Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-250/2019-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, [adresa], protiv tužene Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Ćurković & Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 24. veljače 2026. u prisutnosti z. punomoćnice HV, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tužitelja i z. pun. ĆV, odvjetničkog vježbenika u ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 136-150/2004 od 30.8.2004. sklopljen između tužitelja KV i tuženika Addiko Bank d.d., solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz Varaždina pod brojem OU-965/2004-1 od 1.9.2004. godine, u čl. 6 koji glasi: "Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.",

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu u čl. 3 koji glasi:

"Kredit se otplaćuje u…mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta… CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo -Alpe- Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom odlukom o kamatnim stopama banke, počevši od 31.10.2004….", te u dijelu čl. 3 koji glasi:

"Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća…."

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 8.228,18 EUR (slovima: osamtisućadvijestodvadesetiosam eura i osamnaest centi) sa zakonskom zateznom kama tom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska 2 središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to: na iznos od 64,50 EUR sa kamatom od 01.05.2010. do plaćanja; na iznos od 68,70 EUR sa kamatom od 01.06.2010. do plaćanja; na iznos od 72,17 EUR sa kamatom od 01.07.2010. do plaćanja; na iznos od 102,58 EUR sa kamatom od 01.08.2010. do plaćanja; na iznos od 96,81 EUR sa kamatom od 01.09.2010. do plaćanja; na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 01.10.2010. do plaćanja;

na iznos od 231,99 EUR sa kamatom od 01.11.2010. do plaćanja; na iznos od 99,52 EUR sa kamatom od 01.12.2010. do plaćanja; na iznos od 121,01 EUR sa kamatom od 01.01.2011. do plaćanja; na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 01.02.2011. do plaćanja;

na iznos od 146,22 EUR sa kamatom od 01.03.2011. do plaćanja; na iznos od 122,33 EUR sa kamatom od 01.04.2011 do plaćanja; na iznos od 120,34 EUR sa kamatom od 01.05.2011. do plaćanja; na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 01.06.2011. do plaćanja;

na iznos od 288,25 EUR sa kamatom od 01.07.2011. do plaćanja; na iznos od 164,35 EUR sa kamatom od 01.08.2011. do plaćanja; na iznos od 201,01 EUR sa kamatom od 01.09.2011. do plaćanja; na iznos od 185,50 EUR sa kamatom od 01.10.2011. do plaćanja; na iznos od 161,16 EUR sa kamatom od 01.11.2011. do plaćanja; na iznos od 152,37 EUR sa kamatom od 01.12.2011. do plaćanja; na iznos od 157,50 EUR sa kamatom od 01.01.2012. do plaćanja; na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 01.02.2012. do plaćanja;

na iznos od 345,31 EUR sa kamatom od 01.03.2012. do plaćanja; na iznos od 162,15 EUR sa kamatom od 01.04.2012. do plaćanja; na iznos od 166,13 EUR sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja; na iznos od 162,41 EUR sa kamatom od 01.06.2012. do plaćanja; na iznos od 168,39 EUR sa kamatom od 01.07.2012. do plaćanja; na iznos od 186,04 EUR sa kamatom od 01.08.2012. do plaćanja; na iznos od 146,22 EUR sa kamatom od 01.09.2012. do plaćanja; na iznos od 172,77 EUR sa kamatom od 01.10.2012. do plaćanja; na iznos od 146,22 EUR sa kamatom od 01.11.2012. do plaćanja; na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 01.12.2012. do plaćanja;

na iznos od 332,04 EUR sa kamatom od 01.01.2013. do plaćanja; na iznos od 159,50 EUR sa kamatom od 01.02.2013. do plaćanja; na iznos od 149,28 EUR sa kamatom od 01.03.2013 do plaćanja; na iznos od 161,94 EUR sa kamatom od 01.04.2013. do plaćanja; na iznos od 164,60 EUR sa kamatom od 01.05.2013. do plaćanja; na iznos od 168,19 EUR sa kamatom od 01.06.2013. do plaćanja; na iznos od 406,55 EUR sa kamatom od 01.07.2013. do plaćanja; na iznos od 151,33 EUR sa kamatom od 01.08.2013. do plaćanja; na iznos od 314,94 EUR sa kamatom od 01.11.2013. do plaćanja; na iznos od 160,48 EUR sa kamatom od 01.12.2013. do plaćanja; na iznos od 164,60 EUR sa kamatom od 01.01.2014. do plaćanja; na iznos od 159,62 EUR sa kamatom od 01.02.1014. do plaćanja; na iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 01.03.2014. do plaćanja; na iznos od 86,29 EUR sa kamatom od 01.04.2014. do plaćanja; na iznos od 87,62 EUR sa kamatom od 01.05.2014. do plaćanja; na iznos od 84,35 EUR sa kamatom od 01.06.2014. do plaćanja; na iznos od 83,24 EUR sa kamatom od 01.07.2014. do plaćanja; na iznos od 83,77 EUR sa kamatom od 01.08.2014. do plaćanja; na iznos od 183,20 EUR sa kamatom od 01.10.2014. do plaćanja; na iznos od 89,74 EUR sa kamatom od 01.11.2014. do plaćanja; na iznos od 93,60 EUR sa kamatom od 01.12.2014. do plaćanja; na iznos od 95,65 EUR sa kamatom od 01.01.2015. do plaćanja; na iznos od 95,58 EUR sa kamatom od 01.02.2015 do plaćanja;

na iznos od 94,25 EUR sa kamatom od 01.03.2015. do plaćanja; na iznos od 98,24 EUR sa kamatom od 01.04.2015. do plaćanja; na iznos od 71,69 EUR sa kamatom od 01.05.2015. do plaćanja; na iznos od 88,95 EUR sa kamatom od 01.06.2015. do plaćanja; na iznos od 95,62 EUR sa kamatom od 01.07.2015. do plaćanja

u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od 8.228,18 EUR do iznosa od 8.483,62 EUR.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorene valute u CHF iz čl. 2 Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.350,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 8.483,62 EUR te utvrđenja ništetnosti odredaba sklopljenog Ugovora o kreditu pobliže navedenog u izreci pod točkom I. presude. Naime, nakon sklopljenog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, stranke da su 23.3.2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR , smatrajući da provedena konverzija nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu od 30.8.2004. u pogledu promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Sklopljenim Dodatkom Ugovoru o konverziji nije nestao uzrok ništetnosti jer tužitelju nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredaba već da je tuženik u konverziji koristio nepoštene i jednostrano promjenjive kamatne stope iz usporedivih EUR kredita. Stoga se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz presude Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018-2 od 12.2.2019. kao i na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., a temeljem tužbe tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača te na presudu istog suda Pž - 6632/17-10 od 14.6.2018. Ističe da je tuženik protivno načelu savjesnosti i poštenja, sukladno svojoj odluci, mijenjao kamatnu stopu, čime je došlo do promjene mjesečnih anuiteta u odnosu na prvi otplatni plan.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da su tužbom trebali biti obuhvaćeni i sudužnik i založni dužnik, ističe prigovor zastare tražbine, smatrajući da su neprihvatljiva tumačenja Vrhovnog suda RH kako sud može sam odrediti kada nastupa zastara s obrazloženjem da postoji nedostatak pravne norme koja bi upućivala da zastaru prekida donošenje pravomoćne odluke suda u postupku po kolektivnoj tužbi i to na način da sud stavlja izvan snage zakonski rok zastare od pet godina koji se odnosi na stjecanje bez osnove. Nadalje, smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba. To iz razloga što su stranke sklopile Aneks kojim su izmijenile odredbe Ugovora o valuti obveze i kamatnim stopama, a konverzija je imala retroaktivan učinak na način da su sve uplate tužitelja pretvorene u ispunjenje ugovorne obveze sukladno tako sklopljenom Aneksu, a svrha Aneksa bila je izjednačiti tužitelja s osobama koje su zaključile Ugovore o kreditu s bankama s deviznom klauzulom u eurima. Zbog toga da tužitelj nema pravo potraživati povrat plaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu iz razloga što je zaključio Aneks Ugovoru o kreditu odnosno prihvatio konverziju, time da je tuženik u cijelosti postupio sukladno izmjenama i dopunama ZPK (NN 102/2015) pa nema govora da bi tuženik zadržao i najmanji iznos tužitelja bez pravne osnove jer su sve uplate tužitelja pretvorene u nove uplate po čl. 19.c ZPK-a. Tuženik smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz presude VTS RH u predmetu Potrošač jer nema mjesta primjeni čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača. Također smatra da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora o kreditu i da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom kao što se pregovaralo i o tome da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tuženik da je u tim pregovorima objasnio pojam promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule pa je tuženik i poštovao sve odredbe o pravima potrošača. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata, osobito onih prije podnošenja tužbe jer tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu , Aneks uz Ugovor o kreditu, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015., obavijest o promjenama kamatnih stopa, izjava ČVR, provedeno je financijsko vještačenje te pročitan nalaz vještaka Centar poslovnih analiza d.o.o., saslušana je vještakinja Natalija Jambrečić, pročitano je očitovanje vještaka na podnesak tuženika, saslušani su svjedoci OV i AV te tužitelj.

4. Analizirajući provedene dokaze, svakog zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud ocjenjuje tužbeni zahtjev koji je postavljen nakon provedenog vještačenja i usklađen sa nalazom, glede isplate iznosa od 8.228,18 EUR, u cijelosti osnovan, kao i tužbeni zahtjev glaseći na utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu od 30.8.2004. koje su pobliže navedene u izreci pod točkom I. ove presude. Kako je u podnijetoj tužbi tužbeni zahtjev glasio na isplatu iznosa od 8.483,62 EUR, a tužitelj je postavio tužbeni zahtjev nakon vještačenja na manji iznos, čime se smatra da je povukao dio tužbenog zahtjeva, a ne "uskladio" sa nalazom kako to pogrešno smatra tužitelj, time da tuženik nije dao pristanak za povlačenje tog dijela tužbenog zahtjeva i o istome je valjalo meritorno odlučiti.

5. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, činjenično proizlazi nespornim da je između tužitelja i Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao prednika tuženika sklopljen Ugovor o kreditu broj 136-150/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz [adresa] pod brojem OU-965/2004-1 1.9.2004., a kojim ugovorom banka stavlja tužitelju na raspolaganje iznos od 92.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Nadalje, da je čl. 3 ugovorena redovna kamatna stopa od 5,25% dekurzivno godišnje, a u čl. 6 promjenjivost kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke kao kreditora, da je tuženik u više navrata jednostrano povećavao redovnu kamatnu stopu o kojoj promjeni je obavještavao tužitelja, posljedično čemu su se povećavali i mjesečni anuiteti. Čl. 3. II Ugovora sadrži odredbe o valutnoj klauzuli kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarski franak, time da je tužitelj bio u obvezi otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF koji važi na dan plaćanja kredita.

6. Nije sporno ni to da je rizik promjene vrijednosti valute CHF u cijelosti snosio tužitelj koji je anuitete otplaćivao u hrvatskim kunama. Nije sporno ni to da su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine 23.3.2016., sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a prema izračunu konverzije na dan 30.9.2015., nakon konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, iznos neotplaćene glavnice kredita na spomenuti 30.9.2015. iznosi 37.763,33 EUR, uz manjak od 2.116,88 EUR, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.. Sve navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spisu.

7. Nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., a koja se presuda odnosi i na tuženika, sud utvrdio ništetnom promjenu kamatne stope sukladno odluci banke, dok je presudom istog suda broj Pž -6632/17- 10 od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba, a kakve je između ostalih banaka sklapao i tuženik, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik tužitelja kao potrošača, kao i druge potrošače, u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, isključivo na štetu tužitelja kao potrošača.

8. Sporno je između stranaka da li je ništetan dio odredaba čl. 3 i 6 Ugovora o kreditu (o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci tuženika i o valutnoj klauzuli). Nadalje, da li tužitelj ima pravo na kondemnatornu pravu zaštitu zahtijevajući isplatu utuženog novčanog iznosa, a sve u kontekstu provedene konverzije sukladno ZID ZPK/15, te da li je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku te da li ima pravo i na deklaratornu pravnu zaštitu. Sporno je da li su sudužnik i založni dužnik OV i AV trebali biti obuhvaćeni ovom tužbom obzirom na njihova navedena svojstva iz osnovnog Ugovora o kreditu. Sporan je iznos eventualno više plaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule temeljem osnovnog Ugovora o kreditu do 30.9.2015. s kojim danom je izvršena konverzija kredita, te je sporno da li je nastupila zastara predmetne tražbine.

9. Vezano uz prigovor tuženika da su i založni dužnik i sudužnik trebali biti stranke ovog postupka, za navesti je da nije riječ o nužnim suparničarima, kraj činjenice da sudužnik i založni dužnik nisu stranke Ugovora o kreditu, već se radi o trećim osobama koje na temelju ugovornog odnosa s kreditorom osiguravaju tražbinu iz Ugovora o kreditu.

10. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

12. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

13. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost je tuženik predložio saslušanje svjedokinje BV i ĐV (od čijeg saslušanja je u međuvremenu odustao) te je priložio pisanu izjavu ČVR, ovjerene od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-5477/2020 od 24.8.2020.. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz isprava, a posebno ne iz članaka tuženika s kojima tužitelj nije bio upoznat.

14. Naprotiv, tužitelj navodi u stranačkom iskazu da je od tuženika dobio obavijest da je kredit gdje je glavnica vezana uz valutu CHF trenutno najpovoljniji kredit na tržištu jer se radi o stabilnoj valuti, da je i kamatna stopa, iako promjenjiva, najpovoljnija i da ne bi trebalo doći do promjene ni kamatne stope ni tečaja. Dakle, tužitelj nije dobio obavijesti kako se formira kamatna stopa i kako se određuje tečaj konkretne valute, a kredit je iskoristio za kupnju nekretnine za potrebe stanovanja svoje obitelji.

15. Izjava svjedokinje ČVR ovjerena od strane javnog bilježnika, nije od značaja za konkretni obveznopravni odnos između stranaka, pa se ta izjava posebno ne obrazlaže, tim više što imenovana kao zaposlenica tuženika daje općenite izjave o pregovaranju prilikom davanja kredita u CHF i upozoravanju klijenata na pojmove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, dok ne sadrži nikakve relevantne činjenice koje bi se odnosile na uvjete sklapanja upravo predmetnog Ugovora o kreditu.

16. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

17. U vrijeme podnošenja ove tužbe 18.4.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

18. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2004. godine, kao i na povrat onoga što je isplatio kao razliku između kamatne stope od 5,25% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

19. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

20. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

21. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita: – učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona, – razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

22. Iz Aneksa Ugovora o kreditu od 23.3.2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su u članku 2 Aneksa mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o manjku od 2.116,88 EUR.

23. Aneks Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

24. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako je Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kred itnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).

25. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

26. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

27. Međutim, Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.

28. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.

29. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Č protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

30. Točno je da je tužitelj kao korisnik kredita mogao odbiti konverziju koju mu je banka prethodno bila dužna ponuditi. Tužitelj ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan.

31. Sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Aneksom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu i utvrđen manjak preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem citiranog zakona.

32. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Centar poslovnih analiza d.o.o., a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno je da je tužitelj do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 5,25% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelji je do 30.9.2015. više uplatio 8.228,18 EUR sa više uplaćenim iznosima po pojedinim mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci presude, to je sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

32.1. Tužitelj prihvaća nalaz vještaka, dok tuženik ističe da postoje razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu i da je takve iznose vještak trebao uzeti u obzir prilikom izračuna te iznos tzv. pozitivne preplate umanjiti tzv. negativnu razliku u preplati (uslijed manje plaćenih iznosa u razdobljima kada je tečaj CHF bio niži od početnog), a to iz razloga što ugovorni odnos stranaka treba sagledati kao jedan cjeloviti odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Također smatra da je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu.

32.2. Očitujući se prvo pismeno na primjedbe tuženika, vještak navodi da je izračun izrađen u skladu s nalogom postavljenim od strane suda prema kojem nalogu je trebalo izračunati samo pozitivne, a ne i negativne tečajne razlike, a što je potvrdila i u usmenom očitovanju.

32.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. izrazio pravno stajalište prema kojem u slučaju izostanka prigovora radi prijeboja, prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva tuženika, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s osnove tzv. negativne tečajne razlike. Kako u ovom slučaju tuženik ne stavlja prigovor radi prijeboja niti protutužbeni zahtjev za negativne tečajne razlike, to je vještaku i stavljeno u zadatak izračunati samo pozitivne tečajne razlike. Kako tuženik istaknutim prigovorima na nalaz nije doveo u sumnju pravilnost izračuna više plaćenih iznosa uslijed promjene kamatne stope i tečaja CHF, to sud prihvaća nalaz vještaka objektivnim i stručnim i temelji osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu visine upravo na nalazu vještaka.

32.4. Slijedom iznijetog, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji je usklađen sa nalazom vještaka. Međutim, dio tužbenog zahtjeva preko usvojenog zahtjeva od 8.228,18 EUR do iznosa od 8.483,62 EUR nije osnovan, obzirom da taj iznos ne proizlazi utvrđenim u nalazu vještaka, slijedom čega je tužbeni zahtjev preko tog iznosa, odbijen kao neosnovan.

33. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 18.4.2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju također nije nastupila zastara tražbine za podnošenje konkretne tužbe.

34. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetne i odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, za navesti je da spomenuta presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. donesena u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom pa utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu, utvrđenja iz te presude, nemaju obvezujući učinak. Sam tužitelj u tužbi ni riječi ne navodi zbog čega bi ta odredba bila ništetna, obzirom da se poziva upravo na pravna utvrđenja iz spomenute presude Visokog trgovačkog suda RH. Neovisno o tome, ova je ugovorna odredba jasna i njome se utanačuje obveza tuženog na isplatu kredita, tako da i ne bi bilo riječi o obvezi koja bi stvorila znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača, a sam tužitelj temelji tužbeni zahtjev za isplatu s osnova ništetne ugovorene valutne klauzule vraćanja kredita u švicarskim francima (kao jedan od zahtjeva) i to kao razlike između početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita i onog koji je vrijedio na dan plaćanja anuiteta, a koji zahtjev je i usvojen predmetnom presudom. Nije stoga riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/2003 stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Riječ je i o jasnoj ugovornoj odredbi kojom se definira predmet ugovora, slijedom čega temeljem čl. 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Iz tog razloga taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen.

35. U odnosu na tvrdnju tuženika da je konverzija, odnosno Aneks Ugovora imao retroaktivan učinak na način da su sve uplate tužitelja pretvorene u ispunjenje ugovorne obveze sukladno tako sklopljenom Aneksu i da je svrha Aneksa Ugovora bila izjednačiti tužitelja s osobama koje su zaključile Ugovore o kreditu s bankama s deviznom klauzulom u eurima, za navesti je sljedeće:

- u prijedlogu Zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju s konačnim prijedlogom zakona, Vlada Republike Hrvatske je objasnila da je cilj konverzije osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a ne povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR pa je stoga sam postupak konverzije usklađen s ciljevima konverzije i stoga proizlazi da je cilj ZID ZPK-a/15 bila uspostava ravnoteže u odnosu između potrošača i trgovca u kreditima s valutnom klauzulom CHF, a uspostava takve ravnoteže znači uklanjanje ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF i njihove učinke. Metoda pak uklanjanja ništetnih odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu je pretvaranje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF u kredite s valutnom klauzulom EUR. Isto tako je za navesti da je ZID ZPK/15 stupio na snagu 30. rujna 2015., a u koje vrijeme nije bilo pravomoćne presude o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pogledu valutne klauzule u CHF potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., dok je odluka Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/2018-11 donijeta 3. rujna 2019. Kao što je rečeno, prema nalazu vještaka neovisno od provedene konverzije i neovisno od uzimanja u obzir svih uplaćenih iznosa tužitelja, a nakon što su utvrđene ništetne predmetne odredbe Ugovora o kreditu, moguća je ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj kao potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale, izračunao više plaćeno zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i daljnji iznos od 8.228,18 EUR. Sklopljenim Aneksom Ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji već se konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze kao što je konkretno restitucijski zahtjev korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi. Slijedom toga, tužitelju kao korisniku kredita i unatoč sklopljenom Aneksu Ugovora pripada pravo na obeštećenje u vidu potpune restitucije kroz povrat svih preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu od 30.8.2004. To je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u presudi od 9. srpnja 2020. XZ protiv Ibercaja Banco, Sa, C-452/18 i prema kojem nepoštene odredbe Ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Ove odredbe se iz tog razloga izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi za njega mogli proizaći iz nepoštenih odredbi Ugovora, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

36. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu, tužitelju primjenom čl. 323. st.1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF.

37. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

38. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu zahtjeva i zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da tuženik naknadi tužitelju sve osnovane troškove. Tužitelju su priznati kao osnovani troškovi sastava tužbe, zastupanja na raspravama 1.6.2023., 3.10.2023., 4.1.2024., 9.5.2024., 12.9.2024., 3.12.2025., 24.2.2026. u iznosima od po 250,00 EUR (u koji iznos je uračunat i PDV), priznat mu je i trošak sastava podnesaka od 27.6.2023., 21.9.2023., 17.12.2024. i 24.11.2025. u iznosima od po 250,00 EUR. Naprotiv, trošak sastava podneska od 20.9.2024. i 4.11.2025. tužitelju nisu priznati jer nisu bili potrebni za donošenje konačne odluke. Također mu nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu koju nije ni platio i plaćanja koje je oslobođen temeljem odredbe čl. 11 st.1. toč.5. Zakona o sudskim pristojbama kao invalid Domovinskog rata. Konačno, priznat mu je i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR ili ukupno 3.350,00 EUR.

Varaždin, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnici tužitelja – ZOU DV i HVR, [adresa],

[adresa]

2) Punomoćnici tuženika – OD Ćurković & Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte