Poslovni broj: Pn-47/2023-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆRĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Davorin Bukovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Mračić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mračić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, u smislu odredbe čl. 335. st. 4 ZPP-a, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ĆR (rođ. CR), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da isplatiti tužiteljici ĆRĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupan iznos od 4.190,00 eura i to na: na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 eura, a na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 190,00 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 31. ožujka 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete preko dosuđenog iznosa od 4.190,00 eura do zatraženog iznosa 6.280,00 eura (za iznos od 2.090,00 eura) sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici ĆR (rođ. CR), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici ĆRĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 950,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 950,71 eura do zatraženog iznosa od 2.230,71 eura (za iznos od 1.280,00 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 25. kolovoza 2022. oko 21.30 sati, šetala svog psa u parku iza zgrade na adresi [adresa]. U parku je tada bio i njezin susjed SR, koji je također bio sa psom, kojeg je vlasnica tuženica.

1.1. Tužiteljica je sa svojim psom bila udaljena više od 20 metara od SR i psa, koji je ležao pored njega, te niti u jednom trenutku, njihovi psi nisu bili u nikakvoj međusobnoj interakciji. U jednom trenutku, ničim izazvan, pas, a kojeg je vlasnica tuženica, istrgnuo se iz ruku odnosno povodca SR te je tužiteljicu ugrizao za lijevu potkoljenicu.

1.2. Tužiteljica je odmah osjetila izuzetnu bol i vidjela je da obilno krvari, te je stoga brzo otišla kući, da bi ju odmah nakon toga sin odvezao na hitni prijem. Na hitnom prijemu je primila injekciju tetanusa te je nakon toga išla na previjanje svaki dan i pritom uzimala antibiotike. Međutim, rana se inficirala i zagnojila radi prisutnosti bakterija pa je nastavak liječenja tužiteljica odradila u KBC Zagreb (Rebro). Tužiteljica je bila više od mjesec dana u neizvjesnosti od ishoda liječenja te je bila radno nesposobna, a danas trpi povremene bolove kod dužeg hodanja i stajanja, što joj otežava obavljanje posla kao trgovačkog putnika. Zaostao joj je poveći jako vidljiv ožiljak u dijelu potkoljenice, radi čega osjeća neugodu prilikom pogleda i upita ljudi, posebice kada nosi suknju, i kraću odjeću. Od tuženice kao vlasnice psa potražuje neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti (fizički bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti i naruženost) i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, te izgubljenu zaradu. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava predmetni događaj, te navodi da ona u vlasništvu nema nikakvog psa. Istaknula je da je prije nekih 7 godina imala u vlasništvu psa ali da ga je darovala. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovi tako i u visini. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te traži trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem u medicinsku dokumentaciju (list 3-9 spisa), preslike fotografija (list 10-14 spisa), potvrdu MUP-a,

PU Zagrebačka, PP Velika Gorica od 14. rujna 2023. (list 25 spisa), ispis Veterinarske stanice (list 26 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SR (list 27 spisa), saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku (list 27-28 spisa), saslušanjem tuženice kao stranke u postupku (list 29 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića, dr. med. (list 34 spisa), u pisano očitovanje vještaka od 11. veljače 2025. (list 43 spisa), u pisano očitovanje vještaka na prigovore tužitelja od 27. listopada 2025. (list 54 spisa).

3.1 Na ročištu održanom 11. veljače 2026. punomoćnik tužiteljice je naveo da nije potrebno usmeno saslušavati vještaka prof. dr. sc Zvonimira Lovrića da se očituje na njegove prigovore s obzirom da se vještak u svom pisanom očitovanju od 27. listopada 2025. na iste dovoljno očitovao, te je predložio zaključenje glavne rasprave.

4. Tužiteljica je nakon izvedenog medicinskog vještačenja konačno postavila tužbeni zahtjev podneskom od 21. veljače 2025 (list 44-45 spisa), na način da na ime neimovinske štete te imovinske štete potražuje ukupan iznos od 6.280,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

4.1. Navedenim podneskom tužiteljica je preinačila tužbu na način da je dijelom povećala postojeći zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete. Podneskom od 29. kolovoza 2025. tuženica se protivila preinaci tužbe (list 46 spisa).

4.2. Na ročištu održanom 10. rujna 2025. sud je donio rješenje da se dopušta preinaka tužbe, a kako je to učinila tužiteljica podneskom od 21. veljače 2025. ocijenivši je svrsishodnom za rješavanje spora između stranaka u smislu odredbe članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.

- ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), a uzevši u obzir da je ista učinjena nakon što je vještak prof. dr. sc. Zvonimir Lovrić dao svoj nalaz i mišljenje i nakon što se dodatno očitavao na prigovore tužiteljice.

5. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj je sud utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 21. veljače 2025. (list 44-45 spisa) djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i s osnova izgubljene zarade nastale u predmetnom štetnom događaju 25. kolovoza 2022. kada se pas pasmine čau-čau istrgnuo s povodca SR koji ga je šetao i ugrizao tužiteljicu za lijevu potkoljenicu.

7. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija, da se predmetni događaj dogodio 25. kolovoza 2022., da je pas koji je ugrizao tužiteljicu za nogu pasmina čau-čau veličine oko 35-40 cm te da ga je na povodcu šetao SR, dok je tijekom postupka između stranaka postala nesporna uzročno-posljedična veza, te visina imovinske štete u iznosu od 180,00 eura s osnova izgubljene zarade.

8. Među stranaka je sporna pasivna legitimacija, dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost, doprinos tužiteljice vlastitoj šteti, osnov i visina neimovinske i imovinske štete u odnosu na tuđu pomoć i njegu, dok je u odnosu na imovinsku štetu- izgubljenu zaradu sporan samo osnov, te zatezne kamate na neimovinsku štetu.

9. Uvidom u ispis iz Veterinarske stanice Velika Gorica (list 26 spisa), a koji ispis između stranka nije sporan utvrđeno je da je kao vlasnica predmetnog psa u vrijeme štetnog događaja bila upisana CR sada ĆR, a što je u svom iskazu potvrdila i sama tuženica kada je iskazala da je ona vlasnica predmetnog psa na papiru, dok je svjedok SR izjavio da predmetni pas glasi na njegovu pokćerku ovdje tuženicu od kad je kupljen jer je ista govorila da je to njen pas i htjela je da pas glasi na nju, pa je slijedom navedenog tuženica je u ovom postupku pasivno legitimirana i kao vlasnica psa odgovorna za nastalu štetu.

10. Radi utvrđenja okolnosti dinamike nastanka štetnog događaja sud je saslušao tužiteljicu, svjedoka SR, te tuženicu, napravio je uvid u potvrdu MUP -a od 14. rujna 2023.

11. Uvidom u potvrdu MUP-a od 14. rujna 2023. (25 spisa) ovaj sud je utvrdio da je dana 25. kolovoza 2022. oko 21,30 sati u [adresa], tužiteljica šetala svog psa, kada se drugi pas kojeg je šetala nepoznata osoba toj osobi istrgnuo s povodca i zatrčao prema tužiteljici i njenom psu, te je tužiteljica u namjeri da u tom trenutku zaštiti svog psa pekinezera stala ispred njega, a nakon čega ju je taj drugi pas koji se istrgnuo s povodca ugrizao za potkoljenicu lijeve noge.

12. Svjedok SR u bitnom je iskazao da je 25. kolovoza 2022. u večernjim satima bio u šetnji sa svojim psom " Ć", to je vrsta psa čau-čau. On je psa prije nekih devet godina kupio od jednog gospodina iz Osijeka koji je imao uzgajivačnicu. I to ga je kupio za obitelj. Predmetni pas glasi na njegovu pokćerku ĆR, ovdje tuženicu, iz razloga što kada ga je kupovao za obitelj ista je govorila da je to njezin pas i htjela da pas glasi na nju. Međutim, ona je prije nekih osam godina otišla raditi na kruzer, a on i supruga su se cijelo vrijeme brinuli o predmetnom psu iz razloga što je to obiteljski pas. On se i dan danas brine o predmetnom psu. Psa nije prenosio na svoje ime, niti na suprugu, iz razloga što za to nije imao razloga. Kada se taj događaj dogodio 25. kolovoza 2022. njegova pokćerka je bila na kruzeru, a on je predmetnog psa šetao. Sjeća se da je on stajao kraj klupe dok je pas ležao na podu i gledao negdje u lijevo, s desne strane mu je došla tužiteljica koja je šetala svog psa, on gospođu nije poznavao od prije, te se sjeća da ga je pitala da li je njegov pas umoran. Njegov pas je u tom trenutku bio na povodcu, a isto tako i od tužiteljice je pas bio na povodcu. Međutim, njen pas je nešto zarežao i njegov pas se istrgnuo njemu iz ruku. Pretpostavlja da se pas nešto preplašio jer koliko zna gledao je tada u kontra stranu od strane gdje se nalazila tužiteljica i njezin pas, te je njegov pas krenuo prema psu od tužiteljice. Tada je tužiteljica svog psa povukla iza svojih leđa i počela je mahati nogom. Psi su se počeli komešati, te su se počeli međusobno gristi. On je vidio da je došlo do ugriza u dijelu potkoljenice na strani tužiteljice, međutim navodi da on ne zna koji je pas gospođu ugrizao jer to nije vidio. Ističe da je gospođa vukla svog psa od njegovog psa te da je on razdvojio te pse. Vidio je da je gospođa imala veći ugriz u predjelu potkoljenice te je ista krvarila. On je ponudio gospođi pomoć, te joj je tada rekao da će samo odvesti psa kući i odvesti je na hitnu. Međutim gospođa je u međuvremenu zvala sina, te su rekli da ne treba da će oni otići sami. On je samo htio ljudski pomoći. On nije vidio koji je pas ugrizao gospođu, međutim ostavlja mogućnost da je njegov pas ugrizao tužiteljicu jer su se psi međusobno grizli. Posebice ističe da se tuženica u međuvremenu vratila s kruzera ali ista ne živi s njim i njegovom suprugom, jer se udala i dobila dijete. Njegov pas je veličine 35-40 centimetara dok je pas od tužiteljice s obzirom da se radi o pekinezeru puno manji. Naglašava da je taj pas njihov obiteljski pas odnosno pas je njegov, od supruge i od ĆR, odnosno tuženice.

13. Tužiteljica saslušana kao stranka u bitnom je iskazala je da se događaj dogodio 25. kolovoza 2022. oko 21,30 navečer. Naime, ona je šetala svog psa pekinezera koji je 15 godina star i slijep i gluh i istog je vodila na povodcu. Kada su prošli iza zgrade vidjela je da se tamo nalazi jedan gospodin sa svojim psom, te da njegov pas u tom trenutku kada ih je ugledala ležao na podu. Njen pas njih nije vidio iz razloga što je isti slijep i isti se polako kretao uz njezinu nogu. Ističe da njezin pas nije zarežao. U jednom trenutku pas koji se nalazio kod gospodina na podu se dignuo i istrgnuo se istom s povodca i krenuo prema njima. Ona je tada stala ispred svog psa i sakrila ga iza svojih leđa iz razloga što ga je htjela zaštiti jer taj pas je tri puta veći od njezinog i jači je od njezinog psa. Ističe da je pas bio veličine 30-40 cm i imao je oko 30 kg. Isti se zatrčao prema njoj i ugrizao ju za nogu. Oni su bili tada od njih udaljeni nekih 10-ak metara. Pas od gospodina nije ugrizao njezinog psa, već upravo suprotno ugrizao je nju za nogu. Taj gospodin je dotrčao i uhvatio svog psa u trenutku kada ju je isti već htio ugristi za drugu nogu. Ističe da joj je isti gospodin nakon toga joj ponudio pomoć međutim ona mu je rekla da ne treba da će ona sa sinom otići na hitnu. Ona je dosta krvarila i bila je u stanju šoka. Jedino što ga je tada u tom trenutku pitala da li je pas cijepljen, te joj je isti odgovorio da je pas cijepljen, te ako joj što treba da će joj podatke o zdravstvenom stanju njegovog psa poslati na e-mail. Ona istog nije pitala tko je vlasnik psa i koliko se sjeća tada joj je rekao da do sada njegov pas nije nikog ugrizao, te da zna ona da pas nije htio nju ugristi već je htio gristi njezinog psa. Tužiteljica pokazuje neposredno sudu ožiljak u dijelu potkoljenice i navodi da je ona nakon tog događaja mjesec i pol dana bila na bolovanju iz razloga što se sve zakompliciralo. Imala je bakterije u rani te je morala piti antibiotike. Ističe da ju je noga jako boljela, unutra ju je sve "cukalo" jedino joj je odgovaralo da drži nogu u vodoravnom položaju. Ističe da su joj ukućani pomagali u kućanskim poslovima iz razloga što joj je bilo teško stajati na nozi i to u svim kućanskim poslovima, svaki dan su je vozili na previjanje i jednom tjedno na Rebro. To pomaganje od strane ukućana trajalo je nekih oko mjesec dana. Sjeća da kada je taj pas krenuo prema njoj da je gospodin SR stajao pored psa. Na poseban upit punomoćnika tuženice da li je pokušala ona pobjeći kada je vidjela da se pas zatrčao prema njima, tužiteljica navodi da nije iz razloga što je njezin pas star i ona bi ga trebala dići u ruke i ona je u tom trenutku procijenila da je najbolje da stane između njih. Posebice navodi da je brzina događaja bila jako kratka jer se radilo o par sekundi i to je bilo najbrže što se moglo napraviti.

14. Tuženica saslušana kao stranka u bitnom je iskazala da ona o tom događaju koji se dogodio 25. kolovoza 2022. saznala od svog očuha SR, s obzirom da je isti toga dana šetao psa. Ona nije bila prisutna tom događaju, i ona ne zna gdje je točno bila taj dan. Ona je vlasnica tog psa na papiru, Međutim o psu se brine njezina majka i njezin očuh. Ona je jedno vrijeme radila na brodu i to od svoje 22 godine pa do 30 godine. Navodi da u vrijeme štetnog događaja ona više nije radila na brodu , ali da ne zna da li je tog dana bila sa suprugom u Srbiji ili negdje drugdje. Predmetni pas je njihov obiteljski pas i da je tog psa njezin očuh kupio za nju, jer je ona trebala ostati u Hrvatskoj, međutim u međuvremenu je otišla na brod. Pas i dan danas glasi na nju i ona je vlasnica psa na papiru. Predmetni pas je imao nekih 8 mjeseci kada je ona otišla na brod, a pas je u trenutku štetnog događaja imao nekih 7 godina, te da cijelu brigu o psu vode njezina majka i očuh.

15. Prema odredbi članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21., dalje ZOO) propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

16. Nadalje prema odredbi članka 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

17. Prema članku 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

18. Odredbom članka 1067. stavak 1. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Prema stavku 2. istog članka vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, dok se prema stavku 3. istog članka Zakona vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

19. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja valja reći da je sud iz suglasnog iskaza tužiteljice i svjedoka SR utvrdio da se pas pasmine čau čau istrgnuo s povodca SR koji ga je šetao i krenuo prema tužiteljici i njenom psu pekinezeru koja je u tom trenutku na javnoj površini šetala svog psa i koja prethodno nije bila u nikakvoj interakciji s psom u vlasništvu tuženice. Nadalje je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica stala instinktivno između pasa i tom prilikom zadobila ugriz u lijevu potkoljenicu od strane psa koji se nalazi u vlasništvu tuženice.

19.1. Nadalje, iz same dinamike nastanka štetnog događaja proizlazi da je tužiteljica reagirala instinktivno i trenutno nastojeći zaštiti svog malenog psa pekinezera od psa koji je triput veći i teži od njenog, kao i to da tužiteljica nije imala realnu mogućnost u takvoj situaciji izbjeći kontakt s psom tuženice, pa samim time nije niti mogla realno izbjeći ozljedu koju je zadobila.

20. Naime, po ocjeni ovog suda pas pasmine čau-čau, visine 35-40 cm i težine oko 30 kg predstavlja povećanu opasnost za okolinu i to kao opasna stvar tako da za nastalu štetu postoji objektivna odgovornost i za istu se odgovara bez obzira na krivnju.

20.1. Objektivna odgovornost za štetu znači da štetnik u takvom slučaju odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a pri objektivnoj odgovornosti bitno je utvrditi postoji li između štetne radnje i štete uzročna veza, dakle dokazati postojanje štete i utvrditi da ona potječe od opasne s tvari ili opasne djelatnosti, međutim zapravo dovoljno je dokazati da su te stvari, odnosno djelatnosti sudjelovale u štetnom događaju kako to proizlazi iz odredbe članka 1063. ZOO kojom je utvrđena predmnjeva uzročnosti, a štetnik se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da su ispunjene pretpostavke iz članka 1067. ZOO.

21. Stoga, kako je u postupku utvrđeno da se pas otrgnuo s povoca SR tj. oteo se kontroli osobe koja ga je šetala, te je nekontrolirano krenuo prema tužiteljici i njezinom tri puta manjem psu, a koji su šetali javnom površinom, očito je da oštećena tj. tužiteljica svojim postupanjem nije potaknula tuženičinog psa da postane agresivan i da je ugrize, odnosno ona nije doprinijela vlastitoj šteti niti je odgovorna za nastanak štete u smislu odredbe članka 1063. ZOO.

22. Na spornu okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova neimovinske i imovinske štete, te visine tužbenog zahtjeva, te uzročno posljedične veze izveden je dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću i saslušanjem tužiteljice kao stranke.

22.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića od 19. siječnja 2025.34-35 spisa) proizlazi da ozljede koje je tužiteljica zadobila su posljedica narečenog štetnog događaja. Tužiteljica je liječena kirurški, redovitim previjanjima i oblozima, kao i antibiotskom terapijom peroralno. Ozlijeđena se je držala uputa liječnika. Prema izgledu i veličini rana, ugrizi nisu mogli nastati od strane malenog psa kao što je pekinezer. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato kod tužiteljice. Liječenje nije bilo završeno zadnjom kontrolom kirurga (14.10.22.), već je nastavljeno previjanjima i oblozima kod svog liječnika. Na bolovanju je tužiteljica bila mjesec i pol. Kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi ozljede nije zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti. Tužiteljica je pretrpjela strah i to takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja isti je bio kratkotrajan i intenzivan. Nadalje je trpjela takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze pri stradavanju, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 3 dana i manjeg kroz još 21 dan zbog zabrinutosti za ishod liječenja. Osjećala je fizička bol jakog intenziteta koja je trajala 1 dan, srednjeg intenziteta oko 10 dana, te manjeg intenziteta još oko 35 dana. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna po 2 sata dnevno kroz 14 dana, te po 1 sat dnevno kroz još 10 dana. Njega nije bila indicirana. Kod tužiteljice je zaostala naruženost srednjeg stupnja zbog opisanih ožiljaka na mjestu koje je često vidljivo drugim osobama.

22.2. Na nalaz i mišljenje vještaka od 19. siječnja 2025. tuženica je izjavila prigovor navodeći da je u istom vještak propustio navesti kada je liječenje dovršeno s obzirom da je navedena činjenica odlučna radi određivanja početka tijeka zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, te je zatražila da se vještak na to dodatno očituje.

22.3. Vještak se 11. veljače 2025. (list 43 spisa) očitovao zbog ocjene završetka liječenja te je naveo da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je liječenje moglo biti dovršeno početkom 1. mjeseca 2023.

22.4. Na nalaz i mišljenje vještaka od 19. siječnja 2025. tužiteljica je izjavila da nema prigovora osim u dijelu u kojem je vještak naveo da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti odnosno do trajnih posljedica navodeći pritom da tužiteljica osjeća zatezanje kože na mjestu ožiljka te blažu bol kod promjene vremena i temperature. Na navedeni prigovor vještak se dodatno pisano očitovao 27. listopada 2025. (list 54 spisa) te je rekao da zatezanje kože na mjestu ožiljka ne predstavlja funkcijski ispad niti ograničenje, pa d stoga nema temelja za procjenu trajnih posljedica. Nakon toga tužiteljica je je na ročištu održanom 11. veljače 2026. (list 56 spis) izjavila da da nema više prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te da istog ne treba usmeno zvati radi iznošenja nalaza i mišljenja.

23. Stoga je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 19. siječnja 2025. s obzirom da je sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sa sobom ili s utvrđenim činjenicama, te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

23.3. Sud je također u pogledu relevantnih činjenica vezanih uz pružanje tuđe pomoći prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je isti sukladan prihvaćenom nalazu i mišljenju liječnika vještaka.

24. Dakle, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. ZOO-a u svezi s člankom 1067. ZOO- a., a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO. Također je utvrđeno da je tužiteljici nastala imovinska šeta za tuđu pomoć i njegu u smislu članka 1095. ZOO.

25. Slijedom navedenog tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO pri čemu je sud utvrđivao činjenice – kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te slabijeg intenziteta koji su trajali 35 dana (1.000,00 eura). Iz nalaza i mišljenja vještak proizlazi da je pri štetnom događaju trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ugroženosti. Sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica kao i ugroze pri stradavanju jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 3 dana i slabijeg intenziteta u trajanju 21 dan zbog zabrinutosti z ishod liječenja (800,00 eura). Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je kod tužiteljice zaostala naruženost srednjeg stupnja ( opisani ožiljak na mjestu koje je često vidljivo drugim osobama kada nosi suknju). Naime, ožiljci su vidljivi kada je u haljini ili suknji, za što joj pripada naknada šteta u iznosu od 2.200,00 eura. S obzirom na tako utvrđeni opseg životne sposobnosti tužiteljice, dužinu i trajanje straha i fizičkih bolova, i dob tužitelj ice (1971 godište) ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.000,00 eura.

26. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temelju odredbe članka 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja vještak kirurga proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno početkom 1. mjeseca 2023. Međutim, iako bi tužiteljica imala pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana završetka liječenja, tužiteljica je zatezne kamate zatražila tek od dana donošenja ove presude, pa je ovaj sud u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva ( članak 2. stavak 1. ZPP) dosudio zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana donošenja ove presude pa do isplate . Visina stope zakonskih zateznih kamatama određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 14 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na previjanje liječniku i jednom tjedno na odlazak u bolnicu Rebro i slično odnosno ukupno 38 sati. Uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužiteljica za jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura po satu, a primjenjujući članak 223. ZPP sud je utvrdio da tužiteljici pripada naknada štete po ovoj osnovi u iznosu od 190,00 eura. Tužiteljici je temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO dosuđena naknada imovinske štete u iznosu od 190,00 eura, dok je preko tog dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 400,00 eura ( za iznos od 210,00 eura) valjalo zahtjev tužiteljice odbiti kao previsoko postavljen.

27.1. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (članak 1086. ZOO). Tužiteljica ne tvrdi da je plaćala pomoć i njegu prije podnošenja tužbe, pa je sud utvrdio cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći od dana presuđenja odnosno 31. ožujka 2026. do isplate u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO (ovakvo pravno shvaćanje o dospijeću ovog vida štete zauzeo je i Županijski sud u Bjelovaru u presudi poslovni broj Gž - 1130/2021 od 8. studenoga 2021.).

28. Slijedom svega navedenoga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u sveukupnom iznosu od 4.190,00 eura, od čega iznos od 4.000,00 eura s osnova neimovinske štete, a iznos od 190,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate, sve po stopi određenoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Pritom valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu nematerijalne odnosno neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

30. Nadalje, iako je tuženica tijekom postupka učinila nespornim visinu potraživanja s osnove izgubljene zarade u iznosu od 180,00 eura ista je osporavala osnov tog potraživanja. Stoga, neovisno o tome što je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica bila na bolovanju mjesec i pol dana, tužiteljica tijekom ovog postupka nije dostavila nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je zbog bolovanja pretrpjela stvarni gubitak zarade. Naime, sama tvrdnja tužiteljice da je bila na bolovanja, a koja nije potkrijepljena odgovarajućim dokazima, ne dokazuje da joj je plaća bila umanjena niti dokazuje u kojem iznosu joj je ista bila umanjena, pa je slijedom navedenog valjalo zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 180,00 eura sa zatraženim kamatama odbiti kao neosnovan.

31. Stoga je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske i imovinske štete preko dosuđenog iznosa od 4.190,00 eura do zatraženog iznosa 6.280,00 (za iznos od 2.090,00 eura) sa zatraženim zakonskim kamatama kao previsoko postavljenim kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

32. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

33. U skladu s odredbom članka 155. i članka 154. stavak 2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 - dalje Tarifa) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 21. veljače 2025. i prema zatraženom troškovniku, i to za sastav tužbe od 31. srpnja 2023. prema Tbr. 7/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 26. veljače 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 10. rujna 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 1. listopada 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, sastav podneska od 21. veljače 2025. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 10. rujna 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 11. veljače 2026. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, odnosno ukupno 700 bodova. Cijeneći da je vrijednost boda 2,00 eura, valjalo je tužiteljici priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (u iznosu od 350,00 eura) tj. ukupan iznos od 1.750,00 eura, a koji iznos je uvećan za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,13 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 45,13 eura, odnosno sveukupni iznosi od 2.105,71 eura.

33.1. Tužiteljici nije priznat trošak za sastava podneska od 10. listopada 2023., jer isti nije bio potrebni za ovaj postupak s obzirom da se sada odmah kroz sustav e- komunikacije vidi uplata sudske pristojbe, te trošak sastava podneska od 4. studenoga 2024. jer navedeni podnesak ne prileži spisu.

34. Tuženici je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 21. veljače 2025. i zatraženom troškovniku, Tarifi, dosuđen osnovan trošak parničnog postupka i to za odgovor na tužbu od 11. rujna 2023. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8./1 Tarife, za pristup na ročište od 26. veljače 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište od 10. rujna 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište od 1. listopada 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, za sastav podneska od 10. veljače 2025. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, za sastav podneska od 29. kolovoza 2025. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, za pristup na ročište od 10. rujna 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, za sastav podneska od 29. listopada 2025. prema Tbr. 8/4 Tarife od 25 bodova jer se radi o ostalom podnesku, te za pristup na ročište od 11. veljače 2026. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova odnosno ukupno 825 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura, tuženici je valjalo stoga priznati ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650, 00 eura a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (u iznosu od 412,50 eura) tj. ukupan iznos od 2.062,50 eura.

35. S obzirom da je tužiteljica u konačnici u parnici uspjela u 67 % (osnov 67%, visina 67 %), a tuženica 33 % (osnov 33%, visina 33 %), tužiteljici su priznati troškovi parničnog postupka u omjeru od 34% tj. u ukupnom iznosu od 595,00 eura uvećani za troškove, medicinskog vještačenja od 265,45 eura, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,13 eura, te troška sudske pristojbe na presudu 45,13 eura, odnosno valjalo je tužiteljici dosuditi sveukupno iznos od 950,71 eura, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 950,71 eura do zatraženog iznosa od 2.230,71 eura (za iznos od 1.280,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. do isplate valjalo odbiti kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

36. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini odrečenoj članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22).

37. Zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom naprijed obrazložene odredbe ZPP , te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

Velika Gorica, 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.