Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-198/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRASTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, iz Zagreb, Margaretska ulica 3, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju, protiv I-tuženika AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II- tuženika PP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oba tuženika zastupana po punomoćniku UP, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. ožujka 2026., u prisutnosti pun. tužitelja i punomoćnika oba tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 31. ožujka 2026.,
presudio je
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje je se da je ništetan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 19. srpnja 2021. kojega su sklopili I-tuženik AP iz [adresa]- tuženik PP iz [adresa].",
kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRASTVENO OSIGURANJE naknaditi I- tuženiku AP i II tuženiku PP solidarno, parnični trošak u iznosu od 550,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi od 30. siječnja 2025.. navodi da su tuženici dana 19.07.2021. sklopili ugovor o radu. Uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno je da je Ugovor o radu sklopljen s danom 19.07.2021. te da je isti dan 19.07.2021. utvrđen prestanak radnog odnosa. I-tuženik i II-tuženik zasnovali su radni odnos dana 19.07.2021. godine, s danom 19.07.2021. godine kao početkom radnog odnosa. Dana 19.07.2021. navedeni radni odnos je odjavljen. Čl.122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Odredbom članka 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 19.07.2021. sklopljen između tuženika u ovom predmetu ništetan.
2. U odgovoru na tužbu I-tuženik MP naveo je da sa II -tuženikom ZP nije nikada zaključio nikakav Ugovor o radu niti pisani, niti usmeni, pa postavljeni tužbeni zahtjev od strane tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o radu, ne može proizvoditi nikakve pravne učinke, jer se ne može poništiti nešto čega nema. Ako je uvjet za korištenje zdravstvenog osiguranja zaključenje Ugovora o radu, to je odgovornost na tužitelju koji je propustio zatražiti da tuženik predoči Ugovor o radu, pa u tom slučaju I-tuženik AP ne bih mogao steći svojstvo osigurane osobe. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije te da se I-tuženiku nadoknadi parnični trošak.
3. U odgovoru na tužbu II-tuženika PP potvrdio je sve navode iz odgovora na tužbu I-tuženika. Predložio je tužbeni zahtjev odbiti, uz zahtjev da se II -tuženiku nadoknadi parnični trošak.
4.Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, broj: klasa: UP/I 140-10/24-03/03645355672 od 09.02.2024., u dopis Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, ispostava [adresa] broj Klasa: 411-01/26-01/16 od 03.02.2026.,
5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o radu na određeno vrijeme od 19.07.2021. sklopljen između tuženika u ovom predmetu.
9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.
10. Analizirajući provedene materijalne dokaze sud je utvrdio slijedeće:
- da tužitelj nije dostavio u sudski spis Ugovor o radu od 19.07.2021. na koji se poziva u tužbi;
- da je HZMO, Područna služba u Zagrebu dana 09.02.2024. donio rješenje kojim se utvrđuje prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja AP, s danom 19.07.,2021. u nepunom radnom vremenu od 2 sata dnevno, kod poslodavca
PP, kućanstvo iz [adresa];
- da je u obrazloženju rješenja navedeno da je AP uspostavljena prijava na mirovinsko osiguranje s danom 19.07.2021. u nepunom radnom vremenu od 2 sata dnevno od strane poslodavca PP, kućanstvo iz [adresa];
- da poslodavac PP nije uspostavio prijavu o prestanku osiguranja;
- da iz podataka Porezne uprave proizlazi da od strane poslodavca PP, kućanstvo iz [adresa], za AP nisu evidentirana Izvješća o primitcima, Porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazac JOPPD) pri nadležnoj Poreznoj upravi u razdoblju od prijave na osiguranje 19.07.2021. nadalje, a na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja.
11. Osnovni prijepor između stranaka je, jesu li stranke uopće sklopile Ugovor o radu dana 19.07.2021; radili se o prividnom ugovoru; je li Ugovor o radu od 19.07.2021. sklopljen između tuženika kako bi I-tuženik AP stekao status zdravstveno osigurane osobe i kako bi mogao ostvariti prava temeljem Zakona o zdravstvenom osiguranju.
12. U čl. 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13), propisano je da HZZO ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za svo vrijeme trajanje statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na temelju kojih je prijava podnesena, odnosno na temelju kojih je osobi priznao status zdravstveno osigurane osobe, te je Zavod u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog Ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postajanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora nije bila obavljanje posla s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu na temelju provedene provjere i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje takvog zaključenog Ugovora o radu.
13. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je Ugovor o radu između tuženika od 19.07.2021. fiktivan (prividni ugovor).
14. U čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), navodi se da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasila o bitnim sastojcima ugovora, a to bi u konkretnom slučaju značilo o poslu kojeg će I-tuženik AP obavljati za II- tuženika i plaću koju će primati na tom poslu. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi između stranaka bio sklopljen takav ugovor o radu bilo usmeni, bilo pismeni, već je I-tuženik prijavljen kod HZZO-a radi stjecanja (ne pripadajućim) prava po osovi Zakona o zdravstvenom osiguranju.
15. Budući da između stranaka nije sklopljen usmeni, ni pisani ugovor o radu, odnosno tu činjenicu tužitelj nije dokazao, a na tužitelju je teret dokaza, već je izvršena fiktivna prijava navodnog radnog odnosa, nije osnovan niti zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu. Prema Zakonu o obveznim odnosima prividni (simulirani) Ugor je ugovor koji su stranke sklopile samo "naizgled", bez stvarne namjere da proizvede pravne učinke. Drugim riječima postoji nesklad između volje i očitovanja volje. Smatra se da takav ugovor nikada nije ni sklopljen. To znači da ne proizvodi pravne učinke. Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništetnosti takvog ugovora, jer ga niti nema.
16. Slijedom naprijed navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan.
17. Odluka o trošku temelji se na članu 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.
18. Tuženici su uspjeli u sporu u cijelosti pa im je tužitelj obvezan naknaditi prouzročeni parnični trošak.
19. Oba tuženika u ovom predmetu je zastupao kvalificirani punomoćnik, odnosno odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška i to svakom od tuženika po 500,00 eura jednokratne naknade uz navod da punomoćnik tuženika nije obveznik plaćanja PDV-a.
20. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tuženicima temeljem Tbr. 7. st. 1. toč. 2. važeće OT, pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). To izraženo u novcu iznosi 500,00 eura. Kada odvjetnik u istom podnesku brani ili zastupa više osoba pripada u prvo na povišenje tarifnih stavki za drugu i svaku slijedeću osobu za 10 %, uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %. U konkretnom slučaju punomoćnik tuženika je zastupa dvije osobe, pa mu pripada pravo na povišenje tarifnih stavki za drugu osobu u visini od 10. 10 % od 500,00 eura iznosi 50,00 eura. Sveukupno je tuženicima na ime parničnog troška dosuđen iznos od 550,00 eura, s time da je tužitelj solidarno dužan tuženicima naknaditi prouzročeni parnični trošak. Punomoćnik oba tuženika nije obveznik plaćanja PDV-a.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).
Dostaviti:
- Tužitelju HZZO
- Pun oba tuženika odvjetnik UP iz [adresa]
