Poslovni broj P-10248/2023-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Račkom i Marini Konrad, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Josipu Grošeti i Mateji Vidaković, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026. godine u nazočnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Marije Koprivica, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Azre Čustović, odvjetnice, dana 31. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 918-50-3586810 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 25. srpnja 2006.g., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda dana 26. srpnja 2006.g. pod brojem OU-541/2006,

u dijelu čl. 9. st. 3. koji glasi: "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama....."

i u dijelu čl. 9. st. 4. koji glasi: “Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…“.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 918-50-3586810 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 25. srpnja 2006.g., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda dana 26. srpnja 2006.g. pod brojem OU-541/2006, u dijelu čl.1. koji glasi: "iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 18.800,60 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.737,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2026. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 25.07.2006.g. sklopio Ugovor o kreditu broj 918-50-3586810 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ruže Medunić dana 26.07.2006.g. pod brojem OU-541/2006, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 18.800,60 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju tuženika kao kreditora važećem za CHF na dan dospijeća. Pored iznosa glavnice, tužitelj je sukladno čl. 2. Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje. Predmetni kredit otplatio je u cijelosti 2013. godine. Navodi da iako je uredno otplaćivao kredit, tuženik je za vrijeme trajanja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Isto tako, anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, pa se zbog promjene tečaja CHF iznos koji je bio na dan dospijeća prvog mjesečnog anuiteta mijenjao te po dospijeću daljnjih anuiteta iznosio znatno više nego prvi dospjeli mjesečni anuitet.

2. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine u toč. 4. izreke utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018. godine u točki 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženih u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima. Navodi da temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Ističe da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, te u dijelu kojim je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom tuženika ništetne, a što je potvrđeno i odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te smatra da je tuženik sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

3. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a koje odredbe su sadržane u člancima 1., 2., 7. i 9. predmetnog ugovora o kreditu, te potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 26. studenog 2021. godine uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 21.673,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. donesenoj u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača smatrajući da je ovaj postupak samo formalne naravi te da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Međutim, tuženik ističe da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Pored navedenog, tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, to tuženik smatra da se utvrđenja iz odluka na koje se tužitelj poziva ni na koji način ne mogu koristiti u ovom postupku. S druge strane, ako sud zauzme suprotan stav o tome, tuženik smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbi, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Ističe da sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno je li se o istome pojedinačno pregovaralo, a ako nije, da li sporne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Što se tiče valutne klauzule u CHF tuženik navodi da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve jer su mu tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je isti pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Razumljivost sporne odredbe procjenjuje se u trenutku zaključenja kredita i podrazumijeva shvaćanje posljedica koje iz nje proizlaze, odnosno utjecaja koji bi na otplatu kredita prouzročio porast vrijednosti CHF ili smanjenje vrijednosti domaće valute i to u okviru informacija koje su bile poznate tuženiku i koje tužitelju nisu namjerno uskraćene. Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem kojih je tuženik mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv, te da odražava njihovu pravu volju. Pored toga, tuženik smatra da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja da bi se utvrdilo ima li pravo zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače kao slabije stranke u ugovornom odnosu, na što upućuje i VSRH u odluci poslovni broj Revt-575/16. Smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja, s time da u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecale na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Međutim, ako bi sud smatrao da tužitelju predmetna odredba nije bila razumljiva, tuženik ističe da se je o njoj pojedinačno pregovaralo jer je tužitelj lako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Nadalje, tuženik smatra da ne postoji niti znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja jer valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na kunu u oba smjera pri čemu tuženik ne ostvaruje nikakav extra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valuti pa je tužitelja objektivno kao korisnika kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu, što nitko nije mogao predvidjeti. U pogledu promjenjive kamatne stope tuženik smatra da je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, dok su metoda i kriterij promjene kamate propisane tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu, a pored toga je ovaj ugovor tužitelju obrazložen od strane javnog bilježnika. Osim toga, tuženik navodi da tužitelj neosnovano zaključuje da bi u postupku kolektivne zaštite odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim pa da bi se njegov kredit trebao smatrati kreditom s fiksnom kamatom s obzirom je u obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 jasno naveden stav da su odredbe o promjenjivim kamatnim stopama valjane, a da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija tj. parametara za promjenu kamatne stope. Stoga tuženik smatra da tužitelj u ovom postupku mora dokazati da promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja odnosno da mu je nastala šteta uz napomenu da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga i u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima čija je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora s time da u vrijeme sklapanja istoga nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i tada postupao vodeći se načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Navodi da je sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti pri čemu da je tuženik svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. Ističe prigovor zastare, te prigovara visini tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu parničnog troška.

5. Nakon što je tužitelj po provedenom financijskom vještačenju podneskom od 26. studenog 2021. godine specificirao tužbeni zahtjev uskladivši ga s utvrđenjima iz nalaza vještaka, tuženik je istaknuo da je tim podneskom tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu, a kojem djelomičnom povlačenju se tuženik protivi.

6. Točno je da je tužitelj podneskom od 26. studenog 2021. godine djelomično povukao tužbu za iznos od 3.326,05 kn (sa tužbom zahtijevanih 25.000,00 kn na 21.673,95 kn). Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa 3. sjednice održane 26. travnja 2021. godine (Su-IV-16/2021) smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga, budući se tuženik tom djelomičnom povlačenju usprotivio, ovaj sud je odlučivao o zahtjevu tužitelja iz tužbe.

7. Presudom ovog suda poslovni broj P-2202/2021-29 od 15. lipnja 2022. godine presuđeno je:

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 918-50-3586810 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 25. srpnja 2006.g., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ruže Medunić iz [adresa] dana

26. srpnja 2006.g. pod brojem OU-541/2006,

a koji u dijelu čl.1. glasi: "iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 18.800,60 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.",

u dijelu čl. 2. glasi "kamatna stopa...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...",

u dijelu čl. 7. glasi "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..,

u dijelu čl. 9. st. 3. glasi "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama....."

i u dijelu čl. 9. st. 4 . “Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope iznos od 5.561,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:

- na iznos od 33,04 kn od 01.12.2007. godine do isplate

- na iznos od 32,87 kn od 01.01.2008. godine do isplate

- na iznos od 33,47 kn od 01.02.2008. godine do isplate

- na iznos od 33,80 kn od 01.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 34,36 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 33,52 kn od 01.05.2008. godine do isplate

- na iznos od 50,15 kn od 01.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 50,77 kn od 01.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 49,86 kn od 01.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 49,90 kn od 01.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 50,45 kn od 01.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 54,55 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 51,80 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 55,30 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 55,84 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 56,08 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 84,79 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 84,98 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 83,42 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 82,26 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 82,57 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 83,18 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 83,13 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 82,51 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 83,66 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 84,59 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 85,90 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 85,60 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 87,39 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 87,05 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 87,71 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 93,42 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 92,25 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 95,84 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 94,60 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 92,60 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 96,81 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 102,17 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 98,38 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 99,71 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 98,02 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 98,32 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 105,51 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 106,21 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 107,39 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 104,44 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 101,21 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 88,75 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 88,53 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 89,89 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 91,07 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 91,23 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,41 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,96 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 91,34 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,70 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,87 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,39 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 89,36 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,46 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,99 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 90,62 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 88,55 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 90,31 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 90,46 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 89,77 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 87,63 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 87,57 kn od 01.07.2013. godine do isplate i

- na iznos od 90,35 kn od 01.08.2013. godine do isplate

za razdoblje od 1. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 16.112,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:

- na iznos od 9,76 kn od 01.09.2006. godine do isplate

- na iznos od 10,68 kn od 01.10.2006. godine do isplate

- na iznos od 8,66 kn od 01.11.2006. godine do isplate

- na iznos od 2,41 kn od 01.12.2006. godine do isplate

- na iznos od 2,12 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 64,31 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 82,03 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 94,80 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 100,57 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 84,67 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 87,71 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 63,38 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 45,48 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 50,24 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 59,68 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 58,86 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 49,31 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 67,22 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 81,58 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 102,00 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 97,31 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 125,03 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 119,77 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 130,02 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 218,71 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 200,45 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 256,23 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 236,96 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 205,96 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 271,36 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 354,57 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 295,65 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 316,32 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 290,04 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 294,76 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 406,30 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 417,17 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 510,36 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 462,49 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 410,08 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 404,46 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 400,43 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 425,42 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 447,21 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 450,13 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 435,06 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 445,24 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 452,20 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 440,48 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 443,57 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 434,78 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 415,80 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 436,03 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 445,75 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 438,94 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 400,77 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 433,20 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 436,03 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 423,32 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 383,79 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 382,79 kn od 01.07.2013. godine do isplate i

- na iznos od 391,95 kn od 01.08.2013. godine do isplate

za razdoblje od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.326,05 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.325,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

8. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-896/2022- 3 od 31. kolovoza 2023. godine odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-2202/21-29 od 15. lipnja 2022. godine u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 918-50- 3586810 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 25. srpnja 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ruže Medunić iz [adresa] dana 26. srpnja 2006. pod brojem OU-541/2006 u dijelu čl. 2. glasi "kamatna stopa...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora..." i u dijelu čl. 7. glasi "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća i pod točkama II i III izreke, dok je ukinuta presuda ovog suda poslovni broj P- 2202/21-29 od 15. lipnja 2022. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 918-50-3586810 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 25. srpnja 2006., koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ruže Medunić iz [adresa] dana 26. srpnja 2006. pod brojem OU-541/2006 u dijelu čl. 1. glasi: "iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 18.800,60 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.", u dijelu čl. 9. st. 3. glasi "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama....." i u dijelu čl. 9. st. 4 . “Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom...“ i u pobijanom dijelu pod točkom V izreke, te je u tome dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

9. Tijekom ponovljenog postupka sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 918-50-3586810 od 25.07.2006.g. (list 5-8 spisa), otplatni plan (list 10-13 spisa), otplatnu tablicu (list 15-17 spisa), obavijesti o promjenama kamatnih stopa (list 18-20 spisa), zahtjev za kredit od 25.07.2006. (list 50 spisa), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 24.03.2006. do 30.06.2006. (list 51-52 spisa), Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (list 53-55 spisa), kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, pročitan je nalaz financijskog vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., te je saslušan tužitelj.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

11. Tijekom ponovljenog postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu koji je ukinut rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-896/2022 od 31.08.2023., kojim predlaže utvrditi ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu čl. 1., čl. 9. st. 3. i čl. 9. st. 4., uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

12. Tuženik je tijekom ponovljenog postupka ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih tijekom postupka, s time da je odustao od prijedloga za saslušanjem osobnog bankara DŠ.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 1. , čl. 9. st. 3. i čl. 9. st. 4. Ugovora o kreditu broj 918-50-3586810 sklopljenog između stranaka dana 25. srpnja 2006. godine.

14. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu broj 918-50-3586810 (list 5-8 spisa), kao relevantno je utvrđeno da je sklopljen između ovdje stranaka dana 25. srpnja 2006. godine i to na iznos od 18.800,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1. Ugovora), da je u čl. 2. ugovorena redovna kamata koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, tj. ovdje tuženika, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20%, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7. Ugovora), da je u čl. 9. st. 3. ugovoreno da na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora, da je u čl. 9. st. 4. ugovoreno da Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom, te da se kredit odobrava za kupnju novih vozila marke Ford (čl. 6. namjena kredita), a što među strankama nije sporno. Nadalje, nesporno je da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je u razdoblju otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Među strankama nije sporno da je kredit otplaćen prije utuženja.

15. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu navodi da je dana 25.07.2006. sklopio s tuženikom predmetni ugovor o kreditu na iznos kunske protuvrijednosti od 18.800,60 CHF na rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je bio namijenjen za kupnju motornog vozila marke Ford koji je koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Nakon što je u auto salonu izabrao vozilo djelatnici auto salona uputili su ga na tuženika i rečeno mu je da može realizirati kredit jedino uz valutnu klauzulu u CHF, te je isti i prihvatio. Ugovor je bio unaprijed sastavljen od strane banke i bio mu je prezentiran na potpis kao uzmi ili ostavi tako da uopće nije imao mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora. Ugovor je prije potpisa letimično pročitao i bilo mu je poznato da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, s time da mu nije bilo jasno što točno znači pojam valutne klauzule. Nitko ga nije upozorio na rizike koji mogu proizaći zbog sklapanja ugovora uz valutnu klauzulu u CHF, niti je upozoren da bi mu se zbog rasta tečaja CHF i promjene kamatne stope rata kredita mogla znatnije povećati, a da mu je to bilo poznato takav ugovor ne bi prihvatio. Nije mu bilo poznato kada i koliki točni iznos kredita će mu biti isplaćen. Poznato mu je da je u čl. 9. predmetnog ugovora ugovoreno da se na sve što nije regulirano ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ugovora, te da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te da potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom, međutim nikada mu nisu uručeni opći akti kreditora niti je upoznat s efektivnom kamatnom stopom, niti mu je uručena otplatna tablica sa iskazanom efektivnom kamatnom stopom. Nikada nije bio vlasnik trgovačkog društva niti obrta. Kredit je u cijelosti otplaćen.

16. Cijeneći iskaz tužitelja, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio jer je iskazivao logično i životno uvjerljivo, a na njegov iskaz niti tuženik nije imao primjedbi, sud smatra utvrđenim da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer su iste sastavni dio predmetnog tipskog ugovora, te su bile uvjet sklapanja istog, s time da tužitelju nikada nisu uručeni opći akti kreditora niti je upoznat s efektivnom kamatnom stopom, niti mu je uručena otplatna tablica sa iskazanom efektivnom kamatnom stopom.

17. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZZP) koji odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP-a propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

18. Dakle, obzirom na citirani sadržaj odredbe čl. 81. ZZP-a na tuženiku je teret dokaza da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetnih odredbi čl. 9. st. 3. i čl. 9. st. 4. Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu da se na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora, te da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.

19. Prema odredbi čl. 295. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornim odredbama čl. 9. st. 3. i čl. 9. st. 4. predmetnog ugovora o kreditu.

21. Budući da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati.

22. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu navedene zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe sadržane u čl. 9. st. 3. i čl. 9. st. 4. predmetnog ugovora o kreditu ništetne sukladno odredbi 87. st. 1. ZZP-a jer predstavljaju nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Ovo iz razloga što je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o tim ugovornim odredbama, pa je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Tužitelju je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge ugovaranja spornih odredbi, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način tužitelju kao potrošaču omogućiti da pristane na takve odredbe. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na istu, pa je takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a. Tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, već je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, čime je nedvojbeno utvrđeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj, kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj spornih odredbi čl. 9. st. 3. i st. 4. Ugovora o kreditu.

23. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da su odredbe sadržane u čl. 9. st. 3. i čl. 9. st. 4. predmetnog ugovora o kreditu ništetne, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu, prije svega valja reći kako je tom ugovornom odredbom ugovorena visina kredita odnosno obveza tuženika da tužitelju stavi na raspolaganje iznos od 18.800,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Dakle, odredbom čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu određen je iznos kredita koji je odobren tužitelju, pa ova odredba ne predstavlja ništetnu odredbu Ugovora. Prema mišljenju ovog suda ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna, jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZZP) može stvoriti značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza zajmodavca (predmet ugovora) pa na temelju čl. 84. ZZP-a ne podliježe testu poštenosti.

25. Slijedom navedenog, valjalo je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

26. Primjenom odredbi čl. 10., čl. 220. i čl. 311.st.2. ZPP-a, sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika Ruže Medunić, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne odluke. Osim toga, sukladno odredbi čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu, javni bilježnik mora ispitati jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje ugovora, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, dok obveza javnog bilježnika nije bila upozoravanje potrošača na posljedice pojedinih ugovornih odredbi, već je to bila obveza banke. Također saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati informiranost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti posljedice pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takove zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st. 5. i čl.155. ZPP-a. Neovisno o tome što je dio tužbenog zahtjeva odbijen, sud je trošak tužitelju dosudio u cijelosti jer je tuženik tijekom postupka osporavao osnovu čitavog zahtjeva, a radi dijela zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio nisu nastali posebni troškovi (s obzirom na kvantitativni uspjeh tužitelja i činjenicu da je u svakom slučaju riječ o istom tarifnom razredu). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za sastav podnesaka od 17.02.2020., 26.11.2021., 13.01.2022. i 15.03.2024.g. po 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podnesaka od 20.08.2019. i 21.09.2021.g. po 25 bodova (Tbr.8/4), za pristup na ročište 19.11.2025. 25 bodova (Tbr.9/5), za zastupanje na ročištu 09.09.2021., 05.05.2022. i 18.02.2026.g. po 100 bodova (Tbr.9/1) i za ročište za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3), odnosno ukupno 925 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.312,50 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 79,63 eura i sudske pristojbe na presudu od 79,63 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 2.737,21 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika