REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2616/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EZ, zbog prekršaja iz čl. 38.a st. 1. toč. 2. i st. 3., te prekršaja iz čl. 46. a st. 1. toč. 6. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017., 152/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika EZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-9373/2025 od 9. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika EZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki I.1. i I.2. izreke, te se izriče:

na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik EZ

oslobađa se od optužbe

1. da bi kao fizička osoba obrtnik dopustio da vozač BZ, rođen **.**.1966., upravlja vozilom [registarska oznaka] autocestom A1 PUO Vukova Gorica u naselju Vukova Gorica, na način da je 15. studenog 2024. u 15:46 sati izvadio digitalnu karticu vozača iz tahograf uređaja vozila, unio opciju (out), te započeo vožnju bez umetnute kartice vozača u tahograf uređaj vozila, na taj način prešavši 239 km do trenutka nadzora na autocesti A1, poziciji PUO Vukova Gorica istog dana u 19:58 sati, pokušao prikriti podatke o stvarnom vremenu vožnje na digitalnoj kartici vozača,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 38.a st. 1. toč. 2. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom

prijevozu,

2. da bi kao fizička osoba obrtnik dopustio da vozač BZ, rođen **.**.1966., 24-satnom kontrolom u periodu od 20. listopada 2024. u 05:20 sati do 21. listopada 2024. u 05:20 sati, ostvari dnevni odmor od 7 sati i 4 min, što je 1 sat i 56 min. manje od dopuštenog,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 46.a st. 1. toč. 6. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu,

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 38.a st. 1. toč. 2. i st. 3., te prekršaja iz čl. 46. a st. 1. toč. 6. i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, za koja djela je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.570,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnom poriče počinjenje predmetnih prekršaja za koje tvrdi da iste nije ni odobrio niti naredio, već ih je vozač svojevoljno počinio.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna.

6. Rješavajući o žalbi okrivljenika te ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je u odnosu na djela prekršaja iz toč. I.1. i I.2. izreke pobijane presude utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da ista nisu prekršaji, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, odredbom čl. 38.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu,

propisano je kažnjavanje za prekršaj počinitelja koji „naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a)“, dok je isto tako odredbom čl. 46.a st. 1. toč. 6. u vezi st. 3. Zakona, propisano kažnjavanje za prekršaj počinitelja koji „naredi, dopusti ili omogući da vozač koristi dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata i 30 minuta, ako skraćeno dnevno razdoblje odmora nije dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a)“.

8. Iz takvog zakonskog opisa navedenih prekršaja slijedi da djelo može biti počinjeno naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, odnosno da koristi dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata i 30 minuta. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja u toč. I.1. i toč. I.2. izreke, pobijane presude te u optužnom aktu, navedeno je da je okrivljenik „dopustio“ vozaču da upravlja predmetnim vozilom na način da je 15. studenog 2024. u 15:46 sati izvadio digitalnu karticu vozača iz tahograf uređaja vozila, unio opciju (out), započeo vožnju bez umetnute kartice vozača u tahograf uređaj vozila, te na taj način prešavši 239 km do trenutka nadzora na autocesti A1, poziciji PUO Vukova Gorica istog dana u 19:58 sati, pokuša prikriti podatke o stvarnom vremenu vožnje na digitalnoj kartici vozača, odnosno da skrati dnevno razdoblje odmora za 1 sat i 56 min., pri čemu nije navedeno kako je okrivljenik vozaču to dopustio. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja dopuštenjem nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo dopuštenje, a nije dovoljno samo navesti zakonsko obilježje prekršaja jednom od tri moguća načina počinjenja prekršaja (ovdje je to „dopusti“). Stoga činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja.

9. Slijedom navedenog, u odnosu na djela prekršaja iz toč. I.1. i I.2. izreke pobijane presude, ostvarena je povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona jer djela, na način kako su činjenično opisana u izreci presude, nisu prekršaj, budući da činjenični opis prekršaja ne sadrži način ostvarenja zakonskog obilježja navedenih prekršaja (nije navedeno kako je to okrivljenik dopustio vozaču rukovanje karticom na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, odnosno kako je istom dopustio skraćenje dnevnog odmora za 1 sat i 56 minuta).

10. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu na način opisan u toč. I. izreke ove odluke.

11. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.