djede tada maloljetnih tužiteljica, koja se ogledala o potrebnim obavijestima nadležnim centrima vezano za osobu oca tužiteljica kao roditelja, ali i nastup izvanrednih okolnosti odnosno priliv izvanrednih sredstava na račun maloljetnih tužiteljica, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su nadležni centri za socijalnu skrb nepravilno i nezakonito postupali kada nisu žurno podnijeli prijedlog sudu u smislu čl. 178. ObZ-a radi zaštite imovine i imovinskih prava tada mldb. tužiteljica, što je u kauzalitetu dovelo do neovlaštenoga podizanja njihovih novčanih sredstava s bankovnih računa od strane njihovog oca RĆ i nastale štete na strani tužiteljica.

21. S druge strane naknadno postupanje djelatnike banke sukladno citiranoj uputi nadležnog Ministarstva, koje je rezultiralo sklapanje izvansudske nagodbe o isplati na ovaj način isplaćenog iznosa do visini od iznosa od 243.887,16 kuna za prvo tužiteljicu i iznosa od 261.283,45 kuna, za drugo tužiteljicu, samo ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju solidarne odgovornosti i na strane tuženika, koja se u konkretnim okolnostima ogleda u propusti nadležnih službi o donošenju pravovremene odluke koja je uslijedila nakon šta su navedena sredstava u cijelosti predignuta s računa maloljetnih tužiteljica.

22. O propustu na strani djelatnika Centra za socijalnu skrbi govori i činjenica da je već u službenoj bilješci nadležnog Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 5. ožujka 2019. od strane bake i djeda ukazano na postojanje opravdane bojazni da je otac tužitelja zainteresiran samo za obiteljsku mirovinu i za novčanu odštetu zbog pogibije majke tužitelja, te da je u službenoj bilješci od 25. ožujka 2019. navedeno kako baka tužiteljica smatra da oca treba onemogućiti da raspolaže novčanim sredstvima tužiteljica, te da je formalni prijedlog odvjetničkog ureda FĆ i Sidonije Grbavac radi poduzimanja mjera za zaštitu imovinskih prava tužitelja podnesen 10. lipnja 2019. i zaprimljen pod klasom: 552-06/19-01/1 i da se njime predlaže zatražiti podatak od osiguravajuće kuće Allianz o isplaćenim novčanim iznosima tužiteljicama, a nakon tog predložiti nadležnom sudu donošenje rješenja radi zaštite imovinskih prava tužiteljica s obzirom na opravdanu bojazan da će otac tužiteljoca RĆ podizati novac s računa tužitelja i trošiti ga.

23. U činjenici izostanka postupanja djelatnika nadležnog Centar za socijalnu skrb Zaprešić odmah po saznanju o postojanju opasnosti da će otac tužitelja RĆ podizati novac s računa tužitelja (5. ožujka 2019.) i pokretanja odgovarajućeg postupka pred sudom u smislu odredbe iz čl. 178. Obiteljskog zakona, ogleda se i postojanje uzročne veze s nastalom štete do koje ne bi došlo, jer je RĆ počeo podizati novac od 7. ožujka 2019.

24. Da je doista postojala opravdana bojazan da će otac tužitelja RĆ neovlašteno podignuti novac s računa mldb. tužitelja s pravom prvostupanjski sud ukazuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-635/03 od 2. listopada 2003. kojom je odbijena žalba RĆ i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je RĆ proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 6 mjeseci, tako i uvidom u uputu Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 21. studenog 2016., kojom je RĆ, nakon separacije s majkom tužitelja, dana uputa da nastale probleme, kao i eventualne konfliktne situacije u obitelji rješava mirnim putem bez agresivnih verbalnih napada jedne strane prema drugoj, koji provociraju postupanje policije, kao i iz spoznaje da je RĆ primio nagođeni iznos naknade štete od Allianz osiguranja nakon smrti majke tužitelja, mada u trenutku sklapanja izvansudske nagodbe više nije bio suprug pokojne ŠĆK. Osim toga, iz mišljenja psihologa Centra za socijalnu skrb Zaprešić od 8. srpnja 2019. ostaje nepoznanica da li RĆ troši i kako novčana sredstva koja pripadaju tužiteljicama, na što sve s pravom ukazuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

25. Naime, u ovoj situaciji nepravilan rad državnih ustanova ne može se isključiti, a da se ne dovede u pitanje nastupanje protupravne posljedice koja se ogleda upravo o izostaloj pravodobnoj reakciji nadležni službi Centra za podnošenje prijedloga nadležnom sudu u smislu odredbe članka 178. ObZ-a .

26. Pri tome je, suprotno navodima žalbe, navedeno razvidno upravo iz kazivanja saslušane djelatnica nadležnog Centra za socijalnu skrb u Ivanić Gradu, na čiji je prijedlog na koncu i određena citirana mjera osiguranja zabranom raspolaganja imovinom tužiteljica njihovom ocu koji je i donio mjeru. Tako saslušana svjedokinja OĆ u svom iskazu zapravo ukazuje na pravodobni izostanak angažmana od strane djelatnika tadašnjeg Centra za socijalnu skrb u Zaprešiću po zahtjevu mldb. tužiteljica u smislu članka 178. ObZ-a, o čemu iskazuje u svom iskazu i saslušana djelatnica BĆ navodeći kako je imala saznanja o tome od strane bake i djeda mldb. tužiteljica .

27. U tom kontekstu promatranih okolnosti slučaja koje su dovele do štete koju se pretrpjele tužiteljice, i ovaj sud smatra da utvrđeno tijekom postupka daje dovoljno osnova za zaključak o odgovornosti na strani tuženika zbog nepravilnog rada djelatnika Centra u čijoj je nadležnosti zaštita djece kao najranjivijih članova društva, koja je na koncu i stipulirana kroz odredbu članka 178. u svezi s odredbom članka 98. stavak 2. istog Zakona, prema kojoj za raspolaganja vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima djeteta, dijete ili roditelji moraju zatražiti odobrenje suda u izvanparničnom postupku sukladno odredbi članka 101. ObZ-a.

28. S druge strane Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 12/93) ugovoreno je da se u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta (čl. 3. st. 1.)

29. Sagledavajući predmet spora u kontekstu citiranih odredaba, neosnovani su žalbeni navodi tužene kojima ukazuje na promašenu pasivnu legitimaciju za utuženu isplatu koja je posljedica izostanka pravovremene reakcije i postupanja sukladno odrednicama ObZ-a, koji počiva na primarnoj zaštiti prava i interesa djeteta posebice u kontekstu raspolaganja njihovom vlastitom imovinom, od ugrožavajućih postupanja njihovih skrbnika u zaštiti njihovih imovinskih interesa.

30. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u presudi.

U Splitu, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica