Posl. broj P – 2799/2025.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna službe u Supetru po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika: ad 1. ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ad 2. ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine u nazočnosti tužitelja ČĆ osobno, uz punomoćnika odvjetnika Gordana Lolića, dana 31. ožujka 2026. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Utvrđuje se da je tužitelj GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, kao čest. zem. [katastarska čestica], NPL., ZGRADA, ukupne površine 1429 m2, ZU 2957, k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio:452712/3429600, te je ovlašten, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2957, k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom udjelu od 452712/3429600, na svoje ime uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženica ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 15. suvlasničkom udjelu i to za suvlasnički dio: 226356/3429600 i ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 14. suvlasničkom udjelu i to za suvlasnički dio: 226356/3429600.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi.

" koji u naravi predstavljaju dva poslovna prostora prikazanih na skici ovlaštenog inženjera geodezije IĆ, broj PR-111/05, u mjerilu 1:200, iz listopada 2005. godine, kao poslovni prostor TINA, površine 47,57 m2, i 11,14 m2, i poslovni prostor VERITAS površine 7,84 m2".

II. Nalaže se tuženicima ad 1. ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2. ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u ukupnom iznosu od 18.810,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici uknjiženi: 4. suvlasnički dio: 205776/3429600 MĆ, 5. suvlasnički dio: 617328/3429600 AĆ, 9. suvlasnički dio: 286104/3429600 ZĆ, 13. suvlasnički dio: 916110/3429600, ŽĆ, 14. suvlasnički dio: 641277/3429600 ĐĆ, 15. suvlasnički dio: 641277/3429600 ĆĆ, 16. suvlasnički dio: 121728/3429600 Jadrolinija, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta. ŽĆ je umrla, a njezinim nasljednicama, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, 0 -3199/21, proglašene su tuženice. Nadalje, da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, za suvlasnički dio 452712/3429600 tužitelj. U naravi da predmetna nekretnina predstavlja poslovnu zgradu, sa poslovnim prostorima, koja prema podacima iz katastra zemljišta ima površinu od 744 m2, m2, između kojih poslovnih prostora su i oni kojih je vlasnik upravo tužitelj, u ukupnoj površini od 66,55 m2. U jednom od tih poslovnih prostora se nalazi mesnica Mirić, a drugi je za sada u postupku davanja u zakup. Nadalje da je iz zk izvatka za predmetnu nekretninu razvidno da su se do sada kao suvlasnici u zemljišnim knjigama upisali G, MĆ, ZĆ (trgovina, "Tramax" ), AĆ ( caffe bar "Pipi" ), svi sklapanjem odgovarajućih formalnih ugovora o kupoprodaji nekretnina sa upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima BĆ [adresa], ĐĆ i ĆĆ. U privitku svih navedenih ugovora o kupoprodaji nekretnina nalazi se skica sačinjena od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. IĆ, iz [adresa], broj PR-111/ 05, u 10. mjesecu 2005. godine. Prema podacima iz navedenih kupoprodajnih ugovora sa priloženom skicom suvlasnički dio Jadrolinije od 121728/3429600 predstavlja poslovni prostor površine od 50,72 m2, suvlasnički dio 205776/3429600 MĆ predstavlja poslovni prostor površine 27,53 m2, suvlasnički dio AĆ od 617328/3429600 predstavlja poslovni prostor ukupne površine 89,65 m2, a suvlasnički dio ZĆ od 286704/3429600 predstavlja poslovni prostor ukupne površine 41,55 m2. Poslovni prostori tužitelja da su naznačeni crvenim okvirom na navedenoj skici ovlaštenog ing. geodezija IĆ, kao poslovni prostori Veritas u površini od 7,84 m2, Caffe Tina u površini od 47,57 m2 i prostor površine 11,14 m2. Tužitelj da je vlasništvo na suvlasničkom djelu označene nekretnine stekao na temelju Ugovora o kupnji nekretnine od 04. lipnja 2007. godine kojeg je sklopio sa tadašnjim stvarnim vlasnikom, CĆ, iz [adresa], koji je svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića, [adresa], posl. broj:

OV-3798/07 od 14.06.20O7. godine. Predmetni ugovor je dostavljen nadležnoj Poreznoj upravi u [adresa] radi razreza poreza na promet nekretnina, te je tužitelj uplatio iznos od 36.651,00 kn na ime poreza na promet nekretnina. Tužitelj je navedenim ugovorom o kupnji nekretnine CĆ prodao svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], s time da je obveza CĆ bila isplata kupoprodajne cijene u iznosu od 210.000,00 € i to na način da dio te cijene u iznosu od 100.000,00 € isplaćuje ,, prijenosom u vlasništvo poslovnog prostora smještenog u objektu zgrade terminala u [adresa] kojeg je prodavatelj stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 09. lipnja 1992. godine zaključenog sa Trgovačkim poduzećem Bračanka s.p.o. [adresa], u naravi ugostiteljski objekt na adresi [adresa] u [adresa], te pomoćni prostor sadašnje trgovine i pomoćnog prostora sadašnje turističke agencije". Pravni prednik tužitelja CĆ stekao je pak vlasništvo na naznačenom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je još 1992. godine sklopio sa tadašnjim stvarnim vlasnikom TP " Bračanka " s.p.o. [adresa], a koji ugovor je predan tadašnjoj Upravi društvenih prihoda općine Brač radi razreza poreza na promet nekretnina. nadalje, da se tužitelj danas nalazi u nesmetanom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, računajući i posjed svog prednika već više od 30 godina. Tužitelj da raspolaže sa predmetnim poslovnim prostorima koji su njegovom vlasništvu, pa je tako sa T. MlRlC d.o.o. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora na vrijeme od 01.01.2018 godine do 31.12.2027.g.. Podneskom od 6. veljače 2024. godine tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev kao u izreci presude. Podneskom od dana 13. siječnja 2015. godine tužiteljice su proširile tužbu na novog tuženika UĆ, kojemu su se proširenju tužbe tužene usprotivile, kao i novooznačeni tuženik UĆ.

2. Tužene, u odgovoru na tužbu istoj se protive u cijelosti kao i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, ističu kako su tužene ad 1. i ad 2. zajedno suvlasnice za 2198664/3429600 dijela cjeline predmetne nekretnine, a da je ostatak suvlasničkih udjela od 1230936/3429600 cjeline raspoređen na niz ostalih suvlasnika, što tužitelj u tužbi niti ne osporava, zbog čega da su u konkretnom slučaju svi suvlasnici predmetne nekretnine isključivi i nužni suparničari, te da tužitelj ne može tužbom zahtijevati utvrđenje prava vlasništva određenog suvlasničkog dijela samo od pojedinog suvlasnika, već tužbom mora obuhvatiti sve suvlasnike predmetne nekretnine. Tužene se također protive bilo kakvom korištenju skice proizvoljno dostavljene od strane tužitelja za potrebe ovog postupka, te naglašavaju da je bez uspostave etažnog vlasništva nemoguće samostalno odrediti koji će idealni dio pripasti kome, jer se samim time postupa suprotno biti idealnog dijela, a posebno na način kako je to utvrdio tužitelj tužbom, pri čemu on niti ne traži utvrđenje cjelokupnog suvlasničkog udjela koji pripada suvlasniku, već dio. Ističu da su sve tvrdnje tužitelja u cijelosti neosnovane, te nepotkrijepljene samim dokazima dostavljenima uz tužbu, jer da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na Ugovoru o kupnji nekretnine od 04. lipnja 2007. godine, tvrdeći da je upravo tim Ugovorom stekao navedeni suvlasnički udio, no da predmetnom ugovoru nedostaju osnovne formalne pretpostavke da bi uopće mogao proizvoditi pravne učinke, naime da predmetni ugovor nije uopće potpisan od strane Kupca, već je isti potpisan i ovjeren isključivo od strane Prodavatelja, odnosno ovdje tužitelja, a što se vidi iz dostavljenog ugovora, pa mu samim time nedostaje osnovna pretpostavka valjanosti, pri čemu da je očito da predmetni ugovor nije nikada bio ni zaključen niti proizvodi pravne učinke, bez da se uopće ulazi u sadržaj istog ugovora. Nadalje, da je tužitelj u predmetnom ugovoru označen kao Prodavatelj, a ne Kupac. Svoj osnov stjecanja dijela predmetne nekretnine temelji na klauzuli načina isplate cijene, u kojoj stoji da će se umjesto isplate dijela cijene njemu biti predan u vlasništvo poslovni prostor, što da ne predstavlja pravilan osnov stjecanja, sve i da ugovor formalno ispunjava sve pretpostavke valjanosti. Nadalje, da je opis onoga što se prema navodima iz ugovora prenosi neodređen, odnosno neodrediv, te nije jasno kako bi postavljeni tužbeni zahtjev odgovarao onome na što se tužitelj poziva, da tužitelj dostavom ugovora dokazuje da nije nikada stupio u posjed predmetne nekretnine jer u samom ugovoru stoji da će isti stupiti u posjed predmetne nekretnine po zaključenju ugovora, koji nikada nije bio zaključen, niti proizvodi pravne učinke (ex tunc), pa da je i iz toga razloga isti ugovor ništav. Također, da Kupac u navedenom ugovoru, EĆ, na Prodavatelja, ovdje tužitelja, prenosi nešto na što nema pravo i što mu ne pripada, a što da je razvidno pregledom dostavljenih dokaza, a posebno zemljišne knjige. Sukladno načelu koje datira još od rimskog prava, nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet, jasno je da tužitelj nema ama baš nikakvih prava glede onoga što sada neosnovano potražuje. Tužitelj da nije dokazao niti slijed od ostalih pravnih prednika, niti ga je potkrijepio adekvatnim dokazima, zbog čega prigovara aktivnoj legitimaciji na strani tužitelja. Glede navoda tužitelja da bi isti sklopio ugovor o zakupu nekretnine koja je predmetom ove tužbe ističe se da, ukoliko su točni, predstavljaju očita obilježja poslovodstva bez naloga, ali i stjecanja bez osnove, a glede navoda da bi se tužitelj nalazio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu navodi se da tužitelj nema valjani pravni temelj posjedovanja, niti je pošteni posjednik obzirom da su stvarne, uknjižene vlasnice i posjednice upravo tužene, što da je itekako poznato tužitelju, ali u krajnju ruku lako vidljivo iz priložene dokumentacije i iz javno dostupne zemljišne knjige.

3. Tijekom dokaznog postupka pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: povijesni zemljišnoknjižni izvadak Ugovor o kupnji nekretnine od 4.6.2007.g., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 31.1.2018.g., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 25.8.2016.g., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11.12.2015.g., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19.12.2015.g., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EĆ, te stranaka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2957, k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je u trenutku podnošenja tužbe dana 28. travnja 2023. godine ista bila uknjižena 4. suvlasnički dio:

205776/3429600 MĆ, 5. suvlasnički dio: 617328/3429600 AĆ, 9. suvlasnički dio: 286104/3429600 ZĆ, 13. suvlasnički dio: 916110/3429600, ŽĆ, 14. suvlasnički dio: 641277/3429600 ĐĆ, 15. suvlasnički dio: 641277/3429600 ĆĆ, 16. suvlasnički dio: 121728/3429600 Jadrolinija, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta. ŽĆ je umrla, a njezinim nasljednicama, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, 0 - 3199/21, proglašene su tuženice.

6. Ugovorom od dana 9. prosinca 2024. godine tužene ĐĆ, i ĆĆ prodale su UĆ u cijelosti svoje suvlasničke udjele od 2175864/3429600 dijela cjeline na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica]/1k.o. [adresa]. Člankom 7.3. Ugovora ugovorne stranke su se suglasile da je određeni dio predmetnih nekretnina u posjedu trećih osoba, "bez ikakvog osnova, odnosno bez suglasnosti i pristanka Prodavatelja".

7. Odredba čl. 195. ZPP-a propisuje ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

8. U ovom konkretnom slučaju bilo bi primjenjivo pravno shvaćanje zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10 prema kojem bi bilo mjerodavno stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je kako bi se spriječile moguće zloupotrebe u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja.

9. Stoga u situaciji kad su tuženice raspolagale svojim suvlasničkim dijelom nekretnine tijekom parničnog postupka kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva te nekretnine u cilju otežanja tužiteljeve procesne pozicije valja primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10 prema kojem je mjerodavno stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, osim ako je do otuđenja nekretnine došlo između tuženih strana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-453/2023-2 od 6. veljače 2024.).

10. Odredbom čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari.

11. Zahtjev tužitelja odnosi se na utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1429 m2, u naravi prizemni objekt u kojem se nalaze poslovni prostori. Kao pravni osnov stjecanja vlasništva tužitelj ističe pravni posao i dosjelost.

12. Ugovorom o kupnji nekretnine koji je dana 5. prosinca 2006. godine zaključenom između tužitelja, ČĆ, kao prodavatelja i EĆ, kao kupca, prodavatelj je prodao kupcu nekretnine, građevinske parcele, u vlasništvu prodavatelja u k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2000 m2, sa ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 210.000,00 EUR.

12.1. Člankom 4. toč. 2. navedenog ugovora, definiran je način isplate dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 100.000,00 EUR, na način da taj iznos kupac isplaćuje prodavatelju prijenosom u vlasništvo poslovnog prostora smještenog u objektu zgrade terminala u [adresa], kojeg je stekao u vlasništvo temeljem Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 9. lipnja 1992. godine, zaključenog sa Trgovačkim poduzećem Bračanka s.p.o. [adresa].

13. Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 30. siječnja 2018. godine tužitelj GĆ daje T.Mirić do.o., OIB: 30773791701, u zakup poslovni prostor u [adresa] površine 50 m2, na rok od 10 godina.

14. Tužitelj u podnesku od 15. rujna 2024.godine ističe da je Rješenjem Agencije za restrukturiranje i razvoj RH, Područni ured Split, Broj: 018-16/92-06/27 /7 od 16.06.1992. godine data suglasnost društvenom poduzeću ,,Bračanka" Supetar za sklapanje ugovora sa JĆ o prodaji poslovnog prostora bivše slobodne carinske prodavaonice u zgradi Terminala u [adresa], površine 45,58 m2. Jednako tako da je i Javno pravobranilaštvo Općine Brač, dalo mišljenje, posl. Broj: M-75/92 od 11. lipnja 1992. godine, da je taj ugovor po svom sadržaju u skladu s postojećim propisima, te nema nedostatak koji bi spriječio da bude zaključen i proveden. I konačno, da je ugovor prijavljen u svrhu odmjere poreza na promet nekretnina Upravi prihoda Opčine Brač, EV. broj 199/92 od 26.70.7992. godine, te je rješenjem Uprave društvenih prihoda bivše Općine Brač, KLASA: UP/I-470-20/92-07/ 44, URBROJ: 2704-05-03-92-3 od 2. srpnja 1992. godine, TP ,, Bračanki" utvrđena osnovica za razrez poreza na promet nekretnina za poslovni prostor bivše slobodne carinske prodavaonice u zgradi Terminala u [adresa], površine 45,58 m2. Tužitelj ukazuje i na činjenicu da tuženice nisu nikada niti bile upisane kao posjednice predmetne nekretnine, što da je razvidno iz posjedovnog lista br. 1045 k. o. [katastarska općina], gdje je kao posjednik upisan bivši SIZ za stambeno komunalne poslove u čijoj je organizaciji još 1985.g. sagrađena predmetna poslovna zgrada, što da proizlazi i iz Građevinske dozvole Sekretarijata za privredu Općine Brač, Broj: UP/I02/4-404/7-45 od 15.05.1985. godine kojom se odobrava investitoru SIZ-u za stambeno komunalnu djelatnost na području Općine Brač iz [adresa] da na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgradi putnički terminal i autobusni kolodvor sa nadstrešnicom prema potvrđenoj projektnoj dokumentaciji, da se u obrazloženju te pravomoćne građevinske dozvole posebice ističe da je investitor priložio i dokaz o pravu vlasništva odnosno o pravu korištenja građevinskog zemljišta. Nadalje da je ranije stvarni vlasnik predmetnih poslovnih prostora bila Komunalna radna organizacija ,,Brač" koja je Ugovorom o prijenosu osnovnog sredstva od 01. studenoga 1988. godine, sklopljenog između Komunalne radne organizacije ,, Brač" Supetar i OOUR-a ,,Brač" Supetar u sastavu RO ,,Dalma" Split, i kojim ugovorom je utvrđeno da je poslovni prostor u zgradi Terminal u [adresa], koji se sastoji od dvije prostorije u sjevernom dijelu Terminala površine 60 m2, društveno vlasništvo te da je KRO ,,Brač" [adresa] nosilac prava korištenja tog prostora, prenijelo, sukladno tada važećim propisima na RO ,,DALMA", pravo korištenja predmetnih poslovnih prostora uz naknadu, te da je riječ o poslovnim prostorima koje je kasnije kupio upravo tužitelj.

