Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-7/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice EOZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], E [adresa], zastupane po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA „DR. JOSIP BENČEVIĆ“ SLAVONSKI BROD, OIB: 91554844265, Slavonski Brod, Andrije Štampara 42, zastupanog po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 19. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Opačka, odvjetnika iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 31. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA „DR. JOSIP BENČEVIĆ“ SLAVONSKI BROD isplatiti tužiteljici EOZ s osnove razlike plaća za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2020. ukupan iznos od 3.942,52 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena do isplate, na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- 173,47 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 140,00 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 188,45 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 221,05 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- 179,64 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 204,36 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 334,86 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 289,96 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 315,15 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 363,68 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- 230,94 EUR od 16. studenoga 2019. do isplate,

- 216,80 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 241,44 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 202,11 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 244,24 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 359,73 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 36,64 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA „DR. JOSIP BENČEVIĆ“ SLAVONSKI BROD naknaditi tužiteljici EOZ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.460,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope ESB za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate razlike plaće navodeći da je zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu doktora medicine - specijalista psihijatra. Navodi kako je u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2020. rad bio organiziran u dežurstvima te je ostvarivala sate prekovremenog rada. Ističe da joj je tuženik isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada (20-25%) i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (10-12%) samo na bazu redovnog rada, dok na sate ostvarene u prekovremenom radu ti dodaci nisu obračunavani niti isplaćivani. Slijedom pogrešnog obračuna dodataka, tužiteljica tvrdi da je posljedično pogrešno obračunata i naknada za godišnji odmor jer se ista utvrđuje kao prosjek isplaćenih plaća u prethodna tr i mjeseca. Tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2019. prema kojem zdravstveni radnici imaju pravo na navedene dodatke kumulativno i za sate prekovremenog rada.

2. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 10. travnja 2025. na ukupan iznos od 3.942,52 EUR bruto.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije smatrajući da ne vrši sam obračun plaća, već to čini Centralni obračun plaća (COP) po napucima resornog ministarstva, pa stoga on nema mogućnosti utjecati na način obračuna. Predložio je pozivanje Republike Hrvatske kao umješača, čemu se tužiteljica usprotivila. Tuženik smatra da su dodaci pravilno isplaćivani isključivo na osnovnu plaću za redovni fond sati sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i tumačenjima Zajedničkog povjerenstva (Zaključak br. 48). Poziva se i na pravno mišljenje prof. dr. sc. EO prema kojem se svi dodaci obračunavaju samo na osnovnu plaću bez kumuliranja s drugim dodacima za prekovremeni rad. Osporava i nalaz vještaka navodeći da nije objektivan niti usklađen s pravilima struke.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju, da je radila prekovremeno u kombinaciji rada noću, subotom i nedjeljom, te da joj je tuženik isplaćivao dodatke propisane KU za zdravstvo na osnovnu plaću za redovni fond sati, dok navedeni dodaci nisu plaćeni na sate ostvarene preko redovnog radnog vremena do 31. ožujka 2020. godine.

5. Sporno je pripadaju li tužiteljici predmetni dodaci (za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost) i na sate ostvarene u prekovremenom radu, te posljedično razlika naknade za godišnji odmor.

6. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o radu, obračunske isprave (IP-1), evidencije o radnom vremenu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Mirni Tot Nužda.

7. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Tot Nužda utvrđeno je da je tužiteljica do 20. lipnja 2019. radila kao doktor medicine specijalist psihijatrije s koeficijentom složenosti poslova 2,0270, dok od tog datuma radi kao uži specijalist iz psihoterapije uz koeficijent 2,2980. Vještačenjem je potvrđeno da su tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada (u visini od 20% do 31. kolovoza 2019. te 23% od 1. rujna 2019.) i dodatak za iznimnu odgovornost (u visini od 12% do 31. kolovoza 2019. te 16% od 1. rujna 2019.) obračunavani isključivo na redovni fond sati u razdoblju do 31. ožujka 2020. godine. Za ukupno 513 prekovremenih sati ostvarenih u tom razdoblju ovi dodaci nisu bili isplaćeni. Iako je od 1. travnja 2020. tuženik počeo isplaćivati predmetne dodatke i na prekovremene sate, vještačenjem je utvrđena razlika i za travanj 2020. godine zbog naknade za godišnji odmor, s obzirom na to da ona ovisi o prosjeku prethodnih mjeseci u kojima dodaci na prekovremeni rad nisu bili uključeni u bazu obračuna. Ukupna razlika manje obračunate bruto plaće za cijelo utuženo razdoblje iznosi 29.704,93 HRK, odnosno 3.942,52 EUR. Vještakinja je u svom očitovanju na prigovore tuženika dodatno pojasnila da je izračun rađen isključivo na osnovnu plaću bez položajnog dodatka, a sukladno Zaključku br. 48 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, te da su pri izradi nalaza dosljedno primijenjena pravna stajališta Vrhovnog suda RH.

8. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje kao stručan, detaljan i temeljen na relevantnoj materijalnoj dokumentaciji iz spisa, nalazeći da su prigovori tuženika bili općeniti i isključivo pravne naravi, dok na sam matematički izračun vještakinje nije bilo konkretnih primjedbi

9. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

10. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

12. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).

13. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 3.942,52 EUR i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tužiteljici kao opravdane i potrebne priznao troškove za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima održanim 5. rujna 2024. i 19. veljače 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava dvaju obrazloženih podnesaka od 8. kolovoza 2024. i 10. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 EUR po svakom podnesku prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, kao i stvarni trošak položenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 360,00 EUR. Ukupno priznati trošak postupka iznosi 1.460,00 EUR, na koji iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.

15. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava po pravomoćnosti