REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5909/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š EN J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu br. 5140030243-60010450295/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 02. rujna 2005. godine između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 06.09.2005. godine po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-366/2005, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed.“

r i j e š i o  j e

I. Vrijednost predmeta spora određuje se u iznosu od 1.340,50 eura.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb naknaditi tužiteljici RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 856,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika zaključio Ugovor o kreditu 2. rujna 2005., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 125.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom, u čl. 6. st. 1. ugovorena je naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita odnosno 792,47 EUR, koju je tužitelj bio primoran platiti kako bi mogao dobiti kredit. Navodi kako je takva ugovorna odredba ništetna i da se radi o tipskom ugovoru, da se o njoj nije moglo pregovarati pa je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Navodi da tužitelj uopće nije bio upoznat sa sadržajem navedene odredbe, sve je bilo na principu "uzmi ili ostavi" a tužitelj je dobio unaprijed pripremljen ugovor i nije imao mogućnost utjecati na njegov sadržaj. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužitelj nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim, osobito iz razloga jer je navedena obveza ispunjena. Osporava tužitelju status potrošača te navodi da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

2.1. U odnosu na izneseni prigovor tuženika u odgovoru na tužbu, kojim osporava iskazanu vrijednost predmeta spora, a o kojem prigovoru je sud propustio odlučiti na pripremnom ročištu, sud je odlučio u izreci rješenja pod toč. I. sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-11 od 6. lipnja 2022. Sud je vrijednost predmeta spora odredio prema visini naznačenoj u tužbi sukladno odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) i imajući na umu da predmetnom tužbom tužitelj potražuje utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe kredita kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita. Kako je tužitelj naznačio iznos od 1.340,50 eura, to sud a imajući u obzir tužbeni zahtjev tužitelja naznačenu vrijednost predmeta spora smatra primjerenom u konkretnom postupku.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u potvrdu tuženika od 13. kolovoza 2024. (list 5), Ugovor o kreditu (listovi 6-14 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 09/1533-3 od 27. veljače 2009. (list 15), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 16/22619-2 od 11. srpnja 2016. (list 16) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 15 spisa). Sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da iz potvrde tuženika od 13. kolovoza 2024. proizlazi da je naknada za obradu kredita naplaćena, a u konkretnom predmetu tužitelj ne potražuje isplatu navedenog iznosa .

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Iz sadržaja Ugovora o kreditu od 2. rujna 2005. proizlazi da je isti sklopljen između Slavonske banke d.d., kao kreditora i RR, kao korisnika kredita i založnog dužnika, kojim prednik tuženika odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 125.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom, u čl. 6. st. 1. ugovoreno je plaćanje naknade prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed.

5.1. Iz sadržaja Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-09/1533-3 od 27. veljače 2009. proizlazi da je došlo do pripajanja društva SLAVONSKA BANKA d.d. društvu HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15) propisane su pravne posljedice pripajanja društva, pa tako i da se upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni sljednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Iz sadržaja Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. upisana promjena tvrtke društva HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. u Addiko Bank d.d. Slijedom navedenog, tuženik je u ovom predmetu pasivno legitimiran.

6. Nadalje je sporno je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF (čl. 2. Ugovora), radi adaptacije kuće, tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzela za kupnju stana za stanovanje. U to vrijeme bila je zaposlena u privatnom zubotehničkom laboratoriju Veselinović. Nije imala svoj obrt niti trgovačko društvo. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj sklopio ugovor kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 6.1. predmetnog ugovora proizlazi da se Korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome nave la da je banka sastavila ugovor o kreditu, kojeg je pročitala i laički shvatila. Nisu joj objašnjavali na što se odnosi naknada za obradu kredita već se to sve odvijalo po principu trake. Nije pokušala pregovarati o toj ugovornoj odredbi jer joj je to sve bila nepoznanica.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda il i usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 6.1. Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa da tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu s obzirom da u ovom postupku ne potražuje isplatu s osnove ulazne naknade valja reći da isti nije osnovan. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi, s obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO-a propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (tako i VSRH u odluci Rev-1051/22), na što nije od utjecaja potražuje li tužitelj pritom isplatu s navedene osnove, kao niti je li navedeni kredit u cijelosti isplaćen.

15. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 27. ožujka 2026., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 28. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 27. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 600,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 750,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

15.1. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav dopisa banci, kojim traži podatak o tome je li naplaćena naknada za obradu kredita s obzirom da u konkretnom predmetu tužitelj ne potražuje isplatu s navedene osnove te podneska od 15. siječnja 2026., kojim dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu, koju potvrdu je tužitelj bio u obvezi dostaviti već prilikom podnošenja tužbe. Naime, troškovi navedenih podnesaka nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP -a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 856,18 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.