15. Navodi iz podneska tužitelja od 15. rujna 2024.godine, proizlaze i iz presude Županijskog suda u Splitu Gžp-540/2014. od 9. travnja 2015. godine, u postupku tužitelja NĆ i dr. protiv tuženica TĆ, ĐĆ i ĆĆ, ( ad 2. i 3. i u ovom predmetu označene kao tuženice, te nasljednice pok. BĆ), radi utvrđenja prava vlasništva na čest zem. 504/1 ( koja je predmet ovog postupka ) i 504/9 k. o. [katastarska općina], u kojoj se navodi: " Posebno se navodi kako i iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka od 04. prosinca 1986. godine, priloženog upravnom spisu izdavanja uvjerenja o urbanističko-tehničkim uvjetima od 29. prosinca 1986. godine za gradnju određenih objekata, proizlazi da je osnovna predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prenesena u društveno vlasništvo jer je u vlasničkom listu upisana kao društveno vlasništvo, dok je na temelju odredbe članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji, upisano pravo korištenja u teretnom listu na ime KĆ, rođ. BĆ pok. Ć za 1/3, OĆ za 1/3 i BĆ za 1/3 dijela (prednika tuženica). Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ( Službeni list FNRJ broj 52/58 – u daljnjem tekstu: Zakon o nacionalizaciji), stupio je na snagu 26. prosinca 1958. godine, dok je nacionalizacija originarni način stjecanja vlasništva, pa se od nacionalizacije nadalje smatra da je prijašnji vlasnik izgubio pravo vlasništva i bez brisanja tog prava u zemljišnim knjigama, s time što je u ovom slučaju to pravo izbrisano i izvršena je uknjižba društvenog vlasništva. Znači, iz spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je predmetna nekretnina oznake 504/1 k. o. [katastarska općina] prenesena u društveno vlasništvo i da je dodijeljena na korištenje radi izgradnje objekata tadašnjem SIZ-u za stambeno-komunalne djelatnosti Općine Brač, odlukom bivše Skupštine općine Brač utemeljenoj na odredbama članka 13. stavka 1. i članka 35. Zakona o građevinskom zemljištu («Narodne novine», broj 54/80), a koji je na navedenoj nekretnini u skladu s pravovaljanom građevinskom dozvolom iz 1985. godine, izgradio objekte te je za korištenje izgrađenog objekata ishodio uporabnu dozvolu 1987. godine, to je nesumnjivo da ni prednik tužitelja kao ni tužitelji nisu na navedeni način stekli pravo vlasništva niti korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom, bez obzira na postojanje agrarne odluke. Tim više, što je i pravna osoba (Jadrolinija Rijeka d.d.) nakon cijepanja označene osnovne predmetne čestice prema dostavljenim podacima u postupku pretvorbe u vrijednost društvenog kapitala procijenila i navedenu nekretninu, pa bi proizlazilo da je pretvorbom, na temelju odredbe članka 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09), stekla vlasništvo sporne nekretnine."

16. Na okolnost posjeda predmetne nekretnine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EĆ, pok. Đ, iz [adresa], koji je naveo da je sa tužiteljem zaključio kupoprodajni ugovor kojim je od tužitelja kupio dva zemljišta, s tim da se sa prodavateljem dogovorio da će isplatu dijela kupoprodajne izvršiti na način da će mu prepustiti poslovni prostor na terminalu, dok je ostatak kupoprodajne cijene namirio u novcu. Upitan na koji je način stekao taj poslovni prostor, navodi da ga je kupio na javnom natječaju od tadašnjeg poduzeća Bračanka. Sjeća se da je za zaključene toga ugovora bilo potrebno ishoditi suglasnost državnog pravobraniteljstva i agencije za upravljanje državnom imovinom pa da je tek nakon što su te suglasnosti izdane mogao kupiti predmetnu nekrentinu. Navodi da je predao zahtjev za uknjižbu predmetne nekretnine na svoje ime, te da je ista i provedena u zemljišnim knjigama. Upitan što su u naravi predstavljale nekretnine koje je kupio od društva Č navodi da se radilo o Duty free shop-u i pomoćnoj prostoriji kao i o jednom dijelu turističke agencije. U tome prostoru je on osobno držao ugostiteljski objekt "Tina" sve do trenutka dok ga nije prodao tužitelju. Upitan je li u trenutku zaključenja ugovora sa I ili u trenutku zaključenja ugovora sa tužiteljem provjeravao z.k. stanje za predmetnu nekretninu navodi da za to nije bilo potrebe obzirom da su za njega suglasnosti javnog pravobraniteljstva i državne agencije bile dovoljno jamstvo da će se ugovor moći provesti u zemljišnim knjigama. Navodi da nije nikada čuo da bi tužene bile vlasnice predmetnih nekrentina. Upitan je li tužitelj nakon zaključenja ugovora ušao u posjed predmetne nekretnine, navodi da je, s tim da vjeruje da je neko vrijeme taj poslovni prostor i dalje radio kao ugostiteljski objekt i dio turističke agencije a kasnije je prostor zakupila mesnica Mirić. Napominje kako se u trenutku kada je tužitelju prodao prostor radilo o jednom prostoru kojega ja pregradio za svoje potrebe, a nema saznanja o tome je li tužitelj kasnije te pregrade uklonio. Na poseban upit zamjenika pun. tužitelja da li ga je itko ikada tijekom onih 15 godina koliko je predmetni poslovni prostor držao u posjedu u tome posjedu ometao ili mu isti osporavao, navodi da mu nikada nitko nije smetao niti osporavao posjed na predmetnoj nekretnini. Isto tako nije nikada čuo da bi tužitelja itko ometao u korištenju i posjedovanju predmetne nekretnine sve do pokretanja ove parnice, iz čega bi proizlazilo da su se tuženice pojavile tek 30 godina koliko su on a kasnije i tužitelj iste držali u posjedu.

16.1. Svjedok EĆ o predmetu spora ima neposrednih saznanja, iskazivao je uvjerljivo, logično i nepristrano zbog čega je sud i prihvatio njegov iskaz u cijelosti.

17. U svom iskazu tužitelj GĆ, pok. M, iz [adresa], star 86 godina, naveo je da je od EĆ kupio predmetni poslovni prostor koji je u vrijeme kupnje u naravi predstavljao ugostiteljski objekt Tina, trgovinu za otkup zlata i u jednom dijelu frizerski salon za pse. Taj poslovni prostor u naravi ugostiteljski objekt nastavio je voditi i u njemu raditi EĆ koji mu je za to plaćao zakup. Upitan jeli izvršio uvid u z.k. stanje u trenutku kada je kupio predmetnu nekrentinu navodi da sam je on uknjižen kao vlasnik odnosno da ima kupoprodajni ugovor koji je stekao predmetnu nekretninu. Navodi da je na predmetni poslovni prostor uredno plaćao porez a o svim transakcijama vezanim uz isti postoje bankovni izvodi, pa tako i za iznose zakupa kojeg je dobivao od zakupaca. Upitan koliko dugo je u posjedu predmetne nekretnine navodi da je u tom prostoru od 2007. godine, odnosno od kada ga je kupio pa sve do danas. Kroz cijelo to vrijeme, svaki mjesec ispiše račun za porez na zakup i nosi to u Finu. Upitan je li netko od tuženika kroz cijelo ovo vrijeme ikada prigovarao tome što je u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine navodi da mu to pravo nitko nikada nije osporavao niti ima pojma tko su tužene.

17.1. Tužena ad 2. ĐĆ, pok. A iz [adresa], stara 73 navela je da su predmetne nekretnine naslijedili od prednika i to od tete RĆ, majčine sestre, koja je umrla pred 3 godine a prije toga su naslijedili i majčinog brata OĆ. Upitana jesu li nešto poduzimali vezano uz korištenje predmetnih nekrentina od strane trećih osoba navodi da smo pred nekih 15 godina obavijestili sve osobe koje koriste poslovne prostore na predmetnoj nekretnini da postoji mogućnost da im uz naknadu odnosno isplatu kupoprodajne cijene izdaju tabularnu ispravu, a upitana jesu li kontaktirali tužitelja GĆ navodi da nisu. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da im za predmetno oduzeto zemljište nikada nije isplaćena naknada niti je o tome doneseno ikakvo rješenje.

18. Članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten dosjelošću nad nekretninom stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

19. Člankom 18. ZVDSP propisano je da: 1. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). 2 Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. 3. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. 4. Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. 5. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

20. Odredba članka 160. stavak 2. određuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici današnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici.

21. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj GĆ u kvalificiranom posjedu dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2007. godine, kada je istu stekao sklapanjem Ugovora od ranijeg stvarnog vlasnika EĆ, koji je istu kupio još 1992. godine od društvenog poduzeća ,,Bračanka" Supetar. Isto tako nije sporno da tuženice nisu nikada niti bile stvarne vlasnice niti posjednice predmetne nekretnine, što je potvrdila i tužena ad 2. ĐĆ, kada je u svom iskazu navela " da im za predmetno oduzeto zemljište nikada nije isplaćena naknada niti je o tome doneseno ikakvo rješenje", čime je zapravo priznala da predmetnu nekretninu nisu niti smatrali vlasništvom svoje obitelji. Obzirom na sve navedeno tužbeni zahtjev tužitelja usvojen je u dijelu, kao u izreci pod točkom I.

22. U dijelu koji glasi: "koji u naravi predstavljaju dva poslovna prostora prikazanih na skici ovlaštenog inženjera geodezije IĆ, broj PR-111/05, u mjerilu 1:200, iz listopada 2005. godine, kao poslovni prostor TINA, površine 47,57 m2, i 11,14 m2, i poslovni prostor VERITAS površine 7,84 m2", tužbeni zahtjev je odbijen obzirom da su tuženice zajedno suvlasnice za 2198664/3429600 dijela cjeline, dok je ostatak suvlasničkih udjela od 1230936/3429600 dijela cjeline raspoređen na niz ostalih suvlasnika. Kada se tužbenim zahtjevom traži točno određeni dio nekretnine tada su svi suvlasnici predmetne nekretnine su isključivi i nužni suparničari i tužitelj ne može tužbom zahtijevati utvrđenje prava vlasništva određenog suvlasničkog dijela samo od pojedinog suvlasnika, već tužbom mora obuhvatiti sve suvlasnike nekretnine, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

23. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, pa je tužitelju odobren parnični trošak kako slijedi: sastav tužbe, pristup na ročišta 28.2.2024.g., 8.7.2024.g., 12.2.2025.g., 10.3.2026.g., sastav podneska od 6.2.2024.g., 5.7.2024.g., 16.9.2024.g., 13.2.2025.g., sve po 836 bodova, ukupno 7.524 boda uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 15.048,00 EUR, čemu treba dodati iznos od 3.762,00 EUR na ime 25% PDV-a, što sve ukupno iznosi 18.810,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

U Supetru, 31. ožujka 2026. godine

Sudac

Katarina Heinrich

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. Dean Rahan, Supetar

2. odvj. Gordan Lolić, Supetar